Natrag   Forum.hr > Lifestyle > Zdravlje

Zdravlje Najvažnija stvar na svijetu
Podforumi: Žensko zdravlje, Stomatologija i oralna higijena

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 25.09.2008., 17:14   #1
Dok čekamo dijagnozu

Kako se boriti sa strahom koji nosi neznanje vašeg zdrastvenog stanja?Koliko vas u ovom trenutku strepi nad svojim životom ili kvalitetom budućeg života?
__________________
Otkako sam sebe uhvatila u laži više nikom ne vjerujem
nisa22 is offline  
Odgovori s citatom
Old 25.09.2008., 23:03   #2
Poznam ljude koji strepe nad bližnjima,i čekaju i u neznanju su,nije lako ali trenutno je tako..Svatko se na svoj način nosi s iščekivanjima;netko pije tablete za smirenje,nekoga boli;netko se moli...

kako god tko zna,može i umije..
yin yang is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.09.2008., 00:09   #3
Quote:
nisa22 kaže: Pogledaj post
Kako se boriti sa strahom koji nosi neznanje vašeg zdrastvenog stanja?Koliko vas u ovom trenutku strepi nad svojim životom ili kvalitetom budućeg života?
ja o tome dosta razmišljam i radim na prevenciji koliko god mogu u nekim normalnim granicama opet da ne postanem neki fanatik zdravlja nego da mi stil života bude takav da maskimalno sačuvam zdravlje i unaprijedim kvalitetu života u nekim zdravim okvirima,svako pretjerivanje vodi u bolest.Mislim da je to danas bitnije nego ikada dosad jer su zagađenje svih vrsta i nezdrav način života dosegnuli visoke razine.

I ne strepim niti sam u strahu jer jer je i to patologija samo druge vrste,depresivni i oni koji su neprestano u nekom strahu također češće oboljevaju.

Inače jedan moj prijatelj koji radi na medicinskom faksu mi je rekao da su u zadnjih 10-tak godina primjetili znatno povećanje svih oblika tumora u ljudi svih godina,više skoro da nema neke dobi koja je pošteđena toga.
Gutaperka is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.09.2008., 01:16   #4
Gutaperko; znam da neka pozitivna raspoloženja i gledanja na stvari nose puno dobrog po pitanju zdravlja,i sama vidim na sebi i trudim se tako razmišljati;moja poznanica ima rak i 26 god,i ta bolest ne bira godine,naravno;teško je u takvim stanjima održavati neku pozitivu,mada vidim i mlađe od nje kako uspjevaju nekako ipak(i usudim se primjetiti kako to jako pozitivno djeluje na stanje stvari);ali mislim da je začetnik-ca teme mislila na nešto drugo;postoji sumnja u nešto i čeka se konačno postavljanje dijagnoze tj vjerojatno neki nalazi... Treba biti jak i pripremiti se psihički na sve što je moguće,treba razmisliti o svemu što može uslijediti jer nagli šokovi i traume pri saznanju neke "lošije" dijagnoze,su veliki korak unazad za imunitet i borbu;i treba se napuniti optimizmom što je više moguće-to je naš najbolji obrambeni sustav!
yin yang is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.09.2008., 09:11   #5
ali mislim da je začetnik-ca teme mislila na nešto drugo;postoji sumnja u nešto i čeka se konačno postavljanje dijagnoze tj vjerojatno neki nalazi... Treba biti jak i pripremiti se psihički na sve što je moguće,treba razmisliti o svemu što može uslijediti jer nagli šokovi i traume pri saznanju neke "lošije" dijagnoze,su veliki korak unazad za imunitet i borbu;i treba se napuniti optimizmom što je više moguće-to je naš najbolji obrambeni sustav![/QUOTE]

Upravo to-čekanje konkretne dijagnoze.Ja sam se smatrala uvijek jakom osobom-kako fizički tako i psihički,ali ni u najluđim scenarijima nisam mislila da se tako lako slomiti od same spoznaje da nešto može biti,da je moj organizam zakazao u najboljem naponu snage,u najidealnijem životnom periodu i to je ono što me najviše ljuti i vrača sto koraka unatrag.
__________________
Otkako sam sebe uhvatila u laži više nikom ne vjerujem
nisa22 is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.09.2008., 09:16   #6
Quote:
Gutaperka kaže: Pogledaj post
ja o tome dosta razmišljam i radim na prevenciji koliko god mogu u nekim normalnim granicama opet da ne postanem neki fanatik zdravlja nego da mi stil života bude takav da maskimalno sačuvam zdravlje i unaprijedim kvalitetu života u nekim zdravim okvirima,svako pretjerivanje vodi u bolest.Mislim da je to danas bitnije nego ikada dosad jer su zagađenje svih vrsta i nezdrav način života dosegnuli visoke razine.

I ne strepim niti sam u strahu jer jer je i to patologija samo druge vrste,depresivni i oni koji su neprestano u nekom strahu također češće oboljevaju.

Inače jedan moj prijatelj koji radi na medicinskom faksu mi je rekao da su u zadnjih 10-tak godina primjetili znatno povećanje svih oblika tumora u ljudi svih godina,više skoro da nema neke dobi koja je pošteđena toga.
Pa da,depresivni ljudi,ljudi pod stresom najčešće i oboljevaju jer u moderno doba najopakije bolesti se i povezuju sa stresom.Super je preventivno boriti protiv bolesti (mada ona ne bira uvjete),ali unatoč svom oprezu zna se ušuljati u dom i u potpunosti poljuljati tlo pod nogama.Ja sam živi dokaz
__________________
Otkako sam sebe uhvatila u laži više nikom ne vjerujem
nisa22 is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.09.2008., 20:32   #7
Quote:
Gutaperka kaže: Pogledaj post
ja o tome dosta razmišljam i radim na prevenciji koliko god mogu u nekim normalnim granicama opet da ne postanem neki fanatik zdravlja nego da mi stil života bude takav da maskimalno sačuvam zdravlje i unaprijedim kvalitetu života u nekim zdravim okvirima,svako pretjerivanje vodi u bolest.Mislim da je to danas bitnije nego ikada dosad jer su zagađenje svih vrsta i nezdrav način života dosegnuli visoke razine.

I ne strepim niti sam u strahu jer jer je i to patologija samo druge vrste,depresivni i oni koji su neprestano u nekom strahu također češće oboljevaju.

Inače jedan moj prijatelj koji radi na medicinskom faksu mi je rekao da su u zadnjih 10-tak godina primjetili znatno povećanje svih oblika tumora u ljudi svih godina,više skoro da nema neke dobi koja je pošteđena toga.
Koji su načini da sačuvaš svoje zdravlje? Pravilna prehrana, nepušenje,
gibanje , dovoljno sna???
Daleko od toga da to nema veze, ali od nekih stvari ne možeš pobjeći , genetika npr, najbitnija stvar koja nas odredjuje u svemu, pa tako i u sklonost bolesti. Nju ne možeš mjenjati. Zagadjenost zraka, vode, tla, kako to promjeniti? Stres i kako ga umanjiti?
Naš uticaj na pojavu bolesti je gotovo nikakav i s tim se treba pomiriti.
lescolxl is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.09.2008., 23:05   #8
Quote:
lescolxl kaže: Pogledaj post
Koji su načini da sačuvaš svoje zdravlje? Pravilna prehrana, nepušenje,
gibanje , dovoljno sna???
Daleko od toga da to nema veze, ali od nekih stvari ne možeš pobjeći , genetika npr, najbitnija stvar koja nas odredjuje u svemu, pa tako i u sklonost bolesti. Nju ne možeš mjenjati. Zagadjenost zraka, vode, tla, kako to promjeniti? Stres i kako ga umanjiti?
Naš uticaj na pojavu bolesti je gotovo nikakav i s tim se treba pomiriti.
naravno da ti genetika određuje puno toga i da ima stvari od kojih ne možeš pobjeć ali također svojim utjecajem možeš puno toga izmijenit i znatno poboljšat kvalitetu života.

Npr.neka osoba koja ima genetsku sklonost kolesterolu,šećeru,debljini i visokom tlaku uz uvjete života koji su danas česti u mnogih (malo kretanja,stres,loš san,...) već iza 35 godine ima velike šanse za visok tlak,kolesterol,šećer u krvi.Neka tako živi još 10-tak godina uz višak kila i šanse za infarkt ili neki od oblika tumora su već tu i to u znatnom postotku.

S druge strane ista osoba koja ne puši,bavi se nekim oblikom tjelovježbe,održava težinu u normalnim granicama,pravilno i zdravo se hrani,pazi da se naspava i stres svodi na najmanju moguću mjeru,takva osoba i uz svoju lošu genetiku i uz uvjete života koji pogoduju svakakvim boleštinama ima velike šanse da joj zdravlje potraje do u starost a ne trebam spominjat kvalitetu života koja ide uz takav način života.Ne kažem da će ta osoba i ostat zdrava bez obzira šta poduzimala po tom pitanju ali ima više puta veće šanse da ostane zdrava u odnosu na onaj prvi slučaj.

Nisu to neke zanemarive razlike nego vrlo velike razlike.S obzirom na današnje uvjete života ako takva osoba s lošom genetskom predispozicijom živi po inerciji svakodnevnog života gotovo je sigurno da će relativno rano obolit od neke boleštine.Ali ako promijeni stil života i počne zdravo živjet te šanse svodi na minimum i znatno poboljšava kvalitetu života.Ovo nije ništa izmišljeno,brojne studije su rađene po tom pitanju i baš u tome se došlo do toga šta čovjeka čini zdravijim a šta su faktori koji utječu da se razboli puno prije nego bi trebao.

Da se dovoljno informiraš vidio bi koliki je upravo naš utjecaj na pojavu bolesti,nisu to razlike u nekoliko postotaka nego nekoliko puta što je jako puno.

Ako te interesira ovdje imaš nešto o načinima kako znatno umanjit šanse da dobiješ neku bolest i kako znatno unaprijedit kvalitetu života.
Gutaperka is offline  
Odgovori s citatom
Old 26.09.2008., 23:50   #9
Quote:
lescolxl kaže: Pogledaj post
Koji su načini da sačuvaš svoje zdravlje? Pravilna prehrana, nepušenje,
gibanje , dovoljno sna???
Daleko od toga da to nema veze, ali od nekih stvari ne možeš pobjeći , genetika npr, najbitnija stvar koja nas odredjuje u svemu, pa tako i u sklonost bolesti. Nju ne možeš mjenjati. Zagadjenost zraka, vode, tla, kako to promjeniti? Stres i kako ga umanjiti?
Naš uticaj na pojavu bolesti je gotovo nikakav i s tim se treba pomiriti.

I zato treba odustati jel? I pomiriti se s tim? Pa idemo žderati,opijati se,i uživati dok možemo !

Ako ti tako možeš razmišljati svaka čast;ja ne mogu;i jako brzo osjetim udarce koje mi tijelo uzvraća s nekim i ne tako pretjeranim grijesima.

Poznajem ljude koji svoju šećernu bolest drže pod kontrolom jer se hrane npr prema krvnim grupama-to i nije baš mala stvar.Svi smo drukčiji i jedinke za sebe,na svakog nešto djeluje što na drugog neće možda;pa prema tome se i vodimo nekim svojim stečenim načelima,i fala Bogu da još imamo izbora i načina koji su nam draži.
yin yang is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2008., 00:00   #10
Quote:
nisa22 kaže: Pogledaj post
Upravo to-čekanje konkretne dijagnoze.Ja sam se smatrala uvijek jakom osobom-kako fizički tako i psihički,ali ni u najluđim scenarijima nisam mislila da se tako lako slomiti od same spoznaje da nešto može biti,da je moj organizam zakazao u najboljem naponu snage,u najidealnijem životnom periodu i to je ono što me najviše ljuti i vrača sto koraka unatrag.
I dalje budi jaka,i dalje misli da si nepobjediva;uključi razum,sagledaj sve sa svih strana. Na što se ljutiš? Jer smo mi samo ljudi,pa time i podložni nekim izdajama našeg vlastitog a zlostavljanog tijelesnog sustava.. Možda si dobila signal,možda je alarm samo ili uzbuna. Svaka bolest ili stanje je znak da se naše tijelo bori;ako mu ti ne pomogneš,neznam tko će. Ti jesi i dalje u naponu snage ,u idealnom životnom periodu-pa nisi zbog tog nekog saznanja ili sumnje prestala to biti. Nemoj se izdati sad kad se najviše trebaš!!!
yin yang is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2008., 00:14   #11
Quote:
Gutaperka kaže: Pogledaj post
Nisu to neke zanemarive razlike nego vrlo velike razlike.S obzirom na današnje uvjete života ako takva osoba s lošom genetskom predispozicijom živi po inerciji svakodnevnog života gotovo je sigurno da će relativno rano obolit od neke boleštine.Ali ako promijeni stil života i počne zdravo živjet te šanse svodi na minimum i znatno poboljšava kvalitetu života.Ovo nije ništa izmišljeno,brojne studije su rađene po tom pitanju i baš u tome se došlo do toga šta čovjeka čini zdravijim a šta su faktori koji utječu da se razboli puno prije nego bi trebao.
To Gutaperko!

Sve je istina,samo što se studije odnose na doslovno zdrav način života;tamo nisu uključene prehrane mesom punom uree,i povrćem punim pesticida. A ja neznam gdje da takvu hranu nađem

I uz najbolji trud,nemrem naći junetinu od krava mljekarica(jer kravice uzgajane za meso su zagađene ureom iz umjetnog gnojiva);nemrem čak ni psa kvalitetno nahranit jer je sirovo meso a pogotovo iznutrice još u gorem stanju).Povrće i voće nećemo kupovati jel? s rupama od kukaca i štetočina;pa jedemo opet zagađeno i to.

Usprkos tim svim užasima,trudim se jesti ono što mi moja načela nalažu,pa makar i s kemijama,kad nemam izbora-a čak i s takvim trudom,primjećujem "hvala" od mog organizma, i to baš uvjek!

Pa prema tome,nešto se i isplati od tog truda.
yin yang is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2008., 09:41   #12
Quote:
yin yang kaže: Pogledaj post
I zato treba odustati jel? I pomiriti se s tim? Pa idemo žderati,opijati se,i uživati dok možemo !

Ako ti tako možeš razmišljati svaka čast;ja ne mogu;i jako brzo osjetim udarce koje mi tijelo uzvraća s nekim i ne tako pretjeranim grijesima.

Poznajem ljude koji svoju šećernu bolest drže pod kontrolom jer se hrane npr prema krvnim grupama-to i nije baš mala stvar.Svi smo drukčiji i jedinke za sebe,na svakog nešto djeluje što na drugog neće možda;pa prema tome se i vodimo nekim svojim stečenim načelima,i fala Bogu da još imamo izbora i načina koji su nam draži.
Što se tiče šečerne bolesti, to je kronična i neizlječiva bolest. Oblici liječenja su: dijabetička dijeta, adekvatna tjelesna aktivnost, oralni hipoglikemijski lijekovi i inzulini , u raznim kombinacijama, ovisno o težini boleti . Poštujem da se svatko može liječiti na način na koji želi , no službena medicina priznaje samo ove načine liječenja.
Vezano uz genetiku i dalje napominjem da je najbitnija za nastanak bolesti. Uzmimo konkretno šečernu bolest, gdje se statistički zna kolika da osoba dobije dijabetes tipa I ili tipa II, ako su jedan ili oba roditelja dijabetičari. Od statistike ne možeš pobjeći. Dakle možeš biti suh kao prut , trčati dnevno 10 kilometara , jesti jedan jogurt dnevno, ali šansa ti uticajem na vanjske faktore ostaje gotovo ista.
lescolxl is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2008., 21:08   #13
Quote:
lescolxl kaže: Pogledaj post
Što se tiče šečerne bolesti, to je kronična i neizlječiva bolest. Oblici liječenja su: dijabetička dijeta, adekvatna tjelesna aktivnost, oralni hipoglikemijski lijekovi i inzulini , u raznim kombinacijama, ovisno o težini boleti .
-A očigledno je i moguće samo prehranom po krvnoj grupi


Poštujem da se svatko može liječiti na način na koji želi , no službena medicina priznaje samo ove načine liječenja.
-priznaje,priznaje;zato i jesmo toliko bolesni ;hvala dragom Bogu da sve više liječnika u Hr preporučuje nešto dokazano u stvarnosti a nema tu "famoznu znanstvenu podlogu",pa čak i kad us po pitanju gore spomenute krvne grupe

Vezano uz genetiku i dalje napominjem da je najbitnija za nastanak bolesti. Uzmimo konkretno šečernu bolest, gdje se statistički zna kolika da osoba dobije dijabetes tipa I ili tipa II, ako su jedan ili oba roditelja dijabetičari. Od statistike ne možeš pobjeći.
Dakle možeš biti suh kao prut , trčati dnevno 10 kilometara , jesti jedan jogurt dnevno, ali šansa ti uticajem na vanjske faktore ostaje gotovo ista.
-ovo trčanje s jogurtom i suhoćom je recept za bolest pretpostavljam ,ipak. Ne trudim se biti suha,niti trčati 10 km dnevno,a jogurte izbjegavam koliko mogu-recepti za zdrav život su nam jako različiti;i svi smo jedinke za sebe,niti je mršavost dobra kao ni debljina,nije svakom preporučljivo trenirati tijelo do maximuma,a mliječni proizvodi su češće otrov nego zdravlje(al bitno da ga "naša famozna klasična medicina" preporučuje svakom na sva zvona)!
yin yang is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2008., 22:20   #14
Quote:
Gutaperka kaže: Pogledaj post
S druge strane ista osoba koja ne puši,bavi se nekim oblikom tjelovježbe,održava težinu u normalnim granicama,pravilno i zdravo se hrani,pazi da se naspava i stres svodi na najmanju moguću mjeru,takva osoba i uz svoju lošu genetiku i uz uvjete života koji pogoduju svakakvim boleštinama ima velike šanse da joj zdravlje potraje do u starost a ne trebam spominjat kvalitetu života koja ide uz takav način života.unaprijedit
da, ima velike šanse,
ali nije pravilo, nažalost.

ja imam lošu genetiku,
ne pijem alkohol uopće, ne pušim, čak sam vrlo malo i pasivni pušač, hranim se zdravo koliko se u ovo vrijeme to može, bavim se sportom...
i u srednjim tridesetima obolim od teške zloćudne bolesti.

i ono što mi je najgore za čuti,
kad mi okorjeli pušač, ili netko tko pretjerano konzumira alkohol i uopće ne pazi na zdravlje kaže da čemu sav moj trud oko zdravog života kada ionako nema pravila i kad ionako ne znamo što nas čeka.

ja sam mišljenja kao i ti, da sam se prema životu odnosila na njihov način možda bih obolila deset godina ranije.
to nećemo znati.

nisa - kako se boriti?
ja trenutno "bježim" u neke aktivnosti kako bi zaokupila misli.
nekad uspije, nekad ne.
nekad sam bolje volje, nekad mi se ne živi i pitam se čemu sve.

lako je dijeliti savijete tipa budi optimistična...
kad se čovjek suoči sa činjenicom da bi mogao umrijeti i počne o tome razmišljati to je meni najgore iskustvo koje sam do sada imala.
ne pomažu tu ni optimistični ljudi oko tebe koje te pokušavaju "dignuti", ni brad pitt, ni dobitak na lotu...to svatko mora proživjeti sam.

ustvari, ne znam što bi ti rekla,
samo da te jako dobro razumijem.
ljubav-je-bol is offline  
Odgovori s citatom
Old 27.09.2008., 22:31   #15
Moja mama je oboljela i umrla od vrlo malignog tipa tumora na mozgu, glioblastoma.
Nikad nije pušila, drogirala se, a alkohol nije nikad podnosila. Dalmatinka je odrasla i živjela na mediteranskoj spizi, po mnogima najzdravijem obliku prehrane.
Nije se bavila sportom i imala je vrlo stresnih momenata u životu...
U obitelji u daleku prošlost, u koju imamo uviđaji, nije bilo takvih slučajeva.

Što sam ja spoznala?

Spoznala sam to da mi svi u sebi nosimo nešto što nas može ubiti-loši geni. Isto tako, postoje stvari u našoj okolini koje nas mogu ubiti, bez obzira na genetiku. Postoji način života, uzorak življenja koji nas može ubiti.
Sve od svega po malo može biti uzrok i nešto od toga ili sve od toga onaj okidač.
Činjenica je da na većinu toga u svome životu nemamo nikakav utjecaj niti moć kontrole. To je iluzija. Jedino što možemo jest da svjesno kontroliramo ono što možemo kontrolirati i za što dokazano znamo da nam može škoditi. To je ono što se zove zrelo i odgovorno odnošenje prema vlastitom zdravlju.
Možemo jedino to i nadati se da je dovoljno da proživimo kvalitetno, pa što dulje možemo. Ostalo je sve u Božjim rukama.
__________________
Kad je baka ovo izrekla, strahovito jeknu cijela dubrava, prestadoše čari u šumi Striborovoj, jer je baki bila draža njezina nevolja, nego sva sreća ovog svijeta.
Ivanicapeca is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.09.2008., 09:32   #16
Quote:
Ivanicapeca kaže: Pogledaj post
Činjenica je da na većinu toga u svome životu nemamo nikakav utjecaj niti moć kontrole. To je iluzija. Jedino što možemo jest da svjesno kontroliramo ono što možemo kontrolirati i za što dokazano znamo da nam može škoditi. To je ono što se zove zrelo i odgovorno odnošenje prema vlastitom zdravlju.
Možemo jedino to i nadati se da je dovoljno da proživimo kvalitetno, pa što dulje možemo. Ostalo je sve u Božjim rukama.
I to je jedina istina s kojom ja mogu živjeti.Uzalud nam sve priče o izbjegavanju stresa,o zdravom životu,o optimizmu,bilo čemu.Život nam nosi ono što donijeti mora.
A sa svim se jednostavno moramo naučiti živjeti i prihvatiti nešto kao dio nas samih.
I ja sam svima vikala budi jaka,budi optimista.Lijepo to zvuči kada vičeš sa strane.Ima dana kada urlam i plačem,ima dana kada sasvim lijepo živim i trudim se shvatiti smisao i kako ga pronaći.Treba naučiti živjeti sa samim sobom u bilo kojoj situaciji.
Moja bolest nije smrtonosna (odnosno sumnja na moju bolest),ali je jako teška i ne znam što mi sutra nosi.Ukoliko sumnje budu opravdane i točne već danas učim kako živjeti dan za danom
__________________
Otkako sam sebe uhvatila u laži više nikom ne vjerujem
nisa22 is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.09.2008., 09:34   #17
Quote:
ljubav-je-bol kaže: Pogledaj post
i ono što mi je najgore za čuti,
kad mi okorjeli pušač, ili netko tko pretjerano konzumira alkohol i uopće ne pazi na zdravlje kaže da čemu sav moj trud oko zdravog života kada ionako nema pravila i kad ionako ne znamo što nas čeka.

ja sam mišljenja kao i ti, da sam se prema životu odnosila na njihov način možda bih obolila deset godina ranije.
to nećemo znati.

nisa - kako se boriti?
ja trenutno "bježim" u neke aktivnosti kako bi zaokupila misli.
nekad uspije, nekad ne.
nekad sam bolje volje, nekad mi se ne živi i pitam se čemu sve.

lako je dijeliti savijete tipa budi optimistična...
kad se čovjek suoči sa činjenicom da bi mogao umrijeti i počne o tome razmišljati to je meni najgore iskustvo koje sam do sada imala.
ne pomažu tu ni optimistični ljudi oko tebe koje te pokušavaju "dignuti", ni brad pitt, ni dobitak na lotu...to svatko mora proživjeti sam.

ustvari, ne znam što bi ti rekla,
samo da te jako dobro razumijem.
Meni je samo žao što me tako dobro razumiješ
__________________
Otkako sam sebe uhvatila u laži više nikom ne vjerujem
nisa22 is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.09.2008., 10:17   #18
Quote:
nisa22 kaže: Pogledaj post
Kako se boriti sa strahom koji nosi neznanje vašeg zdrastvenog stanja?Koliko vas u ovom trenutku strepi nad svojim životom ili kvalitetom budućeg života?
Sama se jos nisam susretala sa vlastitim teskim dijagnozama. No, svaki put kad majka ide na pregled ili snimanje sam par dana prije i par dana poslije oduzeta, zblesirana i rekla bih u depresiji. To nije zato sto strepim nad njenim zivotom jer sam svjesna da je to zivot i da ga ne mogu promijenit. To je zbog tog osjecaja cekanja i nekog novog saznanja.

Covjek moze biti uvjeren u svoje zdravlje, brinut se i tijekom zivota "ne grijesit" al bolest moze zadesiti svakog.

Kako se boriti sa strahom? Ja redovito posegnem za vecom kolicinom smijeha i posalica, okrenem se sebi i ljudima koje znam da me razumiju. Nakon 20 dana jos uvijek nam nisu stigli nalazi majcinog PET/CT-a. O njemu nisam razmisljala do jucer a sad stalno razmisljam i iscekujem..
ko_ka is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.09.2008., 13:50   #19
Quote:
Ivanicapeca kaže: Pogledaj post
Moja mama je oboljela i umrla od vrlo malignog tipa tumora na mozgu, glioblastoma.
Nikad nije pušila, drogirala se, a alkohol nije nikad podnosila. Dalmatinka je odrasla i živjela na mediteranskoj spizi, po mnogima najzdravijem obliku prehrane.
Nije se bavila sportom i imala je vrlo stresnih momenata u životu...
U obitelji u daleku prošlost, u koju imamo uviđaji, nije bilo takvih slučajeva.

Što sam ja spoznala?

Spoznala sam to da mi svi u sebi nosimo nešto što nas može ubiti-loši geni. Isto tako, postoje stvari u našoj okolini koje nas mogu ubiti, bez obzira na genetiku. Postoji način života, uzorak življenja koji nas može ubiti.
Sve od svega po malo može biti uzrok i nešto od toga ili sve od toga onaj okidač.
Činjenica je da na većinu toga u svome životu nemamo nikakav utjecaj niti moć kontrole. To je iluzija. Jedino što možemo jest da svjesno kontroliramo ono što možemo kontrolirati i za što dokazano znamo da nam može škoditi. To je ono što se zove zrelo i odgovorno odnošenje prema vlastitom zdravlju.
Možemo jedino to i nadati se da je dovoljno da proživimo kvalitetno, pa što dulje možemo. Ostalo je sve u Božjim rukama.
Apsolutno se slažem. Bitno je pokušati živjeti što normalnije i ne razmišljati o bolesti . Ostalo je u Božjim rukama.
lescolxl is offline  
Odgovori s citatom
Old 28.09.2008., 17:29   #20
Quote:
ko_ka kaže: Pogledaj post
Sama se jos nisam susretala sa vlastitim teskim dijagnozama. No, svaki put kad majka ide na pregled ili snimanje sam par dana prije i par dana poslije oduzeta, zblesirana i rekla bih u depresiji. To nije zato sto strepim nad njenim zivotom jer sam svjesna da je to zivot i da ga ne mogu promijenit. To je zbog tog osjecaja cekanja i nekog novog saznanja.

Covjek moze biti uvjeren u svoje zdravlje, brinut se i tijekom zivota "ne grijesit" al bolest moze zadesiti svakog.

Kako se boriti sa strahom? Ja redovito posegnem za vecom kolicinom smijeha i posalica, okrenem se sebi i ljudima koje znam da me razumiju. Nakon 20 dana jos uvijek nam nisu stigli nalazi majcinog PET/CT-a. O njemu nisam razmisljala do jucer a sad stalno razmisljam i iscekujem..
Ovo je skroz dobar recept
Javi kada stignu mamini nalazi,držim fige da budu dobre vijesti
__________________
Otkako sam sebe uhvatila u laži više nikom ne vjerujem
nisa22 is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 12:18.