Anksiozno depresivni poremećaj - borba bez kemije

[MeTheChaos]

fourth kaže:

Ali najvaznije se maknuti od tih ljudi koji ti nanose zlo, ali mislim bas fizicki maknuti i pokusati zivjeti svoj zivot. Puno je teskoca koje moras pobjediti. Ako si imalo osjetljiv cijeli zivot ces imati odredjene psihicke posljedice ali vazno je shvatiti i priznati da imas problem i krenuti se boriti protiv njega a u jednoj mjeri i nauciti zivjeti s njim

znas kak je tesko maknut se od izvora napetosti/anx/stresa kad ti nemas ni malo utjecaja na izvor i kad nemas mogucnosti maknut se. mos se onda samo malo povuc i to je to .... zivit onak malo u pozadini

[MOLOKAI]

Nemojmo generalizirati. Postoji mnogo anksioznih poremecaja.
Panicni poremecaj moguce je lijeciti i samo bihevioristicno-kognitivnom psihoterapijom.
Ali ne u Hrvatskoj, jer je izuzetno malo biheviorista/kognitivaca.

Definitivno dajem prednost psihofarmacima nad psihoanalizom u lijecenju anksioznih poremecaja, ako je izbor ili psihofarmaci ili psihoanaliza.

[MeTheChaos]

MOLOKAI kaže:

Nemojmo generalizirati. Postoji mnogo anksioznih poremecaja.
Panicni poremecaj moguce je lijeciti i samo bihevioristicno-kognitivnom psihoterapijom.
Ali ne u Hrvatskoj, jer je izuzetno malo biheviorista/kognitivaca.

Definitivno dajem prednost psihofarmacima nad psihoanalizom u lijecenju anksioznih poremecaja, ako je izbor ili psihofarmaci ili psihoanaliza.

dobro, svako imasvoje,i super je to da ljudi imaju na izbor. mos si birat.pako voli nek izvoli. samo .doktori bi samo lijecili simptome . evo ti lijekovi pa se lijeci.a izvor bolesti ostane di je i kakav je. kad se prestane s terapijom, problemi se vrate, a za vrijeme same terapije, problemi su jos uvijek tu , samo je covjeku zamagljena percepcija i obrada podataka i kaj vec ... pa misli da se bolje nosi s problemima.
kad se vec ide na lijekove, onda kombinacija drugs+theraphy kod psihologa ..

[mirna1979]

ajd mi recite kak se borite protiv paničnih kad vas zakuca u nekoj nezgodnoj situaciji, kaj radite onda, kak misli okrenut na pozitivu ? evo mene frka jer ću bit kuma uskoro i po glavi mi se motaju totalna sranja

[cherryblossomgirl]

MOLOKAI kaže:

Panicni poremecaj moguce je lijeciti i samo bihevioristicno-kognitivnom psihoterapijom.
Ali ne u Hrvatskoj, jer je izuzetno malo biheviorista/kognitivaca.

evo ja sam živi primjer paničara izliječenog KBT-om

[Gestapo]

mirna1979 kaže:

ajd mi recite kak se borite protiv paničnih kad vas zakuca u nekoj nezgodnoj situaciji, kaj radite onda, kak misli okrenut na pozitivu ? evo mene frka jer ću bit kuma uskoro i po glavi mi se motaju totalna sranja

Duboko disi, i probaj zazmiriti te si vizualizirati nekaj lijepo (nes sto te relaksira). Kada si takav sklop uvjezbas i pocnes ga primjenjivati panicni ce nestati, barem je kod mene upalilo.

[cherryblossomgirl]

mirna1979 kaže:

ajd mi recite kak se borite protiv paničnih kad vas zakuca u nekoj nezgodnoj situaciji, kaj radite onda, kak misli okrenut na pozitivu ? evo mene frka jer ću bit kuma uskoro i po glavi mi se motaju totalna sranja

mislim da smo već pričali o ovome, al svejedno...

ja sam nedavno bila na vjenčanju, sigurna da ću se srušit usred izgovaranja zavjeta....eto, toliko sam bila emotivno angažirana!

i rekla sam si pa šta, nek se srušim, neću bit ni prva ni zadnja!

naravno, nisam se srušila, i kad je to prošlo skroz sam se smirila za nešto vremena

mene u tim strašnim trenutcima uvijek drži pomisao da su ti fizički simptomi zapravo potpuno bezazleni (kolikogod ih mi prestrašno osjećamo) i da mi od njih neće ništa biti.
i onda se trudim distrakcijom odvratiti misli na nešto drugo. te vježbe distrakcije koje sam dobivala od psihologice su mi mjesecima bile toliko naporne da sam navečer mrtva lijezala u krevet od cijelog dana prisilnog odvraćanja misli od onog koje dolaze spontano.
ali izgleda da je to bio dobar recept.
jer vježbe su umanjivale simptome, oni su bivali sve rjeđi, strah je jenjavao. i imaš svoje pozitivno iskustvo kako se nosit s takvim situacijama što smanjuje strah od eventualnog recidiva (zato i kažu da je kbt efektivnija od lijekova, jer se oslanjaš samo na sebe, svoju snagu).

[cherryblossomgirl]

Gestapo kaže:

Duboko disi, i probaj zazmiriti te si vizualizirati nekaj lijepo (nes sto te relaksira). Kada si takav sklop uvjezbas i pocnes ga primjenjivati panicni ce nestati, barem je kod mene upalilo.

ejla

meni to duboko disanje nikad nije pomagalo, čak štoviše, još više bih se bila uspaničila

čitala sam u nekoj literaturi da za paničnog napada mozak tijelu šalje informacije da si u opasnosti i onda počinju svi ti simptomi pripreme za "borbu ili bijeg", uglavnom srce počinje nabijat, brže dišemo jer nam za borbu ili bijeg treba višak kisika. e sad, u toj knjizi pisalo je da trebamo te simptome probat svest na minimum, između ostalog smanjit broj udisaja na način da dok dišemo brojimo na ovaj način:

udisaj - 1, 2, 3
izdisaj - 1, 2, 3, 4

dakle, trudit se disat kao da je sve normalno, što polakše, to bolje....

[cherryblossomgirl]

bobby-j kaže:

ma, moj tata ti je takav-nije to zlonamjerno...on ti i sad (bez obzira što je već godinama u mirovini) radi,radi i radi...
NJEMU je to svojevrsna terapija, takav je čovjek. tako ne misli na neke svoje "pizdarije". mene smeta što si nikad u životu nije uzeo dva dana i guštao u miru.
slušao je on mene, tješio,al mi je najviše pomogao što me "uposlio".

tvoj tata i moja mama bi se jako dobro složili

[mirna1979]

cherryblossomgirl kaže:

i onda se trudim distrakcijom odvratiti misli na nešto drugo. te vježbe distrakcije koje sam dobivala od psihologice su mi mjesecima bile toliko naporne da sam navečer mrtva lijezala u krevet od cijelog dana prisilnog odvraćanja misli od onog koje dolaze spontano.
ali izgleda da je to bio dobar recept.
jer vježbe su umanjivale simptome, oni su bivali sve rjeđi, strah je jenjavao. ).

pa to mene najviše j...., te šugave misli, e i onda mi zna bit super pa si ja zabrijem uf kak mi može bit super pa moja panika draga mi fali i onda kreće tulum u glavi

[cherryblossomgirl]

mirna1979 kaže:

pa to mene najviše j...., te šugave misli, e i onda mi zna bit super pa si ja zabrijem uf kak mi može bit super pa moja panika draga mi fali i onda kreće tulum u glavi

koliko dugo već imaš strah od paničnog i jake simptome? meni su bili prošli za nekih 5 mjeseci....i dalje me nekad tresu nemiri, al sad su to više nekakve depresivne epizode i anksioznost. više me nije strah paničnog.

[mirna1979]

cherryblossomgirl kaže:

koliko dugo već imaš strah od paničnog i jake simptome? meni su bili prošli za nekih 5 mjeseci....i dalje me nekad tresu nemiri, al sad su to više nekakve depresivne epizode i anksioznost. više me nije strah paničnog.

oko godinu dana ....

[cherryblossomgirl]

mirna1979 kaže:

oko godinu dana ....

ma bit će bolje, vjeruj mi....

samo polako...strpljenja i dobre volje

i još da kažem da sam ja prvih par mjeseci redovito, par puta tjedno oodlazila psihologu, ne znam koliko ti radiš na tom području, ali meni je iznimno pomoglo.

[Gestapo]

cherryblossomgirl kaže:

ejla

meni to duboko disanje nikad nije pomagalo, čak štoviše, još više bih se bila uspaničila

čitala sam u nekoj literaturi da za paničnog napada mozak tijelu šalje informacije da si u opasnosti i onda počinju svi ti simptomi pripreme za "borbu ili bijeg", uglavnom srce počinje nabijat, brže dišemo jer nam za borbu ili bijeg treba višak kisika. e sad, u toj knjizi pisalo je da trebamo te simptome probat svest na minimum, između ostalog smanjit broj udisaja na način da dok dišemo brojimo na ovaj način:

udisaj - 1, 2, 3
izdisaj - 1, 2, 3, 4

dakle, trudit se disat kao da je sve normalno, što polakše, to bolje....

Ahoj

Nisam nikad brojao, al prvo kaj bi napravio je uvijek bilo duboko disanje ... brijem da sam ja dosta duboko udisao i izdisao ... sjecam se da sam se cuo ko parna lokomotiva prilikom toga ...

Najvece olaksanje bi osjecao kada bi otvorio i provirio kroz prozor tj. jedino onda bi poceo osjecati ono pravo olaksanje, svjez zrak ...

Ostane ti leden znoj i treses se ... al ti ostane neki lijep osjecaj kada prode. Jel primjetio netko?

[cherryblossomgirl]

Gestapo kaže:

Ostane ti leden znoj i treses se ... al ti ostane neki lijep osjecaj kada prode; olaksanje. Jel primjetio netko?

da osjećaj otprilike kao onaj kad ti prestanu menstrualni bolovi nakon sati i sati mučenja

ali ti to ne bi znao....

[mirna1979]

cherryblossomgirl kaže:

ma bit će bolje, vjeruj mi....

samo polako...strpljenja i dobre volje

i još da kažem da sam ja prvih par mjeseci redovito, par puta tjedno oodlazila psihologu, ne znam koliko ti radiš na tom području, ali meni je iznimno pomoglo.

nisam išla psihologu, bi da mi neko preporuči nekog ok, sa homeopatom sam pričala o tome, idem tamo svaki mjesec , sad kolko to može zamjenit nekog psihologa

[Gestapo]

cherryblossomgirl kaže:

da osjećaj otprilike kao onaj kad ti prestanu menstrualni bolovi nakon sati i sati mučenja

ali ti to ne bi znao....

Suosjecam se ...

[cherryblossomgirl]

mirna1979 kaže:

nisam išla psihologu, bi da mi neko preporuči nekog ok, sa homeopatom sam pričala o tome, idem tamo svaki mjesec , sad kolko to može zamjenit nekog psihologa

pa nemoj čekati skrštenih ruku, ako osjećaš da bi rado podijelila neke stvari sa stručnom osobom - raspitaj se malo, ako ništa tu na forumu, i trk do psihića!

ja sam se sva tresla kad sam okretala broj psihologa, ali znala sam da moram to napraviti za sebe.

i to mi je bio pravi potez

[cherryblossomgirl]

Gestapo kaže:

Suosjecam se ...

hvala

[cherryblossomgirl]

bobby-j kaže:

pokušajte voditi dnevnike (zapise)...tek toliko da bar na papiru izbacite svu negativu, crne misli,kažete sve ono što (recimo) ne smijete, ne možete nekome...i da danas-sutra kad se izvučete iz ovog,imate potsjetnik na taj period života.

hm.....kod mene je bila sasvim suprotna stvar.

cijeli život sam pisala dnevnike. kad me strefio prvi panični, od tog trenutka nisam više napisala nijednu riječ.

toliko su mi se zgadile vlastite msili, toliko nisam više znala tko sam i kamo idem, toliko sam bila izgubila vjeru u sebe, da sam se bojala sama sebe i svojih misli....
misli su mi kolale glavom 500 na sat i svaku teoriju koja bi mi se javila u glavi bih istog trena i oborila - od cijelog tog košmara, ne znam što bih uopće stavila na papir....