Čemu služi limb?

[N'dugu]

U katoličkoj teologiji (ali ne i službenoj doktrini), Limb (lat. limbus, rub ili granica, što odgovara 'rubu' pakla) je ideja o mjestu na kojem se nalaze umrli u grijehu koji nisu bili dovoljno zločesti da bi završili u paklu. Srednjovjekovni teolozi su podzemni svijet (hades, infernum) dijelili na četiri dijela: pakao prokletih (gehenna), čistilište, limb otaca i limb nevine dječice.

Čemu to? Ako uzmemo potrebu da nekamo strpamo Julija Cezara i druge koji su se rodili prije Krista, pa nisu mogli biti spašeni, kao i malu djecu koja nisu mogla zgriješiti, je li moguće zamisliti neku drugu konkretnu potrebu za takvim mjestom? Da li je moguće da netko ne bude ni dobar ni loš, nego onako između, 'sivkast', pa završi u tom limbu? Kako je to u skladu s onim da je bolji čovjek koji je ili vruć ili hladan, od onoga koji je samo mlak? Jesu li u limbu mlakonje koje su toliko tunjavi i njonjavi da se njih vragu ne da mučiti, jer mu se gade, ili je i Bog digao ruke od njih, ali im ipak ukazuje neku milost, jer nisu dosta zgriješili?

[todaytonight]

pa znas kak je u zivotu kad si u limbo poziciji ..
to je stanje 'suva grancica'
visis, drzis se za slamku, malo si preko samoga ruba, malo si na samom rubu, povuku te malo da ne padnes u ambis, ali samo toliko da se uhvatis za rub, i ne daju ti nikud preko toga ruba, you're stuck!

nighty night

[Grazia]

N'dugu kaže:

U katoličkoj teologiji (ali ne i službenoj doktrini), Limb (lat. limbus, rub ili granica, što odgovara 'rubu' pakla) je ideja o mjestu na kojem se nalaze umrli u grijehu koji nisu bili dovoljno zločesti da bi završili u paklu. Srednjovjekovni teolozi su podzemni svijet (hades, infernum) dijelili na četiri dijela: pakao prokletih (gehenna), čistilište, limb otaca i limb nevine dječice.

Čemu to? Ako uzmemo potrebu da nekamo strpamo Julija Cezara i druge koji su se rodili prije Krista, pa nisu mogli biti spašeni, kao i malu djecu koja nisu mogla zgriješiti, je li moguće zamisliti neku drugu konkretnu potrebu za takvim mjestom? Da li je moguće da netko ne bude ni dobar ni loš, nego onako između, 'sivkast', pa završi u tom limbu? Kako je to u skladu s onim da je bolji čovjek koji je ili vruć ili hladan, od onoga koji je samo mlak? Jesu li u limbu mlakonje koje su toliko tunjavi i njonjavi da se njih vragu ne da mučiti, jer mu se gade, ili je i Bog digao ruke od njih, ali im ipak ukazuje neku milost, jer nisu dosta zgriješili?

Tocan navod Katekizma KC glede Cistilista je ovaj: 'Oni koji umru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno cisti, iako su sigurni za svoje vjecno spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti ciscenju, kako bi postigli svetost nuznu za ulazak u nebesku radost. To konacno ciscenje izabranih (dakle vjernika), koje se posve razlikuje od kazne osudjenih, Crkva naziva Cistilistem.'


(O Cistilistu se govori u jos desetak tocaka)

U NZ-u isto:

( Kor 3) 'Izgori li cije djelo, taj ce stetovati; ipak, on ce se sam spasiti, ali kao kroz oganj.'


( Matej 12) 'Zato kazem vam: svaki ce se grijeh i bogohulstvo oprostiti ljudima, ali rekne li tko bogohulstvo protiv Duha, nece se oprostiti. I rekne li tko rijec protiv Sina Covjecjega, oprostit ce mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, nece mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u buducem.'


(Druga knjiga o Makabejcima 12, 46): 'Zato je (Juda Makabejac) za pokojne prinio zrtvu naknadnicu, da im se oproste grijesi.'

itd itd..

Mislim da je rijec o vjernicima koji su za zivota pocinili grijeh protiv Sv. Duha ili nesto slicno, a za koje ostali vjernici i svecenici KC posvecuju mise i mole za izbavljenje tih dusa iz Cistilista- nije rijec o ljudima koji ne vjeruju uopce ili koji su kako ti kazes lukewarm - ni vamo ni tamo.

barem takvo je stajaliste krscana koji vjeruju u sve to.

[Vertigo M]

N'dugu kaže:

Da li je moguće da netko ne bude ni dobar ni loš, nego onako između, 'sivkast', pa završi u tom limbu?

Što znači "sivkast"? Recimo, netko se ponaša prema 10 zapovjedi božjih, ali ne zato što ih razumije i/ili osjeća nego zato što su zapovjedi - hoće li on završiti u raju ili limbu? Jer ako ne završi u raju, a nije zgriješio, samo zato jer je bio indiferentan, onda se to kosi sa slobodnom voljom koju je Bog dao. Dakle, ne kaže on samo da se poštuju zapovjedi, nego da nisi mlak u tome, to znači da ti sankcionira slobodnu volju da odabereš što ćeš voljeti, iako ćeš se ponašati po njegovim zapovjedima? A ne činiš nikakvo zlo, samo se osjećaš ovako ili onako, ili se ne osjećaš, tj. ne određuješ se prema nečemu.


"Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe" - ako mi je dao slobodnu volju zašto bih morao ljubiti bližnjega svoga, osim ako sam po sebi to ne izaberem? Ima li to ikakve logike?

[samting]

N'dugu kaže:

Da li je moguće da netko ne bude ni dobar ni loš, nego onako između, 'sivkast', pa završi u tom limbu?

Da li je moguće da netko bude dobar ili loš generalno?

[Grazia]

Vertigo M kaže:

Što znači "sivkast"? Recimo, netko se ponaša prema 10 zapovjedi božjih, ali ne zato što ih razumije i/ili osjeća nego zato što su zapovjedi - hoće li on završiti u raju ili limbu? Jer ako ne završi u raju, a nije zgriješio, samo zato jer je bio indiferentan, onda se to kosi sa slobodnom voljom koju je Bog dao. Dakle, ne kaže on samo da se poštuju zapovjedi, nego da nisi mlak u tome, to znači da ti sankcionira slobodnu volju da odabereš što ćeš voljeti, iako ćeš se ponašati po njegovim zapovjedima? A ne činiš nikakvo zlo, samo se osjećaš ovako ili onako, ili se ne osjećaš, tj. ne određuješ se prema nečemu.

po nasoj vjeri - kao da nije ni pokusavao (po nekim drugacijim vjerama i suprotnim krscanskom nauku je vec druga stvar jer takvi iz straha i bojazni kao pokusavaju udovoljiti i sluziti tog svog 'boga' koji nema veze sa pojmom Boga kako ga krscani dozivljavaju i tumace)

u krscanstvu, zapravo najveci grijeh je raditi sve ono sto Bog u svojim zapovijedima zahtijeva, no bez ljubavi, (dakle bez osjecaja ili razumijevanja kako ti kazes) kako su to cinili farizeji.

i kako neki jos uvijek rade, ali to nema veze sa Isusom i njegovim ucenjem...tako da odgovor na pitanje da li ce takvi zavrsiti u raju - je, ne.

[Cenarius]

A je li moguće da je katolička teologija jedna velika gomila vrućeg kravljeg...

Baš prije koja dva tjedna sam imao prilike razgovarati sa jednim jako prijaznim muslimanom, koji nažalost vjeruje da ću ja, i ako provedem život kao dobar i častan čovjek koji ima puno suosjećanja i veliko srce, završiti u paklu jer nisam izgovorio određene nužne riječi za moje spasenje. Slično kako vjeruju i skoro sve ostale jahveanističke denominacije.

Što samo ilustrira kako religija ubija duhovnost. Važniji su rituali nego srž. Limbo, eto to je klasičan primjer kako ritualiziranje, to jest, strukturiranje vjere dovodi do potpunih besmislica. Drugim riječima, limbo je izmišljotina kojom se pokušalo odgovoriti na pitanje "što sa onima koji nisu imali prilike biti kršteni/spašeni".

[Floverka]

Cenarius kaže:

Što samo ilustrira kako religija ubija duhovnost.

mislim da religija ne ubija du'ovnost, tj., da je duhovnost nemoguće ubiti, ali
nam religija itekako može otežati život.. ili olakšati, ovisi s koje strane stojiš

u svakoj rel. ima i dobrih i loših stvari.. sklona sam vjerovati da čovjek nema
licencu na božje riječi i da ih često izgovara bez razumijevanja za njihovo
suštinsko značenje. treba živjeti, to je jedina tajna

zapravo, religija nudi provjeren put, koji i nije tako provjeren, budući da se
ipak nitko nije vratio sa putovanja do sad

limb.. hehe, ima u zg-u zgodna birtijica tog imena, u sred birtije raste neko
drvo svašta se tamo radi, uglavnom zabavne stvari

[Cenarius]

Pa u tome i jest stvar, religija kao nudi provjeren put koji, baš tako, nitko niti ne može potvrditi. Drugim riječima, taj "provjereni" put zasniva se baš na vjeri i ničemu drugom. Čemu onda religija? Čemu te silne riječi, ti monumentalni pokušaji da se da logički smisao nečemu što ionako izlazi iz okvira pojmljivog?

Vjera, onaj unutrašnji osjećaj krivog i pravog, s kojim se ipak rađamo i koji cijeli život uglavnom pokušavamo ignorirati, to je ono istinski i jedino vrijedno. Religija je poput neke ljušture koju ljudi grade kako bi se obranili od vlastite vjere. Jer religija je laka. Prati uputstva za upotrebu i sve će biti ok. Dok sa vjerom nema tako nečeg. Nema vodiča, tumača, gurua i garancija - postojimo samo mi i svemir oko nas. Strašno.

Katolička teologija, a uostalom i bilo koja druga teologija, je zapravo skup raznih ideja o tome kako bi bilo zgodno da svemir funkcionira. Sama riječ "teologija", što bi bilo "znanost o bogu" dovoljno govori o aroganciji onih koji sebe nazivaju teolozima - kao da je božansko poput neke svete amebe koju stavljamo pod religijski mikroskop.

[N'dugu]

Grazia kaže:

u krscanstvu, zapravo najveci grijeh je raditi sve ono sto Bog u svojim zapovijedima zahtijeva, no bez ljubavi, (dakle bez osjecaja ili razumijevanja kako ti kazes) kako su to cinili farizeji.

i kako neki jos uvijek rade, ali to nema veze sa Isusom i njegovim ucenjem...tako da odgovor na pitanje da li ce takvi zavrsiti u raju - je, ne.

Ali ona te pita kako to da možeš biti toliko griješan, a nisi zapravo ništa kriv jer se ne možeš prisiliti da nekoga voliš, a i dana ti je slobodna volja da biraš hoćeš li voljeti ili ne. Dobro, bilo je zabranjeno jesti s onog drveta spoznaje dobra i zla, ali je sveznajući Bog znao da čovjek ima slobodnu volju prekršiti tu zapovijed, pa da će to kad-tad učiniti, itd.

Uzmimo da je netko krotak i radišan, ima dva posla, hrani roditelje i daje im 5/6 plaće ili othrani djecu, daje u karitativne svrhe... ali uopće ne voli ljude, jer ne voli niti sam sebe i zlo mu je od života u kojem je na dnu društvene ljestvice, i sve to radi samo iz osjećaja odgovornosti, obaveze i dužnosti koji mu je usađen odgojem. I on je prema tome najveći grješnik i nije zaslužio raj, jer to ne radi iz ljubavi?

S druge strane, netko užasno voli ljude, potrga se za njih, ali nekako sve što napravi okrene mu se naopako... kupi sinu skupu i moćnu pilu, jer voli sina, a sin onda pijan pogazi pet ljudi i ode u zatvor. Ali Bog ga ne osuđuje, jer je to napravio iz ljubavi prema svojem sinu?!

Drugim riječima, onda nije dobro definirano što ljubav jest. Očito je da onaj prvi ipak na neki način voli, čim ima toliki osjećaj odgovornosti, a ovaj drugi samo misli da voli, a zapravo voli sebe u svojem sinu. Samo gdje je onda kod ovog prvog slobodna volja, ako sve radi samo zbog dobre dresure koja mu je usađena katoličkim odgojem? Recimo da on tu svoju slobodnu volju koristi za neki porok, jer mora i on malo uživati... recimo, na primjer da je homoseksualac, što Crkva tretira kao grijeh. I njega bi onda strpali u taj limb, vjerojatno, jer ne može valjda homić u Raj, a ovaj drugi ako bi se dobro pokajao što je to napravio svojem sinu kojega voli, a i zbog smrti petoro ljudi, vjerojatno bi dogurao do raja?

[N'dugu]

Vertigo M kaže:

"Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe" - ako mi je dao slobodnu volju zašto bih morao ljubiti bližnjega svoga, osim ako sam po sebi to ne izaberem? Ima li to ikakve logike?

Teoretski, svi ljudi imaju savjest i kad vide oko sebe nepravdu trebala bi im se ona upaliti i trebali bi slobodnom voljom onda reagirati činom ljubavi prema onome kome se ta nepravda čini ili bi slobodnom voljom trebali odabrati da okrenu glavu na drugu stranu (što je zlo). Pa i ne mora biti nepravda, dovoljno je da je drugi čovjek u nevolji i da si to kadra razumjeti. Ali što ćemo s onima koji nemaju baš neku izraženu savjest, bilo zato što im nije dovoljno razvijena ili im je ubijena zlostavljanjem u djetinjstvu ili su hipersenzibilni pa su 'oguglali' na razne svinjarije da ne bi naprosto prolupali od svega toga? Jesu li oni žrtve ili zli ljudi? Ili ništa od toga? Je li njima onda mjesto u limbu, jer im je savjest zakržljala, pa ih se ne može osuditi, a opet nisu 'zaslužili' mjesto u Raju?

[Stella1]

N'dugu kaže:

U katoličkoj teologiji (ali ne i službenoj doktrini), Limb (lat. limbus, rub ili granica, što odgovara 'rubu' pakla) je ideja o mjestu na kojem se nalaze umrli u grijehu koji nisu bili dovoljno zločesti da bi završili u paklu. Srednjovjekovni teolozi su podzemni svijet (hades, infernum) dijelili na četiri dijela: pakao prokletih (gehenna), čistilište, limb otaca i limb nevine dječice.

Čemu to? Ako uzmemo potrebu da nekamo strpamo Julija Cezara i druge koji su se rodili prije Krista, pa nisu mogli biti spašeni, kao i malu djecu koja nisu mogla zgriješiti, je li moguće zamisliti neku drugu konkretnu potrebu za takvim mjestom? Da li je moguće da netko ne bude ni dobar ni loš, nego onako između, 'sivkast', pa završi u tom limbu? Kako je to u skladu s onim da je bolji čovjek koji je ili vruć ili hladan, od onoga koji je samo mlak? Jesu li u limbu mlakonje koje su toliko tunjavi i njonjavi da se njih vragu ne da mučiti, jer mu se gade, ili je i Bog digao ruke od njih, ali im ipak ukazuje neku milost, jer nisu dosta zgriješili?

Šta nisu u stvari svi promjenjivo " sivkasti", si tim da neki u nekoj situacije zablješte bijelinom kao da su oprani Arielom i Venišom skupa, a u nekoj drugoj se pokažu tamno tamno sivi, kao da su kroz dimnjak prošli? A neki su postojanije " sivkasti", imaju tu neku svoju nijansu i vrte se 2 nijanse gore, dole.

[Stella1]

N'dugu kaže:

Teoretski, svi ljudi imaju savjest i kad vide oko sebe nepravdu trebala bi im se ona upaliti i trebali bi slobodnom voljom onda reagirati činom ljubavi prema onome kome se ta nepravda čini ili bi slobodnom voljom trebali odabrati da okrenu glavu na drugu stranu (što je zlo). Pa i ne mora biti nepravda, dovoljno je da je drugi čovjek u nevolji i da si to kadra razumjeti. Ali što ćemo s onima koji nemaju baš neku izraženu savjest, bilo zato što im nije dovoljno razvijena ili im je ubijena zlostavljanjem u djetinjstvu ili su hipersenzibilni pa su 'oguglali' na razne svinjarije da ne bi naprosto prolupali od svega toga? Jesu li oni žrtve ili zli ljudi? Ili ništa od toga? Je li njima onda mjesto u limbu, jer im je savjest zakržljala, pa ih se ne može osuditi, a opet nisu 'zaslužili' mjesto u Raju?

Oni kojima je dano više( svjesti, razuma, ljubavi...), od njih Bog više i očekuje da daju dalje. Ako imaš ništa, kako te itko može osuditi jer daješ ništa.
Bit je da pridoneseš koliko možeš, očekuje se da pomogneš, da ne budeš " škrtac". Žrtvovanje sebe i pomaganje nisu isto. Pamagati možeš dugoročno i to će postpeno dati rezultate, a žrtvuješ se obično samo jednom, a pitanje je hoće li žrtva biti uzaludna ili od nekakve koristi.
Mislim da se individualno ocijenjuje da li si za pakao, raj, čistilište, limb ili što god. Nema unaprijed poznatih kriterija, jednakih za sve.

[Grazia]

N'dugu kaže:

Ali ona te pita kako to da možeš biti toliko griješan, a nisi zapravo ništa kriv jer se ne možeš prisiliti da nekoga voliš, a i dana ti je slobodna volja da biraš hoćeš li voljeti ili ne

ali ljubav se ne moze birati - tako da tu ni mena rijeci o ikakvoj slobodnoj volji jer ljubavne (misli, osjecaji, zelje) neke osobe nisu odredjeni vlastitiom voljom ni vanjskim cimbenicima zar ne.

Dobro, bilo je zabranjeno jesti s onog drveta spoznaje dobra i zla, ali je sveznajući Bog znao da čovjek ima slobodnu volju prekršiti tu zapovijed, pa da će to kad-tad učiniti, itd.

da tu je exercising vlastite slobodne volje ocito na djelu, ali ni tada nije prekrsena zapovijed iz razloga sto nisu voljeli Boga, nego iz razloga sto Ga nisu razumijeli - nisu razumijeli zasto im je rekao to sto je rekao.

i ista prica se ponavlja i dan danas... i ponavljat ce se zauvijek - onima sto grijese iz neznanja ili nerazumijevanja (ali cistog srca i dobrih namjera) biti ce oprosteno.

Uzmimo da je netko krotak i radišan, ima dva posla, hrani roditelje i daje im 5/6 plaće ili othrani djecu, daje u karitativne svrhe... ali uopće ne voli ljude, jer ne voli niti sam sebe i zlo mu je od života u kojem je na dnu društvene ljestvice, i sve to radi samo iz osjećaja odgovornosti, obaveze i dužnosti koji mu je usađen odgojem. I on je prema tome najveći grješnik i nije zaslužio raj, jer to ne radi iz ljubavi?

S druge strane, netko užasno voli ljude, potrga se za njih, ali nekako sve što napravi okrene mu se naopako... kupi sinu skupu i moćnu pilu, jer voli sina, a sin onda pijan pogazi pet ljudi i ode u zatvor. Ali Bog ga ne osuđuje, jer je to napravio iz ljubavi prema svojem sinu?!

Drugim riječima, onda nije dobro definirano što ljubav jest. Očito je da onaj prvi ipak na neki način voli, čim ima toliki osjećaj odgovornosti, a ovaj drugi samo misli da voli, a zapravo voli sebe u svojem sinu. Samo gdje je onda kod ovog prvog slobodna volja, ako sve radi samo zbog dobre dresure koja mu je usađena katoličkim odgojem? Recimo da on tu svoju slobodnu volju koristi za neki porok, jer mora i on malo uživati... recimo, na primjer da je homoseksualac, što Crkva tretira kao grijeh. I njega bi onda strpali u taj limb, vjerojatno, jer ne može valjda homić u Raj, a ovaj drugi ako bi se dobro pokajao što je to napravio svojem sinu kojega voli, a i zbog smrti petoro ljudi, vjerojatno bi dogurao do raja?

pa eto sve si sam dobro objasnio - bitno je sto covjeka tjera da radi ono sto radi. bitna je motivacija srca i to je ono cemu se sudi...zato isprazno farizejsko sljedenje nekih normi ponasanja bez ljubavi (Bogu) ne znaci nista - ali sto mi shvacamo ili dozivljavamo kao ljubav je vec druga stvar...cak bi se moglo reci da je to postala jedna od najupotrebljavanijih i najzloupotrebljavanijih rijeci.

krscanstvo pravi razliku izmedju grcke rijeci eros i agape i tumaci smisao tih rijeci u drugacijim religijama i smisao koji ima u Svetom Pismu.

u nekim religijama ljubav je npr svedena na kult u kojem covjek u sakralnoj praksi zeli postici ekstazu, 'zblizavanje s bozanstvom' i sl.
u Svetom Pismu ljubav je promatrana kao trajno izlazenje iz vlastitog «ja», zatvorenog u samoga sebe, prema svojem oslobadjanju. stovise prema otkrivanju Boga.

ljubav kao eros ima svoje mjesto u covjekovu zivotu naravno– i ne moze ju radikalno odjeljivati od agape – ali kao takva bi trebala biti duhovno prociscena i oplemenjena da bi bila prava iliti Bogu pleasing...

sto vise obje, u svojim razlicitim aspektima, nalaze prikladno jedinstvo u jednoj stvarnosti ljubavi, to se opcenito vise ostvaruje prava narav ljubavi.

ovakvo gledanje na ljubav, koja je i eros i agape, prisutno je u Bibliji:

proroci, prije svega Hosea i Ezekiel, opisivali su tu Bozju ljubav prema njegovu narodu smjelim erotskim slikama. Pri opisivanju Bozjeg odnosa s Izraelom koriste se metafore zaruka i vjencanja.


u Isusu Kristu ljubav dobiva posebni vid.

kada Isus u svojim prispodobama govori o pastiru koji ide za izgubljenom ovcom, zeni koja trazi drahmu, ocu koji izlazi u susret i baca se u zagrljaj rasipnom sinu, to nisu samo rijeci, vec to predstavlja tumacenje samoga njegova bica i djelovanja. Njegova smrt na krizu vrhunac onoga okretanja Boga protiv samoga sebe u kojem se on daje da bi ponovno podigao i spasio palog covjeka. Ljubav je to u svome najradikalnijem obliku.

ljubav prema Bogu se zapravo ne moze se rastaviti od ljubavi prema bliznjemu -po krscanskom nauku jer ljubav prema Bogu i ljubav prema bliznjemu postaju jedno: «U bliznjima susrecemo samoga Isusa, a u Isusu susrecemo Boga» je sam temelj onoga sto krscani vjeruju.

tako da svatko tko zivi u ljubavi prema bliznjemu, povezan je s ljubavlju prema Bogu/od Boga.

a svima je dato (sposobnost ljubljenja i bliznjega i Boga), tako da 'opravdanja' nema.

[Grazia]

Cenarius kaže:

Pa u tome i jest stvar, religija kao nudi provjeren put koji, baš tako, nitko niti ne može potvrditi. Drugim riječima, taj "provjereni" put zasniva se baš na vjeri i ničemu drugom. Čemu onda religija? Čemu te silne riječi, ti monumentalni pokušaji da se da logički smisao nečemu što ionako izlazi iz okvira pojmljivog?

Vjera, onaj unutrašnji osjećaj krivog i pravog, s kojim se ipak rađamo i koji cijeli život uglavnom pokušavamo ignorirati, to je ono istinski i jedino vrijedno. Religija je poput neke ljušture koju ljudi grade kako bi se obranili od vlastite vjere. Jer religija je laka. Prati uputstva za upotrebu i sve će biti ok. Dok sa vjerom nema tako nečeg. Nema vodiča, tumača, gurua i garancija - postojimo samo mi i svemir oko nas. Strašno.

Katolička teologija, a uostalom i bilo koja druga teologija, je zapravo skup raznih ideja o tome kako bi bilo zgodno da svemir funkcionira. Sama riječ "teologija", što bi bilo "znanost o bogu" dovoljno govori o aroganciji onih koji sebe nazivaju teolozima - kao da je božansko poput neke svete amebe koju stavljamo pod religijski mikroskop.

naravno da ne, religija - odnosno necija vjera se zasniva na agape - ljubavi prema Stvoritelju i to joj je temelj- temelj joj nisu nikakvi rituali.

a sto se tice 'provjerenog puta' isto se moze reci za ama sva ucenja; bilo filozofska ucenja, bilo teoloska, bilo eticaka -uzmi sto hoces - sve su to vec otkriveni putevi.

ili ti mozda otkrivas neki novi do sada covjecanstu nepoznat i potpuno stran 'way of the soul'?

glede one prve usporedbe krscastva sa muslimanima, opet pogresna procjena.
te dvije vjere nemaju skoro nista zajednickog -toliko malo zajednickog imaju da se mnogi pitaju da li uopce se tu radi o sluzenju istog Boga (iz razloga sto je njima najveci grijeh ono sto je nama najveca Svetinja i na cemu se krscanstvo temelji pa onda sve ostalo)..tako da ne mozes usporedjivati to uopce.

zapravo pogledaj sto zajednickog imaju monoteizmi, ako vec tvrdis nesto i ulazis u raspravu, pisali smo negdje o tome vec, pa ce ti biti jasnije o cemu je rijec.

[Cenarius]

Grazia, sve su to Jahveanističke denominacije. Teoretske razlike, to da li je netko prorok ili božji sin bla bla bla, to me uopće ne interesira - korijen je potpuno isti. No nisam htio o tome govoriti. Ti kažeš religija, odnosno vjera - ja pak tvrdim religija ili vjera, jer su te dvije stvari međusobno isključive po mojem mišljenju.

I ne bih rekao da se kod vjere nužno radi o ljubavi prema stvoritelju. Stvoritelj kao entitet je antropocentrično tumačenje nečeg o čemu nemamo pojma. Zapravo je većina prisutnog u religijskoj dogmi antropocentrično tumačenje (uz veliku dozu neznanja i nerazumijevanja) univerzuma. Limbo, pakao, raj, sve su to mjesta koja ograničeni um pustinjskog nomada/srednjevjekovnog seljaka može shvatiti. U paklu te prže i muče, u raju pjevaš, sviraš tamburice i jedeš kolačiće, a u čistilištu čekaš da pozovu tvoj broj za upad na veliku nebesku gozbu. Limbo je rezerviran za rulju koja nije na listi čekanja ali budući da bog ipak nije tako zao, neće ih pržiti i mučiti samo zbog toga. I to je to. Jednostavno za probaviti.

Vjera, čista, nepatvorena vjera s druge strane ne nudi ništa. To je naprosto unutarnji kompas s kojim dolazimo u paketu. Nema pravila uredno ispisanih na komadu kamena, nema proroka koji će nam objasniti fusnote na dnu, nema svećenika koji nude brzo i lako odrješenje od odgovornosti tipa "napravi stvari A, B, C sa ovog popisa, nemoj raditi D, E i F - i sve će biti u redu".

Religiju učiš, vjeru živiš, i to je glavna razlika. Religija ima svoja pravila i strukturu, vjera apsolutno ne. Vjera je izvor bistre vode na kojoj religija čuči poput tvornice za punjenje boca.

[Floverka]

@cenarius, vrlo mi je blizak tvoj način razmišljanja

n' - zar nisi čuo da je limb ukinut od strane vatikana, uopće nisi u toku

[todaytonight]

cistiliste ... salon za uljepsavanje prije ulaska u raj
za duse pod upitnikom
za pravednike i cestite koji su u svom zivotu promasili nesto i u nadi dobili sansu da izglade i nadoknade to kako bi zaista zasluzili raj

i Isus je dotakao cistiliste prije no sto je otisao nama pripremiti stanove

najbolje mjesto za odraditi svoje cistiliste je ... tu na zemlji

cistiliste je ...
forcimer
pozitivna nula
spirit prison

files deleted but can be restored
recycle bin

waiting room

[Grazia]

todaytonight kaže:

cistiliste ... salon za uljepsavanje prije ulaska u raj
za duse pod upitnikom
za pravednike i cestite koji su u svom zivotu promasili nesto i u nadi dobili sansu da izglade i nadoknade to kako bi zaista zasluzili raj

i Isus je dotakao cistiliste prije no sto je otisao nama pripremiti stanove

najbolje mjesto za odraditi svoje cistiliste je ... tu na zemlji

cistiliste je ...
forcimer
pozitivna nula
spirit prison

files deleted but can be restored
recycle bin

waiting room

recycle bin bas

di se odvajaju fejk od pravih - ili kad ljudi ubace plasticnu bocu u recycle bin koji je namjenjen za staklene boce zelene i smedje boje pa kad se preradjuju (te plasticne) sj*bu stroj je se nisu ni smjele tamo nac nego u posebnom binu namjenjenom za plasticne boce...

[todaytonight]

Grazia kaže:

recycle bin bas

di se odvajaju fejk od pravih - ili kad ljudi ubace plasticnu bocu u recycle bin koji je namjenjen za staklene boce zelene i smedje boje pa kad se preradjuju (te plasticne) sj*bu stroj je se nisu ni smjele tamo nac nego u posebnom binu namjenjenom za plasticne boce...

upravo to
a moze i, znas za onaj korektivni disc :
deleted automatically - when space needed .
.. koje je opasno dangerous to use the disc containing files (coluld delete everything)