Pristojno ponašanje za stolom

[Donata]

Zadnjih par dana živci su mi nategnuti do pucanja, pa zato i pokrećem ovu temu, može biti i da pravim problem gdje ga nema.
U kući mojih roditelja, moj stari nikada nije 2 žlice stavio u usta da nije odmah dao mami komentar i kompliment i odmah je tražio da i ja mami velim kakvo je jelo. Meni je to ostalo kao lijepa gesta, stari fakat nije bio škrt na riječima i danas, kada netko za mene kuha uvijek nađem riječi da komplimentiram i pohvalim jelo. Već 10 dana svakodnevno kuham za svoje goste i svaki ručak poput prosjaka čekam hoće li netko nešto reći. Moj muž je jedini koji nakon što kuša redovno komentira, dok ovo dvoje bez riječi pojedu. Kada na kraju ipak ne mogu izdržati i pitam dopada li im se, odgovor je glup do bola, "o, da, da ne valja ostalo bi u tanjuru, a kako smo sve pojeli znači da je dobro" WTF?
Na stranu nedostatak komentara, ali ako postavim pribor za jelo tako da imaju jednu viljušku za primo i drugu viljušku za secondo i uvijek tako postavljam, ne vidim puno smisla da poližu viljušku i onda mi je odlože u najboljem slučaju na rub donjeg tanjura ili u gorem na stolnjak.
Nikada ne serviram priređene tanjure jer ne znam koliko tko nečega može i želi pojesti i hoće li se uopće to što sam skuhala nekome dopasti, zato uvijek poslužujem na ovalima i velikim tanjurima. Danas sam nakon tjestenine poslužila pečenu teleću koljenicu s mladim krumpirima na jednom ovalu, mahune od metra u porculanskoj okrugloj zdjeli, rajčice rezane na kolutove s bosiljkom na velikom plitkom tanjuru i krastavce s kiselim vrhnjem u staklenoj plitkoj zdjeli. Uz meso i krumpir saam stavila veliku viljušku i žlicu za posluživanje, jednako kao i uz mahune (jer su dugačke poput špageta), dok sam uz rajčice i krastavce stavila po jednu velliku žlicu. Neka mi netko objasni, jer meni stvarno nije jasno, zašto je normalno da mi po jelu čeprkaju svojim viljuškama kada sam stavila za to predviđeni pribor?! Mene to uzrujava i to strahovito, jednako kao i kada netko umoči pola šnite kruha u umak od telećeg pečenja na ovalu i onda odgrize komad, pa dalje nastavlja močiti i odgrizati. "Kako je fina teletina, ja ću još malo", pa ubode komad teletine svojom viljuškom, vidi da je prevelik, pa ga nastavi čeprkati tom svojom viljuškom dok ne bude odgovarajuće veličine ... valjda je taj pribor ostavljen na ovalu dio neke čudne dekoracije Ovakvo ponašanje već 10 dana trpim, jer ja stvarno ne znam kako i na koji način više dati do znanja da koriste pribor za posluživanje, ono, vidiš da mi koristimo, ne čeprkam po jelu svojom viljuškom ili žlicom, moram li stvarno lupiti nekoga po rukama? Meni je neugodno pozivati na red osobe koji su moji vršnjaci, nisu mala djeca, nismo rod, a sve i da jesmo, opet ne bi bilo u redu jer kod mene doma uvijek je na stolu bio i pribor za posluživanje, nismo čačkali po hrani svojim viljuškama.
Danas popodne, nudim ih pitom koju sam ispekla za popodnevnu slasticu, odbili, kao neće slatko. OK, ostavim taj jedan odrezani komad u okviru za pitu i večeras dođem doma i nađem da im taj odrezani komad nije bio dobar, već su krenuli rezuckati pitu kao da su ju miševi izgrizli. Priznajem da mi je para na uši krenula. Količinski gledano to rezuckanje pite je veličinom odgovaralo odrezanom trokutu koji je ostao netaknut u okviru, tako da me ubiješ nije mi jasno zašto su išli tako rezuckati kolač. Žao mi je da nemam brzu vezu da pokažem sliku. Koji faking problem je odrezati komad s pite kružnog oblika?

Na kraju pitanje, koliko vam je bitno pristojno ponašanje za stolom i pri tome ne mislim na formalne prigode i bankete, već ono svakodnevno? Kada vam kreće para na uši ili ste spremni sve pregrmjeti samo da gosti budu zadovoljni? Došla sam do zaključka da je meni jako bitno (ovo je zapravo prvi put da mi netko tako pila živce za stolom) jer me evo i jezik zabolio koliko ga grizem zadnjih 10 dana i ne želim ih više u gostima.

edit: isprike za tipfeler u naslovu teme

[Pablo]

A da im jednostavno kazes umjesto da se pjenis?

[gargamišamel]

ja uopće nemam problema s tim stvarima. ok, lijepo je čuti pohvalu i većinom ljudi pohvale, ali nije da mi je to neki faktor u životu. kaj se tiče grabljenja hrane smeta mi samo ako je netko bolestan. kaj ja znam... svi smo si domaći. kod mene nema posebnih grabilica osim šeflje. ako su ponuđene kod nekog drugog naravno da ću se poslužiti s njima.

[Mačak Gaston]

Donata, Vi se jako puno mentalno trošite u kuhinji, previše razmišljate, vidim da ste savjestna, vrijedna i poslu predana osoba, ali sve previše uzimate k srcu i bespotrebno se bremenite nevažnim stvarima.

Potrebno je da se što više fizički umorite, to u današnje vrijeme znači da se morate aktivno i strastveno baviti nekim sportom (nije bitno kojim). Ja isto po cijele dane razmišljam pred računalom i igram tenis 4-5 x tjedno. Nakon posla ili napornog dana kada se izmorim na igralištu, istuširam se i zaninam spokojno poput ovčice. Ništa ljepše nego kada je čovjek fizički iscrpljen i odlazi na počinak sa mišlju da je poslije duge i teške borbe dokrajčio svog starog mrskog protivnika.

[OOOOOOO]

Meni to redovito gosti rade prckaju svojim priborom za jelo cak i po zdjeli za salatu a imaju male zdjelice gdje se stavi salata kazu kao ma da ne prljamo da moras poslije prat brdo suđa,ja kazem na to imam suđericu ne perem ja ali badave
ali ne uzbudujem se previse pretrpim to nije to svaki dan

[MisterNo007]

Za neke ne bliske goste, ipak je to too much.
A kaj je bilo s onim - svakog gosta tri dana dosta?

Kuzim da te smeta, mozda bi ti bilo lakse da im kazete? Ak je tebi bed nek imtvoj muz na pocetku rucka ponudi pribor za posluzivanje da si s njim uzmu, kao bit ce im lakse nego s priborom za jelo.

Ja na takve stvari nisam bas toliko osjetljiv, pogotovo ne s frendovima i blizom rodbinom, jer onda niti ne patimo previse od formalnosti. Ali neki minimum se mora ispotovati.

Nije sad da posluzujem hranu u zepter poklopcu, ali necu se gosta izbacit van ako cohne komad mesa sa svojom vilicom, barem ne prvi put

[Donata]

gargamišamel kaže:

ja uopće nemam problema s tim stvarima. ok, lijepo je čuti pohvalu i većinom ljudi pohvale, ali nije da mi je to neki faktor u životu

Meni je bitno ... bez obzira što netko skuhao od mene će dobiti pohvalu i komentar.

gargamišamel kaže:

. kaj se tiče grabljenja hrane smeta mi samo ako je netko bolestan. kaj ja znam... svi smo si domaći. kod mene nema posebnih grabilica osim šeflje. ako su ponuđene kod nekog drugog naravno da ću se poslužiti s njima.

Važno je prilagoditi se kući u kojoj si ugošćen, sigurno neću praviti dramu ako me ugosti netko tko drugačije od mene poslužuje, ali sasvim sigurno neću niti korištenom viljuškom nekome čeprkati po hrani, bez obzira na zdravstveno stanje.

MisterNo007 kaže:

Kuzim sa te smeta, mozda bi ti bilo lakse sa im kazete

OK, razumijem savjet da se kaže ono što te smeta, ali na koji način educirati ljude koji nisu djeca? Ako pored posluženog pribora, koje nije negdje sa strane već na tanjuru u kojem se jelo nalazi i vidi da ga koristimo, osoba idalje inzistira na korištenju vlastite viljuške, stvarno ne znam što reći. Srećom, nemam navadu dometanja na tanjur, tako da kad krenu s tim prevrtanjem osobnim priborom, uglavnom sam već završila s jelom.

[Pellaprat]

Donata kaže:

Zadnjih par dana živci su mi nategnuti do pucanja...

Ja bih odvno pukao i to bi bilo vrlo nezgodno.
Vjerojatno je i to razlog zašto supruga i ja imamo relativno mali broj prijatelja i dobrih znanaca s kojima se družimo i pri stolu.

Donata kaže:

Ovakvo ponašanje već 10 dana trpim...

Ne znam da li ti se više divim ili čudim. Ja bih ih se riješio odavno.

Donata kaže:

Na kraju pitanje, koliko vam je bitno pristojno ponašanje za stolom i pri tome ne mislim na formalne prigode i bankete, već ono svakodnevno?

Svatko od nas je za neke poteze za stolom više, za neke manje osjetljiv ali ovo što si navela spada u elementarna pravila pristojnosti. Gosti opisanog profila u mom bi domu vrlo kratko egzistirali.

Da, na takvo sam ponašanje vrlo osjetljiv. Naime, uz takve primitivce meni bi prisjeo svaki obrok, a to nikome ne dopuštam.

[manchild]

a da im ljubazno kažeš - ljudi ovdje vam je pribor i izvolite to koristiti, a ne svoje žlice

[MisterNo007]

Donata kaže:

Meni je bitno ... bez obzira što netko skuhao od mene će dobiti pohvalu i komentar.

Važno je prilagoditi se kući u kojoj si ugošćen, sigurno neću praviti dramu ako me ugosti netko tko drugačije od mene poslužuje, ali sasvim sigurno neću niti korištenom viljuškom nekome čeprkati po hrani, bez obzira na zdravstveno stanje.
.

Ovo i ja stalno tvrdim. Uvijek postujem domacina koji.me ugosti, a i ja onda ocekujem isto. I zahvaliti i komplimentirati. To mi je neki minimum pristojnosti.

OK, razumijem savjet da se kaže ono što te smeta, ali na koji način educirati ljude koji nisu djeca? Ako pored posluženog pribora, koje nije negdje sa strane već na tanjuru u kojem se jelo nalazi i vidi da ga koristimo, osoba idalje inzistira na korištenju vlastite viljuške, stvarno ne znam što reći. Srećom, nemam navadu dometanja na tanjur, tako da kad krenu s tim prevrtanjem osobnim priborom, uglavnom sam već završila s jelom

Cuj, nazalost neke ljude nikako neces educirat, i takve je bolje ne pozivat u goste, ako nisu neka rodbina koju treba istrpit. Svatko je na nesto osjetljiv i nesto ne moze otrpit, a moj (tvoj) mir nema cijenu.

Ili cete morati nesto reci, ili trpit. Trece je - pokazati im vrata

[Donata]

Pellaprat kaže:

Svatko od nas je za neke poteze za stolom više, za neke manje osjetljiv ali ovo što si navela spada u elementarna pravila pristojnosti. Gosti opisanog profila u mom bi domu vrlo kratko egzistirali.

Da, na takvo sam ponašanje vrlo osjetljiv. Naime, uz takve primitivce meni bi prisjeo svaki obrok, a to nikome ne dopuštam.

Srećom, sutra je zadnji dan njihovog boravka kod mene, ne mogu sad u detalje zašto sam ih ugostila, ali dojam je da oni mene i zakonitog doživljavaju kao obitelj, iako nismo obiteljski vezani, dok kod mene i obitelj bude poslužena jednako kao i ostali gosti. Taj "familijarni stil" gdje u prvom posluživanju još i ponekad koriste pribor za posluživanje, ali u dometanju im je sponatano ponašanje čeprkanje po hrani vlastitom viljuškom, mi je totalno nejasan.
Nakon 10 dana, jedino što sam ustanovila je da imam neviđenu sposobnost autokontrole.

[German]

Imaš potrebu da te se hvali?

Ako je netko nepristojan, to njemu ide na dušu, odnosno tebi, jer kukaš po forumu umjesto da to kažeš nekome direktno u facu. Uostalom, ako to shvate krivo i budu nadureni onda si ubila dvije muhe jednim udarcem jer ubuduće te više neće gnjaviti..

[Donata]

German kaže:

Imaš potrebu da te se hvali?

Ako je netko nepristojan, to njemu ide na dušu, odnosno tebi, jer kukaš po forumu umjesto da to kažeš nekome direktno u facu. Uostalom, ako to shvate krivo i budu nadureni onda si ubila dvije muhe jednim udarcem jer ubuduće te više neće gnjaviti..

da, imam potrebu da mi se komentira jelo koje sam stavila na stol, jer nisam pajcekima napoj skuhala, već uložila vrijeme i trud da im pripremim ukusno jelo. Ne tražim da mi rade Barbierijeve analize za stolom, ali da, očekujem da mi kažu prija li im, pogotovo kada u tanjur dobiju nešto što prvi put kušaju jer to nikad nije njihova mama/teta/baba kuhala (Talijani uvijek i za sve kao uzor kvalitete imaju svoje mame/tete/babe).
Te priče o "direktno u facu", sam redovno slušala u pubertetu, životnoj dobi kada se hvalospjevi pjevaju totalnoj iskrenosti, s vremenom shvatiš da je totalna iskrenost koncept koji ne funkcionira u svim socijalnim situacijama. Priznajem da je dobrim dijelom tema otvorena kao moj rant na situaciju u kojoj sam se našla, ali nisam postavila pitanje kako riješiti svoju situaciju, jer sam zagrizla i progrutat ću, nego je pitanje bilo što drugima izaziva paru na uši, ako ju uopće izaziva.

[MLADJO]

Donata kaže:

, s vremenom shvatiš da je totalna iskrenost koncept koji ne funkcionira u svim socijalnim situacijama.

Ovo ti je jedina istina, nažalost...pogotovo kad je riječ o familiji (bilo bližoj ili daljnoj).

Jednostavno, ne možeš ispravljati "krive Drine" ili nečije ponašanje, odgoj, pogotovo jer očito nije riječ o djeci, već o odraslim osobama.

Svatko sam za sebe mora znati da li prešutjeti i ići dalje ili reći u facu što se misli o konkretnom ponašanju za stolom. Ovo drugo će zasigurno prouzročiti neugodnu situaciju za stolom, a vrlo vjerojatno i u vašim kasnijim familijarnim odnosima.

Da li je to vrijedno toga? To je pitanje na koje samo ti znaš odgovor. Ali u svakom slučaju znaš šta ćeš raditi ubuduće i da li ćeš tu familiju pozvati u goste na 10 dana...ili 1 dan...ili uopće...

[chocolatecookie]

Of course my favorite finger bowl story is the one where the impolite rube is at a fancy society dinner and drinks the contents of the bowl. His hostess (often said to be Queen Victoria) promptly drinks her finger bowl water also, so that he doesn’t feel that he has done something wrong. A perfect example of the spirit in which etiquette exists: to make everyone feel comfortable.
https://uncommon-courtesy.com/2013/1...-finger-bowls/


Postoji puno verzija te priče, i prekonekoliko pretendenata na mjesta kraljice i gosta, i pitanje je je li uopće utemeljena u stvarnom događaju. Utemeljena je, doduše, u stvarnom principu. Valjda je taj aspekt bontona teže svladati od toga kojom se vilicom što jede.

[Pellaprat]

Donata kaže:

da, imam potrebu da mi se komentira jelo koje sam stavila na stol, jer nisam pajcekima napoj skuhala, već uložila vrijeme i trud da im pripremim ukusno jelo.

Tu potrebu ima svatko od nas koji u jelo koje nekome ponudimo unesemo dio sebe, i uz vrijeme i trud, skuhamo ga sa zadovoljstvom i ljubavlju. Tome se mogu čuditi samo oni koji svoje goste nude parizerom i K+ sirom.

Apropo pajceka jednom prilikom na večeru sam pozvao i dragu frendicu s njenim novim odabranikom. Nakon predjela i glavnog jela, koji su među ostalim bili prilično nesvakidašnji, svi za stolom osim frendičinog odabranika, prokomentirali su pojedeno, čak se razvila diskusija oko nekih načina pripreme, jedino on ni riječi. Da barem šuti, nego već izvjesno vrijeme molestrira mog frenda s položajem Borusie Dortmund na tablici. Kad mi više vrag nije dao mira, upitam ga kakva mu je bila večera. A on mi, već malčice pod gasom, odgovori: "Znaš kaj, stari moj ? Za dobru svinju nema lošeg napoja".



I tako moja frendica, sljedećih godinu dana, koliko je još bila s tom spodobom, nije bila pozvana na klopu.

[German]

Donata kaže:

da, imam potrebu da mi se komentira jelo koje sam stavila na stol, jer nisam pajcekima napoj skuhala, već uložila vrijeme i trud da im pripremim ukusno jelo. Ne tražim da mi rade Barbierijeve analize za stolom, ali da, očekujem da mi kažu prija li im, pogotovo kada u tanjur dobiju nešto što prvi put kušaju jer to nikad nije njihova mama/teta/baba kuhala (Talijani uvijek i za sve kao uzor kvalitete imaju svoje mame/tete/babe).

Ako dobro čitam, to nije bilo prva takva situacija, stoga možeš im napoj skuhati, manje ćeš trošiti živaca i vremena.

Donata kaže:

Te priče o "direktno u facu", sam redovno slušala u pubertetu, životnoj dobi kada se hvalospjevi pjevaju totalnoj iskrenosti, s vremenom shvatiš da je totalna iskrenost koncept koji ne funkcionira u svim socijalnim situacijama. Priznajem da je dobrim dijelom tema otvorena kao moj rant na situaciju u kojoj sam se našla, ali nisam postavila pitanje kako riješiti svoju situaciju, jer sam zagrizla i progrutat ću, nego je pitanje bilo što drugima izaziva paru na uši, ako ju uopće izaziva.

Probaj "direktno u facu", može i na zajebanciju.

Ja imam takav pristup, sigurno mi se smanjio krug ljudi s kojima se družim (pogotovo u familiji), ali barem znam tko su mi prijatelji, nemam čir na želucu i ne pišem o stvarima koje se mogu riješiti za manje od minutu. Ako su ljudi normalni prihvatit će tvoju kritiku, ako nisu, ko ih j...

[MLADJO]

Pellaprat kaže:

Kad mi više vrag nije dao mira, upitam ga kakva mu je bila večera. A on mi, već malčice pod gasom, odgovori: "Znaš kaj, stari moj ? Za dobru svinju nema lošeg napoja".

A slušaj, čovjek je htio biti zabavan i simpatičan...i nije kriv što nije razmislio što govori. Naime, kad je Bog dijelio pamet, on nije bio doma...valjda je bio u kladionici.

[TIT]

Meni kuhanje (i dobro jedenje) puno znači, i kad mi dolaze gosti danima slažem meni, biram namirnice, recepte i sl. Ali nakon par godina sam shvatila da ne dijele svi tu ljubav samnom. I zato su meniji prilagođeni gostima. Jednim frendovima ću napraviti večeru od 5 sljedova, a drugi će dobiti lonac ćušpajza i bolonjez i gotovo.
A što se tiče ponašanja za stolom, to pokušam odmah riješiti uz šalu jer me isto užasno smeta kad netko svojom vilicom ili žlicom kopa po zajedničkom jelu.

[JKD01]

Do they double dip chips?



I meni se ne sviđa kad ljudi kopaju po posluženoj hrani svojim priborom umjesto onim za to predviđenim, no šta'š neki ljudi jednostavno nemaju bonton, nije sad da ću razbijat glavu time