Granični poremećaj ličnosti (tzv. borderline; BPD) - opća tema

[Tox]

Kokolu kaže:

Najgore je to što amo svega svjesni i bez obzira na to opet ponavljamo iste greške.

Tu zato ulazi rad na sebi.
Kao kad npr. postaneš svjestan da si gladan, al sama svjest o tome te neće nahraniti.

[Kokolu]

Tox kaže:

Tu zato ulazi rad na sebi.
Kao kad npr. postaneš svjestan da si gladan, al sama svjest o tome te neće nahraniti.

Ali ja ne kužim taj rad na sebi. Opet sam sad krenula na paihoterapiju, čak sam i antidepresive počela piti ali ne kužim kaj bih ja konkretno trebala raditi?

[greatpretender7]

Kokolu kaže:

Ali ja ne kužim taj rad na sebi. Opet sam sad krenula na paihoterapiju, čak sam i antidepresive počela piti ali ne kužim kaj bih ja konkretno trebala raditi?

To ni ja ne razmem... Kaj ja trebam, kak,kaj...😐

[Tox]

greatpretender7 kaže:

To ni ja ne razmem... Kaj ja trebam, kak,kaj...😐

Upravo ovak sam ja pisao po temi prije godinu i pol.

Nema recepta, stvar je jako individualna. Meni je pomoglo, i dalje pomaže aktivno proučavanje i čitanje literature iz psihologije iz čega proizlazi razumijevanje i podrijetlo obrazaca ponašanja i emocija. Između ostalog ....

[Kokolu]

Tox kaže:

Upravo ovak sam ja pisao po temi prije godinu i pol.

Nema recepta, stvar je jako individualna. Meni je pomoglo, i dalje pomaže aktivno proučavanje i čitanje literature iz psihologije iz čega proizlazi razumijevanje i podrijetlo obrazaca ponašanja i emocija. Između ostalog ....

Preporučiš nešto od literature? A možeš nam i neki instant savjet udijeliti. :-)

[kikakm]

Tox kaže:

Meni je pomoglo, i dalje pomaže aktivno proučavanje i čitanje literature iz psihologije iz čega proizlazi razumijevanje i podrijetlo obrazaca ponašanja i emocija. Između ostalog ....

Tox, kak si ti inače?

Kokolu kaže:

Preporučiš nešto od literature? A možeš nam i neki instant savjet udijeliti. :-)

Ima puno literature od stručnih članaka i istraživanja, preko stručnih knjiga do onih iz područja popularne psihologije. Ovisi koliko te to područje zanima detaljno. A najbolje se orijentirati i na širi spektar, znači ne samo bpd (s obzirom da on dolazi često u komorbiditetu s ostalim "ljepotama").
Imaš onu standardnu za početak Kako živjeti s graničnim poremećajem ličnosti. Imaš ponuđeno free poglavlje, pa malo vidiš.
Ako su tvoji bližnji voljni ti pomoći i razumijeti, možeš im ponuditi knjigu Prestanite hodati po ljuskama jajeta (navodno iz nje sve shvatiš. Pitaj za review mog bivšeg ).
Ja planiram krenuti čitati Marshinu bibliju
Na popisu mi je i Van Gelderičina autobiografska Buddha i borderline
I tako dalje....

Instant savjeti ne postoje. Klasični su savjeti tipa rad i rad na sebi. Najbolje je krenuti putem psihoterapije. Već se pisalo o njima na ovom podforumu. Kod mene osobno je proces započeo tek nakon totalnog pada i odlaska u bolnicu jer sam tek tada počela uviđati svoje probleme. U početku sam bila u otporu. Nakon bolnice je započeo pravi rad na sebi, ali za to treba godine rada, a to ovisi o puno faktora (tebi, psihoterapeutu, bližnjima, partneru...).
Osvijestiš tko si, kako reagiraš na što, koje su ti slabe, koje jače strane osobnosti, s kojim simptomima bpda se najteže nosiš, od kud oni proizlaze, kako se nositi s njima...I vjerojatno najteže od svega: prihvatiti da je to dio tvoje osobnosti (zato i je poremećaj ličnosti) i da se loši i negativni obrasci ponašanja moraju svesti pod granicu normale, ali isto tako biti svjestan da će uvijek biti odstupanja tu i tamo. Pronaći trigere, znati ih preduhitriti. Konstantno analiziranje (doduše, pazi da ne pretjeraš). I vjerojatnosti da će biti jedan korak naprijed, dva unatrag, pa jedan naprijed, jedan unatrag, pa jedan naprijed, pa dva naprijed, pa jedan unatrag...pa pet unatrag
Bit svega je utvrditi svoj vlastiti identitet, svesti emocije i reakcije unutar granica ili bar do rubova granica. Zapravo, to vrijedi i za sve ljude
Stres je veliki okidač za bpdovce. I čini mi se da je bpdovcima potrebna rutina u određenim područjima života. Što je u neskladu s današnjim suvremenim načinom života, tako da treba znati procijeniti.

[Kokolu]

kikakm kaže:

Tox, kak si ti inače?



Ima puno literature od stručnih članaka i istraživanja, preko stručnih knjiga do onih iz područja popularne psihologije. Ovisi koliko te to područje zanima detaljno. A najbolje se orijentirati i na širi spektar, znači ne samo bpd (s obzirom da on dolazi često u komorbiditetu s ostalim "ljepotama").
Imaš onu standardnu za početak Kako živjeti s graničnim poremećajem ličnosti. Imaš ponuđeno free poglavlje, pa malo vidiš.
Ako su tvoji bližnji voljni ti pomoći i razumijeti, možeš im ponuditi knjigu Prestanite hodati po ljuskama jajeta (navodno iz nje sve shvatiš. Pitaj za review mog bivšeg ).
Ja planiram krenuti čitati Marshinu bibliju
Na popisu mi je i Van Gelderičina autobiografska Buddha i borderline
I tako dalje....

Instant savjeti ne postoje. Klasični su savjeti tipa rad i rad na sebi. Najbolje je krenuti putem psihoterapije. Već se pisalo o njima na ovom podforumu. Kod mene osobno je proces započeo tek nakon totalnog pada i odlaska u bolnicu jer sam tek tada počela uviđati svoje probleme. U početku sam bila u otporu. Nakon bolnice je započeo pravi rad na sebi, ali za to treba godine rada, a to ovisi o puno faktora (tebi, psihoterapeutu, bližnjima, partneru...).
Osvijestiš tko si, kako reagiraš na što, koje su ti slabe, koje jače strane osobnosti, s kojim simptomima bpda se najteže nosiš, od kud oni proizlaze, kako se nositi s njima...I vjerojatno najteže od svega: prihvatiti da je to dio tvoje osobnosti (zato i je poremećaj ličnosti) i da se loši i negativni obrasci ponašanja moraju svesti pod granicu normale, ali isto tako biti svjestan da će uvijek biti odstupanja tu i tamo. Pronaći trigere, znati ih preduhitriti. Konstantno analiziranje (doduše, pazi da ne pretjeraš). I vjerojatnosti da će biti jedan korak naprijed, dva unatrag, pa jedan naprijed, jedan unatrag, pa jedan naprijed, pa dva naprijed, pa jedan unatrag...pa pet unatrag
Bit svega je utvrditi svoj vlastiti identitet, svesti emocije i reakcije unutar granica ili bar do rubova granica. Zapravo, to vrijedi i za sve ljude
Stres je veliki okidač za bpdovce. I čini mi se da je bpdovcima potrebna rutina u određenim područjima života. Što je u neskladu s današnjim suvremenim načinom života, tako da treba znati procijeniti.

Ja sa svojih 40 godina još nisam skužila koji su mi trigeri. Kad mislim da je sve ok opali me. A najteže mi pada anksioznost i napadi panike, za što sam sad prije 10-ak dana počela uzimati Zoloft i naravno užasni su mi nekontrolirani emocionalni ispadi zbog kojih dolazim u konflikte s dragim ljudima. I užasava me činjenica da ću zauvijek biti takva.

[BLANQUETTE]

To sa radom na sebi valjda dok ti ne sjedne ne možeš shvatiti, koliko god se netko trudi da objasni. Kikakm, odlično objašnjenje, ali i dalje ne shvaćam što ja mogu napraviti osim ići na terapiju i čitati literaturu. A to služi opet samo osvješčivanju. Ja mislim da sam dosta toga osvijestila, uglavnom prepoznajem trigere, ali kad emotivni vulkan mora van, nema te samokontrole kojom ga mogu zaustaviti, koliko god ja svijesna bila.

[Pflaume]

BLANQUETTE kaže:

Toga sam jako dobro svijesna da je neadekvatno roditeljstvo. Problem je odnos s majkom (po mom mišljenju, ona ima narcisoidni poremećaj, ali naravno nije ga svijesna jer ona je "savršena"). U djetinjstvu sam je obožavala, ali paralelno i bojala je se. Stalno me zastrašivala vrištanjem, kaznama i batinama. Dobro pamtim ispremješane osjećaje straha i ljubavi prema njoj. Uz to, kritiziranje unedogled. Kritiziranje je prisutno i dan danas. Godinama sam potpuno samostalna, odselila daleko od nje, ali to ju ne sprečava da me zove na telefon i kritizira i dalje. Plus što se ponaša kao udav i opsjednuta je sa mnom. Guši me jako. Odavno ne osjećam nikakvu ljubav prema njoj, ali ne mogu zamisliti da prekinem sve kontakte.
Ipak, svijesnost toga ne pomaže mi da u sadašnjem životu izbjegnem zamke svojih ponašanja i osjećaja.

Slažem se sa tobom kada kažeš da su majke najbitnije u najranijoj fazi emocionalnog razvoja djeteta ja kako sam ranije pisao sam u braku i supruga nikada koliko ja znam nije potražila liječničku pomoć iako sam ja predložio da oboje idemo psihijatru da vidimo da li možemo i koliko popraviti naš odnos koji se danas preslikava na odgoja naše djece, ona uporno poriče da šta je meni ona je sasvim u redu i da se ja zapitam za svoje ponašanje i sl. uglavnom nema dijagnozu ali kako sam ja nakon nekoliko godina neizdživog maltretiranja ispada agresija sa njezine strane ali sve tako upakirano prema vani da s epredstavi kao jedna vesela nasmijana i omiljena osoba u društvu iako vidim po reakcijama ljudi da niti to više ne može odglumiti i zakamuflirati jer i ljudi nakon nekog vremena primjete promjene u ponašanju jer se ipak radi o ekstremima, da ne duljim jer sam već nešto pisao o tome ranije, ja nastojim sve nekako izdržati i brinem se oko djece i osnovnih životnih situacija po pitanju brige za djecu u svakom pogledu, evo samo primjera možda kojih 20-tak dana ona u nekoj pozitivnoj euforija raspoloženju za koje sam dok se nisam malo educirao i naravno posjetio psihologa jer sam mislio da sa menom niej nešto u redu odnosno miselći da ja nešto krivo radim ali sam dobio odrđenu sliku da ipak supruga ima velike oscilacije u ponašanju promjenama u ponašanju kako sam započeo pisat ona 20-tak dana u dobrom raspoloženju iako ja vidim da to nije to nije iskreno nije iskrena i zadovoljna izraz lica osmijeha volio bih da joj mogu pomoći ali kada god počmem neku priču u tom smjeru ona napada i mene optužuje recimo osjetim kada dolazi u tu depresivnu fazu kada joj je sve teško u životu i toliko je bazvoljna da recimo navečer mora podhitno ići čim prije na spavanje jer bi mogla napraviti određeni ekces u našoj komunikaciji i odnosu onda nastupa određeno zatišje naša komunikacija utihne ona se povlači i ja predosjetim da u njoj kipti jer koju god priču započeo sa njom ona osjeti se napadnutom i obezvrijeđenom nemože racionalno donijeti čak banalni zaključak i sl, percapcija slaba i imam osjećaj da na minimumu funkcionira mora imati i više nego dovoljno sna dnevno uvijek iscrpljena i sl. a što se tiče odnosa prema meni toliko je u određenim momentima bez osnova toliko hladna i indiferentna da je to za nepovjerovat, krene sa napadiam uvredama i šta god pokušao sa njom iznaći neki mir i suživot ona to u svom naletu agresije obezvrijedi i uništi bez i malo kajanja, kad je u nekom "boljem" raspoloženju znao sam joj ukazati na to ali ona me toliko ismije i to minimalizira da je to nevjerojatno vješt je manipulator, čak kako su djeca veća sada i prema njima je dosta hladna i sl, ne znam koliko to može ostaviti traga na njih znaju često reći mama zašto se ne smiješ mama uvijek ljuta, mama će galamit za svaku sitnicu to znaju reći, i sa djecom je na minimumu uvijek mora netko biti tu ili da se igra sa djetetom da pričuva dijete ili samo da joj pravi društvu nikako nije samostalna iako to ona niti ne želi priznati sebi, nema strpljenja sa djecom posebno sa mlađim djetetom koristi termine riječi i komunikaciju kao sa odraslom, tipa djejteu od 3 godine koristiti termine "to je za tebe edukativno ili to je alternativno riješenje" i sl, djete je gleda u čudu, ne može shvatiti zančenje riječi ma ima toga puno, ne znam kako doprijeti do nje, napada ona i svoju majku koja je po ponašanju narciosoidna osoba i jako je guši i ne da joj da se osamostali, uvijek mora biti po željama njezine majke i sl, koliko se god nekada opirala ipak uvijek joj je majka svojevrsno utočište i sl zna biti jako agresivna na nju i iskaliti se isto kao i na mene ali nitko neće i ne želi povući neku priču da ima određeni problem, sa djecom zna biti drska i bezosjećajna posebno u onim trenutcima kada je njoj teško odnosno kada se umiri i zašuti odnosno vidi se na njoj da se bori sa nečim i da kao da će eksplodirat i samo čeka priliko da ja nešto kažem bilo to dobro ili ne po njezinom shvaćanju nekog događaja ili stvari onda ona prvoi krene sa ironijom i podbadanjima pa i uvredom a kada joj se samo obratiš i zamoliš da prestane onda samo dobije povoda za napad i da se istrese, ne pišem da je ocrnim već čisto ako neko ima neki savjet da pomognem i sebi i njoj znam da sam možda to vidio i prije dok smo bili u vezi ali jednostavno je to bilo toliko dobro upakirano u njezin obrazac ponašanja da nisam pridavao tome neku važnost ona je uvijek govorila kako je temperamnetna i sl, i da napomenem da je u to vrijeme bila prilično privlačna odnosno imao sam osjećaj da pršti nekom energijom ili sam bio zaslijepljen ali nedugo u braku nakon prve njezin eeksplozije prema meni i salve uvreda bez iakkve osnoove primjerice cijeli tjedan je dočekuješ sa večerom na stolu kad dođe sa posla jer sam na godišnjem i serivranim stolom i lijepom riječi a ona peti dan me izvrieđa ko budalu samo što je u rerni od dana prije ostala jedna šerpa neoprana naravno da sam je ja trebao oprati nakon tog prvog puta sve joj je bilo lakše se istresti na mene kao da joj je to bi okidač i da ja nisam nekako burno tada reagirao već je molio da na mene ne viče a ona još više i sl, i nakon toga uredno sam joj bio krpa za otiranje da ne navodim bilo je toga previše, čestih najava da odlazi isl, znam da nitko tu puno ne može pomoći samo bih volio da li ima pomaka u ponašanju u koliko se potraži kvaluitetna pomoć i sl, ne želim da ispadne kako nekog optužujem samo govorim svoja iskustva ja bi bio najsretniji da joj ja mogu pomoći i njoj i sebi i znam da joj je vrlo teško i da ona jednostavno nije sada kriva zbog svog stanja, već okolnosti u djetinjstvu i možda neki drugi faktori samo mi nikako nije jasno zar ne može vdijeti da i dijete može nastradati pa i svi ljudi oko, zbog takve vrste ponašanja da ne želi bar malo sagledat svoje ponašanje,možda ja i ne znam kako joj je teško i sa kolikom se ona boli u sebi nosi, ima dana kada je toliko neprijateljski nastrojena prema meni da mi nije svejedno toliko emocionalno hladno kao da sam joj potpuni stranac, i imam osjećaj kao da me kažnjava iz nekog razloga za koji ja ne znam iako nema razloga za to, eto ako može netko nešto napisti iz vlastitog iskustva i oprostite malo na pravopisu,pozdrav svima

[Pflaume]

BLANQUETTE kaže:

Toga sam jako dobro svijesna da je neadekvatno roditeljstvo. Problem je odnos s majkom (po mom mišljenju, ona ima narcisoidni poremećaj, ali naravno nije ga svijesna jer ona je "savršena"). U djetinjstvu sam je obožavala, ali paralelno i bojala je se. Stalno me zastrašivala vrištanjem, kaznama i batinama. Dobro pamtim ispremješane osjećaje straha i ljubavi prema njoj. Uz to, kritiziranje unedogled. Kritiziranje je prisutno i dan danas. Godinama sam potpuno samostalna, odselila daleko od nje, ali to ju ne sprečava da me zove na telefon i kritizira i dalje. Plus što se ponaša kao udav i opsjednuta je sa mnom. Guši me jako. Odavno ne osjećam nikakvu ljubav prema njoj, ali ne mogu zamisliti da prekinem sve kontakte.
Ipak, svijesnost toga ne pomaže mi da u sadašnjem životu izbjegnem zamke svojih ponašanja i osjećaja.

Slažem se sa tobom kada kažeš da su majke najbitnije u najranijoj fazi emocionalnog razvoja djeteta ja kako sam ranije pisao sam u braku i supruga nikada koliko ja znam nije potražila liječničku pomoć iako sam ja predložio da oboje idemo psihijatru da vidimo da li možemo i koliko popraviti naš odnos koji se danas preslikava na odgoja naše djece, ona uporno poriče da šta je meni ona je sasvim u redu i da se ja zapitam za svoje ponašanje i sl. uglavnom nema dijagnozu ali kako sam ja nakon nekoliko godina neizdživog maltretiranja ispada agresija sa njezine strane ali sve tako upakirano prema vani da s epredstavi kao jedna vesela nasmijana i omiljena osoba u društvu iako vidim po reakcijama ljudi da niti to više ne može odglumiti i zakamuflirati jer i ljudi nakon nekog vremena primjete promjene u ponašanju jer se ipak radi o ekstremima, da ne duljim jer sam već nešto pisao o tome ranije, ja nastojim sve nekako izdržati i brinem se oko djece i osnovnih životnih situacija po pitanju brige za djecu u svakom pogledu, evo samo primjera možda kojih 20-tak dana ona u nekoj pozitivnoj euforija raspoloženju za koje sam dok se nisam malo educirao i naravno posjetio psihologa jer sam mislio da sa menom niej nešto u redu odnosno miselći da ja nešto krivo radim ali sam dobio odrđenu sliku da ipak supruga ima velike oscilacije u ponašanju promjenama u ponašanju kako sam započeo pisat ona 20-tak dana u dobrom raspoloženju iako ja vidim da to nije to nije iskreno nije iskrena i zadovoljna izraz lica osmijeha volio bih da joj mogu pomoći ali kada god počmem neku priču u tom smjeru ona napada i mene optužuje recimo osjetim kada dolazi u tu depresivnu fazu kada joj je sve teško u životu i toliko je bazvoljna da recimo navečer mora podhitno ići čim prije na spavanje jer bi mogla napraviti određeni ekces u našoj komunikaciji i odnosu onda nastupa određeno zatišje naša komunikacija utihne ona se povlači i ja predosjetim da u njoj kipti jer koju god priču započeo sa njom ona osjeti se napadnutom i obezvrijeđenom nemože racionalno donijeti čak banalni zaključak i sl, percapcija slaba i imam osjećaj da na minimumu funkcionira mora imati i više nego dovoljno sna dnevno uvijek iscrpljena i sl. a što se tiče odnosa prema meni toliko je u određenim momentima bez osnova toliko hladna i indiferentna da je to za nepovjerovat, krene sa napadiam uvredama i šta god pokušao sa njom iznaći neki mir i suživot ona to u svom naletu agresije obezvrijedi i uništi bez i malo kajanja, kad je u nekom "boljem" raspoloženju znao sam joj ukazati na to ali ona me toliko ismije i to minimalizira da je to nevjerojatno vješt je manipulator, čak kako su djeca veća sada i prema njima je dosta hladna i sl, ne znam koliko to može ostaviti traga na njih znaju često reći mama zašto se ne smiješ mama uvijek ljuta, mama će galamit za svaku sitnicu to znaju reći, i sa djecom je na minimumu uvijek mora netko biti tu ili da se igra sa djetetom da pričuva dijete ili samo da joj pravi društvu nikako nije samostalna iako to ona niti ne želi priznati sebi, nema strpljenja sa djecom posebno sa mlađim djetetom koristi termine riječi i komunikaciju kao sa odraslom, tipa djejteu od 3 godine koristiti termine "to je za tebe edukativno ili to je alternativno riješenje" i sl, djete je gleda u čudu, ne može shvatiti zančenje riječi ma ima toga puno, ne znam kako doprijeti do nje, napada ona i svoju majku koja je po ponašanju narciosoidna osoba i jako je guši i ne da joj da se osamostali, uvijek mora biti po željama njezine majke i sl, koliko se god nekada opirala ipak uvijek joj je majka svojevrsno utočište i sl zna biti jako agresivna na nju i iskaliti se isto kao i na mene ali nitko neće i ne želi povući neku priču da ima određeni problem, sa djecom zna biti drska i bezosjećajna posebno u onim trenutcima kada je njoj teško odnosno kada se umiri i zašuti odnosno vidi se na njoj da se bori sa nečim i da kao da će eksplodirat i samo čeka priliko da ja nešto kažem bilo to dobro ili ne po njezinom shvaćanju nekog događaja ili stvari onda ona prvoi krene sa ironijom i podbadanjima pa i uvredom a kada joj se samo obratiš i zamoliš da prestane onda samo dobije povoda za napad i da se istrese, ne pišem da je ocrnim već čisto ako neko ima neki savjet da pomognem i sebi i njoj znam da sam možda to vidio i prije dok smo bili u vezi ali jednostavno je to bilo toliko dobro upakirano u njezin obrazac ponašanja da nisam pridavao tome neku važnost ona je uvijek govorila kako je temperamnetna i sl, i da napomenem da je u to vrijeme bila prilično privlačna odnosno imao sam osjećaj da pršti nekom energijom ili sam bio zaslijepljen ali nedugo u braku nakon prve njezin eeksplozije prema meni i salve uvreda bez iakkve osnoove primjerice cijeli tjedan je dočekuješ sa večerom na stolu kad dođe sa posla jer sam na godišnjem i serivranim stolom i lijepom riječi a ona peti dan me izvrieđa ko budalu samo što je u rerni od dana prije ostala jedna šerpa neoprana naravno da sam je ja trebao oprati nakon tog prvog puta sve joj je bilo lakše se istresti na mene kao da joj je to bi okidač i da ja nisam nekako burno tada reagirao već je molio da na mene ne viče a ona još više i sl, i nakon toga uredno sam joj bio krpa za otiranje da ne navodim bilo je toga previše, čestih najava da odlazi isl, znam da nitko tu puno ne može pomoći samo bih volio da li ima pomaka u ponašanju u koliko se potraži kvaluitetna pomoć i sl, ne želim da ispadne kako nekog optužujem samo govorim svoja iskustva ja bi bio najsretniji da joj ja mogu pomoći i njoj i sebi i znam da joj je vrlo teško i da ona jednostavno nije sada kriva zbog svog stanja, već okolnosti u djetinjstvu i možda neki drugi faktori samo mi nikako nije jasno zar ne može vdijeti da i dijete može nastradati pa i svi ljudi oko, zbog takve vrste ponašanja da ne želi bar malo sagledat svoje ponašanje,možda ja i ne znam kako joj je teško i sa kolikom se ona boli u sebi nosi, ima dana kada je toliko neprijateljski nastrojena prema meni da mi nije svejedno toliko emocionalno hladno kao da sam joj potpuni stranac, i imam osjećaj kao da me kažnjava iz nekog razloga za koji ja ne znam iako nema razloga za to, eto ako može netko nešto napisti iz vlastitog iskustva i oprostite malo na pravopisu,pozdrav svima

[Tox]

ENTER ljudi, ENTER .......

kikakm kaže:

Tox, kak si ti inače?

Ajme pa tko nam je to došao

A tak, radno, stresno ...

Kokolu kaže:

Preporučiš nešto od literature? A možeš nam i neki instant savjet udijeliti. :-)

Moram se zbrojit i podsjetit kaj sam sve pročitao ... budem prek vikenda.

[Kokolu]

Tox kaže:

ENTER ljudi, ENTER .......


Ajme pa tko nam je to došao

A tak, radno, stresno ...


Moram se zbrojit i podsjetit kaj sam sve pročitao ... budem prek vikenda.

Hvala. :-)

[Kokolu]

Ljudi pa gdje ste?! Nadam se da ste svi toliko dobro da se nemate potrebu javljati. Ja krenula na psihoterapiju i počela piti Zoloft. Prošlo evo već cca mjesec dana a nemam neki osjećaj da tablete djeluju protv anksioznosti i napada panike. Ima netko iskustva sa Zoloftom?

[Tox]

Kokolu kaže:

Ljudi pa gdje ste?! Nadam se da ste svi toliko dobro da se nemate potrebu javljati. Ja krenula na psihoterapiju i počela piti Zoloft. Prošlo evo već cca mjesec dana a nemam neki osjećaj da tablete djeluju protv anksioznosti i napada panike. Ima netko iskustva sa Zoloftom?

Heh, sad si me podsjetila da nisam dao popis knjiga ..
A ono, gotovo da je rečeno sve što je trebalo reći ..
Sa zoloftom imam ja iskustva. Nekih mjesec i pol dana pijenja. Nisam imao osjećaj da radi pa sam prestao. (Od nuspojava suha usta i pad libida).

[Bridgetjones97]

Kokolu kaže:

Ljudi pa gdje ste?! Nadam se da ste svi toliko dobro da se nemate potrebu javljati. Ja krenula na psihoterapiju i počela piti Zoloft. Prošlo evo već cca mjesec dana a nemam neki osjećaj da tablete djeluju protv anksioznosti i napada panike. Ima netko iskustva sa Zoloftom?

Evo,pila Zoloft 7-8 mjeseci otprilike,sad selim na seroxat.Pomogao mi je tako što mi je otupio osjećaje pa sam lakše prihvačala sranja u životu,ali dosta uspava.Sad idem na seroxat,smanjujem dozu zolofta pa idem tek za koji dan na seroxat.Ugl,zoloft nije loš lijek,ali nisam nešto zadovoljna.Probaj pa vidi,ovisi koliko si depresivna i u kojem si stanju i kako će djelovat na tebe.

[Kokolu]

Bridgetjones97 kaže:

Evo,pila Zoloft 7-8 mjeseci otprilike,sad selim na seroxat.Pomogao mi je tako što mi je otupio osjećaje pa sam lakše prihvačala sranja u životu,ali dosta uspava.Sad idem na seroxat,smanjujem dozu zolofta pa idem tek za koji dan na seroxat.Ugl,zoloft nije loš lijek,ali nisam nešto zadovoljna.Probaj pa vidi,ovisi koliko si depresivna i u kojem si stanju i kako će djelovat na tebe.

Ja sam ga počela piti zbog anksioznosti i napada panike. Iako mi se čini da tek sad postajem nekako bezvoljna, i to što kažeš, pospana. A kakav je taj drugi lijek, to je ista skupina?

[Bridgetjones97]

Kokolu kaže:

Ja sam ga počela piti zbog anksioznosti i napada panike. Iako mi se čini da tek sad postajem nekako bezvoljna, i to što kažeš, pospana. A kakav je taj drugi lijek, to je ista skupina?

a ja sam stalno pospana,staa ja znam...prebacilo me na seroxat,ssad sam je zvala i pitala za tu pospanost da nije to ipak sve zoloft i likovi i da bi sse skinnila sa sveega,ona je rekla da se ona slaze za skidanje s lijekova, ali ne jos i da ako ocu,da mozda bolje da ne eksperimentiram s novim lijekom nego se vratim na zoloft.

[greatpretender7]

Bridgetjones97 kaže:

a ja sam stalno pospana,staa ja znam...prebacilo me na seroxat,ssad sam je zvala i pitala za tu pospanost da nije to ipak sve zoloft i likovi i da bi sse skinnila sa sveega,ona je rekla da se ona slaze za skidanje s lijekova, ali ne jos i da ako ocu,da mozda bolje da ne eksperimentiram s novim lijekom nego se vratim na zoloft.

Seroxat sam ja godinama pila. Ne mogu reci da mi nije pomoglo, ali sad kad sam se skinula, cini mi se da me dosta otupljivao.

[Eresus sp]

Pozdrav ljudi, odmah da kažem, nemam dijagnosticiran borderline, ali u stanju nekog paničnog očaja od jučer sam odlučila pitati ovdje za poneki savjet. Molim za razumijevanje ako napišem nešto krivo/neki moj stav je kronično loš, jer sve baziram na vlastitim zaključcima i jasno mi je da oni mogu biti apsolutno netočni.

Pišem ovdje jer mi se stanje u zadnjih godinu dana generalno dosta pogoršalo, a primijetila sam da nešto nije u redu tek prije 3-4 godine. Imam 23 godine, a od vrtića do kraja srednje škole (shvatila sam tek pred par godina da to nije "normalno") imala sam velikih problema sa socijalnom anksioznošću (u osnovnoj nisam bila u stanju družiti se osim s isključivo jednom osobom, s kojom nikad ne bih mogla pričati o emocijama kojih me bilo sram, a pričanje-bilo kakav small talk-s ljudima koje ne znam ili čak ljudima iz razreda u srednjoj kasnije bio mi je nezamislivo). Do nedavno sam bila uvjerena da je to jednostavno bio 'dio moje osobnosti', da to nije imalo nikakve veze s mojom okolinom, jer se to odlaskom na faks promijenilo, tj nije mi bio problem komunicirati s ljudima odjednom, samo tako. Od kad znam za sebe, doduše, osjećala sam se stravično loše doma. Imala sam paničan strah od starog (koji je bio dosta verbalno agresivan i imao izljeve bijesa bez razloga), koji je dosezao moje konstantne maštarije o tome kako on pogiba u nekoj prometnoj nesreći. Majka je bila pasivna, a oboje su negirali postojanje osjećaja kod djece (klasični stari sistem, moraju imati potpunu kontrolu nad njima, a restrikcije su bile blago bolesne). Također, majčini roditelji (još gora varijanta), živjeli su s nama (još uvijek žive) i moja majka nikada nije izašla iz uloge djeteta. Zadnjih par godina koliko riješavam probleme s nečime što su razni oblici anksioznosti, uvijek sam smatrala kako je moj jedini problem oni, stalno su mi u glavi i sve što radim, radim pod osjećajem krivnje ukoliko nije kako mislim da bi oni htjeli. To uključuje i izbor fakulteta koji nije medicina (oboje su, ironično, doktori, i očekuju isto od svoje djece), jer sam nakon srednje u koju su me upisali imala preloš prosjek za medicinu (nisam htjela dotičnu srednju, a kamoli tek fakultet, ali sam 'morala'), pa sam linijom manjeg otpora upisala faks na koji sam znala da ću upasti, a ne onaj koji sam htjela (bila sam prva na listi što mi je odgovaralo, jer mi je eksterna potvrda ključna za normalan osjećaj pripadnosti). Tada sam imala i prvu vezu, gdje sam upoznala njegovu obitelj koja je bila apsolutna suprotnost od moje, i to mi je bio bijeg od doma i od svih loših osjećaja. Oni su mi postali zamjena za obitelj, i na njihov nagovor sam nakon druge godine faksa odlučila upisati željeno. Tada sam također počela osjećati da me ne bi trebalo biti sram toga što uopće postojim, imam samo svoje misli i želje. Začudo, anksioznost se nakon upisa na fakultet koji sam željela počela pogoršavati, pa sam na uput njegove obitelji počela odlaziti kod jedne psihijatrice, naravno skrivečki od svojih. Nakon pola godine, ona nije znala što da mi kaže osim toga da misli da ne moram više dolaziti kod nje. Na prvoj godini željenog faksa dečko je prekinuo samnom, a ja sam bila uvjerena da je to zato jer je živio u previše dobroj obitelji pod staklenim zvonom, i da je sve moglo nastaviti savršeno kako se meni to i činilo, da nije imao taj problem. Tada se pojačalo moje rješavanje problema s hranom, i počela sam bingeati, pa sam krenula trenirati da to dovedem u balans (znam da je to bila iznimno loša odluka). Druga veza dogodila se iz nekog odnosa prijateljstva s povlasticama, i opet potrajala dvije godine, u kojima sam ja skakala između toga da ja tu osobu ne mogu voljeti do toga da je jako volim, a sve sam prekinula prije pola godine, kada mi se stanje vidno pogoršavalo, a ja sam okrivila tu osobu za to i zaključila da se moram maknuti. Prije prekida sam bila par mjeseci kod novog psihijatra, kod kojeg mi je postajalo sve teže pričati, a na kraju sam odustala od terapije. Bitna stavka je da sam pred godinu radi radova morala iseliti u stan gdje sam bila odvojena od obitelji, pa nisam više imala potrebu tražiti spas u drugima da pobjegnem od doma. To je doduše privremeno, jer se očekuje da se ja vratim njima (oni planiraju i da ostanem živjeti s njima sada kada sestra i ja više nećemo morati spavati u hodniku kao do sada) i to me užasava. Nakon prekida sam odmah našla novu, meni 'savršenu' osobu, koja je imala dijagnosticiran generalni anksiozni pred par godina, pa ima dosta razumijevanja za moje probleme. Nažalost, kvaliteta te veze je dosta pala s vremenom kada smo oboje postali trigeri jedno drugome, on je mislio da je imao relationship ocd dugo vremena, a ja sam počela razmišljati kako mi je zbog njega stanje sve gore, kako ne smijem biti s osobom koja nema problema kao i ja jer će tada sve funcionirati, etc... To se razvijalo do jedne točke pred par dana kada smo odlučili prekinuti biti sami sebi terapeuti, oboje odvojeno tražimo pomoć trenutno. Trenutno mi je svaki dan drugačiji, jer variram između potpunog očaja u kom ne mogu ništa i toga da mislim da je moguće sve riješiti, to je vezano i uz vezu i moje podnošenje roditelja, ali produljit ću faks godinu jer dobijem panični napadaj svaki put kad krenem učiti, što mi je u glavi prevedeno kao godina više uz roditelje. Vratila sam se intenzivnim fizičkim treninzima koje sam prekinula pred pola godine radi tog stanja, što znači da svaki dan imam treninge, nemam problema sa bingeanjem već par mjeseci, ali mi je body image užasan, makar realno nemam problema s težinom. Počelo se događati i da dobijem panični od pogleda na vlastito lice u zrcalo. Socijalna se najednom pogoršala (ja sam bila uvjerena da je nestala, opet krivo), jer sad nemam samo neugodu kada hodam gradom, već ako me se protiv moje volje izvede van dobijem intenzivan loš panični osjećaj, dođe mi misao kako bih se riješila tog osjećaja da jednostavno ubijem sebe ili da svi oko mene nestanu, i naraste mi bijes vezan uz ljude oko mene. Uvijek sam smatrala da je moj bespotrebni intenzivan bijes (vezan uz tipa ljude koje čujem da nešto pričaju vani ili se određeno ponašaju) samo preslika ponašanja mog starog, i to sam time opravdavala uz slabe, tj nikakve pokušaje mijenjanja istog. Ono što sam pripisivala osobnosti je i perfekcionizam, jer mi nije nikad imalo smisla baviti se ičime osim ako si najbolji u tome, a sada kako posustajem na faksu, sve mi se počelo urušavati. I dalje imam tamo odličnu reputaciju jer radim previše stvari u struci van faksa, čak i zarađujem ponekad tako, a van faksa imam hobi s kojim bi teoretski da se potrudim, također mogla zarađivati. Ja te stvari ne vidim kao zadovoljavajuće, prvenstveno jer podsvijesno imam isti pogled na to kao i moji, kojima ništa od toga ne znači, a znam da ću kao krajnji propalitet ispasti kada objavim da ću studirati godinu dulje, i neću se moći odvojiti od tog njihovog stava tako lako.
Zabrinjava me da će se moje stanje pogoršavati sada s vremenom, jer postoji previše stavki na kojima moram raditi (propao mi je pokušaj meditiranja i cbt-a, jer su mi kroz par mjeseci postali previše odbojni, pročitala sam par knjiga vezanih za narcisoidne obitelji i generalno anksioznost, a sada se interesiram za dbt), i kontaktirala sam Ivu Stasiow, da bih krenula kod nje na terapiju eventualno.
Moje pitanje je, ima li tko iskustva s dbt-om ovdje uopće, i je li tko upoznat s radom doktorice?
Znam također da je za dijagnozu potrebno vremena i da su samodijagnoze totalni apsurd, ne stojim iza toga da vjerujem da imam borderline, ali me količina podudaranih simptoma povela da krenem riješavati svoje probleme u tom smjeru, tako sam došla i do ideje dbt-a.

Evo, znam da je long read, i da se gubim tokom teksta...

[Tox]

Pozdrav!

Gle, nije problem pročitati i veću hrpu teksta, shvaćam potrebu raspisati se .... ali daj molim te uredi tekst malo. Složi to u odlomke, iliti malo više enter-a u tekst. Imaš opciju edit dolje desno kod svog posta.