Nedostatak samopouzdanja

[discreet]

Moj veliki problem je preveliki perfekcionizam i dugogodišnje odgađanje ljubavi za "bolje dane": tipa dok nađem dobar posao i budem imala više love, pa dok malo smršam i "zategnem" se, dok budem organizovanija i manje lijena, dok smanjim pušenje ili prestanem, dok ozdravim kad sam bila bolesna, dok mi poraste kosa nakon što sam je greškom sjebala i ošišala, dok ovo i ono ima tu još masu stvari. Uvijek sebi nađem bilo kakav glup i banalan razlog zašto još nisam spremna za vezu, iako je zaista želim.

Uglavnom me ovo u prošlosti nije spriječavalo da imam veze sa muškarcima koji mi ono i nisu baš nešto i za koje sam znala da su privremene, ali svakog koji mi se baš jako sviđao sam odbila ili kao malo započela i sama svjesno sabotirala vezu i kasnije je potajno otpatila. Sada više ne želim veze sa muškarcima koji mi se nedovoljno sviđaju, a onih koji mi se sviđaju se bojim čak i kada pokažu interesovanje za mene, i bježim.

Najbolji prijatelj mi kaže, lijepa si i posebna, vidiš da se sviđaš muškarcima, koji kuki se opterećuješ ne zabavljaš se sama sa sobom, opusti se i pusti njih da ocijene jesi li dovoljno dobra ili nisi, šta ti procjenjuješ samu sebe. A ja jednostavno ne želim da im otkrijem da nisam savršena.

Zbog tih glupih blokada i nedostatka samopouzdanja sam godinama propuštala i sjebala dosta dobrih prilika, željela sam te muškarce i znala da mogu s njima i vjerovala da znam i kako, ali svjesno radila sve suprotno od onoga što treba. I peglala prijateljice kako sam nesretna u ljubavi da one ne bi skontale koji sam psiho.

U zadnje vrijeme sam se konačno malo opustila ali još uvijek se uhvatim kako prije nego što i razmislim odbijem izlazak ili druženje i počnem razmišljati: samo dok još......znam da nemam nekog razloga i da ne trebam to raditi jer nikada neću ostvariti sve što sam nekada zamišljala ali je prečesto to jače od mene, grozno.

Inače, za prijateljstva sam svima presuper, osim što me ne mogu natjerati na neke česte izlaske jer sam uvijek sebi umorna, blijeda, ružna, predebela, premršava, neraspoložena, bez energije itd, uvijek ima nešto.........Ne znam kako se ovo rješava, treba li mi psiholog

Ima li neko sličan problem ili ideju kako se riješiti kompleksa koji izgleda postoje samo u vlastitoj glavi?

Da li je ok u vezi pričati o vlastitim kompleksima i nesavršenostima ili to skrivati od partnera dok sam ne primjeti?

[Asgard]

Koliko imaš godina

[Njezna]

discreet kaže:

Moj veliki problem je preveliki perfekcionizam i dugogodišnje odgađanje ljubavi za "bolje dane": tipa dok nađem dobar posao i budem imala više love, pa dok malo smršam i "zategnem" se, dok budem organizovanija i manje lijena, dok smanjim pušenje ili prestanem, dok ozdravim kad sam bila bolesna, dok mi poraste kosa nakon što sam je greškom sjebala i ošišala, dok ovo i ono ima tu još masu stvari. Uvijek sebi nađem bilo kakav glup i banalan razlog zašto još nisam spremna za vezu, iako je zaista želim.

Ocito da mozda u podsvjesti ipak nisi bila spremna za vezu, ili mislis gore od sebe nego sta jesi!

discreet kaže:

Uglavnom me ovo u prošlosti nije spriječavalo da imam veze sa muškarcima koji mi ono i nisu baš nešto i za koje sam znala da su privremene, ali svakog koji mi se baš jako sviđao sam odbila ili kao malo započela i sama svjesno sabotirala vezu i kasnije je potajno otpatila. Sada više ne želim veze sa muškarcima koji mi se nedovoljno sviđaju, a onih koji mi se sviđaju se bojim čak i kada pokažu interesovanje za mene, i bježim.?

Pa i to su izkustva, i od tih mozes nauciti sta i kako vezu zelis.

discreet kaže:

Najbolji prijatelj mi kaže, lijepa si i posebna, vidiš da se sviđaš muškarcima, koji kuki se opterećuješ ne zabavljaš se sama sa sobom, opusti se i pusti njih da ocijene jesi li dovoljno dobra ili nisi, šta ti procjenjuješ samu sebe. A ja jednostavno ne želim da im otkrijem da nisam savršena.?

Trebala bi se ti vise druziti i vise slusati tog prijatelja, neka di on snimi Cd pa to slusaj svako noc prija spavanja!
Tko je saversen? nitko a pogotovo mi zene cemo sebi naci mane koje uopce nemamo! Mogli bi dvi stati jedna pokraj druge i svaka bi rekla u sebi "Ajme ima on lipsu kozu od mene itd" a na kraju su blizanke

discreet kaže:

Zbog tih glupih blokada i nedostatka samopouzdanja sam godinama propuštala i sjebala dosta dobrih prilika, željela sam te muškarce i znala da mogu s njima i vjerovala da znam i kako, ali svjesno radila sve suprotno od onoga što treba.

kuda si jos u dubini duse ostala teenager

discreet kaže:

Da li je ok u vezi pričati o vlastitim kompleksima i nesavršenostima ili to skrivati od partnera dok sam ne primjeti?

Pa naravno je okay, jer je nesto o cemu se brigas, ako je partner pravi ce ti reci da to nije takvo ili ti dokazati da je to nebitno za vasu srecu i vezu!

Nije veza samo lipi dani, nego vise se gradi veza ako je jedan bas u losem stanju, pa drugi pokaze podrsku!

[discreet]

Asgard kaže:

Koliko imaš godina

Zar mora to biti prvo pitanje, godište '80.

Njezna kaže:

Trebala bi se ti vise druziti i vise slusati tog prijatelja, neka di on snimi Cd pa to slusaj svako noc prija spavanja!

Svi kažu da je šteta što premalo izlazim, a prijatelj je sam kao cd, svaki dan već godinama ponavlja da sam najljepša žena koju je ikad vidio (ak ne sere, ili je potajno zaljubljen iako je zauzet ), da mogu biti super u svemu ali da ne može vjerovati kako samu sebe pravim budalom.

Njezna kaže:

Pa naravno je okay, jer je nesto o cemu se brigas, ako je partner pravi ce ti reci da to nije takvo ili ti dokazati da je to nebitno za vasu srecu i vezu!

Nije veza samo lipi dani, nego vise se gradi veza ako je jedan bas u losem stanju, pa drugi pokaze podrsku!

E ovo ja ne mogu svariti nikako, to je problem.

[hard-candy]

Tema za mene.

Kao prvo, nema fizički izgled apsolutno nikakve veze sa samopouzdanjem.

Nisam neka ljepota i užasno sam samokritična prema sebi, ali opet nisam baš ni slijepa i dogode se faze kad sam objektivna.
Pa kad pijuckam kafu s frendicom koja realno ne izgleda bogznašto (i to je eufemizam ), a ima o sebi mišljenje da je bomba (i tako se i ponaša i osjeća ), uvijek ostanem zatečena i poslije još dugo razmišljam kako joj to uspijeva.

A meni svi komplimenti ovog svijeta i nabacivanja od strane iznadprosječno zgodnih, pametnih i dragih ljudi neće pomoći.
(op.a. Komplimente ne volim jer smatram da su a priori lažni. Na svaki kompliment podignem obrvu i pomislim "ok, a što ti zapravo želiš od mene?")

Ako se nekome sviđam, uvijek nađem opravdanje - to je samo zato što sam se spicila. Da prođem pored njega u trenerci i nenašminkana, ne bi me ni primijetio - površno muško! Fuj!

Kad se nekome nedajbože svidi moja osobnost, onda pomislim - to govori samo zato što me ne pozna. Zapravo sam grozna osoba. Kad bude to spoznao, pobjeći će glavom bez obzira.
(A prije toga ću zbrisati ja prva, da ga preduhitrim. )
Uostalom, kakav je to muškarac kojeg je privukla moja duša, a ne tijelo! PiĆkica!

I tako..

[lol@genije]

hard-candy kaže:

A meni svi komplimenti ovog svijeta i nabacivanja od strane iznadprosječno zgodnih, pametnih i dragih ljudi neće pomoći.
(op.a. Komplimente ne volim jer smatram da su a priori lažni. Na svaki kompliment podignem obrvu i pomislim "ok, a što ti zapravo želiš od mene?")

Iz ovoga je sasvim jasno kako si daleko inteligentnija od te frendice.

[hard-candy]

lol@genije kaže:

Iz ovoga je sasvim jasno kako si daleko inteligentnija od te frendice.

Hm, mislim da to uopće nema veze s inteligencijom nego isključivo s ljubavlju prema sebi.
Ona za sebe zaista vjeruje da je pametna, lijepa i posebna.
A ja... well, bolje da ne počinjem.

[lol@genije]

Glupi ljudi se više vole jer nisu svjesni svog opsega vlastite gluposti. Inteligentniji ljudi su svjesniji svojih nedostataka jer imaju kapacitet da shvate i prihvate činjenicu kako nedostatke zapravo i imaju.

[Graham]

lol@genije kaže:

Iz ovoga je sasvim jasno kako si daleko inteligentnija od te frendice.

To upucuje na manjak samopouzdanja, ne na inteligenciju.

[lol@genije]

Zapravo - ne.

[dimnjak]

discreet kaže:

Moj veliki problem je preveliki perfekcionizam i dugogodišnje odgađanje ljubavi za "bolje dane": tipa dok nađem dobar posao i budem imala više love, pa dok malo smršam i "zategnem" se, dok budem organizovanija i manje lijena, dok smanjim pušenje ili prestanem, dok ozdravim kad sam bila bolesna, dok mi poraste kosa nakon što sam je greškom sjebala i ošišala, dok ovo i ono ima tu još masu stvari. Uvijek sebi nađem bilo kakav glup i banalan razlog zašto još nisam spremna za vezu, iako je zaista želim.

to nije razlog to je izgovor i to jako glup

Uglavnom me ovo u prošlosti nije spriječavalo da imam veze sa muškarcima koji mi ono i nisu baš nešto i za koje sam znala da su privremene, ali svakog koji mi se baš jako sviđao sam odbila ili kao malo započela i sama svjesno sabotirala vezu i kasnije je potajno otpatila. Sada više ne želim veze sa muškarcima koji mi se nedovoljno sviđaju, a onih koji mi se sviđaju se bojim čak i kada pokažu interesovanje za mene, i bježim.

strah od vezivanja i povrjedjenosti?
nije problem biti s nekim do kog ti bas i nije stalo jer ne mozes biti povrjedjena, ne unosis u vezu nesto previse emocija.
a kad udjes u vezu, iz nje ti sama pobjegnes jer ti je lakse nositi se s cinjenicom da si pobjegla nego da si odbijena.
to je sejfti vej, ali tako ne mozes okusiti zivot, onaj zivi zivot nacin, punim plucima. i on zapravo prolazi kraj tebe. dok si ti u strahu.

Najbolji prijatelj mi kaže, lijepa si i posebna, vidiš da se sviđaš muškarcima, koji kuki se opterećuješ ne zabavljaš se sama sa sobom, opusti se i pusti njih da ocijene jesi li dovoljno dobra ili nisi, šta ti procjenjuješ samu sebe. A ja jednostavno ne želim da im otkrijem da nisam savršena.

jel ti je itko otkrio tajnu da ne postoji djed mraz, vile, zmajevi i savrseni ljudi?
savrsenstvo kao nesto univerzalno ne postoji. kao objektivan pojam.
meni su kunjke savrsene. no nekom drugom biti ce zilave, ljigave i reci ce da im se okrece zeludac na skoljke.
znaci savrsenstvo moze postojati samo kao neki subjektivan dozivljaj.

Zbog tih glupih blokada i nedostatka samopouzdanja sam godinama propuštala i sjebala dosta dobrih prilika, željela sam te muškarce i znala da mogu s njima i vjerovala da znam i kako, ali svjesno radila sve suprotno od onoga što treba. I peglala prijateljice kako sam nesretna u ljubavi da one ne bi skontale koji sam psiho.

vec prije spomenuti strah.

U zadnje vrijeme sam se konačno malo opustila ali još uvijek se uhvatim kako prije nego što i razmislim odbijem izlazak ili druženje i počnem razmišljati: samo dok još......znam da nemam nekog razloga i da ne trebam to raditi jer nikada neću ostvariti sve što sam nekada zamišljala ali je prečesto to jače od mene, grozno.

na samopouzdanju se radi. godinama.
ali ono ne ide bez samosvjesti. a ako nju vise nemas (jer ljudi su snjom rodjeni, onog trena kad prvi put kazu JA, svjesni su sebe, no ona se, ako se ne njeguje kroz djetinjstvo i zovot, moze unistiti, izgubiti) , onda prvo trebas raditi na njoj.
shvatiti ko si, sta si, kakava si, koje su tvoje zelje, to prihvatiti i biti svjesna da ces u zivotu imati i uspone i padove. da padovi nisu losi jer te oni uce lekciju. da te oni ne smiju razbiti o pod ko jaje koje bacis s balkona, vec da kad dotaknes tlo, ustanes, kazes: ok, danas sam naucila nesto o slobodnom padu. sad sam bogatija za novo iskustvo.
ono me nije osiromasilo, ono nije promijenilo moju srz, zbog njega nisam manjevrijedna.
bitno je da si ti uvijek ti, da sama ne negiras sebe. onu svoju srz.

Inače, za prijateljstva sam svima presuper, osim što me ne mogu natjerati na neke česte izlaske jer sam uvijek sebi umorna, blijeda, ružna, predebela, premršava, neraspoložena, bez energije itd, uvijek ima nešto.........Ne znam kako se ovo rješava, treba li mi psiholog

Ima li neko sličan problem ili ideju kako se riješiti kompleksa koji izgleda postoje samo u vlastitoj glavi?

postoje razne knjige. proguglaj samosvjest i samopouzdanje.

Da li je ok u vezi pričati o vlastitim kompleksima i nesavršenostima ili to skrivati od partnera dok sam ne primjeti?

ovisi o partneru.
u vezi je najbitnije da budes ti, bez glumljenja.
da reagiras kako zelis reagirati, osjecas se kako se zelis osjecati i prihvatiti da je svaki osjecaj normalan.
pricati o tome i skrivati su dvije suprotne krajnosti.
sredina je- budi kakva jesi. i ako ti se u nekom trenu o tome razgovara, priupitaj partnera da li je spreman, da li zeli o tome razgovarati. ili svojim ponasanjem mu das na znanje tvoje trenutno stanje.
o nesavrsenstvu ne trebas s nikim pricati jer, kao sto sam rekla, savrsenstvo je jedan veliki mit.

[Sves]

discreet kaže:

Moj veliki problem je preveliki perfekcionizam i dugogodišnje odgađanje ljubavi za "bolje dane"...

hard-candy kaže:

Tema za mene.

A inače ljudi oko vas, posebno pripadnici muškog spola (naravno), su svi redom lijepi i pametni, bez mana. Ma jednostavno savršeni.

Ja bi vas vratio na osnove, u prvi razred životne škole.
Tko sam ja i što ja hoću?

iliti

Jeste li uopće sigurne da želite vezu?

[Kyouko]

lol@genije kaže:

Iz ovoga je sasvim jasno kako si daleko inteligentnija od te frendice.

Odlično mi je kako ljudi misle kako će pljuvanje po nekom drugom podići nečije samopouzadnje/samopoštovanje na višu razinu. Baš ružnotužno.

[dimnjak]

lol@genije kaže:

Glupi ljudi se više vole jer nisu svjesni svog opsega vlastite gluposti. Inteligentniji ljudi su svjesniji svojih nedostataka jer imaju kapacitet da shvate i prihvate činjenicu kako nedostatke zapravo i imaju.

ako ja shvacam svoje mane, svoje "felere", svjesna sam svojih pogresaka, nedostataka, krivih zivotnih poteza....znacilo bi da sam inteligentna jer imam kapacitet i sposobnost uvidjanja sebe kakva zaista jesam?
i to odma znaci da se ne volim?
wrong.
onaj ko je svjestan sebe kakav je i prihvaca se kao takav, sa svim vrlinama i manama, i prema sebi se postavlja u okviru kapaciteta koje sama osoba moze pruziti, znaci da se cijeni, postuje i voli i da sama od sebe ne trazi nesto- nemoguce.
razlika je zavaravas li sebe ili ne. i mozes li prihvatiti cinjenicu kakav zaista jesi i voljet sebe kao takvog.

[Solo761]

hard-candy kaže:

Tema za mene.

Kao prvo, nema fizički izgled apsolutno nikakve veze sa samopouzdanjem. : )

Nisam neka ljepota i užasno sam samokritična prema sebi, ali opet nisam baš ni slijepa i dogode se faze kad sam objektivna.
Pa kad pijuckam kafu s frendicom koja realno ne izgleda bogznašto (i to je eufemizam ), a ima o sebi mišljenje da je bomba (i tako se i ponaša i osjeća ), uvijek ostanem zatečena i poslije još dugo razmišljam kako joj to uspijeva.

A meni svi komplimenti ovog svijeta i nabacivanja od strane iznadprosječno zgodnih, pametnih i dragih ljudi neće pomoći.
(op.a. Komplimente ne volim jer smatram da su a priori lažni. Na svaki kompliment podignem obrvu i pomislim "ok, a što ti zapravo želiš od mene?")

Ako se nekome sviđam, uvijek nađem opravdanje - to je samo zato što sam se spicila. Da prođem pored njega u trenerci i nenašminkana, ne bi me ni primijetio - površno muško! Fuj!

Kad se nekome nedajbože svidi moja osobnost, onda pomislim - to govori samo zato što me ne pozna. Zapravo sam grozna osoba. Kad bude to spoznao, pobjeći će glavom bez obzira.
(A prije toga ću zbrisati ja prva, da ga preduhitrim. )
Uostalom, kakav je to muškarac kojeg je privukla moja duša, a ne tijelo! PiĆkica!

I tako..

I ja sam poprilično samokritičan prema sebi, no nekako mi je filing da je ta samokritičnost upravo posljedica tog samopouzdanja, tj. nedostatka istoga.

A odma sa tim dolazi i nesposobnost hendlanja komplimenata. Ono, osjećaj da to govore jer nešto žele ili misle da to želim čuti. No za opravdanje, nisam se u životu baš nadobivao komplimenata pa i zato ne znam kako ih "ispravno" primiti.

Izgled ima veze sa samopouzdanjem, no mislim da nije fizički izgled nego kompletan, čitav set, duh i tijelo. Zato neki koji fizički nisu iznadprosječni ispadnu iznadprosječni jer se nadopune na druge načine. A i to im sigurno pozitivno djeluje na samopouzdanje .

[dimnjak]

hard-candy kaže:

Tema za mene.

Kao prvo, nema fizički izgled apsolutno nikakve veze sa samopouzdanjem.

Nisam neka ljepota i užasno sam samokritična prema sebi, ali opet nisam baš ni slijepa i dogode se faze kad sam objektivna.
Pa kad pijuckam kafu s frendicom koja realno ne izgleda bogznašto (i to je eufemizam ), a ima o sebi mišljenje da je bomba (i tako se i ponaša i osjeća ), uvijek ostanem zatečena i poslije još dugo razmišljam kako joj to uspijeva.

A meni svi komplimenti ovog svijeta i nabacivanja od strane iznadprosječno zgodnih, pametnih i dragih ljudi neće pomoći.
(op.a. Komplimente ne volim jer smatram da su a priori lažni. Na svaki kompliment podignem obrvu i pomislim "ok, a što ti zapravo želiš od mene?")

Ako se nekome sviđam, uvijek nađem opravdanje - to je samo zato što sam se spicila. Da prođem pored njega u trenerci i nenašminkana, ne bi me ni primijetio - površno muško! Fuj!

Kad se nekome nedajbože svidi moja osobnost, onda pomislim - to govori samo zato što me ne pozna. Zapravo sam grozna osoba. Kad bude to spoznao, pobjeći će glavom bez obzira.
(A prije toga ću zbrisati ja prva, da ga preduhitrim.
Uostalom, kakav je to muškarac kojeg je privukla moja duša, a ne tijelo! PiĆkica!

I tako..

jer to za sebe zaista i misli.
svjesna je sebe.
zna svoje kvalitete i njih njeguje, njih "promovira" svijetu.
i time zraci. i zato je bomba.

koliko ima muskih i zenskih osoba koji objektivno nisu ni misteri ni misisce ali kad prodju prostorijom, svi se za njima okrenu.
zasto?
jer odasiljaju takvu pozitivnu energiju jer istu gaje prema sebi.

ako ne volis sebe, nece te ni drugi voljeti.
ako ne cijenis sebe, nece te ni drugi cijeniti.
i mozes ti izgledati kao lutka s naslovne strane, ako si unutra "trula" trulez ce izaci na povrsinu.
ako se ti samo drzis svojih nedostataka i mana, onda ce i drugi u tebi vidjeti samo te nedostatke i mane.
zavoli sebe, kakva god da jesi

ps. morala sam ti iz posta izbaciti smajlice jer nisam mogla postati od prevelike kolicine istih.

[hard-candy]

dimnjak kaže:

jer to za sebe zaista i misli.
svjesna je sebe.
zna svoje kvalitete i njih njeguje, njih "promovira" svijetu.
i time zraci. i zato je bomba.

Pa ovaj... khm.. nije bomba.
Meni je čak pomalo smiješan taj nesklad između njezine furke i stvarnog stanja stvari.

[Fitcher]

hard-candy kaže:

Pa ovaj... khm.. nije bomba.
Meni je čak pomalo smiješan taj nesklad između njezine furke i stvarnog stanja stvari.

Tebi to možda je smiješno... ali ironično to je 50% "posla".
Danas je ionako važnija reklama od samog proizvoda... tako da te taj podatak nema šta čudit.

[lol@genije]

Kyouko kaže:

Odlično mi je kako ljudi misle kako će pljuvanje po nekom drugom podići nečije samopouzadnje/samopoštovanje na višu razinu. Baš ružnotužno.

Meni nije tako odlično kada se izvrtanjem i zamjenom teza pokušava pobiti nečije mišljenje.

dimnjak kaže:

ako ja shvacam svoje mane, svoje "felere", svjesna sam svojih pogresaka, nedostataka, krivih zivotnih poteza....znacilo bi da sam inteligentna jer imam kapacitet i sposobnost uvidjanja sebe kakva zaista jesam?
i to odma znaci da se ne volim?
wrong.

Kreneš od ispravnih premisa i sjebeš se na zaključku. Tipično za forum. Dakle, nigdje nije rečeno "da se ne voliš", već se govorilo o tome kako realnije sagledavaš samoga sebe. OP lijepo navodi kako je sumnjičava prema komplimentima, a ta i takva sumnjičavost nikako nije znak "da se ne voli", već znak da je dovoljno inteligentna da skuži potencijalnu neiskrenost namjera.

Glupavima daš kompliment i one su sretne poput praseta u blatu, bez ikakvog razmišljanja o motivima.

dimnjak kaže:

onaj ko je svjestan sebe kakav je i prihvaca se kao takav, sa svim vrlinama i manama, i prema sebi se postavlja u okviru kapaciteta koje sama osoba moze pruziti, znaci da se cijeni, postuje i voli i da sama od sebe ne trazi nesto- nemoguce.
razlika je zavaravas li sebe ili ne. i mozes li prihvatiti cinjenicu kakav zaista jesi i voljet sebe kao takvog.

Glupavi ne znaju zavaravaju li se ili ne baš zato jer su glupavi i ne mogu skužiti da jesu. Inteligentnijim ljudima je sasvim jasno koje su im mane, koje vrline te često znaju previše brinuti oko tih mana. Zbog vlastitih standarda i zahtjeva prema sebi samima. Glupavi takve stvari ne rade jer su si super bez ikakvih primisli da i nisu tako super.

[Fitcher]

lol@genije kaže:

Glupavi ne znaju zavaravaju li se ili ne baš zato jer su glupavi i ne mogu skužiti da jesu. Inteligentnijim ljudima je sasvim jasno koje su im mane, koje vrline te često znaju previše brinuti oko tih mana. Zbog vlastitih standarda i zahtjeva prema sebi samima. Glupavi takve stvari ne rade jer su si super bez ikakvih primisli da i nisu tako super.

Mišljenja sam što se tiče nerealnosti i glupoće da je to "luksuz" koji si u današnjem svijetu isključivo samo ženski rod može priuštit.
Jedna takva koja živi u svom svijetu će uvijek pronaći svoju zakrpu, u obrnutom slučaju situacija bi bila malo teža...