Anksiozno depresivni poremećaj - borba bez kemije

[mirna1979]

cherryblossomgirl kaže:

pa nemoj čekati skrštenih ruku, ako osjećaš da bi rado podijelila neke stvari sa stručnom osobom - raspitaj se malo, ako ništa tu na forumu, i trk do psihića!

ja sam se sva tresla kad sam okretala broj psihologa, ali znala sam da moram to napraviti za sebe.

i to mi je bio pravi potez

ma krivo si me skužila, ne čekam skrštenih ruku, veliki pomak mi je i homeopat, ak si iz Zg-a slobodno preporuči na pm

[cherryblossomgirl]

mirna1979 kaže:

ma krivo si me skužila, ne čekam skrštenih ruku, veliki pomak mi je i homeopat, ak si iz Zg-a slobodno preporuči na pm

nisam iz zgb.

a što radiš s homeopatom, na koji način ti pomaže? još nije nitko to spomenuo, čini mi se..

[MOLOKAI]

cherryblossomgirl kaže:

evo ja sam živi primjer paničara izliječenog KBT-om

super
ja se mislim baviti kbt
za par godina

[mirna1979]

cherryblossomgirl kaže:

nisam iz zgb.

a što radiš s homeopatom, na koji način ti pomaže? još nije nitko to spomenuo, čini mi se..

slično ko s psihologom, pričaš o svemu i svačemu, učenje o samokontroli, disanju i tak, užasno puno ljudi se tome okrenulo, kod ove moje moraš čekat bar mjesec dana za prvi pregled

[cherryblossomgirl]

MOLOKAI kaže:

super
ja se mislim baviti kbt
za par godina

nadam se da ćeš biti dobra ko moja psihologica

[drvnaind]

MeTheChaos kaže:

nekak mi ove recenice djeluju na nekaj kaj bi reko alcoholic ( izvini ) - dakle, mene niko ne kuzi, cekam bolja vremena .
cekati ? ...
mozda da TRAZIs pomoci, da se otvoris i velis nekom kaj te muci .. hm

ne, ništa takvo
pomoć sam tražila, nisam zadovoljna ni sa odnosom prijatelja ni obitelji prema mojim problemima...to je ono sve nabrzinu, pravi se da nije ništa....
a što se tiče psihologa/psihijatra bila-vidjela, to je pogotovo sramota koliko se treba čekati za termin, na kraju ti prepišu tablete i to je to
zato mi se sviđa šta je otvorena ova tema - BEZ lijekova, sve što sam htjela je par savjeta, smjernica, razgovor s nekim da sagledaš probleme s objektivnije strane.

a što se tiče čekanja, čekanje mrzim, ali valjda tako to kod mene ide ne kužim, jer svaki put kad se angažiram za nešto recimo da to nije to ili ispadne zanima me što to radim krivo - govorim općenito za sve.

[Lila_sun]

MOLOKAI kaže:

Panicni poremecaj moguce je lijeciti i samo bihevioristicno-kognitivnom psihoterapijom.

Nije istina , kako li samo volite monopolizirati psihoterapijsko podrucje Postoje vise vrsta terapija koje ga mogu lijeciti OSIM kbt-a i psihoanalize poput integrativne, kognitivno analiticke, fenomenoloske itd.

[fat slut]

bavljenje nekom fizickom aktivnoscu pomaze i meni da se osjecam bolje, ali problem nece nestati tako. ja sam uvjerena da upadam u kojekakva stanja jer me neke stvari muce u zivotu, samo sto nisam svjesna toga (sto me tocno muci).

zanima me mogu li ici besplatno psihologu/psihijatru/kome vec? treba mi pomoc, al ne dam gadne pare za to.

[drvnaind]

privatnici se plaćaju a ovo ostalo (klinike, bolnice...)ne, samo prvo doktorici po uputnicu
sretno

[fat slut]

hvala. samo, morat ce to pricekat jer studiram u zg i ne znam bas hocu li skoro kuci. a dotad cu riknit.

[cherryblossomgirl]

fat slut kaže:

hvala. samo, morat ce to pricekat jer studiram u zg i ne znam bas hocu li skoro kuci. a dotad cu riknit.

još bolje ako si student.
imaš u zagrebu studentski savjetovališni centar u kojem rade psiholozi koji besplatno rade sa studentima

[fat slut]

cherryblossomgirl kaže:

još bolje ako si student.
imaš u zagrebu studentski savjetovališni centar u kojem rade psiholozi koji besplatno rade sa studentima

stvarno?
a di je to? di trebam ic?

[aleksandra]

evo da i ja napisem koju rijec...ovo ljeto sam dobila PA i imala sam par teskih napadaja, dosta puta bila na hitnoj primala infuzije i tako to...isla jednom kod psihicke koja mi dala helex i rekla da meni nije nista ...od tada sam rekla vise kod nje ne idem mogu ja to sama, sama se sa time boriti...al sta se dogodilo uz sve to dobila sam i taj strah koji mi je prisutan gdje god idem, cim moram ic u grad u kupovinu bilo di mene ulovi strah da mi ne dode lose da se ne onesvjestim, osjecam se skroz nestabilno kad negdi idem...tako da sam upala u tezu fazu skoro pa uopce ne izlazim iz kuce, u kuci se osjecam sigurno, idem van iskljucivo sa ljudima kojima vjerujem i u koje imam povjerenja, sama nikako..smetaju me strasno kafici ne podnosim ih...mrzim taj osjecaj kad trebam negdi ic, taj osjecaj prisutnosti straha i stalno misljenje na to sta ako me ulovi napadaj, sta ako mi sta bude, dan mi se sastoji od toga da non stop u svijesti mislim na taj strah bez obzira sta PA odavno nisam imala.....jedan jako jako tezak osjecaj...i slazem se onaj tko ovo nije prozivio ne moze razumjet takvo stanje psihe i tijela.imam velike promjene raspolozenja, cesto placem,neukusna sam, cesto sarkasticna i cinicna prema ljudima i pitam se zasto radi cega i donjela sam zakljucak da je to radi toga sto sam kupila u sebe, drugi su mi uvik bili na prvom mjestu i to je veliko priznanje za mene, primjetila sam da mi je ovo stanje vise izrazeno kad sam u PMS-u, ima dana kad bi sebi tila iskocit iz koze, al nekako prevladam taj dan jer sama sebi kazem moras bit jaka, ti to mozes, mada cesto ne vjerujem u te rijeci izgovorene kad me to bas capi..kemiju necu da pijem niti da cujem za nju..sad sam trenutno na jednoj terapiji kod bioenergeticarke i mogu rec da mi jako pomaze...pocela sam sa manjom dozom straha izlazit stovise pocela sam uzivat u izlascima, mada znam da to jos nije gotovo i da ce trebat jos dosta vremena da se toga rijesim, al vjerujem u sebe i vjerujem u to da sama sebi mogu pomoc i da se iz ovoga mogu izvuc bez tableta...

[aleksandra]

mirna1979 kaže:

ajd mi recite kak se borite protiv paničnih kad vas zakuca u nekoj nezgodnoj situaciji, kaj radite onda, kak misli okrenut na pozitivu ? evo mene frka jer ću bit kuma uskoro i po glavi mi se motaju totalna sranja

i ja sam u desetom mjesecu bila kuma i isto razmisljala kao ti, ujutro prije frizera na dan vjenjcanja sam doma plakala od muke i straha sta cu ako mi dode lose sta...i onda sam odlucila bit cu jaca mogu ja to...pa sam u sebi molila samo da izdrzim crkvu, proslo super, pa samo da izdrzim prvi ples proslo odlicno i tako sam se dobro provela na tom piru da ti ne mogu opisat sama sam sebe zacudila...jedino moje objanjenje je da sam bila okupirana drugim stvarima i jednostavno nisam mislila na strah, na paniku i sve je proslo u najboljem redu a mozda mi je cak dobro dosao i ona casa sampanjca koju sam popila pa me opustila ...skupi hrabrosti, vjeruj u sebe, jer ti to mozes prevladat
ja sam tada imala samo PA a tek prije par tri mjeseca sam dobila i anksioznost...sa PA sam se naucila nosit, pocmem mislit na nesto ljepo, zaokupim se necim pa prode jer me ne lupi svaki put jako, al odavno PA nisam imala i nadam se da necu vise...al ovo me izluduje ponekad imam osjecaj da cu poludit

[MeTheChaos]

cherryblossomgirl kaže:

hm.....kod mene je bila sasvim suprotna stvar.

cijeli život sam pisala dnevnike. kad me strefio prvi panični, od tog trenutka nisam više napisala nijednu riječ.

toliko su mi se zgadile vlastite msili, toliko nisam više znala tko sam i kamo idem, toliko sam bila izgubila vjeru u sebe, da sam se bojala sama sebe i svojih misli....
misli su mi kolale glavom 500 na sat i svaku teoriju koja bi mi se javila u glavi bih istog trena i oborila - od cijelog tog košmara, ne znam što bih uopće stavila na papir....

eh , da... pisanje dnevnika nejde... bar meni
moja sestra je imala F32 ( ) to je depresivni poremecaj. i ona ima valjda 20 dnevnika od tih 2 godine kolko se borila s tim.
ja? meni to nejde. pisala sam dnevnik od osnovne ali sad... nissta . ponekad se prisilim pisat , ali nalazim sebe kak pisem neke recenice koje bi recimo pisala neka normalna osoba, i na to se trosi neki mentalni napor , ali u pozadini mozak zapravo nastavlja brijati svoje brije. misli se ne kristaliziraju. i na kraju ispada da sam napisala stranice i stranice a da nisam ispisala ono zbog cega sam i pocela pisati , a to je da dokumentiram , crno na bijelo, svooje stanje.
ponekad znam razmisljati i razmisljati ..mogu satima tak. i na kraju se onak .. osvijestim.. i pitam sama sebe: ajde definiraj sad kaj si razmisljala. i - neznam!
i sad sam sebi bas neki dan zadala "terapiju" da mozak kontrolira sam sebe tj da se pratim o cemu razmisljam i da znam u svakom trenu definirat misli - recimo da me neko pita o cem mislim , da mu to mogu rijecima prenijeti..

[bobby-j]

cherryblossomgirl kaže:

tvoj tata i moja mama bi se jako dobro složili

onda? da ih spojimo i spasimo se..nikad nije kasno

[bobby-j]

cherryblossomgirl kaže:

hm.....kod mene je bila sasvim suprotna stvar.
cijeli život sam pisala dnevnike. kad me strefio prvi panični, od tog trenutka nisam više napisala nijednu riječ.
toliko su mi se zgadile vlastite msili, toliko nisam više znala tko sam i kamo idem, toliko sam bila izgubila vjeru u sebe, da sam se bojala sama sebe i svojih misli....
misli su mi kolale glavom 500 na sat i svaku teoriju koja bi mi se javila u glavi bih istog trena i oborila - od cijelog tog košmara, ne znam što bih uopće stavila na papir....

a slikanje? uzmeš kistove i udri, bacaš po papiru misli i strahove...eno mojih slika gore na tavanu..bio mi je jednom gore električar i pita on mene, onako blijed; "šta vam je to?!...kakav je to stil?!?!" ...završio je posao u 10 minuta i pobjegao

[cherryblossomgirl]

aleksandra kaže:

pocela sam sa manjom dozom straha izlazit stovise pocela sam uzivat u izlascima, mada znam da to jos nije gotovo i da ce trebat jos dosta vremena da se toga rijesim, al vjerujem u sebe i vjerujem u to da sama sebi mogu pomoc i da se iz ovoga mogu izvuc bez tableta...

da, dobro si to napisala.....strah jenjava, a zašto onda ne misliti da će potpuno iščeznuti jednog dana?!

ja se iskreno nadam da hoće.
svima nama.

[cherryblossomgirl]

bobby-j kaže:

onda? da ih spojimo i spasimo se..nikad nije kasno

pa....ako misliš na spajanje u smislu sparivanja, mislim da to neće ići jer je moja mama još uvijek u sretnom () braku, ali mogli bi ih spojiti da jedan drugome pričaju o redu, radu i disciplini....

u biti....hm....to bi bilo gubljenje vremena, pusta naklapanja. možda da pričaju dok grade kuću.
moju mamu bi to usrećilo

[cherryblossomgirl]

bobby-j kaže:

a slikanje? uzmeš kistove i udri, bacaš po papiru misli i strahove...eno mojih slika gore na tavanu..bio mi je jednom gore električar i pita on mene, onako blijed; "šta vam je to?!...kakav je to stil?!?!" ...završio je posao u 10 minuta i pobjegao

wahhaahahaa

slikaj nam jedan rad pa pošalji

eh, oduvijek sam žalila što nemam apsolutno nikakvog talenta za slikanje jer mi se to čini kao predivan sport/hobi/aktivnost....al šta ću, ne možeš uvijek najbolje gene pokupit....