Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 22.05.2016., 11:04   #1
Život je samo jedan...

Neznam koji bi točno naslov stavio,vjerujem da je ovo neki odgovarajući.

Post će biti malo poduži,pa makar netko rekao da su ovdje većinom bezveznjaci,ja vjerujem da ima svakavih ljudi pa je i to neka čar ovog vida komunikacije.

Da krenem,iako sam malo već pisao gore prije,sada me forumaš kroz pm podsjetio.

-Život do moje 12-13 godine je bio jako lijep,neću reći da sam ni tada bio predruštven,ali imao sam neki krug ljudi (iz škole,sela) s kojima sam provodio vrijeme.

Nismo išli daleko (to odvajanje iz mjesta moj je vjerovatno dosta veliki problem),igrali smo malo nogomet,družili,kupili na rijeci,uživali. Razred je bio ok,muško-ženski,bila ok ekipa i nije nam bilo loše (iako se nismo viđali jer je nas par bilo iz sela koji smo išli fo glavne škole-prva 4 razreda sam išao u pš).

--Nakon toga je došlo do odvajanja,ljudi su išli (društvo iz sela) dalje,neki su našli novo društvo,drugi se "prodali" pa prošli ekipi u drugo mjesto,počeli izlasci --sve to ja nisam (nekako sam bio inertan prema tome-još sam zapravo) pohvatao.

---Došla je srednja,čisti "muški" razred (nije mi to nešto),ja sam,puno ekipe iz osnovne koje se drže zajedno i ne traže nove ljude,ja ne poznajem nikoga,ne previše društven.Društvo iz osnovne se rasipalo,malo obaveze,oni neke nove prijatelje,ja više obaveza,malo to pustio sve.

Inače,to razdoblje srednje je za mene bilo najgore razdoblje u životu.Ljudi nekako skužže taj manjak samopouzdanja,vjere u sebe--tako da sam bio izložen i maltretiranju nekih osoba iz razreda,koja definitivno nisu bezazlena.Sve to sam nekako izgurao,uspio nekako učiti (mada su mi radne navike relativno loše) i upisao se na daljnje školovanje.

Sva ta nedruštvenost,maltretiranja su na mene ostavila traga i pojačala tu osobnost da ne volim društvo,ispao sam iz tog štiha,bojim se ljudi i rada preko student servida npr. na blagajni ili nekim javnim mjestima-doza vjerovanja u sebe je užasno mala i čudim se da sam i toliko uspio napraviti do sada.

---Upisao sam faks,možda nije moj 1.izbor (ali ni danas neznam što je to), i nisam siguran što znači baš pogoditi profesiju a kamoli biti sretan u tome svemu.

Nije bilo lako,ali sam uspio to "stući" do kraja,i nešto završiti,napraviti-radi se o dosta zahtjevnom faksu,s dobrom perspektivom.

Sad,kad sam nedavno navršio 24. godine i osvrnem se oko sebe,neću reći da nisam ništa napravio,ali toliko toga nisam napravio,pogotovo stvari koje su vezane za mladost,a koje ću teško i napraviti kad počnem raditi,malo slobodnog vremena i sl.

Naime:

-nisam u nekoj materijalnoj situaciji niti uživam neku "ljubav" obiteljimtako da se moram sam skučiti i nešto napravito od života-to je dosta veliki teret za nositi

-malo sam se zafrkavao tako da nisam probao taj noćni život (više sam volio biti doma),pa sam izgubio društvo,nove ljude

-zahvaljujući prethodnom,nisam upoznavao nove ljude,pogotovo žene,nisam stvarao ljubavne veze-što možda zbog izgleda,a pogotovo zbog manjka samopouzdanja-a žene to fantastično prepoznaju.

.....

I sad,kamo dalje,vraćat se u to,ići uživati koju godinu s nekim primanjima (ako ostane koji 300-400kn) kad sve poplaćam-a moram se odvojit od roditelja.

Krenut s karijerom,pa kasnije uživati i voditi neki playboy-ki život,više "umjetnički"-samo da je meni dobro,bez djece i sl.--iako obožavam djecu,nekako sam tome sklon svakim danom.

Ili zaboraviti to i probati dati svojoj djeci život koji ja nisam imao.? (ipak zbog neke moje svijesti nisam htio ni trošiti roditeljski novac-iako sam ga možda trošio na krjau na gluplji način).

Valjda će netko naći vremena i pročitati pa dati svoje mišljenje,savjet.

hvala,Alen
alebi is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2016., 11:19   #2
zašto bi imao djecu uopče? Jel ti to neko nameče? Uživaj ostatak života, djeca će ti biti samo dodatan teret na leđima. Ne treba ti obitelj, osim ako se hoćeš osječat da si nešto postigao u životu, a nesposoban si nešto konkretno . Djetetu sigurno nećeš moći pružiti ono što ono hoće, jer nikad ne znaš što to djete zapravo hoće. Zamaraš se glupostima. Radij svoj posao, nađi neki hobi i to je to.
Brutalis is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2016., 13:10   #3
Quote:
Brutalis kaže: Pogledaj post
zašto bi imao djecu uopče? Jel ti to neko nameče? Uživaj ostatak života, djeca će ti biti samo dodatan teret na leđima. Ne treba ti obitelj, osim ako se hoćeš osječat da si nešto postigao u životu, a nesposoban si nešto konkretno . Djetetu sigurno nećeš moći pružiti ono što ono hoće, jer nikad ne znaš što to djete zapravo hoće. Zamaraš se glupostima. Radij svoj posao, nađi neki hobi i to je to.
što se tiće tog dijela oko djece.

volim samoću,ali opet s druge strane nisam baš vuk samotnjak da mi ne treba nitko.

s obzirom na društvenost (neznam koliko mogu postati osoba da idem s komadima na neka celebrity mjesta) mislim da bi mi obitelj doma bila jedina svjetla točka koja bi mi nešto značila....

jer gledajući neke "stare dečke",tužno je kad si sam doma,nitko te ne dočekuje...

a za nešto više,opet si ograničen s financijama,i nekom potrebom štednje da ne ostaneš ko smeće na cesti kad ostariš.
alebi is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2016., 14:20   #4
možda djeluje tužno, al ako imaš neki hobi koji ti pomaže izbaciti negativnu energiju sa sebe, život ti može bit i puno ljepši nego da imaš neku curu/ženu koju zapravo ne voliš. Znaš da puno parova glumi da im je lijepo skupa. Svi parovi koji rade ovak neki posao, šljakerski su u nekim dugovima, imaju kredit i to. Mislim da ti je bolje štedjet si za neki pogreb, nakon toga štedjet za neka putovanja iako je vjerojatno malo glupo putovat sam. Možeš za neku altenativu kupit si neki motor bolji, ako ih voliš i vozit se okolo kad si na godišnjem. Vidiš nova mjesta. Slikat to, stavljat na net ili neš slično. Snimat s gopro kamerom ima toga... Vjerojatno dok si sam ti izgledaju svi ti parovi što imaju djecu sretni, a ko zna kakva je realnost zapravo.
Pogledaj po forumu samo kako su parovi iscrpljeni od djeteta kaj imaju. Buđenja po noći, mjenjajne pelena, vrtić,doktor,škola... samo brige koje ti sigurno nisu nužne u životu.
Pogledaj recimo kako se puno likova žali kaj nakon rastave moraju plačat alimentaciju, neki niti ne plačaju. Ko zna kakvo budeš djete dobil, možda bude se rodilo s 3 ruke ili bude možda bilo debilno ili kasnije u životu te bude tuklo, ovisi kakav si karakter. Ima puno slučaja di djete ubi roditelja... S nečega što misliš da je lijepo može nastat pravi pakao. Ove žene što viđam oko sebe, to sve bezosječajno, samo gleda da te uništi.
Brutalis is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2016., 15:44   #5
baš si brutalan

šalu na stranu,mislim da malo izvodiš najgore primjere,što se tiče djece.

ali slažem se,djeca jesu velika obaveza...

jer nije isto brinuti se o sebi i brinuti za nekoga prvih skoro 20 godina života.

da ne pričam da mu prvih 10-ak godina moraš donositi hranu,školovat ga i ostalo....da se razumijemo,nije da to ne bi volio,ali u današnja vremena,kad je sve skuplje i skuplje,ja imam nekoga na grbači i on ovisi o meni-a to je veliki teret.
alebi is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2016., 17:42   #6
hhaah
A da, plače su minimalci, poslovi ne sigurni. Danas radiš sutra si na socijalki. Nemaš neke sigurne budučnosti kak god okreneš. Mislim da svakome u ovoj situaciji bi djeca predstavljala najveći teret. Osim onih koji imaju neke dobre plače, samo ti ljudi su više okrenuti karijeri pa ih djeca ne zanimaju. Ništa, sretno ti bilo kako god živio
Brutalis is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2016., 22:40   #7
da,ta nesigurnost je svakim danom sve veća...

hvala,drago mi je da je bar netko našao vremena za mene
alebi is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 08:30.