Silovanje

[Kurtzius Kuro]

Vrlo teška i složena tema. Koliko vidim ovdje ima i pravnika (ili makar budućih), policajaca, ali ne znam ima li sudaca ili makar odvjetnika. Jer jedno je idealizam (pa bio on i pravnički), a drugo stvarnost i život (u koji spada i sudska praksa/primjena).

Mnoge stvari koje su ovdje iz zakonskoga kuta nedvojbene u praksi/pri dokazivanju postaju ili dvojbene ili nedokazive. Prijetnju silim je npr. potrebno dokazati. I samu je silu katkada teško dokazati ili nedvojbeno protumačiti da je bila nekonsenzualna. I sad ne govorim napamet. Jer bio sam svjedok u jednom takvom postupku.

Starija Sestra kaže:

Dakle, kad netko kaže da nešto ne želi ili se to može zaključiti iz njegova ponašanja tad on to ne želi i točka.
Opis silovanja zapravo ne spominje žrtvu (ili što ona treba napraviti) već da počinitelj mora izvršiti određene radnje uporabom sile/prijetnje. Čak i da žrtva ništa ne kaže (što je moguće zbog straha) radi se o silovanju ako su upotrijebljene sila ili prijetnja.
Probajte to shvatiti.

Starija sestro, ja shvaćam što piše u zakonu. Ali je li ti shvaćaš sljedeće:

1. na koji način dokazati da se to u nekom trenutku moglo zaključiti iz ponašanje eventualne žrtve, a ne da samo ona misli da se to moglo zaključiti iz njezina ponašanja, odnosno, kako nedvojbeno utvrditi da je eventualna žrtva doista se ponašala na način koji nedvojbeno ukazuje da ona spolni odnos nije željela?

2. slažem se; i opet, zakonski je to posve jasno: no kako dokazati da su upotrebljeni sila ili prijetnja? (opet ne govorim napamet nego iz sudske prakse kojoj sam bio svjedok). Drugim riječima optuženi negira i da je prijetio i da je upotrebio silu (ako postoje kakvi tragovi, odgovor može biti - zbog strasti).

drot13 kaže:

Stvar se za nijansicu mijenja, ali se i dalje radi o silovaju.

Slažem se s tobom. Ali zamislilmo kako bi takva situacija izgledala u praksi (bez obzira na to koliko je ona vjerojatno rijetka): žena u jednom trenutku, iz bilo kojega razloga veli ne (ili tjelesnim pokretima iskaže protivljenje daljnjem odnosu), muškarac je, koji je fizički jači, pritisne rukama (dakle upotrebi silu) i dovrši odnos (budući da je hipotetski pretpostavljivo da žena s nekim s kime je dobrovoljno ušla u spolni odnos ne bi ni pokušala upotrebiti svoj maksimalni otpor da ga prekine). I što sad? Je li to bilo silovanje? Jest. Je li ga moguće dokazati. Teško. Jako teško. I što onda vrijede takvi akti osim pukoga slova na papiru. Ništa.

Tena85 kaže:

...znajući da sam zlostavljana i idem psihoterapeutu?

Netko je dobro rekao, radije sam htjela biti silovana nego ubijena.

Draga Teno, iako sam u početku mislio da neću komentirati stvarne slučajeve nego da ću pisati samo načelno, ipak sam vrlo pomno pročitao sve što si pisala i moram ti nažalost reći da bi za tebe bilo bolje da to sve nisi prijavila. Događaj je za teba sasvim sigurno ispao traumatičan, a ispast će još i traumatičniji jer šanse da on dobije ikakvu kaznu, tj. da ga se osudi, mogućnosti su gotovo nikakve.

Strah me i pomislit što će i iole suvisli odvjetnik biti u stanju učiniti od tvog svjedočenja. To što on zna da si bila zlostavljana i da ideš na terapiju moglo bi ti donijeti još samo dodatne neugodnosti u smislu propitivanja tvoje vjerodostojnosti kao svjdoka. Žao mi je, ali moraš se pripremiti na najgore, što se tiče ishoda.

[Tena85]

Kurtzius Kuro kaže:

Draga Teno, iako sam u početku mislio da neću komentirati stvarne slučajeve nego da ću pisati samo načelno, ipak sam vrlo pomno pročitao sve što si pisala i moram ti nažalost reći da bi za tebe bilo bolje da to sve nisi prijavila. Događaj je za teba sasvim sigurno ispao traumatičan, a ispast će još i traumatičniji jer šanse da on dobije ikakvu kaznu, tj. da ga se osudi, mogućnosti su gotovo nikakve.

Strah me i pomislit što će i iole suvisli odvjetnik biti u stanju učiniti od tvog svjedočenja. To što on zna da si bila zlostavljana i da ideš na terapiju moglo bi ti donijeti još samo dodatne neugodnosti u smislu propitivanja tvoje vjerodostojnosti kao svjdoka. Žao mi je, ali moraš se pripremiti na najgore, što se tiče ishoda.

Priča je završena, bila je moja riječ protiv njegove, a kako mi je državna odvjetnica rekla: trebalo me tući, odnosno da imam fizičku ozljedu.
Zanima me samo jedna stvar. Koliko dugo nakon događaja mogu dići privatnu tužbu protiv njega? Trenutno zbog teže somatske bolesti to nisam u stanju, ali me zanima. I nemojte govoriti da ću izgubiti živce, novce i ostalo..sve znam.
Hvala lijepo.

[Buff]

Pravna država ?

Pošto sam neupućen u pravne postupke nakon takvih stvari, jedino što ti mogu reći je da se držiš. Neznam, čitam sve ovo i dalje ne vjerujem da u nekakvoj demokratskoj državi, čovjek može ući u stan, napravit takvu gadost i samo odšetat dalje u život. Savijesti ni traga, kao ni kod dotičnih ljudi s foruma.

Moja topla preporuka je da probaš nešto napravit kroz privatnu tužbu, ako ni to ne ide, probaj se pronaći u nekakvim stvarima koje te ispunjavaju i čine sretnom, te toliko da ne razmišljaš o svemu tome.



Sretno dalje, bude valjda dobro.

[magnificta]

Kurtzius Kuro kaže:

Vrlo teška i složena tema. Koliko vidim ovdje ima i pravnika (ili makar budućih), policajaca, ali ne znam ima li sudaca ili makar odvjetnika. Jer jedno je idealizam (pa bio on i pravnički), a drugo stvarnost i život (u koji spada i sudska praksa/primjena).

Kurtzius Kuro kaže:

1. na koji način dokazati da se to u nekom trenutku moglo zaključiti iz ponašanje eventualne žrtve, a ne da samo ona misli da se to moglo zaključiti iz njezina ponašanja, odnosno, kako nedvojbeno utvrditi da je eventualna žrtva doista se ponašala na način koji nedvojbeno ukazuje da ona spolni odnos nije željela?

2. slažem se; i opet, zakonski je to posve jasno: no kako dokazati da su upotrebljeni sila ili prijetnja? (opet ne govorim napamet nego iz sudske prakse kojoj sam bio svjedok). Drugim riječima optuženi negira i da je prijetio i da je upotrebio silu (ako postoje kakvi tragovi, odgovor može biti - zbog strasti).

Kurtzius Kuro kaže:

Slažem se s tobom. Ali zamislilmo kako bi takva situacija izgledala u praksi (bez obzira na to koliko je ona vjerojatno rijetka): žena u jednom trenutku, iz bilo kojega razloga veli ne (ili tjelesnim pokretima iskaže protivljenje daljnjem odnosu), muškarac je, koji je fizički jači, pritisne rukama (dakle upotrebi silu) i dovrši odnos (budući da je hipotetski pretpostavljivo da žena s nekim s kime je dobrovoljno ušla u spolni odnos ne bi ni pokušala upotrebiti svoj maksimalni otpor da ga prekine). I što sad? Je li to bilo silovanje? Jest. Je li ga moguće dokazati. Teško. Jako teško. I što onda vrijede takvi akti osim pukoga slova na papiru. Ništa.

- u postupku dokazivanja silovanja osoba koja je silovana je istovremeno i žrtva i svjedok... zašto? pa zato što se valjda već stoljećima iskristaliziralo da svjedoci silovanja u 99 % slučajeva ne postoje...
-pitanje kako će to dokazati i tvoj sugestivni odgovor (teško): čemu to??
Kažeš svjedok si sudske prakse. A vidiš moja sestra je žrtva/svjedok nečeg što je sud proglasio bludnim radnjama i nemoralnim ponašanjem...
Ne želim iznositi detalje, slučaj je bio i u novinama, studentice su prijavile profesora koji je balio po njima u kabinetu za vrijeme konzultacija, ucjenjivao za potpis i da ne nabrajam njegove gadosti, mislim da mi sestra i nije ispričala njoj najbolnije stvari.Tih 7 djevojaka je hrabro otišlo u DO i prijavilo gada. Nakon određenog vremena(podužeg) ipak je seka dobila poziv za raspravu kao svjedok/oštećenik, kao i njezine kolegice s faksa. Postupak je bio zatvoreno za javnost.. Ona i cure su prošle sve ono što se gleda na filmovima ali ipak u jednom blažem obliku, provokacije od strane njegovog odvjetnika. Zahtijevanje da po ko zna koji put opiše istu scenu, pokušaje da se oštećenice prikažu kao nemoralne, lijene studentice, lažljivice itd. Isto tako njegov je odvjetnik otezao proces dok u zadnji tren na temelju samo jedne prijave, jedne žrtve/svjedoka, ostale su prijave otišle u zastaru, prijava moje sestre također, nije izrečena pravovaljana presuda. U presudi je napasnik optužen za bludne radnje ostalo je označeno kao nemoralno ponašanje, dobio je 6 mj.zatvora 2 godine kušnje, a djevojka čija prijava nije otišla u zastaru je obavještena da ima pravo privatnom parnicom tražiti odštetu.
Bila sam uz svoju sestru,vidjela sam da prolazi noćnu moru ali sam znala i da neće odustati. Sve te djevojke su bile i preplašene, i izmučene gluparijama tipa kako se to oblači i dolazi na faks, tako im i treba kad izazivaju itd.
Bila je njihova riječ protiv njegove koji je imao odvjetnika.
Na temelju čega je sud donio presudu da je kriv, a bez materijalnih dokaza, samo izjave na papiru? Čitala sam presudu, sud je donio odluku da je ovaj bolesnik kriv na temelju procjene načina na koje su te djevojke iznijele sve što im je učinio, na temelju njihovih gesti, suze, drhtavog glasa...
A mislim da je djevojkama od presudnog značaja bilo to što su njihovi najbliži bili uz njih s podrškom i povjerenjem...
Stoga, poučena i ovim iskustvom, makar sam samo bila promatrač, (bez ljutnje) ako ne znaš kako ohrabriti ovu djevojku i dati joj malo snage, molim te nemoj je niti obeshrabljivati, bez obzira na tvoju "sudsku praksu"..

Kurtzius Kuro kaže:

Draga Teno, iako sam u početku mislio da neću komentirati stvarne slučajeve nego da ću pisati samo načelno, ipak sam vrlo pomno pročitao sve što si pisala i moram ti nažalost reći da bi za tebe bilo bolje da to sve nisi prijavila. Događaj je za teba sasvim sigurno ispao traumatičan, a ispast će još i traumatičniji jer šanse da on dobije ikakvu kaznu, tj. da ga se osudi, mogućnosti su gotovo nikakve.

Strah me i pomislit što će i iole suvisli odvjetnik biti u stanju učiniti od tvog svjedočenja. To što on zna da si bila zlostavljana i da ideš na terapiju moglo bi ti donijeti još samo dodatne neugodnosti u smislu propitivanja tvoje vjerodostojnosti kao svjdoka. Žao mi je, ali moraš se pripremiti na najgore, što se tiče ishoda.

Draga Teno, ne, vjeruj mi ne bi bilo bolje da ga nisi prijavila. To što si učinila je djelo jedne hrabre djevojke koja uprkos svojoj vlastitoj ranjenosti želi spriječiti "njega" da to isto napravi nekoj drugoj djevojci..
To što ideš na psihoterapiju i što si zlostavljana, tog što ti je naudio može još više koštati jer je nanio zlo nekom tko je još i na tom polju slabiji od njega i dodatno ti ugrozio zdravlje. Ne dopusti da te uplaše ovi detalji koji se izvlače iz tvog života (nadam se dobronamjerno) kako bi ti rekli da odustaneš od svega. Znam da si prošla i prolaziš kroz sram, samookrivljavljanje, neizdrživ osjećaj krivice ali s druge strane vjerujem da si dovoljno sazrela i očvrsla te da znaš da sve te emocije koje te napadaju da bi te srušile dolazile one iz tebe ili od okoline nemaju vezu sa stvarnošću. Tena: ti si žrtva zlostavljanja i silovanja, i ti nisi kriva za to, oni koji su krivi slobodno šeću i ne odlaze na psihoterapije već čekaju sljedeću žrtvu.
Teno, jest: Tvoja je riječ protiv njegove, ali Tvoja riječ je ipak ona u kojoj je istina, stoga se ne daj obeshrabriti. Vjeruj sebi, ti znaš što se dogodilo. Ja ti vjerujem. Mislim da nas ima još puno uz tebe. Ti se nemaš čega sramiti. Podigni glavu i hrabro naprijed, a njega će kad tad sustići i zemaljska i nebeska pravda. Molim te zaboravi ove boldane riječi u gornjem citatau gdje ti netko govori da se moraš pripremiti na najgori ishod... jer mi to zavlači na "lažne proroke" i zadnje pokušaje da te se još više preplaši uzme ti se snage. Dobro, uzmi ti u obzir sve mogućnosti ali vjeruj da si zaslužila kroz svo ovo mučenje što prolaziš toliko vrmena da ti se dogodi i nešto najboljeg...

[Kurtzius Kuro]

Magnificta, meni je doista žao što ne možeš razumjeti da je jedno idealizam , a drugo okrutna stvarnost. Slučaj u kojem je sudjelovala tvoja sestra nije bio riječ protiv riječi, nego riječ protiv sedam drugih riječi, a to je ipak nešto malo drugačije. Nigdje nisam napisao da silovanja ne treba prijavljivati - zato ne podmeći. Upravo suprotno. Treba ih prijaviti što je moguće brže po počinjenju, ako je ikako moguće, odmah. Da se uzmu materijalni tragovi. Ali često ni to nije dovoljno. Meni je jako žao što mnogi ovdje daju posve krivu sliku onoga što se u stvarnosti događa: ti uvijek možeš, samo trebaš biti hrabra i odlučna, ti si uvijek u pravu, ti ne možeš izgubiti ako budeš odlučna; čak i ako izgubiš parnicu ti si na dobitku - kako, objasni mi molim te lijepo - mislim da je žrtva silovanja koja je izgubila parnicu još jednom posramljena i ponižena - ako mi ne vjeruješ nađi i pitaj nekoga tko je to prošao.

A ovo što je prošla tvoja sestra, joj, pa takvih je tipova bilo i na mom fakultetu. I ja sam bio prvi koji sam okretao očima na to što nitko nije ništa poduzimao. Što to godinama traje i nikom ništa. Gle, ja sam malo stariji od tebe i takvih priča znam zbilja hrpu. Ali to nije silovanje, to je neka vrst egzibicionizma i blagoga sadizma (takvi dobro znaju prepoznati osobe/djevojke koje nemaju dovoljno samopouzdanja i koje se neće suprotstavljati na pipkanja i slične radnje). Ali s bludncima je najlakše. U većini slučajeva njima je dovoljno reći: Buuu! i oni se povlače. Silovatelji su ili manijaci koji naskaču iz grmlja ili vrlo proračunati i hladnokrvni tipovi koji vrlo dobro znaju što čine. Evo, neka se javi Drot 13 i neka kaže koliko je u ovom drugom slučaju prijava bilo odbačeno, jer iako se činilo da djevojka govori istinu, procijenjeno je da nema nikakve šanse da proces dobije jer nije bilo dovoljno elementa za pokretanja sudskoga procesa, ili koliko je takvih procesa dobijeno, ako zna približne podatke (govorim o slučajevima gdje nije bilo svjedoka, tragova nasilja i gdje je bila riječ protiv riječi). Jednom je, sjećam se, iznio koliko ima lažnih prijava, što ovdje nije tema, ali je objašnjavao zašto insepktori moraju u svojim pitanjima biti nemilosrdni i naoko bezdušni. To sad pišem jer kao da se zaboravlja da se silovanje događa uglavnom bez svjedoka i da je uvijek riječ protiv riječi. Ovdje su mnogi spominjali zakon, ali ja i dalje pitam kako je moguće dokazati da je netko upotrebio silu ili prijetio, ako su tragovi nasilja nedovoljno izraženi, a prijetnju negira. O tome da se se tu savjetovalo da se ide prijavljivati silovanja koja su se dogodila i nakon nekoliko godina, to uopće neću ni komentirati.

Za ostalo ćeš odgovor dobiti na pm. Jer nema smisla neke stvari razvlačiti ovdje javno.

Tena85 kaže:

Priča je završena, bila je moja riječ protiv njegove, a kako mi je državna odvjetnica rekla: trebalo me tući, odnosno da imam fizičku ozljedu.
Zanima me samo jedna stvar. Koliko dugo nakon događaja mogu dići privatnu tužbu protiv njega? Trenutno zbog teže somatske bolesti to nisam u stanju, ali me zanima. I nemojte govoriti da ću izgubiti živce, novce i ostalo..sve znam.
Hvala lijepo.

Znači DORH je odbacio tvoju prijavu? Žao mi je. Ali, vjeruj mi, bolje da je tako ispalo nego da su te razvlačili po sudu s nikakvom mogućnošću da taj proces dobiješ. Ne znam koliko ti je pametno dizati privatnu tužbu - (pretpostavljam zbog duševnih boli). Svaki će ti odvjetnik to bez problema sročiti, ali uplest ćeš se u vrlo traumatičan proces koji će te koštati (kao što i sama dobro veliš i novaca i živaca, a moraš znati da u slučaju da taj spor izgubiš ne plačaš samo svojeg odvjetnika, nego i sudske troškove), a on te nakon odbačene prijave za silovanje može tužiti za klevetu. Neću te odgovarati, jer to je tvoj život, ali razmisli dvaput...

[Loreanna]

Tena85 kaže:

Priča je završena, bila je moja riječ protiv njegove, a kako mi je državna odvjetnica rekla: trebalo me tući, odnosno da imam fizičku ozljedu.
Zanima me samo jedna stvar. Koliko dugo nakon događaja mogu dići privatnu tužbu protiv njega? Trenutno zbog teže somatske bolesti to nisam u stanju, ali me zanima. I nemojte govoriti da ću izgubiti živce, novce i ostalo..sve znam.
Hvala lijepo.

Tena85, jako mi je žao zbog ishoda tvog slučaja..
Ali moram ti reći da odštetu na temelju privatne tužbe teško da ćeš dobiti, jer ne postoji osuđujuća kaznena presuda na koju bi se pozivala..

[Gospa Sinjska]

Tena85 kaže:

Priča je završena, bila je moja riječ protiv njegove, a kako mi je državna odvjetnica rekla: trebalo me tući, odnosno da imam fizičku ozljedu.

Na koji nacin je prica zavrsena? Je li donesena prvostupanjska presuda? Oslobađajuca ili osuđujuca? Je li podnesena zalba?

Tena85 kaže:

Zanima me samo jedna stvar. Koliko dugo nakon događaja mogu dići privatnu tužbu protiv njega? Trenutno zbog teže somatske bolesti to nisam u stanju, ali me zanima. I nemojte govoriti da ću izgubiti živce, novce i ostalo..sve znam.
Hvala lijepo.

Preporucujem da taj spor ne vodis sama, vec da nades odvjetnika koji ce spor pokrenuti i voditi, sa minimumom tvog sudjelovanja. Ako osnova za naknadu stete bude utvrđena pravomocnom presudom za kazneno djelo, u tom postupku ce se samo utvrđivati iznos naknade. Ti ces imati kontakt sa svojim odvjetnikom i eventualno vjestakom, a iskaz na sudu ne bi smio biti ni priblizno stresan kao iskaz u kaznenom postupku.

magnificta kaže:

Na temelju čega je sud donio presudu da je kriv, a bez materijalnih dokaza, samo izjave na papiru? Čitala sam presudu, sud je donio odluku da je ovaj bolesnik kriv na temelju procjene načina na koje su te djevojke iznijele sve što im je učinio, na temelju njihovih gesti, suze, drhtavog glasa...

Pred sudom je najneizvjesniji ishod upravo kada su jedini dokazi izjave stranaka i svjedoka. Kod silovanja je nazalost upravo to cest slucaj. Sud ne zna sto se zapravo dogodilo, a jednoj od strana mora povjerovati. To sa polozaja suda moze biti prava kocka, jednako bacanju novcica. Sva sreca ima iskusnih sudaca koji znaju prepoznati tko govori istinu a tko je pun govana. Jedino treba naletiti na takvog...

[Kurtzius Kuro]

Gospa Sinjska kaže:

Na koji nacin je prica zavrsena? Je li donesena prvostupanjska presuda? Oslobađajuca ili osuđujuca? Je li podnesena zalba?

Pred sudom je najneizvjesniji ishod upravo kada su jedini dokazi izjave stranaka i svjedoka. Kod silovanja je nazalost upravo to cest slucaj. Sud ne zna sto se zapravo dogodilo, a jednoj od strana mora povjerovati. To sa polozaja suda moze biti prava kocka, jednako bacanju novcica. Sva sreca ima iskusnih sudaca koji znaju prepoznati tko govori istinu a tko je pun govana. Jedino treba naletiti na takvog...

Pa ja sam shvatio da je ona bila na razgovoru u DORH-u i da je državna odvjetnica prijavu odbacila zbog pomanjkanja dokaza. No možda sam krivo shvatio, možda je ipak bio pokrenut sudski proces u kojem su oboje dali svoje iskaze a sud je njega oslobodio optužbe. Kako god, ja sam shvatio da je on oslobođen.

U ovom drugom slučaju nije bila riječ protiv riječi, nego je bilo sedam svjedokinja (žrtava) dotičnoga. Sve da formalno-pravno sudac nije smio (zbog odlaska u zastaru) u obzir uzeti šest od sedam svjedočenja, sigurno su ona utjecala kako će presuditi u onom jednom koje nije otišlo u zastaru. Tak da je to neusporedivo.

Sud ne bi smio odlučivati ne temelju "bacanje kocke". Niti na temelju osobnoga uvjerenja nego na temelju dokaza.

Zato me zanima je li netko zna primjer iz sudske prakse kada je netko presudio samo ona osnovu izjave o tome da se dogodilo silovanje, bez drugih jasno i nedvojbeno utvrđenih činjenica. Ako imamo riječ protiv riječi onda sud mora biti 100% uvjeren u istinitost navoda, jer ako postoji samo i 0.1% sumnje, kako onda izbjeći pravilo in dubio pro reo?

[Gospa Sinjska]

Kurtzius Kuro kaže:

Sud ne bi smio odlučivati ne temelju "bacanje kocke". Niti na temelju osobnoga uvjerenja nego na temelju dokaza.

Stavi se u polozaj suda kojemu su jedini dokazi kojima raspolaze dva međusobno proturjecna i suprostavljena iskaza, a sudac mora donijeti odluku. U takvim slucajevima sudac zaista na temelju osobnog uvjerenja mora odluciti kojem od tih iskaza ce povjerovati, sto nazalost za stranu koja je u pravu znaci da joj je sansa da sudac ispravno procijeni kao da odlucuje bacanjem novcica. Nesto veca ili manja, ovisno o iskustvu suca, ali svakako nema sigurnosti ni garancije da ce niti iskusan sudac pravilno procijeniti.

[Katrin]

Ne mozes sudac u kaznenom postupku odlucivati temeljem svojih uvjerenja.
Presuda mora biti temeljena na dokazima i u skladu s tim obrazlozena. Ukoliko postoji sumnja ili nema dovoljno dokaza za osudu, ide oslobadjajuca presuda po gore spmenutom nacelu in dubio pro reo.

[Gospa Sinjska]

Katrin kaže:

Ne mozes sudac u kaznenom postupku odlucivati temeljem svojih uvjerenja.
Presuda mora biti temeljena na dokazima i u skladu s tim obrazlozena. Ukoliko postoji sumnja ili nema dovoljno dokaza za osudu, ide oslobadjajuca presuda po gore spmenutom nacelu in dubio pro reo.

Kako sudac ocjenjuje vjerodostojnost pojedinih dokaza, ako ne svojim uvjerenjem? To se i ocituje kroz nacelo slobodne ocjene dokaza. To uvjerenje je uvjetovano profesionalnim iskustvom, pravnim znanjem, i pravnom praksom, ali je i dalje sucevo uvjerenje da je dokaz na kojem temelji presudu vjerodostojan. Pogotovo kada se radi o iskazima stranaka i svjedoka, i jos pogotovo kad su to jedini dokazi u postupku.

[zuba]

Kurtzius Kuro kaže:

Zato me zanima je li netko zna primjer iz sudske prakse kada je netko presudio samo ona osnovu izjave o tome da se dogodilo silovanje, bez drugih jasno i nedvojbeno utvrđenih činjenica. Ako imamo riječ protiv riječi onda sud mora biti 100% uvjeren u istinitost navoda, jer ako postoji samo i 0.1% sumnje, kako onda izbjeći pravilo in dubio pro reo?

nikada ne postoji samo prijava oštećene osobe i s druge strane izjava prijavljene osobe (u kojoj se uvijek negira kaz. djelo) pa da je uslijedilo podizanje optužnice..
uvijek se prijava oštećene mora provjeriti njezinim ispitivanjem kao svjedoka, a time se osigurava i taj iskaz kao dokaz koji je opet podlozan ocjeni..
u ovakvim situacijama (rijec protiv rijeci) ide najcesce vjestacenje ostecene radi utvrdjivanja sposobnosti davanja vjerodostojnog iskaza, sklonosti konfabulaciji, utvrdjivanju motivacije za prijavljivanje, podloznosti utjecajima drugih i dr...
vjestaci se i pocinitelj, sve ovisi o kakvoj osobi se radi..
nakon ovoga, ovisno o ishodu vjestacenja ostecene, moze se podici optuznica i uslijede i osudjujuce presude..
u suprotnom, kaznena prijava se odbacuje..ne ide se olako u optuzenje pa da se na raspravi odustaje ili dobije oslobadjajuca presuda..

(iz iskaza ostecene najcesce proizadje da netko ipak nesto zna o dogadjaju, pa se onda i taj ispita kao svjedok, zatim iz njezina opisa od mjesta dogadjaja, okolnosti pod kojima se odigrao, provjere se ako je to moguce i ti dijelovi iskaza, a to sve kao kontrola istinitosti cinjenica koje je dala ostecena, pa se dobije ipak vise od rijec protiv rijeci..)

[Katrin]

Gospa Sinjska kaže:

Kako sudac ocjenjuje vjerodostojnost pojedinih dokaza, ako ne svojim uvjerenjem? To se i ocituje kroz nacelo slobodne ocjene dokaza. To uvjerenje je uvjetovano profesionalnim iskustvom, pravnim znanjem, i pravnom praksom, ali je i dalje sucevo uvjerenje da je dokaz na kojem temelji presudu vjerodostojan. Pogotovo kada se radi o iskazima stranaka i svjedoka, i jos pogotovo kad su to jedini dokazi u postupku.

Gore se govori o donosenju presude, ne o ocjeni dokaza. Cinjenica je da samo temeljem necije izjave osoba ne moze biti osudjena.

[eRomaniChib]

Evo nakon dvadeset godina, Državno odvjetništvo se sjetilo nešto poduzeti:

"Državno odvjetništvo pozvalo je žrtve masovnih silovanja u Domovinskom ratu da se jave i i ispričaju svoje priče. 'Državno odvjetništvo nema evidentiranih prijava o mogućim masovnim silovanjima, pa pozivamo žrtve da nam se jave radi davanja iskaza', stoji u priopćenju DORH-a." :

http://danas.net.hr/hrvatska/page/20...1/0009006.html

Čudno da dosad nisu imali saznanja "o mogućim masovnim silovanjima",
kad je postojala medicinska dokumentacija:

eRomaniChib kaže:

...
Rekao sam da se iz krugova medicinarki koje su radile na prihvatu razmijenjenih zarobljenika saznaje da se naše žene vraćaju vrlo često trudne i/ili zaražene svim mogućim spolnim bolestima, da je jasno o čemu se radi, a ipak nema nikakvog jasnog prikaza u medijima. Ona se složila da je situacija grozna ali i rekla da mi sami to zataškavamo ...

rama kaže:

... Radilo se o njihovim mještankama i znanicama(negdje Banovina). Ni sada ne želim o tome mislit. Mislila sam da ću povratiti. I dok ovo pišem ne želim razmišljati s punom sviješću. Samo površina.
Sutra dođem u ured. Kolega izbezumljen. Bio je pred bolnicom i sve vidio. On je to ispričao samo nama najbližima. Ja sam ispričala, možda, samo svojoj sestri.
Ja sam se osjećala poniženo. Zapravo, to stanje nije ni moguće opisati.
Toplo se nadam da su im pomogli da to prebrode. Vjerujem, da su im posvetili punu pažnju. Zahvaljujem i tadašnjoj vlasti, što takve i slične stvari nisu davale na velika zvona. Mislim da je to bila pametna odluka, jer samo takav pristup je mogao spriječiti bolesne potrebe za osvetom. Vjerujte bilo je i puno strašnijih stvari. ...
... U sručnoj literaturi bilo je nešto, a ima i u dokumentaciji.

"Žene su, vrativši se iz logora, davale iskaze liječnicima, policiji, institucijama, inspektorima... Gdje je sve to završilo?! A sada ih pozivaju da prijave zločine.":
http://www.vecernji.hr/vijesti/u-log...-clanak-365193

S obzirom da su prošla desetljeća, "in dubio pro reo" radi u korist neposrednih počinitelja,
ali ovo gore bi moralo dovesti do suđenja po zapovjednoj odgovornosti, zar ne? Kakve su šanse za to?

Tu je i pitanje odgovornosti, pa i krivnje institucija: i neprijateljskih (na pr. JNA, organi tadašnje Srbije ...),
ali i naših: što je DORH čekao do sada? Kakve bi mogle biti sankcije za to?

[Tena85]

DORH je odbacio moju optužnicu zbog nedostatka dokaza. Kao što rekoh, državna odvjetnica mi je doslovce rekla da me se trebalo tući, nanijeti mi fizičke ozljede. Imala sam rok žalbe nekoliko dana, a bila sam u bolnici u teškom fizičkom stanju i nisam se mogla na vrijeme žaliti, niti sam imala snage. U mom je iskazu naveden prijatelj kojem sam se javila odmah nakon događaja i čuo je u kakvom sam stanju. Ne znam, bi li on mogao na neki način pomoći kao svjedok? Ako nije kasno za to? Makar ja imam potvrdu da sam bila u bolnici.

[Antaria]

Mene zanima kakva korist od toga da cura prizna šta joj se dogodilo kad se tu najčešće ništa ne može... jer nikad nije dovoljno dokaza... njena riječ protiv njegove...
Zašto bi onda cura uopće rekla što se dogodilo i trpila ispitivanja policije, suda, poznanika? Sve što na kraju dobije bi bilo žaljenje drugih ljudi, svi bi znali za tu njenu sramotu...
Možda sam u krivu ali nekako mi se čini da je lakše kad se to jednostavno zaboravi i bolje da nitko ne zna ili što manje ljudi pa te ne podsjećaju na to... Zaboraviš koliko god možeš i ideš dalje... Teško je ali nekako se mora

[drot13]

Najčešće se ipak može, ali postupak je dug i težak (ovo su daleko preblage riječi). Naravno, svatko mora odlučiti za sebe.

[margarita39]

Bijah nekoliko puta prisiljena na seks od strane nevjenčanog supruga, zlostavljanja su bila i pred mojim malodobnim djetetom. Nisam ga prijavljivala policiji jer sam se bojala, glupi razlozi ali meni u tim trenucima bitni, nisam imala kuda otići s djetetom. Prije tri tjedna je isto nasrnuo na mene ali se dijete ispriječilo među nas pa je malu gurnuo i bacio u ormar. On radi na terenu, nakon svakog njegova divljanja, slao bi mi poruke di obečaje da me više neće siliti na seks. Ja te poruke čuvam pa je moje pitanje mogu li ga naknadno prijaviti za silovanje i zlostavljanje, može li moje dijete od 14 godina svjedočiti.
Mi se selimo sada kad njega nema doma, on ne zna da ga napuštamo ali jednostavno drugog izbora nemam, psihički sam bolesna i nakon godina takva zlostavljanja napokon sam pronašla izlaz iz ovog pakla ali ne znam kako će reagirati kad mu javim da smo otišle.
Nakon zadnjeg silovanja, zatražila sam pomoć kod svog liječnika, rekla sam da sam bila prisiljavana na seks, poslao me psihijatru, dali su mi lijekove za smirenje i to je zapravo jedino što sam učinila po tom pitanju. Sad se bojim njegove reakcije kada shvati da sam otišla pa ne znam da li se naknadno može napraviti prijava za zlostavljanje i silovanje. I iskreno se nadam da neće počiniti još kakvu veću glupost kad shvati da više nema moć nada mnom jer on je uvjeren da ja nemam kuda i da može sa mnom raditi što ga je volja jer sam pod njegovim krovom i jer me zbog njegove kladioničarske ovisnosti i nestabilnih privremenih poslova, doveo do toga da sam svu svoju zaradu i sve svoje kredite i kreditne kartice koristila da preživimo. Ipak sam nekako uz pomoć dobrih ljudi došla do rješenja stambenog pitanja ali eto sve to radim bez da on ima pojma o tome jer me u miru ne bi pustio da preselim, pa da izbjegnem još više nasilja i njegovo maltretiranje bježim s djetetom dok ga nema doma.

[sivkić]

Javi se inspektoru/inspektorici koji su zaduženi za rad po obiteljskom nasilju te će oni dalje postupat.

[drot13]

Isto tako, Autonomna ženska kuća Zagreb ti može pomoći pravnim savjetom i privremenim smještajem.