Anksiozne trudnice i mame

[peanut_m]

Pozdrav svima!
Imam anksiozni poremecaj,kad razmislim,zapravo..od kada znam za sebe,a zadnjig 6 godina sam na terapiji,xanax i zoloft.
Sama pomisao na trudnocu me uzasavala,i pitanja..sto ako ce me biti strah biti sama sa bebom?sto ako necu moci taj dan izaci iz stana?sto ako me beba bude trebala a ja cu imati napadaj panike??sto ako se meni nesto desi,a beba ostane sama?tisucu pitanja..

Pokusala sam se skinut sa terapije ali me to dovelo jos u gorje stanje nego sam bila..tako da sam obavila razgovor sa psihijatrom,strucnom osobom za ljekove u trudnoci,ginicem..
i uglavnom su se svi slozili oko jednog..da je stanje u kojem bi bila da ne pijem ljekove stetnije za bebu nego da pijem.
i evo me,trudna 6 mjeseci,bebica zdrava,upravo lupa mamu
pocetkom trudnoce sam pila 0.5zoloft i 0.25/2 na dan,i sa vremenom sam izbacila xanax
prosla sam sve faze anksioznosti i napadaja panike,i jako puno osoba moze sama,jaako puno,pozitivnim nacinom razmisljanja,i ponasanja u skladu sa time.
ali isto tako znam za ono stanje kada kemija u mozgu toliko nadjaca da ste bespomocni
Moj savjet je svakako ne posezati za ljekovima vec probati sa razgovorom, kognitivno bihevioralnom terapijom,a ako ne ide ni tako savjetovat se kod strucnih osoba.
Sve je to iza mene,sada sam u fazi kada mogu sve,uz pomoc dragog Boga,a najvise mm-a koji je bio uz mene uz sve moje su su faze
a ona pitanja s pocetka posta..da,padnu mi na pamet,ali samo na sekundu,jer toliko besmislenih pitanja me opterecivalo tokom zivota,da mi se vise stvarno,neda
drzite se anksiozne trudnice

[anthony9906]

peanut_m kaže:

Pozdrav svima!
Imam anksiozni poremecaj,kad razmislim,zapravo..od kada znam za sebe,a zadnjig 6 godina sam na terapiji,xanax i zoloft.
Sama pomisao na trudnocu me uzasavala,i pitanja..sto ako ce me biti strah biti sama sa bebom?sto ako necu moci taj dan izaci iz stana?sto ako me beba bude trebala a ja cu imati napadaj panike??sto ako se meni nesto desi,a beba ostane sama?tisucu pitanja..

Pokusala sam se skinut sa terapije ali me to dovelo jos u gorje stanje nego sam bila..tako da sam obavila razgovor sa psihijatrom,strucnom osobom za ljekove u trudnoci,ginicem..
i uglavnom su se svi slozili oko jednog..da je stanje u kojem bi bila da ne pijem ljekove stetnije za bebu nego da pijem.
i evo me,trudna 6 mjeseci,bebica zdrava,upravo lupa mamu
pocetkom trudnoce sam pila 0.5zoloft i 0.25/2 na dan,i sa vremenom sam izbacila xanax
prosla sam sve faze anksioznosti i napadaja panike,i jako puno osoba moze sama,jaako puno,pozitivnim nacinom razmisljanja,i ponasanja u skladu sa time.
ali isto tako znam za ono stanje kada kemija u mozgu toliko nadjaca da ste bespomocni
Moj savjet je svakako ne posezati za ljekovima vec probati sa razgovorom, kognitivno bihevioralnom terapijom,a ako ne ide ni tako savjetovat se kod strucnih osoba.
Sve je to iza mene,sada sam u fazi kada mogu sve,uz pomoc dragog Boga,a najvise mm-a koji je bio uz mene uz sve moje su su faze
a ona pitanja s pocetka posta..da,padnu mi na pamet,ali samo na sekundu,jer toliko besmislenih pitanja me opterecivalo tokom zivota,da mi se vise stvarno,neda
drzite se anksiozne trudnice

bravo!!! sve se može....

mene anksioznost drma i ovako i onako,naravno da je lakše kad nema obaveza,ali opet....

nekoliko puta me dijete izvuklo iz paničnog,jer sam se u tom momentu morala pobrinuti za njega,pa nisam imala kad doživjeti taj panični,a nekad mi je i otežalo...

najveći problem ovog problema je što se bojimo unaprijed!

zato sve odluke donosimo preventivno,kako bi se zaštitili.

odluke o djeci,odluke o poslu,o pijenju tableta,o vezama,soc.kontaktima....

ovo boldano je shvatljivo,ali nas koči na životnom putovanju i baš je to ključno kod odluke hoće li netko imati dijete..

hoće li biti sposoban dati djetetu 100% sebe (neće nikad nitko) mada mi mislimo da zaista toliko i dajemo.

anyway,hvala što si napisala svoje iskustvo,svaka čast što se trudiš naći način i želim ti sreću i snagu kakvu imaš,i dalje.

lp

[nikkia]

anthony9906 kaže:

joooj koliki post sam napisala,i nestao...

bio je namjenjen curki s psihologije,koja bi htjela bit mama,ali pati od PA i anks...

a sad da skratim...


svi bi mi htjeli čuti,da,beba je recept za borbu protiv ovog poremećaja,a nije,i nitko to nikad neće niti smije reći.

uvijek je odluka na nama.

roditeljstvo je teško i kad je sve u redu,a opet..ni tad neznamo što nas čeka..za jednu,dvije ili deset godina.

donjeti odluku biti roditelj je i ovako teško..

odluka,trudnoća,roditeljstvo je rizik,briga,strah,teško je i nikad nećemo biti sigurni..

na nama je da vidimo dali smo jaki dovoljno za život bez djece? unatoč PA i anks...

jer,i da nema ovog,tko kaže da sutra neće biti nešto drugo?

ne ohrabrujem,zapravo i jesam malo..

ali to je to,život je borba,briga,i mislim da je lara zg (nisam sigurna,provjerit ću) imala najdivnji potpis koji ću stavit u poseban post...jer je zaista za sve vas koji donosite odluku o roditeljstvu,a posebno za nas anksiozne.

ja imam sina kojeg sam rodila dok nisam imala anks i sad ću rodit drugo dijete a imam anks....

jeli teško? je,jako,bojim se i borim se.

ali,kojem roditelju nije tako??

u svakom slučaju,bili hrabri za donjeti odluku,budite hrabri prvo nositi se s njom.

bila to odluka da (zbog biločga) hoćete ili nećete imati dijete.

evo,nadam se da sam malo približila kako je meni...

pozz

Predivno si ovo rekla!!!
Osjecam da nisam sama i divno je znati da postoje borci poput tebe koji hrabro gaze preko trnja!!!
Zelim sve najbolje tebi i tvom andelicu!!!
Sretan je vec sad sto ima tako hrabru mamu!!!

[anthony9906]

nikkia kaže:

Predivno si ovo rekla!!!
Osjecam da nisam sama i divno je znati da postoje borci poput tebe koji hrabro gaze preko trnja!!!
Zelim sve najbolje tebi i tvom andelicu!!!
Sretan je vec sad sto ima tako hrabru mamu!!!

naravno da nisi sama,ima nas puno,ovo je stoljeće tjeskobe i depresije nažalost,samo o tome malo govorimo,i samim tim se teže nosimo s tim...

o tome koliko sam hrabra,hm,dalo bi se raspravljati,ali eto,mene je život stavio u tu situaciju,prihvaćam ovaj križ,da nebi dobila teži...

i guram,iz dana u dan....

djeca su poticaj,vjeruj mi..

hvala na lijepim željama,i tebi želim isto..

zapravo,samo ti želim malo više vjere u sebe,samo to će biti dovoljno

piši katkad,ako nešto želiš pitat,pitaj...

tu smo

lp

[nikkia]

peanut_m kaže:

Pozdrav svima!
Imam anksiozni poremecaj,kad razmislim,zapravo..od kada znam za sebe,a zadnjig 6 godina sam na terapiji,xanax i zoloft.
Sama pomisao na trudnocu me uzasavala,i pitanja..sto ako ce me biti strah biti sama sa bebom?sto ako necu moci taj dan izaci iz stana?sto ako me beba bude trebala a ja cu imati napadaj panike??sto ako se meni nesto desi,a beba ostane sama?tisucu pitanja..

Pokusala sam se skinut sa terapije ali me to dovelo jos u gorje stanje nego sam bila..tako da sam obavila razgovor sa psihijatrom,strucnom osobom za ljekove u trudnoci,ginicem..
i uglavnom su se svi slozili oko jednog..da je stanje u kojem bi bila da ne pijem ljekove stetnije za bebu nego da pijem.
i evo me,trudna 6 mjeseci,bebica zdrava,upravo lupa mamu
pocetkom trudnoce sam pila 0.5zoloft i 0.25/2 na dan,i sa vremenom sam izbacila xanax
prosla sam sve faze anksioznosti i napadaja panike,i jako puno osoba moze sama,jaako puno,pozitivnim nacinom razmisljanja,i ponasanja u skladu sa time.
ali isto tako znam za ono stanje kada kemija u mozgu toliko nadjaca da ste bespomocni
Moj savjet je svakako ne posezati za ljekovima vec probati sa razgovorom, kognitivno bihevioralnom terapijom,a ako ne ide ni tako savjetovat se kod strucnih osoba.
Sve je to iza mene,sada sam u fazi kada mogu sve,uz pomoc dragog Boga,a najvise mm-a koji je bio uz mene uz sve moje su su faze
a ona pitanja s pocetka posta..da,padnu mi na pamet,ali samo na sekundu,jer toliko besmislenih pitanja me opterecivalo tokom zivota,da mi se vise stvarno,neda
drzite se anksiozne trudnice

I mene najvise muci hocu li sama moc biti s djetetom?? sta ako mu nesvjesno naudim? sto ako mi padne iz ruku? strasno!!
Al eto vidim da si ti odlicno a mucila su te ista pitanja
Ja jos nisam trudna a kad budem nadam se da cu i ja biti vesela trudnica!!

[nikkia]

anthony9906 kaže:

naravno da nisi sama,ima nas puno,ovo je stoljeće tjeskobe i depresije nažalost,samo o tome malo govorimo,i samim tim se teže nosimo s tim...

o tome koliko sam hrabra,hm,dalo bi se raspravljati,ali eto,mene je život stavio u tu situaciju,prihvaćam ovaj križ,da nebi dobila teži...

i guram,iz dana u dan....

djeca su poticaj,vjeruj mi..

hvala na lijepim željama,i tebi želim isto..

zapravo,samo ti želim malo više vjere u sebe,samo to će biti dovoljno

piši katkad,ako nešto želiš pitat,pitaj...

tu smo

lp

Hvala draga,
tebi prvoj javim kad ugledam plusic na testu!!

[marinella]

nikkia kaže:

Hvala draga,
tebi prvoj javim kad ugledam plusic na testu!!

hej curke,vidim ima nas!
ja sam se skinula sa zolofta sad koji dan idem doktoru, da mu kažem kako planiram trdunoću,odlično sam i želim da tako i ostane.kad vidim sve one bebače odlučila sam da me nikakav strah od straha neće zaustaviti da živim život,da uživam,da radim ono što mi srce želi!!! tako sam optimistična,spokojna i sretna, i vama želim isto!

[anthony9906]

nikkia kaže:

Hvala draga,
tebi prvoj javim kad ugledam plusic na testu!!

ja ti želim plusić,krenut će s malim ka velikom plusu

desit će se i zabrinutust i tjeskoba i sve što se i inače događa trudnicama pod utjecajem hormona


al,veselit će te ta briga,dat će ti krila za dalje,snagu za boriti se sa svim,jer znaš da imaš zbog koga

[anthony9906]

mare,tebe čitam tao na temi br 2

sretna sam jer vidim da si se skinula sa zolofta,a drugo jer si donjela odluku i ustraješ u tome.

samo ću te dodatno ohrabriti malo,došla si to točke kada ljudima zaista krene na bolje,a zato jer znaš da to želiš,i samim time ćeš ustrajati
osvariti svoj želju. to nam je urođeno.

anks nas inače priječi,jer nam stavlja strah od kao prvu prepreku kod ostvarivanja onog što želimo,i kod donošenja odluka.

u startu nas tu zaj...pa u startu odutanemo..

a ti si otišla korak dalje. DOVOLJNO!

i tebi želim plusić,vidim da si spremna,koliko se to može biti za biti mama

pišite,pomažimo jedni drugima kad smo tjeskobni i kad posumnjamo,jer sva tjeskoba i sumnje su neopravdane,neutemeljene i proizlaze iz anksioznosti.

a to nećemo dopustiti,jer anksioznost proizlazi iz neuravnotežene kemije mozga,a ne psihičkog invaliditeta,emocionalne il slične nestabilnosti.

a to je vaaaaaaažno znati.

[anthony9906]

p.s
čak i ovaj izraz emocionalna i psihička nestabilnost nije tako opasan kako zvuči,svi smo katkad takvi

lp

[nikkia]

marinella kaže:

hej curke,vidim ima nas!
ja sam se skinula sa zolofta sad koji dan idem doktoru, da mu kažem kako planiram trdunoću,odlično sam i želim da tako i ostane.kad vidim sve one bebače odlučila sam da me nikakav strah od straha neće zaustaviti da živim život,da uživam,da radim ono što mi srce želi!!! tako sam optimistična,spokojna i sretna, i vama želim isto!

Bravo!! To je pravo razmisljanje!!
Mene je na ovom forumu ohrabrilo puno cura koje se junacki nose sa sizovima koje sve mi imamo !!
Srecom postoji predivno mjesto poput ovog foruma gdje shvatimo da nismo same,gdje bodrimo i grlimo jedna drugu,tjesimo se i hrabrimo!!
Pozdrav svim curama koje moj dan cine lijepsim!

[nikkia]

anthony9906 kaže:

ja ti želim plusić,krenut će s malim ka velikom plusu

desit će se i zabrinutust i tjeskoba i sve što se i inače događa trudnicama pod utjecajem hormona


al,veselit će te ta briga,dat će ti krila za dalje,snagu za boriti se sa svim,jer znaš da imaš zbog koga

Ovo si tako lijepo napisala......dosle mi suze na oci....

[nikkia]

argentina kaže:

Cure, svaka vam čast što se super držite! Stvarno ste hrabre

Osobno nemam problema s ansionznošću, ali imala sam živčani napad (možda bi mogli reći slom živaca).
U 34. tjednu sam i radi određene obiteljske sitacije doslovno sam pukla, počela plakati nezaustavljivo, uz izljev bijesa i nisam se nikako mogla smiriti. Očito su hormoni pridonijeli jačini moje reakcije i negativnih osjećaja koji su krenuli iz mene...
Uglavnom, trajalo je jedno pola sata - sat vremena, popila sam dva Normabela od 2 mg i nakon nekog vremena se malo primirila.
To primirenje je bio plač koji je trajao pola dana, tuga, očaj, želja za samoćom, bespomočnost i što je najgore od svega - briga da sam naškodila bebici
Evo ne mogu ni spavati i stalno mislim je li sve skupa ostavilo negativne posljedice na bebu...
Pliz.... svaki je savjet dobrodošao!

Draga Argentina,

Smiri se...sve ce bit u redu i sa tobom i sa bebicom!
Moja prijateljica je u trudnoci dozivila veliki stres i zavrsila u bolnici...s bebom je sve u redu,sad ima 6 godina,lijepa zdrava...hmm...jedino malo zivahna !

Sve ce bit u redu!! Puno trudnica u trudnoci pije lijekove ako pati od anksioznosti...bitno da si se umirila!! Od 2 tablete ne vjerujem da ce bit nesto lose......samo hrabro!!!!

[anthony9906]

nikkia kaže:

Draga Argentina,

Smiri se...sve ce bit u redu i sa tobom i sa bebicom!
Moja prijateljica je u trudnoci dozivila veliki stres i zavrsila u bolnici...s bebom je sve u redu,sad ima 6 godina,lijepa zdrava...hmm...jedino malo zivahna !

Sve ce bit u redu!! Puno trudnica u trudnoci pije lijekove ako pati od anksioznosti...bitno da si se umirila!! Od 2 tablete ne vjerujem da ce bit nesto lose......samo hrabro!!!!

bok,

nemojte brinut zbog pokojeg ili čak terapije normabela.
oni se i daju za čuvanje trudnoće. ne,nisam fan,ali zaista će prije pomoći nego odmoć.

antidepresivi i anksiliotici koji se piju kod anksioznosti i paničnih su nešto drugo..

stres,depresija,ljutnja,tuga...sve su to normalni osjećaji u trudnoći,ako nas previše,prejako ili prečesto pogađaju (ovisi o karakteru i živčanom sustavu osobe,kao životnim uvjetima...) tu i tamo normabel će samo pomoći

trudnice piju raznorazne terapije,naravno,ovisno o dogovoru s liječnikom i zdravstvenm problemima,npr;

za štitnjaču
za tlak
za dijabetes...


evo to mi je prvo palo na pamet..

sve je u redu dok se bilo kakve tablete uzimaju pod nadzorom ginekologa odnosno liječnika specijaliste.

uvijek postoji opasnost,ali isto tako postoji i kod neuzimanja istih.

čak i u idealnim trudnoćama,koje ne trebaju uzimanje nikakvih tableta,nešto može poći po zlu...ali o tome nećemo,neka je druga tema..

samo sa vas htjela utješiti,jer zaista nemate razloga za zabrinutost.

naposlijetku,uvijek se možete konzultirati s ginekologom,njemu trebate vjerovati...

lp

[anthony9906]

BOOOOOOOOOK

evo jedan postić ohrabrenja za anksiozne trudnice,i anksiozne buduće mame....

zaboravite anksioznost i panične na porodu!!!!

neće se dogoditi!!!

znam da anksioznost i panični nestaju u trudnoći,više-manje,hvala Bogu,pa se sve bojimo hoće li nas pogoditi baš na porodu...

svi se bojimo hoće li nas tijelo i razum iznevjeriti baš na porodu kada trebamo i snagu i koncentraciju....zato ovo i pišem..

vjerjute mi,koliko je to god možda logično,jer anksioznost nas posjeti kad smo slabi,umorni i iscrpljeni,toliko se majka priroda pobrinula da nam
taj čin poroda prođe bez straha i panike,jer nebismo mogli roditi... isto kao kad misliš da ćeš se svaki čas onesvjestiti od boli i umora,nećeš jer imaš nešto najprirodnije na svijetu za napraviti..

možda kad se sve završi,ali ni onda nema straha o panike i anksioznosti,samo velika sreća,uzbuđenje i ljubav prema djetetu koje doneseš na svijet,
olakšanje od boli i ponos na samog sebe...

samo hrabro moje anksiozne trudnice,samo hrabro!!!

fizička bol neće učiniti mjesta za razmišljanje,ni za panične atake,ni tjeskobu...a ono što slijedi kasnije,je samo sreća,uzbuđenje i opčinjenost i usmjerenost ka malom biću....

želim vam ono što sam već rekla,prije svega puuuuno vjere u sebe,a onda i jedno malo biće koje će vam dati dodatnu snagu i vjeru da čovjek sve može kad želi a želimo djecu. bez obzira na strah od brige i odgovornosti.

ljubav je jača od svega,pa tako i od anks...

za početak vjerujte meni....

puse i pozdravi!!

[marinella]

anthony9906 kaže:

ljubav je jača od svega,pa tako i od anks...

za početak vjerujte meni....

puse i pozdravi!!

ja sam ti negdje već pisala kako si moj uzor! vidila sam slikicu male princezice,divna je,ma obje ste!!

ja bez AD mjesec dana,imam još neke pretrage povadit (papa test..) pa u akciju!

tebi svaka čast,uživaj sa svojom mrvom! puseke i zagrljaje šaljem!

i da, divno je što si se sjetila nas!

[anthony9906]

marinella kaže:

ja sam ti negdje već pisala kako si moj uzor! vidila sam slikicu male princezice,divna je,ma obje ste!!

ja bez AD mjesec dana,imam još neke pretrage povadit (papa test..) pa u akciju!

tebi svaka čast,uživaj sa svojom mrvom! puseke i zagrljaje šaljem!

i da, divno je što si se sjetila nas!

držim figice draga moja

vježbom do savršenstva

i da,nisam vas se sjetila jer sam anksiozna,nego sam čekala da prođe porod,pa da mogu napisati post kakav jesam,jer,možda mi nebi vjerovali

ma,želim vam svu sreću

pišite ako ste anksiozne,ili niste,ako je prošlo ili je došlo zbog želje za bebama...

zato smo tu,da se tješimo,ohrabrujemo i pokažemo jedni drugima da se sve može kad se hoće

morate bit potpora jedni drugima,u trudnoći,a kasnije...bebe će uraditi svoje,
a vi ćete pisati ovakve postove kao što ja pišem.

sa najlijepšim željama da sve prođe,da nema tjeskobe vezane za dijete,da vam netko kaže,samo naprijed,nemaš se čega bojati..

ali stvarno..nema ni traga anksioznosti u trudnoći ni na porodu..možda malo brige i nedostatka samopouzdanja,ali o tome bi svaka žena mogla pisati,pogotovo trudnica,mama,vonabi mama

pišemo se uskoro,lp..

[marinella]

juče sam bila kod svog pishića i on ne može da vjeruje kako dobro izgledam,zračim,ishvalio me toliko da mi je bilo nelagodno .malčice

nije se prestao smješkati promatrajući me,moj nastup,radost,govor tjela! možda je pomalo i ponosan na sebe jer da nije bilo njega ne bi danas bila ovo što jesam.garantiram! umal ga nisam izgrlila i izljubila!majke mi mile! preporučio mi sljedeći korak:jednog bebača!ja vam nisam mogla opisati kako sam bila sretna kad sam od njeg dobila potvrdu da sam toliko dobro da me vidi ubrzo kao trudnicu i majku! ama skakala bi do neba!!

[anthony9906]

marinella kaže:

juče sam bila kod svog pishića i on ne može da vjeruje kako dobro izgledam,zračim,ishvalio me toliko da mi je bilo nelagodno .malčice

nije se prestao smješkati promatrajući me,moj nastup,radost,govor tjela! možda je pomalo i ponosan na sebe jer da nije bilo njega ne bi danas bila ovo što jesam.garantiram! umal ga nisam izgrlila i izljubila!majke mi mile! preporučio mi sljedeći korak:jednog bebača!ja vam nisam mogla opisati kako sam bila sretna kad sam od njeg dobila potvrdu da sam toliko dobro da me vidi ubrzo kao trudnicu i majku! ama skakala bi do neba!!

ZRAČIT ĆEŠ I VIŠE!!

svima je lakše kad nam netko stručan potvrdi da mi to možemo jel da?

ma,možemo možemo,gdje sam ja bila,a vidi sad... isto i tebi želim,odmaaaaaaah!!

[azra79]

peanut_m kaže:

Pozdrav svima!
Imam anksiozni poremecaj,kad razmislim,zapravo..od kada znam za sebe,a zadnjig 6 godina sam na terapiji,xanax i zoloft.
Sama pomisao na trudnocu me uzasavala,i pitanja..sto ako ce me biti strah biti sama sa bebom?sto ako necu moci taj dan izaci iz stana?sto ako me beba bude trebala a ja cu imati napadaj panike??sto ako se meni nesto desi,a beba ostane sama?tisucu pitanja..

Pokusala sam se skinut sa terapije ali me to dovelo jos u gorje stanje nego sam bila..tako da sam obavila razgovor sa psihijatrom,strucnom osobom za ljekove u trudnoci,ginicem..
i uglavnom su se svi slozili oko jednog..da je stanje u kojem bi bila da ne pijem ljekove stetnije za bebu nego da pijem.
i evo me,trudna 6 mjeseci,bebica zdrava,upravo lupa mamu
pocetkom trudnoce sam pila 0.5zoloft i 0.25/2 na dan,i sa vremenom sam izbacila xanax
prosla sam sve faze anksioznosti i napadaja panike,i jako puno osoba moze sama,jaako puno,pozitivnim nacinom razmisljanja,i ponasanja u skladu sa time.
ali isto tako znam za ono stanje kada kemija u mozgu toliko nadjaca da ste bespomocni
Moj savjet je svakako ne posezati za ljekovima vec probati sa razgovorom, kognitivno bihevioralnom terapijom,a ako ne ide ni tako savjetovat se kod strucnih osoba.
Sve je to iza mene,sada sam u fazi kada mogu sve,uz pomoc dragog Boga,a najvise mm-a koji je bio uz mene uz sve moje su su faze
a ona pitanja s pocetka posta..da,padnu mi na pamet,ali samo na sekundu,jer toliko besmislenih pitanja me opterecivalo tokom zivota,da mi se vise stvarno,neda
drzite se anksiozne trudnice

Draga moja,tvoja prica me bas dirnula a i sama sam ti takva,molim te pisi kako si sve pobijeila jer i ja sam ti takva!Vec zadnjih 5 god.se borim s anksioznoscu i napadima panike,pila sam seroxat i diazepam.Onda se desila trudnoca i naglo sam prekinula s AD a diazepam sam nastavila pa ga sad smanjujem.Trenutno pijem 1mg koji prepolovim,to je nista ali cini mi se da bi pukla kad ga ne bi popila.
U trudnoci imam i napade panike i anksioznosti pa me to baca u depresiju.Inace sam u 16-oj sedmici trudnoce i grozno se osjecam,nikakva sam,ne da mi se nista,imam pritisak u glavi.Najradije bih da me niko ne dira i da samo kunjam.Pokusavala sam i vjezbe disanja,sama sebi govorim da su to osjecaji i da ce proci ali nekad mi stvarno bude toliko tesko da ne znam sta i kako dalje.Molim boga samo da se beba rodi i da bude sve ok s njom a ja cu vec nekako.
Ustvari,od svih tih strahova koje sam prosla ovaj je najgoriad mi je lose ne smijem nista popiti zbog bebe!
Pozdrav!