Za pomorce

[Gurevich]

batelant kaže:

Ne triba ti 3 god studija vec su ti prve 2 godine odslusanih i polozenih predmeta dovoljni za ukrcaj. Druga opcija (vjerovatno skuplja) je da zavrsis srednju pomorsku.

Ne znam kako je drugdje ali na dubrovačkom pomorskom fakultetu su od 2014. neke predmete iz druge godine prebacili u treću, tako da ti sada trebaju 3 godine, valjda da bi se zadovoljio STCW.

Upisivati srednju pomorsku na POU nakon fakulteta strojarstva je po meni idiotizam. Završiš fakultet među najjačima u zemlji i maksimum na brodu ti bude II. časnik, jer jebiga, imaš srednju pomorsku. Da ne govorim da se i s faksom noćna mora ukrcat, bez veze ili s vezom. Sa srednjom te često niti ne uzimaju u razmatranje.

[saurs]

Gurevich kaže:

Ne znam kako je drugdje ali na dubrovačkom pomorskom fakultetu su od 2014. neke predmete iz druge godine prebacili u treću, tako da ti sada trebaju 3 godine, valjda da bi se zadovoljio STCW.

Upisivati srednju pomorsku na POU nakon fakulteta strojarstva je po meni idiotizam. Završiš fakultet među najjačima u zemlji i maksimum na brodu ti bude II. časnik, jer jebiga, imaš srednju pomorsku. Da ne govorim da se i s faksom noćna mora ukrcat, bez veze ili s vezom. Sa srednjom te često niti ne uzimaju u razmatranje.

Sve ide ako se ima veza. Veći mi je misterij kako će proći to što je žensko. Bliskoistočne firme može zaboravit. Kod nas inženjerke ne uzimaju jer se ima terena po Saudijskoj Arabiji i sličnim tolerantnim zemljama.

[Gurevich]

saurs kaže:

Upiši riječki jer je taj najpriznatiji u svijetu skupa sa srednjom pomorskom iz Bakra. Jebi ga to je bivša austrougarska pomorska akademija priznata u 98% zemalja svijeta. Znam ljude koji su išli u SAD u King´s Point akademiju(Navy varijanta West Point akademije za kopnenu vojsku) u New York na merchant navy smjer, priznali su im riječki pomorski faks upravo zbog te austrougarske tradicije. Ako se odlučiš u životu negdje preseliti to puno znači da ti priznaju školovanje gdje god da dođeš.

Malo lokalpatriotizma, a? Ali malo i govoriš gluposti, da prostiš. Hrvatska je potpisnica STCW konvencije i svako pomorsko učilište u hrvatskoj provodi program usklađen sa STCWom. I moju diplomu dubrovačkog fakulteta i nečiju riječkog će priznati u svim zemljama potpisnicama STCW-a, a to su valjda sve zemlje s obalom i trgovačkom mornaricom. Da, sve pa i Sjeverna Koreja.

[Gurevich]

saurs kaže:

Sve ide ako se ima veza. Veći mi je misterij kako će proći to što je žensko. Bliskoistočne firme može zaboravit. Kod nas inženjerke ne uzimaju jer se ima terena po Saudijskoj Arabiji i sličnim tolerantnim zemljama.

Da. Brod je pristojnim riječnikom zeznuta sredina. Mislim da će ipak najveći šok biti Indijcima. Njima kad kažeš da su ti žena, majka ili sestra ZAPOSLENE na kopnu gledaju te kao da nisi normalan.

[saurs]

Gurevich kaže:

Malo lokalpatriotizma, a? Ali malo i govoriš gluposti, da prostiš. Hrvatska je potpisnica STCW konvencije i svako pomorsko učilište u hrvatskoj provodi program usklađen sa STCWom. I moju diplomu dubrovačkog fakulteta i nečiju riječkog će priznati u svim zemljama potpisnicama STCW-a, a to su valjda sve zemlje s obalom i trgovačkom mornaricom. Da, sve pa i Sjeverna Koreja.

Nema veze s lokalpatriotizmom. Zapravo nema veze niti s Hrvatskom. Pomorska škola Bakar je osnovana 1849. godine, a AU vojnopomorska akademija(pomorski faks) od 1866. godine. Za cijeli ovaj dio Europe, mogao si se za pomorca školovati ili tu ili u Trstu i nigdje više. Od tad su te ustanove poznate i priznate u svijetu u vremenima dok je Bog hodao po zemlji i dok su se profesionalna učilišta za pomorska zvanja i po svijetu tek formirala. Ima veze sa dugom tradicijom i samim time je cjenjenije i priznatije. Jebi ga, tako to gledaju stranci, njihovi standardi, njihova pravila. Nisam niti ja vjerovao, ali istina je.

Frend je povukao sestru u Kanadu koja nije mogla naći posao kući u Rijeci. Završila logistiku na Pomorskom faksu. Studij teška banana u rangu ekonomije. U Kanadi gdje su većini Hrvata nepriznavali diplome sa raznih puno zeznutijih fakulteta, njoj su priznali i faks i struku i nije započela karijeru u Kanadi kao perač suđa ili neki sličan klošarski posao kao većina koji su gore došli već kao ekonomist. Prvo neki asistent pa do šefa kad je dobila PR kartu. Pa ti vidi.

Gurevich kaže:

Da. Brod je pristojnim riječnikom zeznuta sredina. Mislim da će ipak najveći šok biti Indijcima. Njima kad kažeš da su ti žena, majka ili sestra ZAPOSLENE na kopnu gledaju te kao da nisi normalan.

Sigurno će joj biti izazovno održavati disciplinu. Uvaljivati će joj se kompletna posada. Mada čuo sam da ima ženskih časnika na belgijskim kompanijama, doduše to su lokalne linije po Baltiku i kratki ugovori. Nisam još čuo za ženskog časnika na prekooceancu i ugovorima po 6+ mj. Možda eventualno na kruzeru ali to je drugi svijet.

[hockey]

koliko je moguce da se ukrcam na brod kao kadet ako imam srednju pomorsku ii sve sto treba imati polozeno? Da li je to moguce ili nema sanse bez faksa

[batelant]

Pomorska škola u Splitu utemeljena je carskim ukazom od 24. rujna 1849. godine, kada je odredjeno otvaranje, pored postojecih u Trstu i Rijeci, javnih drzavnih pomorskih skola i u Zadru, Dubrovniku i Kotoru.

I drugi gradovi imaju dugu tradiciju a to sta je priznato vani vise ili manje to je nesto drugo i sigurno nije crno i bilo kako ti prikazujes.

Ako su pribacili neke predmete sa druge godine studija na trecu godinu to je onda nesto sta nisam zna.

To sta zenska radi u kanc. tj. nekoj administraciji (baratanje papirima) ne potvrdjuje nista sta je vezano za priznavanje ili ne priznavanje fakulteta.



I da, pranje casa i pijata nije "klosarski posa" vec je posa ka i svaki drugi.

[saurs]

batelant kaže:

Pomorska škola u Splitu utemeljena je carskim ukazom od 24. rujna 1849. godine, kada je odredjeno otvaranje, pored postojecih u Trstu i Rijeci, javnih drzavnih pomorskih skola i u Zadru, Dubrovniku i Kotoru.

I drugi gradovi imaju dugu tradiciju a to sta je priznato vani vise ili manje to je nesto drugo i sigurno nije crno i bilo kako ti prikazujes.

Ide toliko daleko da su Englezi priznali jednom časniku pomorsku iz Bakra, a Tehnički fakultet u Rijeci, strojarstvo(smjer brodostrojarstvo) nisu. Eto toliko o tome.
Inače, što se težine studiranja tiče onaj tko je na Tehničkom fakultetu propao, upisao bi se na Pomorski u Rijeci i onda bi išlo bez problema.

Za Pomorsku u Bakru i PFRI sam siguran da je priznat u masu zemalja jer ljudima koji su otišli odavdje u bijeli svijet živjet, sve su priznavali. Za ostale pomorske fakultete nisam siguran. A ostale fakultete još manje. Kolega iz bivše firme je sa završenim FER-om u Australiji radio s bratom u stolariji prije nego se vratio kući. Toliko i o tome.

batelant kaže:

To sta zenska radi u kanc. tj. nekoj administraciji (baratanje papirima) ne potvrdjuje nista sta je vezano za priznavanje ili ne priznavanje fakulteta.

Radi su struci koju je završila i to u Kanadi bez kanadskog faksa. Radno mjesto koje obnaša traži bachelor degree. Bolje završiti neku ekonomiju na nekom drugom faksu u HR pa gore napraviti papirnati avion od diplome i sve isponova u Kanadi? Ne bih rekao.

batelant kaže:

I da, pranje casa i pijata nije "klosarski posa" vec je posa ka i svaki drugi.

Za nekoga tko je sposoban završiti fakultet, nije kurac.

[JUPI 11]

Gurevich kaže:

Da. Brod je pristojnim riječnikom zeznuta sredina. Mislim da će ipak najveći šok biti Indijcima. Njima kad kažeš da su ti žena, majka ili sestra ZAPOSLENE na kopnu gledaju te kao da nisi normalan.

Ma nemam ti ja problema s međuljudskim odnosima. Šta će netko misliti o meni, to nije moj problem. Na fakultetu s profesorima i kolegama nisam imala problema. Dapače, imam sam samo lijepa iskustva, upoznala sam jako puno nevjerojatnih ljudi, kolege i ja međusobno smo si podrška, cijene me i drže kao kap vode na dlanu, oni su mi braća koje nisam imala, ali sam ih sama odabrala. Na početku sam im jasno dala do znanja zašto sam tu, nisam došla ostvarivati romantične veze niti se i sa kim od njih obarati na ruku niti sam tamo došla ikome išta dokazivati. Oni to pošuju. To što sam žena, nikad nisam isticala pa se tijekom vremena o tome prestalo i govoriti. Svakog čuda tri dana dosta. Nikad nisam tražila poseban tretman. Kad se zavaruje, tu sam prva, šalim se da mogu svi ići doma kad se dohvatim TIG-a/MIG-a, da neće tek tako doći na red. Kad u škveru treba obaviti praksu, do laktova sam u šporkici, u cokulama i trlišu. Sjećam se prizora s prakse, ne mogu oprat ruke nikako pa sam sakrivala ruke i nokte jer me bilo sram. Onda su mi kolege pustili pjesmu "Moja Milena", dođe stih: "ruke ne pokazuje (inače time se misli da netko ne govori istinu kad sakriva ruke, u mom slučaju sakrivala sam ruke iz sasvim drugih razloga ), kaže da dobro je"... umirala sam od smijeha, bilo mi je zabavno. U biti, muškarci su samo velika djeca, šta ćeš onda nego im se pridružiti u igri. :mig

[JUPI 11]

Gurevich kaže:

Ne znam kako je drugdje ali na dubrovačkom pomorskom fakultetu su od 2014. neke predmete iz druge godine prebacili u treću, tako da ti sada trebaju 3 godine, valjda da bi se zadovoljio STCW.

Upisivati srednju pomorsku na POU nakon fakulteta strojarstva je po meni idiotizam. Završiš fakultet među najjačima u zemlji i maksimum na brodu ti bude II. časnik, jer jebiga, imaš srednju pomorsku. Da ne govorim da se i s faksom noćna mora ukrcat, bez veze ili s vezom. Sa srednjom te često niti ne uzimaju u razmatranje.

Ma nisam ni mislila na srednju pomorsku, nego mi odgovara da se nakon druge godine faksa možeš zaposliti, a treću završiti uz rad.

[JUPI 11]

saurs kaže:

Sve ide ako se ima veza. Veći mi je misterij kako će proći to što je žensko. Bliskoistočne firme može zaboravit. Kod nas inženjerke ne uzimaju jer se ima terena po Saudijskoj Arabiji i sličnim tolerantnim zemljama.

A za takve mi ne preostaje ništa drugo nego ih potapšati i mahnuti lijevom rukom, nema druge.
Ko od mene pedalj, ja od njega metar.

[saurs]

JUPI 11 kaže:

A za takve mi ne preostaje ništa drugo nego ih potapšati lijevom rukom, nema druge.
Ko od mene pedalj, ja od njega metar.

Nažalost o ovom sektoru još uvijek ima šovinizma kao u vojsci. Ali i to se mijenja, iako prilično sporo. Muslimanske zemlje zaboraviti možeš jer jebi ga oni su iza nas još stoljećima po ravnopravnosti spolova. Saudijska A. ako se ne varam slavi i 1438. godinu po njihovom kalendaru. Eto otprilike tu su i mentalno.

https://en.wikipedia.org/wiki/Islamic_calendar

[JUPI 11]

saurs kaže:

Nažalost o ovom sektoru još uvijek ima šovinizma kao u vojsci. Ali i to se mijenja, iako prilično sporo. Muslimanske zemlje zaboraviti možeš jer jebi ga oni su iza nas još stoljećima po ravnopravnosti spolova. Saudijska A. ako se ne varam slavi i 1438. godinu po njihovom kalendaru. Eto otprilike tu su i mentalno.

https://en.wikipedia.org/wiki/Islamic_calendar

Pa zato sam i napisala mahnuti lijevom rukom, to je kod njih uvreda.

[saurs]

JUPI 11 kaže:

Pa zato sam i napisala mahnuti lijevom rukom, to je kod njih uvreda.

Najbolje je da ih izbjegavaš jer to je stoka sklona nasilju. Kad im muškarac jači od njih tako napravi, još prođe sa riječima ali nije mala stvar. Ali žena(aka stoka ) da im tako odvrati to im je teška uvreda i malo koji na to ostane ravnodušan jer mu je povrijeđena čast i muškost i traži zadovoljštinu. To su stvari koje se tamo ozbiljno shvaćaju i nisu za zajebanciju.

http://www.dailymail.co.uk/news/arti...di-Arabia.html

Na pomorske i tehničke fakultete bi ozbiljno trebali uvesti kolegij koji govori o kulturama i običajima u različitim zemljama i specifičnim pravilima ponašanja.

[JUPI 11]

saurs kaže:

Najbolje je da ih izbjegavaš jer to je stoka sklona nasilju. Kad im muškarac jači od njih tako napravi, još prođe sa riječima ali nije mala stvar. Ali žena(aka stoka ) da im tako odvrati to im je teška uvreda i malo koji na to ostane ravnodušan jer mu je povrijeđena čast i muškost i traži zadovoljštinu. To su stvari koje se tamo ozbiljno shvaćaju i nisu za zajebanciju.

http://www.dailymail.co.uk/news/arti...di-Arabia.html

Na pomorske i tehničke fakultete bi ozbiljno trebali uvesti kolegij koji govori o kulturama i običajima u različitim zemljama i specifičnim pravilima ponašanja.

Kako stvari stoje, neću ni doći do tog dijela svijeta, zato se i mogu šaliti na račun toga.
Ali slažem se, prije nego se negdje uputiš, treba se informirati u najmanju ruku o bontonu stanovite države u koju se ide, da se izbjegnu neugodnosti koliko god je to moguće. Teško da će osnovati takav nekakav kolegij na bilo kojem faksu, to se smatra stvar osobne kulture i vlastitog angažmana, uglavnom sve dostupno na internetu, postoje knjige vezano za to...
Negdje je primjerice poželjno ostaviti manču, negdje ne, ali draže mi je i da ponudim pa da mi vrate, negoli da se neprimjereno ophodim s ljudima.
Recimo palac gore nije dobro pokazati Grcima, Talijanima nije pristojno spojiti palac i kažiprst (kao u reklami za Vegetu )..., ali to mislim nije po život opasno, sve i da se omakne nesvjesno. Ima svaka kultura tako nekih sitnica.
Kad sam se prvi put susrela s Kinezima, prvo što mi je bilo nelagodno što me čovjek ne gleda u oči, nego u vrat, smrtno sam se uvrijedila. Druga stvar, ulaze u osobni prostor, tako da sam nakon 15 minuta razgovora u prostoriji dugoj 20 metara skoro došla s jedne strane na drugu. Inače, ostali dio komunikacije je bio vrlo ugodan i srdačan. Naposlijetku sam saznala da je to dio njihovog načina ophođenja, čovjek nije imao lošu namjeru. Bilo mi je vezano za posao, tako da u tom trenutku nisam mogla izmigoljiti, nego sam činila fintu da mi je to normalno, šta se pokazalo ispravnim. Ako ne zna čovjek šta će, najbolje se pravit lud i da ti je sve ravno.

[saurs]

JUPI 11 kaže:

Kako stvari stoje, neću ni doći do tog dijela svijeta, zato se i mogu šaliti na račun toga.
Ali slažem se, prije nego se negdje uputiš, treba se informirati u najmanju ruku o bontonu stanovite države u koju se ide, da se izbjegnu neugodnosti koliko god je to moguće. Teško da će osnovati takav nekakav kolegij na bilo kojem faksu, to se smatra stvar osobne kulture i vlastitog angažmana, uglavnom sve dostupno na internetu, postoje knjige vezano za to...
Negdje je primjerice poželjno ostaviti manču, negdje ne, ali draže mi je i da ponudim pa da mi vrate, negoli da se neprimjereno ophodim s ljudima.
Recimo palac gore nije dobro pokazati Grcima, Talijanima nije pristojno spojiti palac i kažiprst (kao u reklami za Vegetu )..., ali to mislim nije po život opasno, sve i da se omakne nesvjesno. Ima svaka kultura tako nekih sitnica.
Kad sam se prvi put susrela s Kinezima, prvo što mi je bilo nelagodno što me čovjek ne gleda u oči, nego u vrat, smrtno sam se uvrijedila. Druga stvar, ulaze u osobni prostor, tako da sam nakon 15 minuta razgovora u prostoriji dugoj 20 metara skoro došla s jedne strane na drugu. Inače, ostali dio komunikacije je bio vrlo ugodan i srdačan. Naposlijetku sam saznala da je to dio njihovog načina ophođenja, čovjek nije imao lošu namjeru. Bilo mi je vezano za posao, tako da u tom trenutku nisam mogla izmigoljiti, nego sam činila fintu da mi je to normalno, šta se pokazalo ispravnim. Ako ne zna čovjek šta će, najbolje se pravit lud i da ti je sve ravno.

Nikad ne znaš kad možeš naletjeti na Arapa. Možeš i negdje na nekom aerodromu. Poznavajući naše cure, a naročito Dalmatinke čisto sumnjam da bi ta ostala dužna. Osim što su grlate i otrovna jezika, ne libe se upotrijebiti niti torbicom, štiklom ili tanjurima ako ste u kući itd.

Nego... Što te nagnalo na brod ako nije tajna? Ne znam niti jednu žensku osobu koja se na to odlučila pa mi je i više nego interesantno.

[JUPI 11]

saurs kaže:

Nikad ne znaš kad možeš naletjeti na Arapa. Možeš i negdje na nekom aerodromu. Poznavajući naše cure, a naročito Dalmatinke čisto sumnjam da bi ta ostala dužna. Osim što su grlate i otrovna jezika, ne libe se upotrijebiti niti torbicom, štiklom ili tanjurima ako ste u kući itd.

Nego... Što te nagnalo na brod ako nije tajna? Ne znam niti jednu žensku osobu koja se na to odlučila pa mi je i više nego interesantno.

A išla sam po sistemu eliminacije. Nemam glasa niti sluha, ne znam plesati, tako da bavljanje glazbom otpada. Na nogometaše nisam mogla doći na red, a od nečega moraš živit.
To su me svi pitali pa i profesori kad sam tek upisala. Šta ću ja njima objašnjavat, džaba gluhome šaptati i ćoravome namigivati, došla sam se udati. Kraj rasprave. Šta ćeš pametno odgovoriti na glupo pitanje, nego se šaliti na vlastiti račun. Dobro mi je došla ona Pirandellova filozofija-"sve je onako kako vam se čini". Misli brate šta hoćeš, ne da mi se objašnjavati, ionako ljude ne možeš razuvjeriti, onda bolje ni ne pokušavati. Ali kad sam krenula razvaljivati predmete jedan po jedan i rješavati zadatke od 70-90%, onda me više nitko ništa nije pitao. Sjećam se da sam na fluidima tijekom predavanja s profesorom raspravljala na razini ravnina i nactne geometrije, tako da mi je čovjek poslije donosio papire na predavanja baš na tu temu. Poslije predavanja su me svi pitali, a o čemu ste vi pričali? Mi ono ništa ne razumimo, a ti još pitanja postavljaš i raspravljaš na način, a bi li mogli ovako ili onako, jel to znači... (A da stvar bude luđa, kad smo došli prvi sat na predavanje iz fluida, gleda on mene ko da me našao na cesti za 20 kuna, šta sad ova ovdje radi, pita on šta je važnije ženama kod auta, dizajn ili boja, odma ko iz topa lupim prostranost (mislim si jebi mater). Drugi put pita koje su najskuplje cipele. Svi šute, ja blebnem, one koje je dizajnirao Ronald Winston, a nosila ih je Judy Garland u Čarobnjaku iz Oza. A ako mene pitate, u mom ormaru su najskuplje one koje kupim pa ne nosim. To je bilo smijeha na tone na predavanjima. I konstantno tako gluposti iz zadnje klupe, moraš razbiti monotoniju, puka bi da 7 sati dnevno samo gledaš derivacije, sve moguće vrste integrala, Bernoulijevu jednažbu, Kirchoffove zakone, Wöhlerovu krivulju, dosjede, Smithov dijagram, sudare, rešetkaste nosače, motore ove i one, sve moguće i nemoguće programe za crtanje... )
Šalu na stranu, odrasla sam u obitelji gdje nije postojao muški i ženski posao, nego posao koji se trebao odraditi. Dignu te još kao dijete ujutro u 5 sati za vadit krumpire (a nisam imala brata da sam mogla reći ajd pošalji njega, nije to za mene), digneš se i ideš, šta ćeš. Onda kreneš objašnjavati ja se time nikad neću baviti, mene to ne zanima, šta ću ja to raditi. Onda slijedi odgovor, ako ti ne bude trebalo, lako ti to zaboraviš poslije u životu. Tako da si morao biti univerzalac, naučiti kuhati, popravljati po kući, peglati (inače tata doma bolje ispegla hlače na crtu, nego mama. Dežurni krivac-baba), prekrajati sebi robu, prati, čistiti... Šok mojoj obitelji je bio kad sam jedan dan došla doma i rekla da sam počela trenirati kickboxing, gore od toga bi bilo jedino da sam rekla da sam ubila čovika. Pita baba šta ti je to, jesu to one šta vrte štapove kad su događanja po gradu (misleći na mažoretkinje). Reko je baba. Reakcija tate je bila: "Sine ako možeš mlatiti ljude oko sebe, možeš voziti traktor, bager, kamion, autobus..." Ujutro si sa mnom na iskopu. I tako je krenulo, generalka na kamionu sa starim, vožnja bagera... Ostalo je povijest. Doduše, još u osnovnoj školi na profesionalnoj orijentaciji su mi rekli da sam kapacitet za svašta, ali da bi mi najbolje bilo nešto tehničko, da bi se tu našla, nešto di ima stresa i adrenalina, ko stvoreno za mene. Između ostalog mi je ispalo rad na brodu, pilot i tako to, žena je par puta provjeravala papire prije nego nam je rekla rezultat. Starome se smrklo, šta sam ja Bogu skrivio. Eto mi i neviste za koju godinu (inače u familiji svi valjaju gluposti, tako da nisam ni ja iznimka, jabuka nije mogla daleko od stabla).
Bilo me tako sram jednom kad sam navečer vanka vidila momka kod čijih roditelja sam tih dana sa starim radila. Momak me najprije nije prepoznao, umro od smijeha kad me vidio u miniću i štiklama. Pitaju ga prijatelji odakle se vas dvoje znate. Brže bolje sam rekla iz biblioteke. Skužili su da baljezgam. Odma su mi rekli, ti možda i ideš u biblioteku, on teško. Učinila sam mot rukom da ću ga zadavit ako pisne. Šta će čovik, muča je ka riba. :
A moraš se smijati i veseliti u životu, razveseljavati ljude oko sebe i raditi šta voliš, inače čemu život.
Pitao si za motiv, a sad ozbiljno. Nakon svega, kad proliješ, krv, znoj i suze, jedini motiv uz satisfakciju na poslu je novac. Nudili su mi posao za 3000 kn početna plaća. Dođe ti da pitaš: 'Are you taking to me?' Za te pare ću ići raditi u Konzuma kao prodavač, ali ne inženjerski posao. Makar to bila i početna plaća. Da se razumijemo, tijekom života nema posla kojeg nisam radila, ali to mi je uvjerljivo bila najgora ponuda za posao. Sa srednjom školom daj šta daš, ali s faksom, daj me nemoj zafrkavati. Nisam kraljica svemira, ali znam koliko moj posao vrijedi, makar i kao pripravnik. Da mi je prvih godinu dana rečeno 3000 kn i da mi kažu poslije ćeš imati 7000-8000 kn, nema frke, pristajem. Ali sa 3000 kn na 4000 kn maksimalno poslije ne dolazi u obzir. Plus nema neke mogućnosti napretka konkretno u toj firmi. Radije idem iz Hrvatske.

[galantar]

sorry sta upadam ovako, izasla je aplikacija za pomorce eMariner koja bi vam mogla biti korisna

evo linkovi za download na google play storeu https://play.google.com/store/apps/d...er.emarinerapp i na app storeu https://itunes.apple.com/us/app/emar...199937929?mt=8

link na web -> http://emariner.eu/

[Huricanechaser]

@ JUPI11
1. Zavrsi što imaš završit i kreni u potragu.
Na mojoj firmi npr su iz nekog razloga počeli gurati zenske. Ima ih "masu". Tj u prosjeku po jedna na brodu, redom deck oficiri, a ima ih par i u engine departmentu.
Cure nemaju nikakvih problema, nitko ih ne maltretira, čak naprotiv, pruža im se maksimalni support.
2.
Zavrsi bilo koji fakultet, ovo rijeka je najbolji, Split nevalja, Zadar rula su gluposti. U Hrvatskoj su sve škole i učilišta jedanko priznata.
Uostalom niti jedna firma na svijetu ne pita u koju školu iso već im je bitan drzavni certifikat izdan od lučke kapetanije i to ti je primarni papir.
Nitko od pomoraca ne nosi diplomu s faksa sa sobom na brod jer je to bespotrebno, nit te to itko pita.

[batelant]

Tocno tako.