Djeca i novac

[tutu01]

Kada početi sa educiranjem djece o novcu i kako se ponašati? Molim da javite svoja iskustva.

[Lord Byron]

tutu01 kaže:

Kada početi sa educiranjem djece o novcu i kako se ponašati? Molim da javite svoja iskustva.

Što je to zapravo "educiranje djece o novcu"?

Kada započeti? od onog trenutka kad im postane jasno da stvari u kuću ne donose mali patuljci. Kako se ponašati? Zapravo, ne razumijem - kako se sada ponašate s novcem?

[tutu01]

Primjerice kako i kada odlučiti djecu za štednju i kako im objasniti kamatu. Okej, naravno postoje različite dječije štednje, ali kako im ispravno objasniti zašto se štedi i koji je smisao kamate. Na primjer u članku
http://volim-novac.hr/vijesti/osam-n...ce-na-stednju/

piše da je nekako limit 7 godina za zdrav odnos prema novcu, ali ako djete već sa 4 godine razumije zašto roditelji idu na posao onda o čemu pričamo. Nije da želim biti uber otac, ali želim djete podučiti da ne radi gluposti kao što su npr. krediti u švicarcima i kamate po revolving kreditima.
Primjećujem da svima nama nedostaje financijske edukacije, i to one osnovne, no ne želim da mi dijete doživi penziju sa spoznajom da je bitno imati apartmane za iznajmljivanje na moru kao sigurnu penziju, kako to vidi većina hrvata.

[MaryAnn]

tutu01 kaže:

Primjerice kako i kada odlučiti djecu za štednju i kako im objasniti kamatu. Okej, naravno postoje različite dječije štednje, ali kako im ispravno objasniti zašto se štedi i koji je smisao kamate. Na primjer u članku
http://volim-novac.hr/vijesti/osam-n...ce-na-stednju/

piše da je nekako limit 7 godina za zdrav odnos prema novcu, ali ako djete već sa 4 godine razumije zašto roditelji idu na posao onda o čemu pričamo. Nije da želim biti uber otac, ali želim djete podučiti da ne radi gluposti kao što su npr. krediti u švicarcima i kamate po revolving kreditima.
Primjećujem da svima nama nedostaje financijske edukacije, i to one osnovne, no ne želim da mi dijete doživi penziju sa spoznajom da je bitno imati apartmane za iznajmljivanje na moru kao sigurnu penziju, kako to vidi većina hrvata.

Pa sve zavisi koliko je dijete staro i koliko je zrelo.
Djecu treba učiti da je novac ograničen resurs, npr kad su jako mali treba ih naučiti da uvijek imaju izbor i naravno da ako izaber jednu stvar da neće dobiti i onu drugu.
Pomalo im davati za npr sladoled pa da sami izaberu vrijeme kad će ga jesti da osjete to ograničenje ako pojedem sad nemam kasnije.
Što se tiče kamata na štednju može im se objasniti da je to nagrada zato što smo banci povjerili čuvanje novca, nešto jednostavno. Nadam se da nisi mislio objašnjavat složeno ukamaćivanje.

[MalaPlavusaa]

MaryAnn kaže:

Pa sve zavisi koliko je dijete staro i koliko je zrelo.
Djecu treba učiti da je novac ograničen resurs, npr kad su jako mali treba ih naučiti da uvijek imaju izbor i naravno da ako izaber jednu stvar da neće dobiti i onu drugu.
Pomalo im davati za npr sladoled pa da sami izaberu vrijeme kad će ga jesti da osjete to ograničenje ako pojedem sad nemam kasnije.
Što se tiče kamata na štednju može im se objasniti da je to nagrada zato što smo banci povjerili čuvanje novca, nešto jednostavno. Nadam se da nisi mislio objašnjavat složeno ukamaćivanje.

edukacija o novcu je bitna od malih nogu, roditeljima je lakše kasnije :-)

[Lord Byron]

tutu01 kaže:

Primjerice kako i kada odlučiti djecu za štednju i kako im objasniti kamatu.

Štednju treba spominjati onog trenutka kad im je jasan koncept novca. Kamatu ne treba uopće spominjati - sasvim je dovoljno djetetu prikazati štednju kao sakupljanje novaca za nešto "veliko" ili skuplje.

želim djete podučiti da ne radi gluposti kao što su npr. krediti u švicarcima

Imaš li neki dokaz da si pred par godina negdje napisao/rekao da su krediti u švicarcima glupost? Mislim, danas je jako lako biti pametan.

Takvim stvarima ne možeš naučiti dijete. Možeš mu razviti neki opći osjećaj opreza pred "besplatnim" stvarima, super-tarifama i tako to. Usaditi mu jednostavnu istinu da ne postoji besplatni obrok.

[tenaTT]

Moji klinci od 7 i 9 god zadnju godinu dobivaju simbolican djeparac: od muza i od mene po 15kn mjesecno a i od bake i dede dobe po 20kn mjesecno. I tu se vec vidi velika razlika u pristupu novcu kod njih dvoje. Curka strpljivo stedi i vec je finu svoticu ustedila a sinko potrosi cim dobije! Al svakom svoje veselje. On si uglavnom kupuje stripove za te novce, koji izlaze mjesecno na kioscima a ona stedi za, sta ja znam, barbi iz nekog najnovijeg barbi crtica! (No dok ona za to ustedi, vec ce izaci jos noviji barbi crtic )

[shotman]

Mene su moji roditelji ovako učili.
Kad smo bili u kupnji, a ja sam htio nešto, pitali bi me dal imam novaca? Normalno, odgovor je bio ne, a onda su rekli da nemaju ni oni.
To nije bilo svaki put, ali time su pokazali da ne mogu baš svaki put dobiti ono kaj želim. Tako sam naučio štedjeti i sad kad imam 17 godina odgovoran sam s novcima i pazim koliko i na što trošim. To bitno olakšava mojima situaciju.

[meow]

Smatram da ne mozes bas dijete posjesti i odrzati predavanje o vaznosti novca, nacinima stednje i sto sve vec ne. Mislim mozes, ali taj bi pristup bio pomalo cudan i upitno koliko bi informacija bilo uspjesno preneseno. Mislim da je puno bolji nacin kroz svakodnevnu komunikaciju i primjere pokazati djetetu, cak i od dobi kad jos ne razumije, da stvari koje kupimo trebamo platiti novcem kojeg zaradimo radeci. Ako nemamo novaca, ne mozemo kupiti neku stvar.
Takodjer smatram da je od odredjene dobi korisno da dijete ima dzeparac, znaci neku malu simbolicnu svoticu novca sa kojom moze slobodno raspolagati i tako na primjeru nauciti da ako sada kupi nesto, sutra nece moci nesto drugo i da samo dodje do toga sto mu je vaznije. Isto tako, smatram da ne treba dijete nagovarati da stedi, mozda usmjeriti, reci mu koje su prednosti (ako ne budes trosio par mjeseci, moci ces si kupiti tu igracku/nesto sto jako zelis), ali ne nagovarati. Ali ne popustati i na kraju kupiti tu igracku koju tako jako zeli, unatoc tome sto je potrosilo svoj novac.
I mozda od neke djecje dobi dati im priliku i da zarade, obavljajuci jednostavne poslice po kuci - da steku neku naviku da za dobiti novac treba nesto i raditi.
Ne znam je li moje razmisljanje ok, ali tako nekako imam ideju odgajati svoga sina. Jos se imam vremena informirati, jer on je jos bebica

[Twinmama]

mi već sad (20mj) imamo kasicu prasicu koja papa i čuva (kune) kovanice....
i našli jednom na podu - meni ispalo (namjerno dok ih nije bilo u blizini) par kunica i oni kad su skužili te nofčeke pokupili ih i nose u kasicu.....
pametnice moje male....
i već sad kuže da tata svaki put iz novčanika vadi kune za platiti (na blagajni viču daj, daj ka teta sve otkuca)...
znači edukacija započinje o najranije dobi.... i kako budu rasli tako ćemo produbljivati smisao i značenje novca i njihovu namjenu....
ali već sa znaju a pare idu u kasicu

[Lord Byron]

Twinmama kaže:

i već sad kuže da tata svaki put iz novčanika vadi kune za platiti (na blagajni viču daj, daj ka teta sve otkuca)...
znači edukacija započinje o najranije dobi.... i kako budu rasli tako ćemo produbljivati smisao i značenje novca i njihovu namjenu....
ali već sa znaju a pare idu u kasicu

Bit će, znači, i za novu tipkovnicu?

OT: mislim da je loše kućne poslove naplaćivati - to su stvari u kojima (valjda) sudjeluju svi ukućani, svaki prema svojim mogućnostima. Plaćanjem se djetetu šaljep ogrešna poruka "to inače nije tvoj posao i ne trebaš ga raditi ako nisi plaćen".

[somied]

Neko je vec spomenuo, kamatu nije potrebno spominjati u ranoj mladosti. To nije jasno ni vecinih odraslih. Bitno je (i to je spomenuto) da djete nauci odgoditi potrosnju neceg sto percipira manje vrijedno i kasnije dobije nesto sto percipira da je vrijednije. Ne mora cak biti ni skuplja stvar, jer cesto djete zapikira na jeftiniju stvar. Bar moje.
Sto je djete mladje, to odgadjanje mora biti krace. Recimo, ako ne kupimo sladoled sada, dobit ces igracku malo kasnije. Pa onda vjezbati, produzivati vrijeme. To vjerojatno nece bas ici prije 4 godine. Ali mislim da tu pocinje negdje mogucnost stednje kod djece. Kako djete sazrijeva, treba sve duze "stedjeti" za skuplju stvar. Ne naravno djete ostaviti bez sladoleda, cokolade i igrackica 100% u medjuvremenu.
Ali sklonost stednji izgleda ima poprilicnu genetsku komponentu, tako da ne treba klonuti duhom ako imate malog rasipnika (ili rasipnicu).
A jel netko uspio zenu naucit da stedi?

[meow]

Lord Byron kaže:

Bit će, znači, i za novu tipkovnicu?

OT: mislim da je loše kućne poslove naplaćivati - to su stvari u kojima (valjda) sudjeluju svi ukućani, svaki prema svojim mogućnostima. Plaćanjem se djetetu šaljep ogrešna poruka "to inače nije tvoj posao i ne trebaš ga raditi ako nisi plaćen".

Da, to je nekako i bio moj strah vezan za tu ideju
Definitivno mislim malog ukljuciti u kucanske poslove, naravno prema mogucnostima. Nista veliko, ali da pospremi za sobom, odnese tanjur u sudoper, pospremi igracke i tako to.

A sto mislis o nagradjivanju ocjena? Ni tu mi stavovi nisu bas jasni pa bi voljela cuti jos necije misljenje.

[ZubaTruba]

meow kaže:

Da, to je nekako i bio moj strah vezan za tu ideju
Definitivno mislim malog ukljuciti u kucanske poslove, naravno prema mogucnostima. Nista veliko, ali da pospremi za sobom, odnese tanjur u sudoper, pospremi igracke i tako to.

A sto mislis o nagradjivanju ocjena? Ni tu mi stavovi nisu bas jasni pa bi voljela cuti jos necije misljenje.

super tema

slažem se kako je već netko rekao, plaćanje kućanskih poslova je loše. mislim da bi dijete kućanske poslove trebalo shvatiti kao zajednički posao svih ukućana za koji nitko nije plaćen, nego ga svi rade da im bude ugodnije, čišće, ljepše, dijete slaže igračke zato da stan bude svima čist, mama kuha da svi jedu... neka ideja zajedničke odgovornosti, zajedničkog truda i zajedničke koristi.

plaćanje ocjena mi je još gore od plaćanja poslova. prvo, dijete mora (apsolutno mora) znati da uči samo za sebe. mene je kao malu motivoralo to da ću ako budem puno učila imati dobar posao i moći ću si kupiti puno štikli a drugo, do kada plaćati? odnosno kako prestati?

[ZgSash]

placanje djetetovih obaveza u kucanskim poslovima - definitivno ne
ali , moze se s vremena na vrijeme sklopiti "posao" koji inace ne spada u djetetove zadatke i za to mu platiti

takoder, placanje ocjena je losa ideja , ali neki postignuti uspjeh je primjereno nagraditi, pohvaliti, iskazati ponos...
eventualno dogovoriti da samo petica donosi neku nagradicu
pripaziti treba i to jako da dijete ne postane skrto i gramzivo i da ne pocne sve oko sebe gledati kroz novac i moguce prilike za zaradu
djeca su inace tome poprilicno sklona, kad jednom skuze vezu izmedu postupaka i priljeva love

ona mama kojoj je bilo slatko kako djeca novac koji nije njihov pokupe i trpaju sebi u kasicu, mozda bi zeljela jos jednom razmisliti je li to bas tako pozitivno

[meow]

Ja sam bila dijete koje je bilo tesko motivirati. Nisam uopce, niti najmanje, bila zainteresirana za skolu. I prolazila sam s trojkom. Jer mi se nije dalo uciti, i prakticki nisam nikad ni ucila. Znala sam da mogu, par puta sam se potrudila i prosla gradivo i iznenadila svih na testu peticom. Cak je i uciteljica bila iznenadjena. A i klinci iz razreda. Ono, samo sto nisu rekli: 'mooolim?? meow je peticu dobila??!!' Meni se zivo fuckalo za skolu i za posao i za sve, uopce si nisam mogla predociti pojam buducnosti, meni je to bilo nesto apstraktno sto se, eto, jednom dogodi, u cemu se jednom nadjemo.
Za to krivim svoju okolinu i obitelj, jer sam tek kasnije bila svjesna da su u najboljoj namjeri napravili sranje. I ne, nisam se mogla/znala boriti protiv toga, pa bila sam dijete! Mame se sjecam kao osobe koja se trudi da me zainteresira za skolu, tj. za to da uciti treba. Sjecam se da je sjedila samnom i stvarno si je davala truda. Al dzabe kad su meni misli bjezale okolo i nisam se mogla skoncentrirati. Kasnije, u srednjoj skoli, tocno sam znala prepoznati taj osjecaj kad mi je mozak 'blokiran' i da mogu zuriti u biljeznicu koliko god i necu nist nauciti... a onda bi mi dosao tren inspiracije, gutala bi stranice i u sat vremena naucila vise nego prije tjednima. Tate se iz djetinjstva sjecam kao osobe kojoj nikad nista sto bi napravila nije bilo dosta dobro. Neko vrijeme sam jako patila zbog toga i trudila se, a onda sam jednostavno odustala. Ako bi uvijek imala dvojke i trojke i onda dobijem na testu 4, dodjem doma sva ponosna na sebe, a on kaze: a zasto nije petica? Joj kad se sjetim njegovih gestapovskih metoda pregleda skolske torbe svako vece, ni dan danas mi nije jasno cemu to? Sve biljeznice mi je pregledavao, nedaj boze da je negdje bilo napisano ili nacrtano nesto sto nije za skolu, nedaj boze da sam imala vise olovaka nego si je on zamislio da mi treba, sto ce mi dve gumice zaboga?? Da, to je bio njegov nacin da sudjeluje u mojem obrazovanju. Kad je bio doma. Pomorac je i mjesecima bi bio na moru. Drustvo u skoli nisam imala. Nisam sa nikime pricala. Pod odmorom sam se drzala po strani. Nesto se dogadjalo a nisam znala sto. Htjela sam pobjeci iz same sebe. Sa starim nikad nisam uspjela naci zajednicki jezik, cak ni sada kada imam preko 30 godina, imam svoje dijete i zivim 2500 km daleko od njih. Jako sam se razocarala u njega jednom kad je potegnuto pitanje dzeparca, pa je rekao da da ja idem van meni ne bi dao nista love, jer sam zensko, ja cu se vec snaci... a mom bratu bi dao, jer je musko
Brat i ja nikad nismo dobivali dzeparac. Uvijek su nam govorili da neka im kazemo sto bi htjeli, pa cemo onda vidjeti jel moze ili ne moze. To mi je katastrofa rjesenje, ljudi nemojte to raditi djeci Djeca ponekad imaju potrebu imati totalnu glupost koja njima nije glupa i imaju svoje razloge da imaju tu glupost, a roditelji naravno ne dozvole kupovinu, jer po njima nije opravdana. Smatram da je puno bolje dati mjesecno 10-15-20 kn na raspolaganje. To nije velika lova, a djeca imaju osjecaj da imaju bogatstvo

Zasto sam sve ovo napisala, a pola od toga zvuci kao off topic, ali nije - zato jer smatram da je jako vazno da se dijete u skoli osjeca dobro. Da ima zelju uciti, da je intrinzicno motivirano, da mu se skolu pokusa pribliziti na zanimljiv nacin, da se pokaze interes, da se ne provode gestapovske mjere, da se slusa sto dijete kaze, da se posvecuje paznja u kakvom je dijete okruzenju u skoli i u kakvim je odnosima sa ostalim ucenicima. Slazem se, mozda ne bi bilo lose nagradjivati recimo na polugodistu ili kraju godine. Ali isto ne puno.

I da, nismo imali nikakva zaduzenja u kuci i mislim da je to jako lose. Kako nismo imali naviku pomagati, svaki zahtjev za pomoci dozivljavali smo kao kaznu.
Frendica ima malog koji ide u srednju skolu i jos uvijek mu ona razreze meso na tanjuru jer inace nece pojesti... mislim ono, wtf?? Naravno, kad probrlja nesto po tanjuru, kaze da je gotov i ona kaze da ok, mali se ustane i ode. Tanjur ostaje na stolu. Meni je to neshvatljivo. To isto dijete, ok, tinejdzer, izlazi vikendom i sad ljeti i cesce, redovito se napije, cesto ne ide spavati prije 5 ujutro, ili igra igrice na kompjuteru do ranih jutarnjih sati.... pa dobro, jel to u danasnje vrijeme normalno?? Ok, jedno je meni teoretizirati a drugo je 'boriti' se s tinejdzerom, ali meni je to malo too much?

[Lord Byron]

meow kaže:

A sto mislis o nagradjivanju ocjena?

Bila je, razmjerno nedavno, tema o tome. Moj stav o nagrađivanju općenito je na prvi pogled jako rigidan: jedino nagrađivanje koje ima smisla je na razini onoga kojim čovjek nagradi sebe kad kaže "ah, cijeli sam dan kopao, sad ću se počastit' jednim pivom!" .

Mislim da je u ovoj, kao i u brojnim drugim pričama, jedina moguća opcija primjene na dijete načela koja se primjenjuju i na odrasle. Na primjer, vezivanje poklona uz točno određene datume smatram također lošim - zašto dijete mora dobiti dar baš za Božić, zašto mu se to isto (pogotovo ako se radi o nečemu što djetetu - ne u najdoslovnijem smislu riječi - "treba") ne može kupiti 32. limburga ili na neki drugi datum? Onako, 2because it's you" .

Motiviranje za školu novcem - onim koje će se djetetu davati sada, a pogotovo onim koji će zarađivati kad/ako završi školu - je potpuni promašaj. Jedini ispravan pristup je poticanje gladi za znanjem.

[tranquility]

Lord Byron kaže:

Jedini ispravan pristup je poticanje gladi za znanjem.

Da, zbilja dijete od 7,8,9 godina to može razumijeti.

[kukuriku]

Lord Byron kaže:

Motiviranje za školu novcem - onim koje će se djetetu davati sada, a pogotovo onim koji će zarađivati kad/ako završi školu - je potpuni promašaj. Jedini ispravan pristup je poticanje gladi za znanjem.

Slažem se, potpunoma.

Nije loše da čim postanu u mogućnosti (po dobi) nešto i rade.
Nešto što se plaća.
I ne nešto što im roditelji plaćaju.
Ja sam od 12-te ljeti radila.
Bila sam jako ponosna na zarađeni novac, i uložila ga u pametne stvari poput kalkulatora, teniskog reketa, levisica i karata za koncerte.

Što prije moraju početi raditi, da shvate (na svojoj koži, priče i objašnjenja jako lako i brzo ispare) koliko je teško zaraditi 100 kuna, a nekmoli količinu novca dovoljnu za jebački bicikl ili iphone.

[kukuriku]

tranquility kaže:

Da, zbilja dijete od 7,8,9 godina to može razumijeti.

Apsolutno može.

Samo što se to ne radi tako da mu kažeš: "Deder, razvij glad za znanjem", nego poticanjem da preispituje i razmisli o onome što čuje, vidi, pita. Ne nuđenjem gotovih odgovora, nego upućivanjem da ih samo potraži.
I tako.