Otrovni roditelji

[Pjegavi poriluk]

Imam još jedno otrovno roditeljstvo za prijaviti i ono me sve više muči jer mi izravno dotiče život.

Mama moga dečka je pogubna za njegovo psihičko zdravlje, a on joj se javlja kao hipnotiziran kad mobitel zvoni jer osjeća grižnju savjesti. Stvar je u tome što se njima cijela egzistencija vrti oko njegove problematične sestre.
On je zbog toga često ljut, nadrkan, mrzovoljan i to se reflektira na odnos sa mnom.

Rekao je da će početi s terapijom, samovoljno je odlučio pa me zamolio da mu dam neke kontakte jer sam to dugo istraživala i isčitavala teme.

Sinoć me ulovio neki strah, zla slutnja. Što ako su njegovi otrovni odnosi napravili nepopravljivu štetu? Često je napet, osjećam grč u njemu.
Strah me da će postati jedan od onih vječno nadrkanih i ogorčenih ljudi.

Dosta će vam biti podatak da ga njegova mama 100/100 slučajeva zove isključivo zbog njegove sestre.
Jesi ju zvao, jel jela, jel platila račune, jesi bio kod nje, gdje je, zovi je, ne javlja se, kako je.
Sestra mu ima 25 godina.

Evo, ne znam više što da radim.

[Leteća]

Pjegavi poriluk kaže:

Imam još jedno otrovno roditeljstvo za prijaviti i ono me sve više muči jer mi izravno dotiče život.

Mama moga dečka je pogubna za njegovo psihičko zdravlje, a on joj se javlja kao hipnotiziran kad mobitel zvoni jer osjeća grižnju savjesti. Stvar je u tome što se njima cijela egzistencija vrti oko njegove problematične sestre.
On je zbog toga često ljut, nadrkan, mrzovoljan i to se reflektira na odnos sa mnom.

Rekao je da će početi s terapijom, samovoljno je odlučio pa me zamolio da mu dam neke kontakte jer sam to dugo istraživala i isčitavala teme.

Sinoć me ulovio neki strah, zla slutnja. Što ako su njegovi otrovni odnosi napravili nepopravljivu štetu? Često je napet, osjećam grč u njemu.
Strah me da će postati jedan od onih vječno nadrkanih i ogorčenih ljudi.

Dosta će vam biti podatak da ga njegova mama 100/100 slučajeva zove isključivo zbog njegove sestre.
Jesi ju zvao, jel jela, jel platila račune, jesi bio kod nje, gdje je, zovi je, ne javlja se, kako je.
Sestra mu ima 25 godina.

Evo, ne znam više što da radim.

Znam da ti je dečko i da se volite, ali ne možeš rješavati njegove osobne probleme. Učinila si dovoljno, informacije si mu dala. Pokušaj malo poraditi na uspostavljanju zdravih granica između vas dvoje - ako se ne ponaša primjereno prema tebi to mu i reci, odi u drugu sobu dok ga nadrkanost ne prođe i tako to. Pusti strahove i slutnje, takve stvari najčešće dolaze iz naših vlastitih nerazriješenih trauma, a ne iz objektivnih okolnosti.

[Kymatica]

Leteća kaže:

Znam da ti je dečko i da se volite, ali ne možeš rješavati njegove osobne probleme. Učinila si dovoljno, informacije si mu dala. Pokušaj malo poraditi na uspostavljanju zdravih granica između vas dvoje - ako se ne ponaša primjereno prema tebi to mu i reci, odi u drugu sobu dok ga nadrkanost ne prođe i tako to. Pusti strahove i slutnje, takve stvari najčešće dolaze iz naših vlastitih nerazriješenih trauma, a ne iz objektivnih okolnosti.

da, potpisujem. i svaki put kad ce tebi, sa razlogom, zasmetati sto netko tko ti je drag, postaje rob, i destruktivno se ponasa, ljutit ce se na tebe jer ti vidis njegovu nemoc, i ti ga tjeras da to pocne rjesavati, a to boli. boli izlaziti iz uloge koja mu je dodjeljena sa krivnjom. tocno znam kako ti je. morat ce sam progledati ali moguce je da zauvjek odluci da mu je lakse biti mrzovoljan nego talasati obiteljsku dinamiku. ti se moras baviti sa svojom potrebom da spasavas njega, kako postavljati zdrave granice prema svima, i sl.

Sent from my NOA N2 using Tapatalk

[Pjegavi poriluk]

ja uopće više nemam potrebu njega spašavati, u zadnje vrijeme zaista se pokušavam fokusirati na svoje mentalno zdravlje.
Ali mi planiramo obitelj, živimo zajedno već 3 godine i ne mogu da se nekako povremeno ne brinem kako će to sve izgledati ako on ne riješi svoju situaciju.

Ne kažem da nije i on puno napravio, prestao je sestri davati novce i prestao je obavaljati stvari za nju, ali valjda u meni još uvijek čuči taj strah, osjećam neku anksioznost kad se uopće spomene njegova obitelj. Je li takvo razmišljanje zdrava podloga za sretnu vezu?

Evo sad trebamo ići na putovanje od tjedan dana, a ja se brinem hoće li on biti nadrkan. Sve je bilo u redu do ovog tjedna kad ga je mama opet počela svaki dan zvati uplakana i zabrinuta jer joj se njena najdraža kćerkica ne javlja.

I hvala vam, sve što mi vi napišete mi stvarno razjasni neke stvari.

[Leteća]

Pjegavi poriluk kaže:

ja uopće više nemam potrebu njega spašavati, u zadnje vrijeme zaista se pokušavam fokusirati na svoje mentalno zdravlje.
Ali mi planiramo obitelj, živimo zajedno već 3 godine i ne mogu da se nekako povremeno ne brinem kako će to sve izgledati ako on ne riješi svoju situaciju.

Ne kažem da nije i on puno napravio, prestao je sestri davati novce i prestao je obavaljati stvari za nju, ali valjda u meni još uvijek čuči taj strah, osjećam neku anksioznost kad se uopće spomene njegova obitelj. Je li takvo razmišljanje zdrava podloga za sretnu vezu?

Evo sad trebamo ići na putovanje od tjedan dana, a ja se brinem hoće li on biti nadrkan. Sve je bilo u redu do ovog tjedna kad ga je mama opet počela svaki dan zvati uplakana i zabrinuta jer joj se njena najdraža kćerkica ne javlja.

I hvala vam, sve što mi vi napišete mi stvarno razjasni neke stvari.

Po tvojim dosadašnjim upisima čini mi se da si pomalo "people pleaser". Odnosno, pokušavaš spriječiti tuđe negativne reakcije na ovo i ono kako bi tebi samoj bilo bolje. To je česta strategija djece narcističkih roditelja, no trebaš shvatiti da je ona nadživjela svoju korisnost - dečko ti nije mama i njegova eventualna nadrkanost ne može ti učiniti ništa nažao.

Poradi malo na tom strahu i anksioznosti - pomoći drugima možeš tek nakon što naučiš pomoći sebi i kontrolirati svoje emocionalne reakcije. To ne znači da ga nećeš saslušati kada počne iznositi svoje probleme sa majkom i sestrom, ili da se nećeš skupa s njim povremeno upustiti u ogovaranje dotičnih. To je okej.

Što se tiče planiranja obitelji tu uvijek ima puno nepoznanica. Dječji plač može do tada normalnog tipa pretvoriti u totalnog kretena, a netko drugi će se baš svojih problema i ovisnosti riješiti iste sekunde kad postane otac. To ne možeš kontrolirati, samo se možeš pobrinuti za to da budeš dobra majka tako da prije trudnoće uspostaviš kontrolu nad svojim životom i emocionalnim reakcijama.

Ako svekrva i šogorica piju krv i tebi, to je već druga priča. Sreži to u korijenu, daj im do znanja da se ne daš zajebavati, čak i po cijenu toga da ispadneš nepristojna oštrokondža.

[Vordas]

PA đe s ba Leteca? Kako ide? Familija, deca?

[Vordas]

Ja obožavam glumit kretena jer sam totalno drukčiji kad me se sretne.

[Splićankaa]

Pjegavi poriluk kaže:

Imam još jedno otrovno roditeljstvo za prijaviti i ono me sve više muči jer mi izravno dotiče život.

Mama moga dečka je pogubna za njegovo psihičko zdravlje, a on joj se javlja kao hipnotiziran kad mobitel zvoni jer osjeća grižnju savjesti. Stvar je u tome što se njima cijela egzistencija vrti oko njegove problematične sestre.
On je zbog toga često ljut, nadrkan, mrzovoljan i to se reflektira na odnos sa mnom.

Rekao je da će početi s terapijom, samovoljno je odlučio pa me zamolio da mu dam neke kontakte jer sam to dugo istraživala i isčitavala teme.

Sinoć me ulovio neki strah, zla slutnja. Što ako su njegovi otrovni odnosi napravili nepopravljivu štetu? Često je napet, osjećam grč u njemu.
Strah me da će postati jedan od onih vječno nadrkanih i ogorčenih ljudi.

Dosta će vam biti podatak da ga njegova mama 100/100 slučajeva zove isključivo zbog njegove sestre.
Jesi ju zvao, jel jela, jel platila račune, jesi bio kod nje, gdje je, zovi je, ne javlja se, kako je.
Sestra mu ima 25 godina.

Evo, ne znam više što da radim.

1. Nije trajnu stetu napravila njemu njegova mater, SVE se moze korigirati kad smo toga svjesni!

2. Ona ga uvlaci u svađu i vjerovatno okrece protiv sestre i onda ona glumi sveticu kojoj je tesko i koju treba tjesit (ako sam na dobrom tragu) kad kasnije pogleda s odmakom shvatit ce om d aje njegova sestra s razlogom takva i da njegova mater svetica paćenica, stvara razdor.

Njegova mater je retardirana kokoš koja nema zivot.
cime se ta zena bavi osim sto maltretira sina i kcer ?
jel barem plete goblene po kući.

haha bas sam ljuta.
pogledaj po netu narcisticke majke i siblings kako razdvajaju ih.

Evo ti i moja prica di me brat tukao godinama, svetica ga branila, njoj jadnici je najteze, gore nego meni djetetu koje trpi zlostavljanje.
ja mrzila brata.
da bi na kraju ta zena mene sad kad sam kilometrima daleko pokusavala izbacit iz takta s hvaljenjem brata, a prenosenjem da je susjeda rekla o meni negativno.
Cak sam ju jednom ulovila kad je bratu rekla "ona meni takvo sto nikad ne bi rekla", sutradan meno "on meni takvo sto nikad ne bi rekao"
i ostanea zacepljenih usta, dok princezica na zrnu grašla ljutito prekine komunikaciju, jer njen sin ili obrnuto kcer nikad takvo sta ne bi rekli.
to je kao da sad s frendicom pricam o necem sto njoj smeta kod mene i kazem joj "cuj druga frendica mi nikad takvo sto ne vi rekla"
1. Zasto usporedicat i uplicat to ka argument
2. Svjesno radi razdor jer je ona najbitnija i njena "zabrinutost"

[Splićankaa]

Pjegavi poriluk kaže:

Evo sad trebamo ići na putovanje od tjedan dana, a ja se brinem hoće li on biti nadrkan. Sve je bilo u redu do ovog tjedna kad ga je mama opet počela svaki dan zvati uplakana i zabrinuta jer joj se njena najdraža kćerkica ne javlja.

I hvala vam, sve što mi vi napišete mi stvarno razjasni neke stvari.

Slusaj, ovo cu ti sad napisati, ali kao sto su ti forumasicee rekle, TI nisi ta koja treba njemu bit psiholog, jer ces samu sebe dovest na klimav teren.

On je u emotivnoj vezi s tobom, kao sto emotivno je vezan za mamu.
Njegov odnos s mamom treba OSVIJETLITI psiholog koji je totalno neutralan i gleda sve sa strane, kuzis.

Ti budi cura, djevojka s kojom on ide uzivati na izlet, nemoj ti njemu biti MAMA i odredivati kako ce.

2.
On nije duzan mjesat se u odnos nje i kceri, niti zauzimati stranu, niti kontaktirati sestru, on ima svoju curu, on ide na izlet, cim je spomenuo mami izlet, odmah krece njeno ponasanje razmazenog derista koje je tuzno radi njegove sestre, nek nade zivot, nek ide prosetat, a ne da djecu optereciva i dramatizira.

1. tvoj momak je duzan brinit finanacijski jedino o sebi
2. 25godisnjakinja je u stanju brinit se o sebi, osim ako nije invalid u kolicima i nezaposlena, ako je zdrava, ali rastrosna, ako je zdrava ali se drogira, polako, naucit ce, zivot ce ju nauciti, svada kceri i majke je izmedu njih dvije, sta njegova mama ocekiva, da on sa njom ogovara svoju sestru... wtf...

tvoj momak njoj nije tata, niti prijatelj, vec sin koji je odrastao i zivi zivot i ona je svoju ulogu mame zavrsila, jednog dana ce bit baba i to je to. on ima apsolutnu slobodu radit sta ga volja, svidalo se to njoj il ne svidalo, nije on tamaguchi igracka na daljinsko upravljanje pa da ona diktira ni njemu ni tebi ni njegovoj sestri zivot ni kako je ona zamislila pa je tuzna jer je drukcije.
, a njegova mater mora prihvatit da ima dvoje odrasle djece, koji imaju pravo vodit zivot kakav zele, a ne da ona dramatizira.

3. zapitaj se da si ti mater i da ti jednog dana kcer radi sranja, a imas sina koji zivi zivot, da ti sin javi da ide na neki provod, dal bi ti onda bas tada pojacano zvala svoje dijete i revala mu u slusalicu radi SVOG loseg odnosa sa kceri, pri tom se radi o dvoje djece, brat i sestra, gdje odrasla majka ocekiva da sin odradiva ulogu oca i dovodi kcer u red, halo oboje su odrasli, nek zena shvati da je zavrsila njena uloga matere i da se pocne ponasat u skladu s time da su djeca odrasla...

Najgore u cijeloj manipulaciji, sto on misli da je mama jadnica, joj smrca jadna tuzna, a kako on moze se ic zabavljati sa curom, dok sestra radi probleme.
znaci on je sad nadrkan na sestru, pa onda i na tebe, dok ucviljena majka je uspjela svoj dokolicarski um i blejanje na kaucu i negativu, uspjela je zakuvati dramu i ima se sad o cemu razmisljati, pratiti ce sto ce sin reci kceri i sto ce ona reci, sad njen zivot ponovno ima smisla, nesto se ipak dogada, a to kako se sin osjeca, dal je ona njemu sjeb. odmor, ona to ne rezonira, jer ni sama nije sretna nit zna uzivati u zivotu...

[Pjegavi poriluk]

Sve si točno rekla, od A do Ž.

On svoju mamu ne može čuti, jednostavno istog trena promijeni raspoloženje. Moja otrovna mama je ipak brinula o meni dok sam bila mala, zanimala se za mene, ulagala u moje obrazovanje itd. Naravno, imalo je to svoju cijenu

Njegova nula bodova. NIŠTA. Samo njene potrebe i potrebe njene kćeri. On je samo ispunjavao zahtjeve, davao lovu i slušao njihove svađe i kuknjave te pokušao riješiti stvari.

Sve do prije 2 godine kad sam odlučila progovoriti o tome i pitati ga misli li da je njihov odnos normalan i jel normalno da on stalno ima prikriveni grč u sebi.

Kad smo se upoznali je patio od kronične nesanice, nije spavao po tjedan dana. To je rezultiralo i svakodnevnim pušenjem trave samo da proba zaspati. Nije pomoglo.

Ja to nisam više mogla gledati i sve sam mu rekla makar me to koštalo naše veze i makar me zamrzio. Jer obitelj je sliski teren, a on je okovan lancima tim otrovnim odnosom.

Rekla sam mu da on glumata tatu sestri, oca i muža mami, ali ništa od toga nije normalno. Rekla sam mu da može popiti galone čaja od majčine dušice i popušit tonu trave, ali da zaspat neće jer je kronično nesretan. Rekla sam mu da mene ne može zavarati, da vidim kako pliva u govnima, ali stalno govori kako je ok i kako su to ipak njegova sestra i mama i kako im je dužan pomoć
Naravno, isprogramiran je tako.

Bio je danima bijesan na mene, ja sam ga pustila. Nakon nekog vremena mi je priznao, slomio se. Od tada spava ko beba

Sad ga svi mrze jer je sestri okrenuo leđa, nije joj htio dati 300 kuna jer ona jadna neeema. Nije htio platiti njen račun za struju koji se nakupio jer mjesecima nije plaćala. Nije htio uzeti njenu registraciju na rate preko svoje kartice. Kakav zlobnik! A ja sam naravno sad aždaja koja ga je okrenula protiv mame patnice/svetnice i sirote sestrice.

Ne glumim ja sad tu neki centar za psihološku pomoć, ali nisam ga htjela pustiti da grca u tom gnoju, dečko je stvarno vrijedan, dobar i pažljiv. Samo je gadno kad takvi dođu u ruke vampira.

[Leteća]

Vordas kaže:

PA đe s ba Leteca? Kako ide? Familija, deca?

Sve po starom.

BLANQUETTE kaže:

Nisam sklona tumačiti snove prema simbolima jer vjerujem da su ti simboli drugačiji za svakoga. Ali ovo mi se čini preočito. Negdje sam čula da kad sanjamo da vozimo auto da se to odnosi na naše upravljanje vlastitim životom. I kod mene totalno ima istine. Isto većinom sanjam kako brljavim u vožnji. Takve snove sam imala još prije nego sam u stvarnosti polagala, pa sam mislila da to neće biti moguće kad u stvarnosti naučim voziti, ali opet vrlo slično, iako znam voziti, uvijek je nešto, ili se ne vidi cesta, ili se sic previše nagne pa ne vidim kroz haubu, ili ne mogu dohvatiti nožne komande i sl. Rijetko sanjam da lijepo vozim. Meni ovaj san zvuči kao da si naučila kako upravljati vlastitim životom, ali očito je potrebno nešto drugo da te dovede do onoga što želiš.

Je. Znam što sam oduvijek htjela, ali to ne mogu dobiti. Davno prije nego što sam otišla na vozački, vozila sam nešto drugo. Dozvolu nemam jer mi je dioptrija za čitavih 0.25 premašivala zakonske kriterije. Ali znam kako je to 'biti doma', a taj osjećaj nema nikakve veze sa otrovnicama koje su me izlegle. To je nešto samo moje, sve ostalo je nekakva iluzija, igra koju igram radi uveseljavanja raje. Moj pravi život davno je završio. Možda je ovo više za temu "što vaš nick govori o vama", ali eto.

[Ertrinken]

On bi trebao fino sjesti sa svojom sestrom i porazgovarati (što vjerojatno ne znaju -gledam na primjeru mog muža i njegove sestre) . Sestra je očigledno mlađa, i on je naučen da se za "seku" treba brinuti, čak i kada je svjestan da je odrasla i da se treba brinuti za sebe.Njegova mama ne može iz svog kruga izići, ali sam sigurna da ni njegovoj sestri ne prija njena danonoćna briga -je li jela, je li piškila, kada se vratila, sa kim je bila...
Moja zaova je odrasla tek kada im je mama umrla. On je,recimo, radio, živio kod mene i sestri plaćao stan. Ona tad stotu godinu studirala ono što su smatrali da treba,bila u vezi koja nije uopće funkcionirala, jer je mamu bio strah da će ona ostati sama...Tek godinu -dvije prije majčine smrti je prekinula studij, upisala drugu srednju za prekvalifikaciju, raskinula sa dečko poslije smrti majke, našla posao i drugog tipa sa kojim par godina živi. Napokon je postala zadovoljna sa svojim životom. Mada i dalje, tu i tamo ima napade prebacivanja odgovornosti na brata. Čini mi se da se čak više pogubio u cijeloj priči -jer joj nije više potreban. Nije više tucica kojoj treba rješavati osnovne probleme.
Sve je to povezano i sve je to igra bez granica. I svi je igraju, sa od ranije podjeljenim ulogama. Nikom ne odgovara i svima odgovara. Mislim da najmanje odgovara nama koji smo u tu igru uvučeni, a da nam nije ni jasno koja je igra i šta mi trebamo tu raditi. Sjediti na tribinama ili sići u igru.

[Splićankaa]

Pjegavi poriluk kaže:

Sad ga svi mrze jer je sestri okrenuo leđa, nije joj htio dati 300 kuna jer ona jadna neeema. Nije htio platiti njen račun za struju koji se nakupio jer mjesecima nije plaćala. Nije htio uzeti njenu registraciju na rate preko svoje kartice. Kakav zlobnik! A ja sam naravno sad aždaja koja ga je okrenula protiv mame patnice/svetnice i sirote sestrice.
Ne glumim ja sad tu neki centar za psihološku pomoć, ali nisam ga htjela pustiti da grca u tom gnoju, dečko je stvarno vrijedan, dobar i pažljiv. Samo je gadno kad takvi dođu u ruke vampira.

Nek joj iskljuci HEP struju. Ako sama ne zna upravljati novcima, nece ni nauciti dok ima koga pitati, ona je parazit i moze ju sram biti, nije srednjoskolka od 15god pa da ide u skolu u drugom gradu, da joj treba nekakav đeparac, nego je to cura od 25godina, ako princeza ostane gladna, nek ode u crkvu pitat milodare il u caritas, parazit od zenske, on se nema sta kajati za njenu nesposobnost upravljanja novcem i sta ona ima krive prioritete i svoj troškovnik loše iskalkuliran.
pazi ti lukavice, on ce njoj na rate platit odjednom registraciju SVOJOM karticom, a ona ce njemu na preskake vracati novce, odugovlačit, povlacit za nos, dobro da je to srezao, kako je ona to pomno isplanirala, uzas.

[Orlandia]

Pjegavi poriluk, rekla si da ste već razgovarali o tome kako tvoj dečko nije dužan pomagati sestri luzerici i slušati mamu manipulatoricu i da je nakon toga spavao kao beba. On je itekako svjestan da je to istina ali ne može se tek tako otrgnuti od tog negativnog obrasca jer je duboko usađen u njega, previše je zatrovan pa iako njegova svijest razumije, treba proći neko vrijeme da podsvjesni dio njega prihvati direktivu svijesti. Odlično je to što je pristao na psihoterapiju.
Vas dvoje je vjerojatno i privukla međusobno ta obiteljska drama, a ono što je važno je da on osvijesti i onda se odupre lažnom osjećaju dužnosti prema njima. Njegova svijest je permanentno programirana da je dužan brnuti se o njihovim potrebama i ne može se preko noći očistiti od tog psihološkog smeća, ali može s vremenom.
Moj ex muž je isto tako imao taj suvišno savjestan odnos prema sestri - lijenoj prasici i parazitici i s vremenom je to bio jedan od razloga što sam pobjegla iz tog braka, a njemu je tek kasnije kliknulo da nije dužan ništa nikome. Dok smo bili u braku nedajbože reći nešto protiv nje, ona je bila nedodirljiva božica.

Inače, zanimljivo je to kako otrovni roditelji favoriziraju dijete poput sestre dečka Pjegave porilukice, a ono savjesno i odgovorno crpe i iskorištavaju.

[Loonie.]

Pjegavi poriluk kaže:

valjda u meni još uvijek čuči taj strah, osjećam neku anksioznost kad se uopće spomene njegova obitelj. Je li takvo razmišljanje zdrava podloga za sretnu vezu?

Ti zasad još ne možeš ne brinuti o drugima. Dosad si stalno razmišljala o svojoj mami, što bi ona mogla napraviti i kako bi to što bi ona mogla napraviti moglo povrijediti tebe. Sad si maknula fokus s mame i prvo što radiš je da tražiš novi fokus, novu osobu o kojoj ćeš razmišljati i čiji bi te (potencijalni) postupci (potencijalno) mogli povrijediti.

Ima ona dobra stara engleska "we'll cross that bridge when we get to it". Ti se sad posveti sebi, kao što si i počela, a sve drugo ostavi po strani dok ne staneš emocionalno na noge i dok ne naučiš živjeti kao glavni glumac u svom životu, umjesto da tražiš sporedne uloge u tuđim životima. Kad to postigneš, bit ćeš drugačija nego što si sada, pa ćeš imati i drugačiji pogled na njegovu situaciju. Imat ćeš ideje i rješenja koja sad nemaš, tako da nema smisla sad brinuti te brige koje će sutra izgledati drugačije ili ih možda neće ni biti.

Orlandia kaže:

Inače, zanimljivo je to kako otrovni roditelji favoriziraju dijete poput sestre dečka Pjegave porilukice, a ono savjesno i odgovorno crpe i iskorištavaju.

E, pa jer im to treba. Njima treba netko tko je one-down. Oni vole nesamostalne, nesposobne, nemoćne, one od kojih su bolji. Zato nas takvima i rade.

[Orlandia]

Loonie. kaže:

E, pa jer im to treba. Njima treba netko tko je one-down. Oni vole nesamostalne, nesposobne, nemoćne, one od kojih su bolji. Zato nas takvima i rade.

Moji otrovnjaci su od brata učinili baš takvu osobu, ali mene nikad nisu mogli kontrolirati iako su mi nanijeli velike rane iznutra. Ipak, nisu me uspjeli učiniti ovisnom, nesposobnom i nemoćnom (valjda ).
Ipak, kad ovako malo razmišljam o njihovim prijateljima, to su uvijek bile osobe puno inferiornije od njih koje su onda ogovarali i ismijavali. Jadno.

[Pjegavi poriluk]

Posudila sam si knjigu "Tješiti dijete u nama". Odlična je.
Da, moram još puno raditi na tome da sebi postanem najbitnija jer je uvijek netko drugi glavni glumac u mom filmu.
Pritom ne želim postati hladna i bezosjećajna jer to ne mogu ni postati, ali racionalno pristupati nekim strahovima mogu.

Mislim da mene najviše muči strah od napuštanja, bar sam to tako detektirala čitajući knjigu.

Sliknut ću vam neke tablice koje sam tamo našla kad dođem doma, mogle bi vam biti korisne.

[Loonie.]

Orlandia kaže:

Moji otrovnjaci su od brata učinili baš takvu osobu, ali mene nikad nisu mogli kontrolirati iako su mi nanijeli velike rane iznutra. Ipak, nisu me uspjeli učiniti ovisnom, nesposobnom i nemoćnom (valjda ).

Mene su uspjeli učiniti i ovisnom i nesposobnom i nemoćnom. Istovremeno sam bila buntovnik i nisu me mogli kontrolirati.

Stvar je u tome da sam ja imala stav "na van", prema njima, i uspjela sam se od njih fizički i materijalno odvojiti jako rano. Od ranih godina sam se prema njima držala ko da me ništa ne pogađa i ko da me ne mogu povrijediti. Ali emotivno sam iznutra ostala malo povrijeđeno i uplašeno dijete koje je stalno tražilo te roditelje koje nikad nije imalo. Prihvatila sam da ih ne mogu naći u svojim roditeljima, ali mi je dugo trebalo da prihvatim da ih ne mogu naći ni u drugima, i da mi je vrijeme za imanje roditelja nepovratno prošlo. I to me jako boljelo i bila sam jako ljuta.

Sad više nisam ljuta i pomirila sam se s realnošću. Ali još sam uvijek nesigurna i emotivno nisam još baš odrasla. Vidi se napredak, ali nije to još to.

Pjegavi poriluk kaže:

Pritom ne želim postati hladna i bezosjećajna jer to ne mogu ni postati, ali racionalno pristupati nekim strahovima mogu.

Nećeš postati hladna i bezosjećajna, bez brige. Nek te to ne koči.

Pjegavi poriluk kaže:

Sliknut ću vam neke tablice koje sam tamo našla kad dođem doma, mogle bi vam biti korisne.

Super, baš me zanima!

[Orlandia]

Loonie. kaže:

Mene su uspjeli učiniti i ovisnom i nesposobnom i nemoćnom. Istovremeno sam bila buntovnik i nisu me mogli kontrolirati.

Stvar je u tome da sam ja imala stav "na van", prema njima, i uspjela sam se od njih fizički i materijalno odvojiti jako rano. Od ranih godina sam se prema njima držala ko da me ništa ne pogađa i ko da me ne mogu povrijediti. Ali emotivno sam iznutra ostala malo povrijeđeno i uplašeno dijete koje je stalno tražilo te roditelje koje nikad nije imalo. Prihvatila sam da ih ne mogu naći u svojim roditeljima, ali mi je dugo trebalo da prihvatim da ih ne mogu naći ni u drugima, i da mi je vrijeme za imanje roditelja nepovratno prošlo. I to me jako boljelo i bila sam jako ljuta.

Sad više nisam ljuta i pomirila sam se s realnošću. Ali još sam uvijek nesigurna i emotivno nisam još baš odrasla. Vidi se napredak, ali nije to još to.

Normalno je da roditelji koji zlostavljaju djecu (ne mislim samo na fizičko zlostavljanje, nego čak i više na psihičko, ono kad te ignoriraju, kad te ne vide, ne osjećaju, kad se ne trude prigrliti tvoju malu dušu i pažljivo promotriti njezine nježne finese, kad te omalovažavaju, uspoređuju te s drugima, smiju ti se kad si tužna, sjebavaju te kad si sretna, itd) u nama izazivaju osjećaj nevrijednosti, nesigurnosti, stava kako nas nitko ne valorizira zbog nas samih nego stalno moramo nekog vraga dokazivati.

Kod mene je slično, od malena sam se ogradila od njihovog zlostavljanja, izgradila zid ali iznutra je bilo maleno i potrebito dijete koje se nikad nije povezalo sa svojim roditeljima. Tj. oni se nikad nisu mogli, znali ili htjeli povezati sa mnom. Nadam se da ću te utješiti ali kod mene se u jednom trenutku nakon niz bezuspješnih pokušaja da se ipak povežemo kao odrasle i zrele osobe i kad sam shvatila ne da od njih nemam nikakvu potporu (moralnu, mentalnu, emocionalnu) nego degradiranje, ponižavanje i ismijavanje tada je u meni taj pokušaj daljnjeg truda za povezivanjem klonuo, umro, uginuo, smežurao se.
Nakon tog trenutka (ili je to bio niz trenutaka) prihvatila sam da od njih ništa ne mogu očekivati jer mi ništa neće dati. Neće me vidjeti, osjetiti, neće me nježno prigrliti, početi uvažavati, voljeti, dakle, ništa od onoga što sam tražila od njih i kasnije kroz druge odnose s ljudima neću dobiti. Onda sam se razboljela i kroz tu bolest kad sam gorjela na 40 danima kao da je sagorjelo i ono zadnje nadanje.
U Pandorinoj kutiji nije ostalo ništa od mojih iluzija ali se rodilo nešto drugo - spoznaja da u sebi samoj mogu naći oslonac i da ono što nisam dobila niti od njih niti od drugih mogu i moram dati samoj sebi.
Počela sam s meditacijama evo, ovo je 4. godina da meditiram redovito. Odvajam vrijeme za sebe i svoje male gušte, odmaram, dajem si oduška. I pomaže.

Ima nas jako puno s takvim problemima. Nisi sama. I dobro je pisati o tome, pričati, pustiti neka izađe sav taj bol na svjetlo. Tako će se prije rastopiti.

[Loonie.]

Orlandia kaže:

spoznaja da u sebi samoj mogu naći oslonac i da ono što nisam dobila niti od njih niti od drugih mogu i moram dati samoj sebi.

Baš si ovo lijepo opisala. Da, ja sam sad baš na tom stupnju kad sam shvatila da te roditelje, taj oslonac i tu sigurnost mogu naći samo u sebi. To je veliki pomak u svijesti ali u ovom trenutku još nije neki veliki pomak u realnosti, jer sam tek na početku.

Orlandia kaže:

Počela sam s meditacijama evo, ovo je 4. godina da meditiram redovito.

I ja sam počela meditirati, prije nekih 1.5 možda. Dugo mi je trebalo. Radim jogu već dugo, ali meditacija mi je bila antipatična do nedavno. I dugo mi je trebalo da krene. Ono, odustala bih nakon 5 minuta, pa sam meditirala dva dana pa onda dva tjedna ništa. Još ni sad nisam baš redovita, ali sad vidim dosta očite pozitivne efekte od meditacije pa sam puno motiviranija da ne odustanem i da to produbim. Jako si u pravu, meditacija je zbilja super stvar.

Orlandia kaže:

Ima nas jako puno s takvim problemima. Nisi sama. I dobro je pisati o tome, pričati, pustiti neka izađe sav taj bol na svjetlo. Tako će se prije rastopiti.

U pravu si, jako pomaže znati da nisi sam. Jako.
Thanks