Natrag   Forum.hr > Razno > Arhiva > Chat teme

 
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 12.06.2005., 16:44   #941
Quote:
la bitch kaže:
psihicka bolest, bila ona blaza ili teza je poput svake druge bolesti i mora se lijeciti. kako gripu lijecimo antibioticima, tako se i ovo lijeci antipshitocima, depresivima i sl. sranjima.
da, al uzrok gripe se zna, a većine psihičkih poremećaja ne. ovi lijekovi liječe samo simptome (il ono što se samo pretpostavlja da su uzroci) i s njima se nikad nećeš riješit samog poremećaja nego jedino možeš cijeli život ublažavat simptome. a dok ublažavaš te simptome, imaš mali milijun nuspojava i eto te u začaranom krugu.
misery- is offline  
Old 12.06.2005., 18:20   #942
Quote:
Luđakinja kaže:
da, al uzrok gripe se zna, a većine psihičkih poremećaja ne. ovi lijekovi liječe samo simptome (il ono što se samo pretpostavlja da su uzroci) i s njima se nikad nećeš riješit samog poremećaja nego jedino možeš cijeli život ublažavat simptome. a dok ublažavaš te simptome, imaš mali milijun nuspojava i eto te u začaranom krugu.
to je istina, nazalost, ali zato se u vecini slucajeva uz lijekove prakticira i psihoterapija. njena uspjesnost ovisi uvelike o psihijatru.
la bitch is offline  
Old 13.06.2005., 01:12   #943
uh, ja se osjecam uzasno anksiozno ovih dana, boli me stravicno u prsima te imam cesto nekakve grceve, ne znam spada li to pod anksioznost,ali takav imam feeling te bas ne mogu spavati

imam u obitelji anginu pectoris, stari ju ima (tzv. menadzerska bolest),ali sumnjam da sam kandidat za nju jer sam jos premlada te nisam direktor

ne da mi se opet na psiho terapiju, ali ako bas moram
chani is offline  
Old 13.06.2005., 14:16   #944
potpuno te kužim Chani, isto mi je tako, opet sam imala period kad sam se čisto OK osjećala, a sada već danima loše. Stalo imam neki pritisak u prsima, već sam i ja pomišljala da bih mogla dobiti neki infarktić, ali pored toga se užasno i umaram. Napravim par koraka, izmjerim tlak i otkucaje, a ono 101 otkucaj. Inače nemam manje od 85 u minuti. Evo danas mi je posebno loše, jutros sam imala napad gušenja, to je bilo oko 8,00 a sada se još osjećam loše kao da mi je kamen na plućima i srcu. U glavi mi je sve nekako šuć-muć, totalno dekoncentrirana. Čak mi i pričanje predstavlja napor, kao da nemam dovoljno zraka. Obzirom da idem na psihoterapiju, za koju nisam sigurna da mi pomaže, doktorica mi je rekla da bih možda trebala i neki antidepresiv, a užasno se bojim, tj. bojim se nuspojava. Koje ste vi imali i koliko su trajale?
dora111 is offline  
Old 13.06.2005., 14:28   #945
praxiten malo osamuti plus pospanost, ono biljno cudo persen forte mi pomogne da zaspim,ali treba mu da pocne djelovati
ne znam da li to spada u antidepresive
meni je normala puls iznad 100, a da ne pocnem o gusenju koje se vec dugo nije javilo, ali kamen na zelucu jest, problem je sto od sitnica radim slona ;-), previse negativno razmisljam

mene duze tusiranje malo opusti,a da ne pricam o dremuckanju u kadi
chani is offline  
Old 13.06.2005., 14:50   #946
ma kakav persen,pa brijem da mi cijela tabla persena nebi mogla pomoći
 
Old 13.06.2005., 15:04   #947
Nisam mislila na te tablete, već na antidepresive, a ti ih očito ne piješ na svu sreću, nadam se da ti i ne trebaju. Mislim da puls preko 100 nije nikako normalan, pa makar ga imala svaki dan. Zanima me, od onih koji su pili antidepresive za aksioznost, ako ima ovdje takvih, kakve su im bile nuspojave i koliko dugo su trajale. Problem mi je što moram svaki dan na posao pa se bojim kako ću to izdržati ako ih počnem piti i ako me te nuspojave uhvate.
dora111 is offline  
Old 13.06.2005., 15:07   #948
Brine me to i što imam podočnjake do brade i prilično sam blijeda i izgledam loše, bar sebi. Ne znam da li i vi imate isti problem.
dora111 is offline  
Old 13.06.2005., 15:44   #949
Quote:
dora111 kaže:
Nisam mislila na te tablete, već na antidepresive, a ti ih očito ne piješ na svu sreću, nadam se da ti i ne trebaju. Mislim da puls preko 100 nije nikako normalan, pa makar ga imala svaki dan.
pa rekoh da ne znam spada li to u anksioznost
chani is offline  
Old 13.06.2005., 16:50   #950
Quote:
dora111 kaže:
kakve su im bile nuspojave i koliko dugo su trajale. Problem mi je što moram svaki dan na posao pa se bojim kako ću to izdržati ako ih počnem piti i ako me te nuspojave uhvate.
zavisi koje tablete moraš piti.ako su samo antidepresivi i ako samo jednu "vrstu" tableta piješ onda če ti nuspojave par tjedana trajat i nestati.
a ako piješ kombinaciju od više antidepresiva ili antipsihotika e to je onda gadno.odkad ih sve te tablete pijem osjećam se za ništa.ništa nemogu raditi,samo bi ležala i spavala a kad moram u grad onda mi se vrti i zvukovi mi odzvanjaju i ne osjećam se sposobna za ništa.
a podočnjaci i bljedost,to ti je i sastavni dio toga svega.meni su još i gadni prištići počeli izbijati.zato tonu pudera stavim da ne izgledam ko mrtvac.
a na poslu češ će morati nekako snaći i nositi sa tim problemima.teško je ali budeš izdržala.
 
Old 13.06.2005., 17:03   #951
Quote:
dora111 kaže:
potpuno te kužim Chani, isto mi je tako, opet sam imala period kad sam se čisto OK osjećala, a sada već danima loše. Stalo imam neki pritisak u prsima, već sam i ja pomišljala da bih mogla dobiti neki infarktić, ali pored toga se užasno i umaram. Napravim par koraka, izmjerim tlak i otkucaje, a ono 101 otkucaj. Inače nemam manje od 85 u minuti. Evo danas mi je posebno loše, jutros sam imala napad gušenja, to je bilo oko 8,00 a sada se još osjećam loše kao da mi je kamen na plućima i srcu. U glavi mi je sve nekako šuć-muć, totalno dekoncentrirana. Čak mi i pričanje predstavlja napor, kao da nemam dovoljno zraka. Obzirom da idem na psihoterapiju, za koju nisam sigurna da mi pomaže, doktorica mi je rekla da bih možda trebala i neki antidepresiv, a užasno se bojim, tj. bojim se nuspojava. Koje ste vi imali i koliko su trajale?
jesu to napadaji panike?
la bitch is offline  
Old 13.06.2005., 17:45   #952
Pretpostavljam da jesu, ali nemam samo napade panike tj. njih imam vrlo rijetko no tjeskoba i sve moguće i nemoguće tjelesne tegobe uzrokovane istim imam svakodnevno. Trenutno me štreca u predjelu stca i leđe u visini srca.
dora111 is offline  
Old 13.06.2005., 18:12   #953
Quote:
dora111 kaže:
Pretpostavljam da jesu, ali nemam samo napade panike tj. njih imam vrlo rijetko no tjeskoba i sve moguće i nemoguće tjelesne tegobe uzrokovane istim imam svakodnevno. Trenutno me štreca u predjelu stca i leđe u visini srca.
e vidis, ja uopce nemam nekih tjelesnih posljedica te anksioznosti, ali me taj unutarnji nemir ubija.
brige, promjene raspolozenja i tome slicno, a nikako da se odlucim na tablete jer moram uciti, a uz njih nikako ne mogu.
da covjek popizdi
la bitch is offline  
Old 13.06.2005., 18:17   #954
Quote:
la bitch kaže:
jer moram uciti, a uz njih nikako ne mogu.
da covjek popizdi
točno te razumijem i kužim te.i ja učim kolko mogu ali mi puno više treba vremena da jednu stranicu naučim nego prije odnosno nemogu se toliko skoncentrirati kolko sam prije mogla pa samim time i učiti.
zato ču u petak kod doktora i porazgovarati s njime što se antipsihotika tiče jer me to najviše koči,bar tako mislim.
ne znam,probaj kapučino piti,možda te malo digne.kavu nemoj,barem ja ne pijem jer me onda previše šusne i nemirna sam
 
Old 13.06.2005., 18:22   #955
Budi sretna - presretna, i ja sam prije bila dosta nervozna tj. nisam to pokazivala i stalno sam osjećala taj nemir, kao da se ne mogu u potpunosti opustiti, biti dugo na jednom mjestu itd. Ali sam normalno funkcionirala, čak su me svi doživljavali kao zabavnu osobu, uvijek spremnu na akciju (što se zabave tiče), uvijek nasmijanu. Valjda od tog silnog potiskivanja i nekih stresnih situacija koje su me duboko pogodile nešto je puklo i evo me sada sjeb... do kraja. Pokušavam se boriti bez tableta ali onda me uhvati, kao danas pa popijem 1/4 xanaxa, mada ne mogu reći da se osjećam bolje. Ali to nije rješenje.
dora111 is offline  
Old 13.06.2005., 21:47   #956
Quote:
dora111 kaže:
Budi sretna - presretna, i ja sam prije bila dosta nervozna tj. nisam to pokazivala i stalno sam osjećala taj nemir, kao da se ne mogu u potpunosti opustiti, biti dugo na jednom mjestu itd. Ali sam normalno funkcionirala, čak su me svi doživljavali kao zabavnu osobu, uvijek spremnu na akciju (što se zabave tiče), uvijek nasmijanu. Valjda od tog silnog potiskivanja i nekih stresnih situacija koje su me duboko pogodile nešto je puklo i evo me sada sjeb... do kraja. Pokušavam se boriti bez tableta ali onda me uhvati, kao danas pa popijem 1/4 xanaxa, mada ne mogu reći da se osjećam bolje. Ali to nije rješenje.
moji najblizi otprilike znaju kak mi je, ostali nista ne kuze, dakle ista situacija, ali pri kraju sam snaga i samo cekam kad cu puknuti. opet sam jedan ispit otkazala jer mi je koncentracija na nuli.

cure, jel vam pomaze psihoterapija?
la bitch is offline  
Old 13.06.2005., 22:07   #957
U početku ti pomogne da shvatiš da su simptomi u tvojoj glavi, da je to sve subjektivni osječaj, onda kreće analiza zašto na svoje nezadovoljstvo, stres, strahove itd. odgovaraš tjelesno. Meni je rekla da mi je lakše reći da me guši, boli glava i vrti mi se nego da pronađem uzrok koji je u mojoj psihi što me to guši, pritišće...
dora111 is offline  
Old 15.06.2005., 06:50   #958
Opet me sjebava..
__________________
I wanna peace in the world a.k.a. I wanna piss on the world.
LoveMeTender is offline  
Old 15.06.2005., 16:08   #959
Ajde ljudi, kako ja koji nemam takvih problema da pomognem nekome iz uže obitelji! Kriza mu već traje, pa sigurno mjesec dana! Hvala Bogu da on radi, jer to je sve fizički što radi! Naime dođe doma, leži u krevetu, nikud ne ide, preko vikenda samo leži, bezvoljan, nemre spavati,... Pije, mislim xanax, ali njemu to ništa ne pomaže! Stalno govori o smrti, da je bolje da ga nema,.... Koma, ja jednostavno ne znam kako mu pomoći! Obišao je sve moguće doktore, psihijatre,.... Ali uvijek ista priča! Uvijek pronalazi razloge da bude nesretan, pa si je znao zabrijati da će mu eksplodirati slijepo crijevo, pa jetra da će mu otkazati, guši ga i nemre disati (kao što uglavnom ljudi pišu ovdje)....


Naime zadnja kriza je počela kada je bio vani i posvađao se sa nekim likovima! Od tada si je zabrijao da ga prate i da mu hoće nanijeti neko zlo! Par puta sam išao sa nim, ja nisam ništa primjetio, ali ja njemu ne mogu dokazati da ga ne prate! Tih par puta kada sam bio sa njim vani, kaže da se vjerojatno potrefilo da ga sada ne prate,.... Ma koma, fakat jednostavno ne znam što da radim sa njim! Totalno je ne dokazan, nemreš mu ništa utuvit u glavu, ali kada netko drugi to kaže (van obitelji), onda to cijeni i toga se pridržava! Iskreno, ja sam pri kraju snaga, jer ta njegova bolest traje duuuugoooo,.... Ne znam, par puta je imao dogovoreno sa psihijatrom, pa nije mogao zbog krize doći do njega, pa sam ja otišao, ja se fino raspričao sa psihijatrom, ali to njemu ništa nije pomoglo, jer sam mu to ja ispričao o tome što je doktor rekao! Na kraju nakon puno muke ga uspijemo nagovoriti da ipak ode, onda bude malo bolje,....


No međutim interesantno je da kada je u krizi da se nama svima u obitelji izvinjava kako je znao biti bezobrazan prema nama, te ovo, te ono, ali kada kriza prođe onda je sve ok! Ali, odjednom se počne ponašati tako bezobrazno da to čovjek nemre opisati!

Znalo je biti slučajeva ja na poslu, on me zove, plače hoće se ubiti, da odmah dođem kući da se oprostimo i da me još jednom vidi,... Ludilo, iskreno čudim se što sam ja još uvijek normalan nakon godina i godina takvog ponašanja, ako uopće i jesam normalan!
Nakon toga svega, ja razumijem da je on bolestan, ali ja jednostavno više nemam snage,... Najradije bih da uzmem čarobni štapić i da mu otklonim tu bolest, ali eto to tako ne ide! Obišli smo sve moguće doktore, hipnotizere, te ovo, te ono,... Jednostavno ne znam što nismo obišli! Pljunuli smo para i para, a njemu nikako bolje!


Sada neće ići van, jer ga ovi kak ti "prate", stalno je u zamračenom, ali jednostavno mu nemreš utuviti u glavu da mu je svjetlo potrebno,... Straho od ćelavosti, pa svaki dan pita po 500 puta da li mu se kosa prorijedila,...


Eto molio bih vas da mi napišete o tome kako vama vaši pomažu, jer ja jednostavno više nemam ideja, jer fakat nedokazan! Ok, možda ga ne razumijem u punoj mjeri, ali fakat se priupitam da nas možda ne pravi budalama!


Evo sjetio sam se još jednog primjera! On doma, leži, plače ubit će se, mi ga nagovaramo da izađe van,... Naravno da mi nije svejedno i nako 3 sata teške priče, nagovaranja on odluči ipak izaći van! Ajd ja sretan, ali jednostavno me to iscrpilo! Izaćem i ja i sretnemo se na istom mjestu vani, a on se ponaša happy, pun energije, zajebancija,.... Ja ne vjerujem, ja malo u banani nakon svega toga, a on pun života i na tom čovijeku nikad ne bi rekli da ima takvih problema! Iskreno bilo mi je drago zbog njega, ali imao sam osjećaj kao da je svu našu energiju iscrpio i fakat sam se osjećao glupo! Ljudi me pitaju što nisam dobre volje, daj ugledaj se na njega, vidiš kako je on uvijek pun energije


Eto vam moja priča! Pisao sam na brzinu, pa možda nećete sve najbolje shvatiti, ali fakat kako više pomoći tom čovjeku! Imam osjećaj da sve dajemo od sebe, a opet ništa, ništa, ništa ne pomaže,....


Što još da vam kažem, sem da vam želim da što prije savladate svoje depresije, probleme i nedaj te se, jer ako imate nekoga pored sebe, znajte da i oni to itekako proživljavaju sa vama!
__________________
Nisam lijep, al' sam glup!
BalkanBoy is offline  
Old 15.06.2005., 16:14   #960
Quote:
BalkanBoy kaže:
Što još da vam kažem, sem da vam želim da što prije savladate svoje depresije, probleme i nedaj te se, jer ako imate nekoga pored sebe, znajte da i oni to itekako proživljavaju sa vama!



Hvala
__________________
I wanna peace in the world a.k.a. I wanna piss on the world.
LoveMeTender is offline  
 


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 09:16.