Odakle početi?
Kao prvo,reći ću da imam 21 godinu.Sebe bih opisao kao inteligentnu,duhovitu i nažalost,nepropisno promišljenu osobu.
Najjednostavnije,ako je netko gledao seriju "Boston Legal",e Alan Shore.Što se tiče karaktera,potpuno sam identičan sa njegovim likom u toj seriji.
Već se sigurno pitate zašto pišem na ovom podforumu,pa da počnem;
Kao muškarac u potrazi za ženama,nikad nisam imao problema da ju nađem.Naprosto,žene su se oduvijek zanimale za mene.I dobre i loše.Sad,kad sam prošao neke loše stvari,počeo sam misliti da je to zapravo uzrok
problema koje ću vam opisati.
U svojoj 16. godini,zaljubio sam se u jednu djevojku.Nazvat ću je Helena.Od nas ništa nije bilo,i kako mi se čini,ta djevojka je oduvijek znala kakvim ću čovjekom postati.
Od te svoje 16. pa nadalje,imao sam par veza,koje su uvijek završavale tako da ja duboko povrijedim drugu stranu.Nažalost.Jednostavno sam takav bio da sam nesvjesno povrijeđivao sve koje su tražile način da me promjene.
Opet ću napomenuti,i dok sam bio sa tim drugim djevojkama u vezi,uvijek sam volio Helenu.Jednostavno,ona je bila,od našeg prvog susreta,našeg prvog ozbiljnijeg razgovora,sve što sam oduvijek želio.I patio sam,patio sam za njom u
dubini sebe.Nakon nekog vremena sam shvatio da ju nikad neću moći imati,i vjerovatno me je to dovelo do stanja od kojeg se sad trijeznim.
Vjerovatno sada mislite da je ovo "priča" o njoj? - Nije.
Malo poslije što sam postao punoljetan,upoznao sam jednu krasnu djevojku - "Mariju". Ona je tek bila izašla iz duže veze,sa starijim dečkom,i ispočetka je u meni tražila samo zabavu,jer je ranije već čula da nisam dečko koji bi
mogao djevojci dati što ona želi.Tek ovdje počinje problem,problem zbog kojeg otvaram ovaj topic.
Ona,naime,ne živi u mom mjestu.Njeni su se,malo poslije rata odselili u inozemstvo.Život je od svoje 6-7 godine provela u inozemstvu ( i sad je tamo).Upoznali smo se ljeti i oboje smo mislili da je to samo zapravo avantura.
No,ona odlazi nazad i naravno,kako već idu veze na daljinu,svaki dan-dva,čujemo se,skype,facebook i tako to.Oni koji su bili u takvoj vezi,znaju o čemu govorim.Mogu reći da je ona tad unijela opet neku živost u mene i nisam to tad
želio prekidati...
Sljedeći put kad je došla tu gdje sam ja,njeno "rodno mjesto",počinje mi davati signale da želi ozbiljnu vezu.Da je mislila da ću joj ja biti samo avantura,etc.,etc....Priznaje mi da se zaljubila u mene i da zna šta sve nosi veza
na daljinu,ali da želi da se oboje potrudimo.Ja pristajem na to,naime,bio sam već tad umoran od silnog lutanja i želio ja joj dopuštam da mi se približi.Prva žena kojoj sam to dosad dopustio.
Sve je bajno,krasno.Ona gubi nevinost sa mnom (ovo je vjerovatno nekako prosto i seljački rečeno,ali trenutno nemogu da se sjetim pristojnije fraze) i izjavljuje mi pravu ljubav.Uzvraćam istom mjerom.
Narednih,skoro godinu dana,sve nam je bajno i sjajno,
unatoč 1000km daljine....
- Problemi počinju time što ja odlazim na faks.Velik grad,a ja "lud i mlad".Počinjem da gazim ono čega smo se uporno držali.Ne javljam joj se.I kad se čujemo,djelujem rezervirano i nezainteresirano.Izvlačio sam se sa time da imam
drugih problema i nisam joj ništa o njima htio govoriti.Ne,nisam je lagao,upao sam u jebene probleme i "neki moji zidovi" mi nisu dopuštali da dopustim drugima da mi pomognu.
Opet praznici,opet i ja i ona na istom mjestu.Došla ona "rodnom mjestu",došao i ja.Nježnosti,priče,ovo ono i sve je "Ok".Zajedno smo bili i na moru,i ona mi govori mnoge stvari koje samo ona i njena obitelj zna.Ona je stekla veliko
povjerenje u mene.Da budem iskren,ja to njeno ogromno povjerenje u mene,nikad nisam želio.Moli me da ne odustajem od nas,čak govori da bi se htjela vratit nazad,zbog mene. Tad na te njene riječi nisam obraćao pažnju.
Djevojka je toliko toga ulagala u mene,a ja sam ju počeo gledati kao nekog ko mi smeta.Ali šutim.
Ona odlazi nazad,a ja,prekidam.Boom,prekidam.4 mjeseca joj se nisam javio,nikad nije mogla shvatiti zašto sam prekinuo.Na njene poruke,pozive nikad nisam uzvraćao.Mogu reći,bio sam je potpuno otklonuo iz svoje glave,iz svega.Kao
da je nikad nije ni bilo.
Nastavljam na faksu živit onako kakav sam oduvijek i bio,razuzdan,divlji i nepouzdan.U društvu obožavan,kod djevojaka uvijek ugodno dočekan.Ona to sve zna,jer joj rodica studira u istom gradu,gdje i ja.
Prosinac,2011. godine,znači ne tako davno,doznajem da mi je mama ozbiljno bolesna.Ostajem zatečen,sjeban.Vraćam se kući...Ta bolest me počinje mijenjati.Kao da se trijeznim.Shvaćam da sam bio kakav sam bio,počinjem sam sebe suditi,kajati
se i mučit.Shvaćam kakav sam kao osoba bio dotad.Savjest,probudila mi se savjest.
Božični praznici,novogodišnji,cijeli grad je u euforiji.Na jednom izlasku,nalijećem na NJU.Kao da sam se suočio sa smrti.U njenim očima vidim nešto što toliko vremena nisam mogao vidjet.Očekujem šamarčinu,a ona me blago pozdravlja,pita
kako sam,šta ima kod mene.Osnovne fraze i pitanja.
Vraćam se za svoj stol i tek tad shvaćam koliko sam zapravo sjeban.
Sutra joj se javljam,zovem ju na piće,ona prihvaća.Tijekom razgovora,dok ona nabraja šta sam ja njoj zapravo sve uradio,shvaćam da bih ju volio opet imati.Ali ovaj put i čuvati.Ona to ovaj put ne želi.Odbija.
Doček Nove godine,zove me k sebi i provedemo noć zajedno.Poslije mi govori da je našla dečka,i da je sad sretna.U tim trenucima,počinjem da shvaćam što sam imao,ali nemam više.
Narednih dana ju pokušavam pridobiti,ali stalno je odgovor sad.
U svemu tome,ona mi govori "Ne želim biti ponovno s tobom sada."
Shvaćam,sve su to bili potezi očajnika i nijedna normalna osoba ne bi se ponovno vratila onome tko ju je cijelo vrijeme povrijeđivao.Ali ostajem sjeban.Um se nemože pomiriti sa bolom koji čovjek osjeća u prsima.Nakon toliko vremena,
shvaćam da mi je zapravo stalo do nje.Nema ni Helene,nikog,samo ona.Ali ona ne želi...
Posebno me kopka to njeno: "ne sada".
To stvarno nikako ne mogu shvatiti.
U ovome svemu što sam napisao,zapravo i nema konkretnog pitanja da dadnete neki savjet,ja sam jednostavno ovo morao podijelit,izbacit iz sebe.Još nisam spreman da to podijelim sa nekim "uživo".
Znam da sam ja ovome svemu krivac,shvatite ovo kao neku ispovijest,koja je morala da izađe iz jednog autodestruktivca koji se počinje trijezniti.
Linearni mod
