|
|
18.05.2017., 16:43
|
#3601
|
Registrirani korisnik
Registracija: Oct 2012.
Postova: 3,577
|
Mozda prvo dosta raditi na koncentraciji na tebe. Da nadjes nesto sto ga poptuno "drive-a", pa mu time skrenes pozornost?
Svakako bi ga umornog, dakle istrcanog vodila na novi teren.
I moja je puno aktivnija i nekako sirih ociju kad smo na nepoznatom terenu, mislim da im je to normalno- hrpa novih mirisa i svega.
Samo se moraju nauciti kontrolirati uzbudjenost, uvjetno receno. Nemam pojma jel ima smisla sta pisem..
__________________
Sapere aude.
|
|
|
18.05.2017., 18:04
|
#3602
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2007.
Postova: 341
|
Hvala svima na konstruktivnim idejama i savjetima!
Na nepoznate terene idemo samo vikendom, preko tjedna se tako nesto jednostavno ne stigne. On se siroce izbezumi cim izađe iz auta, nema mira ni sekunde. Ono hop iz auta i krece ludilo. Vec nam je postao takav stres voditi ga negdje a opet bih voljela da uziva i na moru i u sumi i svuda.
Sokoba, naravno da nam je naplacen sat.
|
|
|
19.05.2017., 06:33
|
#3603
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2013.
Lokacija: Zagreb
Postova: 10,801
|
Quote:
Kirita kaže:
Mozda prvo dosta raditi na koncentraciji na tebe. Da nadjes nesto sto ga poptuno "drive-a", pa mu time skrenes pozornost?
Svakako bi ga umornog, dakle istrcanog vodila na novi teren.
I moja je puno aktivnija i nekako sirih ociju kad smo na nepoznatom terenu, mislim da im je to normalno- hrpa novih mirisa i svega.
Samo se moraju nauciti kontrolirati uzbudjenost, uvjetno receno. Nemam pojma jel ima smisla sta pisem..
|
Mi smo upravo ovako rjesavali problem reaktivnosti na pocetku. Dakle, izmorimo ga i vodimo na nepoznat teritorij i to smo svakodnevno isli na druga mjesta. Manje-vise sve lokacije po Zgu smo obilazili i sad je daleko smireniji.
Naravno da je uzbudjen u novom prostoru punom svega novog, ali nije lud i izbezumljen.
I jos nesto, to smo radili mjesecima, svaki ili svaki drugi dan. Dakle, nema instant rezultata.
Poslano sa mog LG-H815 koristeći Tapatalk
__________________
U mojim venama davni sever samuje i ja ponekad ne znam šta mu je, što luduje, od sreće tugu tka moja prosta duša slovenska.
|
|
|
19.05.2017., 06:57
|
#3604
|
Registrirani korisnik
Registracija: Oct 2012.
Postova: 3,577
|
Quote:
anyzena kaže:
Hvala svima na konstruktivnim idejama i savjetima!
Na nepoznate terene idemo samo vikendom, preko tjedna se tako nesto jednostavno ne stigne. On se siroce izbezumi cim izađe iz auta, nema mira ni sekunde. Ono hop iz auta i krece ludilo. Vec nam je postao takav stres voditi ga negdje a opet bih voljela da uziva i na moru i u sumi i svuda.
Sokoba, naravno da nam je naplacen sat.
|
Sigurna sam da imate 10min vremena svaki dan da ga na kraju šetnje odvedete negdje gdje nije bio - pa to može biti 100 m dalje u kvartu. Jednostavno mora biti vremena, imaš mladog psa i njemu treba posvetiti vremena.
Ako je vama postao stres već sada - neće se baš tako lako riješiti. Ako vi niste smireni i ako to ne prihvatite tako kako jeste, neće biti pomaka.
Kako ga istrčavate/umarate?
__________________
Sapere aude.
|
|
|
19.05.2017., 12:16
|
#3605
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2007.
Postova: 341
|
Istrčavamo ga svaki dan na nasipu. Osim toga i puno hodamo...
Kvart i sve oko kvarta je ok. Problem se javlja kad odemo u Maksimir, na Jarun, na selo, na more. U centar grada nisam ni pokušavala ići jer znam da bi mu to bilo prestresno pa neću ni pokušavati jer nemam potrebe da ide u centar.
Nažalost nisam u mogućnosti preko tjedna ga voditi u neki drugi park, Maksimir, Jarun ili slično jer po pitanju auta ovisim o drugima, a ti drugi preko tjedna jednostavno ne mogu zbog životnog rasporeda i obaveza koji imaju.
Psiću inače posvećujemo puno vremena i pažnje, pazimo na to da mu ništa ne nedostaje u smislu aktivnosti i šetnji.
Stres nam stvara činjenica da ne znamo kako mu pomoći, a i činjenica je da više ne možemo nigdje otići izvan kvarta jer to psu očigledno stvara nervozu i stres. Što se tiče istrčavanja, on se tek nakon istrčavanja ne može smiriti. Znam da zvuči čudno, ali kad dođe kući još je aktivan najmanje sat vremena prije nego se smiri, ako se uopće smiri do spavanja.
Zadnji savjet koji smo dobili je bez istrčavanja i puno kratkih šetnji, izbaciti van one dugačke jer mu to samo povećava adrenalinsko stanje i uzbuđenost nikako da splasne. Dijagnoza je da vani nikada nije opušten već izrazito nervozan.
Ne znam ni sama, probat ću s ovim vašim metodama. Prošetat ćemo se negdje oko kvarta gdje još nismo bili, ostati vrlo kratko na nepoznatom mjestu, pa ću vidjeti kako će reagirati. Žao mi ga je. Htjela bih mu pomoći da se ne muči...
|
|
|
19.05.2017., 12:51
|
#3606
|
53% lezbojka
Registracija: Nov 2002.
Lokacija: u busiji
Postova: 36,216
|
postoje istraživanja koja su dokazala da ako je pas po stresom i rekativan izmoravanje zapravo dodatno podiže razinu adrenalina i pas se puno teže koncentrira i babrijaniji je na sve. s izrazito reaktivnim psima preporuča se baš smanjenje šetnje i šetnje u kontroliranom/smirenom okolišu sve dok se razine kortizola kod psa ne smanje da bi uopće ušao u mentalnu fazu u kojoj se s takvim psom može raditi.
ono što ti je za početak bitno jest smiriti psa i pustiti ga da se opusti u trenutnoj okolini - sa što manje stresa, tek kad se opusti i počne ti vjerovati onda polako dizati kriterije - dakle tek kad je 100% smiren u kvartu možeš ići s njim van kvarta.
Šetajte za početak rano ujutro i kasno navečer, dnevna šetnja neka bude kratka i daleko od ljudi/pasa/prometa - tj. onoga što mu je problem (to ti je valjda trenerica rekla), onda polako povećavaj kriterije (npr. ako su auti prvo šetaj pokrajnim ulicama noću, pa noću uz prometniju, pa uz još prometniju... šetnje neka budu kratke - jedna ulica, pola ulice, u parku paralelno uz ulicu... i čim vidiš da je nemirniji (to ti je isto valjda netko pokazao tako da znaš raspoznati signale) prekidaj trening i vrati ga u sigurnu zonu...
Uglavnom, očekuj puno rada i ne očekuj da ćeš problem rješiti za dva tjedna
|
|
|
19.05.2017., 13:31
|
#3607
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2007.
Postova: 341
|
Quote:
atlantis kaže:
postoje istraživanja koja su dokazala da ako je pas po stresom i rekativan izmoravanje zapravo dodatno podiže razinu adrenalina i pas se puno teže koncentrira i babrijaniji je na sve. s izrazito reaktivnim psima preporuča se baš smanjenje šetnje i šetnje u kontroliranom/smirenom okolišu sve dok se razine kortizola kod psa ne smanje da bi uopće ušao u mentalnu fazu u kojoj se s takvim psom može raditi.
ono što ti je za početak bitno jest smiriti psa i pustiti ga da se opusti u trenutnoj okolini - sa što manje stresa, tek kad se opusti i počne ti vjerovati onda polako dizati kriterije - dakle tek kad je 100% smiren u kvartu možeš ići s njim van kvarta.
Šetajte za početak rano ujutro i kasno navečer, dnevna šetnja neka bude kratka i daleko od ljudi/pasa/prometa - tj. onoga što mu je problem (to ti je valjda trenerica rekla), onda polako povećavaj kriterije (npr. ako su auti prvo šetaj pokrajnim ulicama noću, pa noću uz prometniju, pa uz još prometniju... šetnje neka budu kratke - jedna ulica, pola ulice, u parku paralelno uz ulicu... i čim vidiš da je nemirniji (to ti je isto valjda netko pokazao tako da znaš raspoznati signale) prekidaj trening i vrati ga u sigurnu zonu...
Uglavnom, očekuj puno rada i ne očekuj da ćeš problem rješiti za dva tjedna
|
Hvala, ovo je jako korisno!
Ne znam koji su signali da pas postaje nemiran, odnosno trenerica mi to nije rekla niti pokazala? Znam samo kad je već kasno, odnosno kad postane baš jako nemiran, to se onda i vidi na njemu... ali znakove da će to postati nažalost ne znam.
Trenerica je spomenula samo da izbjegavamo duge šetnje i prebacimo se na puno kratkih, nije spominjala ništa ovako detaljno moram priznati.
No ovo svakako ima logike i smisla i probat ćemo.
|
|
|
19.05.2017., 13:48
|
#3608
|
Registrirani korisnik
Registracija: Oct 2012.
Postova: 3,577
|
Shvatila sam da pas vec je u komfornoj zoni u kvartu pa ne treba cekati da to tek postane. Posto ima vec 10 mj pretpostavljam da je vec par mjeseci kod vas doma.
Znam za pse koje je jedan vid istrcavanja dodatno nabrijavao na nacin da je posli grizao zid doma. BO zenka, i zabranjena joj loptica.
Ne mora psa umarati lopticom ili necim sto ga toliko nabrijava, ali ga moze izmoriti dugim setnjama na nasipu sto i radi.
Mozda za pocetak da se vi opustite i ne razmisljate previse. Svaki put se moze povecavati granica gdje se ide i uciti
psa novim stvarima. Moja se bojala svega: vrecica, grmlja, kanti za smece, suterenskih prozora. Pa malo po malo.
Zasto je problem ako pas pocne biti uznemiren, jednostavno stati, pricekati da se koncentrira na vas i da se smiri.
Nije zvijer, nece se otimat 12 h i divljati na lajni. Smirit ce se kad se smirite vi. Naravno govoril da niste dosli do toga da je pasu nekoj vrsti napadaja.
Brijem dok se ne opustite vi (jako ste zabrinuti)- nece ni pas. Mlad je, nabrijan i pun energije. Treba mu pokazati kako biti amiren. Ali i ne ocekivati da ce to potpuno nestati.
Imam 5-godisnju kuju koja i dalje kad dode na novi teren a pogotovo prirodu- ponasa se ka zec na bonbonu.
Koja je pasmina?
__________________
Sapere aude.
|
|
|
19.05.2017., 16:56
|
#3609
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2013.
Lokacija: Zagreb
Postova: 10,801
|
Quote:
anyzena kaže:
Hvala, ovo je jako korisno!
Ne znam koji su signali da pas postaje nemiran, odnosno trenerica mi to nije rekla niti pokazala? Znam samo kad je već kasno, odnosno kad postane baš jako nemiran, to se onda i vidi na njemu... ali znakove da će to postati nažalost ne znam.
Trenerica je spomenula samo da izbjegavamo duge šetnje i prebacimo se na puno kratkih, nije spominjala ništa ovako detaljno moram priznati.
No ovo svakako ima logike i smisla i probat ćemo.
|
Koliko ste treninga odradili? Jer se meni cini da bas i niste puno, u suprotnom bi ti imala daleko vise informacija i bolji uvid u stanje psa, lakse bi prepoznavala signale jer te na njih trener usmjerava tijekom rada.
Iz svega sto opisujes se meni cini i je tu posrijedi nesto drugo, neadekvatna socijalizacija, ako je u tolikoj mjeri van sebe.
Ne mozete se ograniciti na setnje konstantno na istoj trasi, morate se oboje nauciti na mirne setnje, razlicite situacije i setnje. Nece uvijek biti najbolje ali ne treba odustajati i treba raditi mjesecima, i to na odgovarajuci nacin. Ja bi svakako nastavila raditi s trenerom dok se ti naucis prepoznavati znakove svog psa i kako preduhitriti ludilo.
Poslano sa mog LG-H815 koristeći Tapatalk
__________________
U mojim venama davni sever samuje i ja ponekad ne znam šta mu je, što luduje, od sreće tugu tka moja prosta duša slovenska.
|
|
|
19.05.2017., 18:49
|
#3610
|
spameričina prijateljica
Registracija: Nov 2002.
Postova: 23,844
|
Hjela sam reći nešto slično što i Angelss pa neću ponavljati, nego ću samo dodati još nešto što svakako treba uzeti u obzir. Kažeš, Anyzena, da ne znaš koji su signali da pas postaje nemiran jer ti trenerica to nije rekla ni pokazala. Sasvim sigurno postoje neki opći znakovi, ali se oni kod svakog psa ne manifestiraju jednako. Mislim da nitko ne može bolje od vlasnika čitati znakove kojima njegov pas nešto daje do znanja. Vlasnik živi s psom 24 sata, a drugi ga ljudi, pa i trener, vide samo povremeno. To mi je pokazalo iskustvo sa Sitkom: naša mi je učiteljica ukazala na opći problem, dakle, na odstupanje od normalnoga ponašanja i usmjerila me u kojem smislu da krenem. Taj nas je smjer doveo do dijagnoze koja opet ima cijeli niz simptoma, a oni se kod moje Sitke manifestiraju drukčije nego kod nekog drugog psa. Nije bilo lako i još uvijek nije, ali s vremenom sam uspjela uhvatiti neke predznake koji mi daju na znanje da bi se Sitko mogla početi tako i tako ponašati. Nerijetko drugi ljudi njezino ponašanje čitaju sasvim drukčije.
Bar ja mislim da je tako i da bi tako trebalo biti.
|
|
|
19.05.2017., 20:05
|
#3611
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2007.
Postova: 341
|
Dakle dragi ljudi, imam prakticki stene (dobro, recimo da je sad pubertetlija) koje je kod nas 5 mjeseci. Nisam profesionalni dreser niti poznavatelj pseceg ponasanja i upravo zato sam angazirala strucnjaka.
Pas je plasljiv i reaktivan i naravno da je između ostalog neadekvatno socijaliziran u najranijoj dobi pa se to sada manifestira na ovaj nacin - strah od nepoznatih ljudi i nepoznate okoline.
Ne secemo se uvijek po istoj trasi, vodili smo ga posvuda no njegove reakcije su takve kakve jesu. Ne ocekujem rezultat preko noci i pokusavam mu pomoci na sve moguce nacine.
Upravo zato sto nisam strucnjak i sto psa imamo vrlo kratko, naravno da ne znam prepoznati znakove nervoze i stresa kod njega. S obzirom da je vrlo mlad, ne znam razgraniciti klasicno stenece odnosno pubertetsko ponasanje od stresa. I zbilja ne znam cemu cuđenje radi toga.
Bili smo na nekoliko treninga, dobili smjernice i po tome radimo. Trenerica je rekla da ju obavijestim kroz koji mjesec kakva je situacija, sto i budem.
Simptome na treninzima nitko nije spominjao niti sam ja pitala jer nisam znala pitati, hvala onima ovdje koji jesu, svaka pomoc mi je dobro dosla.
|
|
|
19.05.2017., 20:21
|
#3612
|
Registrirani korisnik
Registracija: Oct 2012.
Postova: 3,577
|
Nitko se ne cudi, pokusavamo razgovorom doci do nekog zakljucka.
I pas definitivno nije stene sa 10 mj, vec pravi pubertetlija.
Pod tim mislim da psi u pubertetu znaju "naglo zaboraviti" i ono sto su usvojili u stenecoj dobi.
__________________
Sapere aude.
|
|
|
19.05.2017., 21:32
|
#3613
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2013.
Lokacija: Zagreb
Postova: 10,801
|
Quote:
anyzena kaže:
Dakle dragi ljudi, imam prakticki stene (dobro, recimo da je sad pubertetlija) koje je kod nas 5 mjeseci. Nisam profesionalni dreser niti poznavatelj pseceg ponasanja i upravo zato sam angazirala strucnjaka.
Pas je plasljiv i reaktivan i naravno da je između ostalog neadekvatno socijaliziran u najranijoj dobi pa se to sada manifestira na ovaj nacin - strah od nepoznatih ljudi i nepoznate okoline.
Ne secemo se uvijek po istoj trasi, vodili smo ga posvuda no njegove reakcije su takve kakve jesu. Ne ocekujem rezultat preko noci i pokusavam mu pomoci na sve moguce nacine.
Upravo zato sto nisam strucnjak i sto psa imamo vrlo kratko, naravno da ne znam prepoznati znakove nervoze i stresa kod njega. S obzirom da je vrlo mlad, ne znam razgraniciti klasicno stenece odnosno pubertetsko ponasanje od stresa. I zbilja ne znam cemu cuđenje radi toga.
Bili smo na nekoliko treninga, dobili smjernice i po tome radimo. Trenerica je rekla da ju obavijestim kroz koji mjesec kakva je situacija, sto i budem.
Simptome na treninzima nitko nije spominjao niti sam ja pitala jer nisam znala pitati, hvala onima ovdje koji jesu, svaka pomoc mi je dobro dosla.
|
Neadekvatna socijalizacija u najranijoj dobi ne bi trebala biti pod normalno jer je cesto trigger za mnoge probleme u buducnosti i zivotu psa. Smatram da par smjernica od strane trenera nije dovoljno jer je ocito da ti ne uspjevas iskomunicirati sa svojim psom. Jeste dobili neke upute za u medjuvremenu, da odradite unutar tih mjesec dana?
Quote:
Kirita kaže:
I pas definitivno nije stene sa 10 mj, vec pravi pubertetlija.
Pod tim mislim da psi u pubertetu znaju "naglo zaboraviti" i ono sto su usvojili u stenecoj dobi.
|
Slazem se samo mi se cini da je ovdje problem nastao na samom pocetku i ne iskorjenjuje se nego se tek sad pocinje raditi na njemu, kad je zapravo jos teze jer je on pubertetlija.
Poslano sa mog LG-H815 koristeći Tapatalk
__________________
U mojim venama davni sever samuje i ja ponekad ne znam šta mu je, što luduje, od sreće tugu tka moja prosta duša slovenska.
|
|
|
20.05.2017., 10:39
|
#3614
|
spameričina prijateljica
Registracija: Nov 2002.
Postova: 23,844
|
Quote:
anyzena kaže:
S obzirom da je vrlo mlad, ne znam razgraniciti klasicno stenece odnosno pubertetsko ponasanje od stresa. I zbilja ne znam cemu cuđenje radi toga.
|
Nisi ni prva ni posljednja koja dođe ovamo, postavi pitanje i očekuje odgovor koji... ah, ne znam što bih rekla a da se ne uvrijediš. Nitko se ne čudi, svi smo ti dali odgovor u skladu sa svojim znanjem i razumijevanjem problema. Ako ti odgovori ne odgovaraju, morat ćeš ih potražiti drugdje.
Quote:
Bili smo na nekoliko treninga, dobili smjernice i po tome radimo. Trenerica je rekla da ju obavijestim kroz koji mjesec kakva je situacija, sto i budem.
|
Više ti od toga i ne treba, no možeš se ovamo doći pohvaliti kad uspiješ. Tome se svi veselimo.
Quote:
Simptome na treninzima nitko nije spominjao niti sam ja pitala jer nisam znala pitati, hvala onima ovdje koji jesu, svaka pomoc mi je dobro dosla.
|
Opet moje mišljenje, a ti ga prihvati ako hoćeš, nemoj ga prihvatiti ako nećeš, samo ga nemoj shvatiti kao da je upereno protiv tebe i naljutiti se - dano je dobro namjerno pa ga, molim te, tako i shvati.
Dakle, ako si dobila upute i smjernice prema kojima radiš s psom najpametnije se za pomoć obratiti trenerici. Alo, alo, napravila sam kako ste mi rekli, ali... Nitko od nas ovdje nije upoznao tebe i tvojeg psa niti vidio kako funkcionirate. Općeniti savjeti samo će vam naškoditi. Naime, i dalje smatram da je svaki pas osoba za sebe i da sve treba njemu prilagoditi.
Sretno!
|
|
|
22.05.2017., 00:01
|
#3615
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2007.
Postova: 341
|
Hvala Sokoba, Kirita, Angelsss, Atlantis i svima onima iz inboxa koji su mi dali nekolicinu korisnih savjeta. Cijenim bilo kakvu pomoc i stoga hvala na odgovorima. Neke stvari sam vec pocela primjenjivati.
Didi, naravno da je svaki pas jedinka za sebe no to ne znaci da neki opci savjeti nisu primjenjivi za sve ili barem za vecinu. Da sam bila u potpunosti zadovoljna i smatrala da mi je ono sto sam dobila od trenerice dovoljno, ne bih se obratila ovdje i zatrazila pomoc.
|
|
|
23.05.2017., 18:57
|
#3616
|
spameričina prijateljica
Registracija: Nov 2002.
Postova: 23,844
|
Quote:
anyzena kaže:
Didi, naravno da je svaki pas jedinka za sebe no to ne znaci da neki opci savjeti nisu primjenjivi za sve ili barem za vecinu. Da sam bila u potpunosti zadovoljna i smatrala da mi je ono sto sam dobila od trenerice dovoljno, ne bih se obratila ovdje i zatrazila pomoc.
|
Jesam li ja rekla išta drukčije? Osim da se na neviđeno teško može dobiti dobar savjet. No ti kako hoćeš.
|
|
|
24.05.2017., 09:30
|
#3617
|
Padaj silo i nepravdo
Registracija: Feb 2007.
Postova: 1,432
|
Quote:
atlantis kaže:
postoje istraživanja koja su dokazala da ako je pas po stresom i rekativan izmoravanje zapravo dodatno podiže razinu adrenalina i pas se puno teže koncentrira i babrijaniji je na sve.
|
Ja i moj pas se ne bi složili s tim istraživanjima, već nalazimo da je u stvarnosti potpuno suprotno.
Zapravo... ovisi o tome koliko tko smatra koliko je to "rekativna" izmorenost. Ako netko ima Border Collija u naponu snage i šeće ga s noge na nogu 5 kilometara - onda takva tvrdnja stoji ali samo zato jer taj pas zapravo nije izmoren već je tek "u svom elementu".
Ali ako sjedneš na bicikl i s takvim psom prozujiš 15 - 20 kilometara e onda jest izmoren i tada sigurno nije baš nabrijan.
Zadnje uređivanje Hannan Ball : 24.05.2017. at 09:44.
|
|
|
24.05.2017., 12:29
|
#3618
|
spameričina prijateljica
Registracija: Nov 2002.
Postova: 23,844
|
Atlantis govori o reaktivnom psu i/ili psu pod stresom, a to je nešto sasvim drugo nego normalno aktivan pas - dakako, potrebna količina i oblik aktivnosti ovisi o pasmini odnosno o konkretnom primjerku. Nisam to jednom doživjela.
Da ja imam reaktivnog psa, najprije bih ga odvela veterinaru i obavila sistematski pregled - ako iza svega stoji zdravstveni problem, nikakav trening tu neće pomoći.
|
|
|
24.05.2017., 17:08
|
#3619
|
Padaj silo i nepravdo
Registracija: Feb 2007.
Postova: 1,432
|
Svojedobno, dok sam bio školarac, a otad je prošlo dosta desetljaća, za nestašnu i nemirnu djecu su govorili da imaju "crve u guzici".
U to vrijeme naši roditelji bi još uvijek znali reći kako je "šiba iz raja izašla", a sjećam se i packi u školi, natezanja za uši, te tu i tamo čak pokoje školsko "zidarsko / odgojne".
E sad... sad su druga vremena i - da ne bi bilo zabune i ja sam - dakako - protivnik takve "fizičke" komponente odgoja i obrazovanja - kako djece, tako (zapravo još manje) životinja.
Danas, više nema kod djece tih crva u guzici, ali nastupila poplava djece s tzv. ADHD poremećajem - ilitiga po naški "poremećaj hiperaktivosti i nedostatka pažnje". Raspisali se o tome i stručni i manje stručni časopisi, sazivaju simpoziji psihologa, majke i očevi otkrivaju kod svoje djece simptome, pa je konačno nestašnost, slabe ocjene u školi i maltene sve loše dobilo smisao i opravdanje.
Ali, avaj - katastrofa... - nekoliko desetljeća po otkrivanju ADHD poremećaja, stotine tisuća djece uglavnom u sjevernoj Americi, kasnije zapadnoj Europi, a još kasnije i kod nas, potrošenih tona "lijekova" protiv tog poremećaja (srećom kod nas to još uvijek nije nešto zaživjelo) i brdo roditeljske love na "liječenje" - dr. Leon Eiseberg koji je BTW "otkrio" ADHD poremećaj, nenadano 2009. godine pred svoju smrt napravi gadnu pomutnju - otkrije da je ADHD poremećaj izmislio, a sve dokaze krivotvorio u suradnji s farmaceutskom kućom koja je kasnije patentirala "lijekove" protiv ADHD-a.
Ali... i opet ali... duh iz boce je pušten i danas (apsurdne li situacije) - mnogima to priznanje nije u interesu - ni psiholozima koji su na tom izmišljenom otkriću (koje li sramote struke) temeljili svoje radove i zarađivali za život, nit je to u interesu djece (koje li dobro opravdanje za lijenost ili nestašluke), nit za roditelje (dobre li isprike za loše odgojeno "Mamino Sunce / Zlato"), a najmanje za farmaceutsku industriju. I svi pa čak i struka (što je katastrofa) odlučili jednostavno prečuti/prešutjeti priznanje, sve gurnuti pod tepih i idemo dalje - ADHD i dalje suvereno rula svijetom.
I zašto sad to pišem i kakve to ima veze s temom?
Jednostavno - ovaj novi (pri par godina) skovan termin "(hiper)reaktivnost" pasa me nekako jako podsjeća na slučaj s ADHD-om kod djece (ljudi).
Pa nek kaže tko što hoće, ali i dalje sam mišljenja da je ta "reaktivnost" nešto posve prirodno (pogotovo kod mladih pasa) i jako individualno, no ono se ili vremenom / iskustvom / starenjm psa uglavnom ublažava, a naročito se ublažava upornošću dobrog vlasnika, dosljednosću i dobrim odgojem psa.
Pri tome mislim da je jako važna strpljivost, postupnost, bez naglih izlaganja psa onom što izaziva uzbuđenje, pohvale, nagrade i blagost u odgoju, i siguran sam da ako se dobro radi onda ta "reaktivnost" nestaje.
Naravno - 100 ljudi (pasa) 100 ćudi, no mislim da se dobrim odgojem itekako može riješiti problem.
|
|
|
24.05.2017., 17:52
|
#3620
|
spameričina prijateljica
Registracija: Nov 2002.
Postova: 23,844
|
Quote:
Hannan Ball kaže:
Naravno - 100 ljudi (pasa) 100 ćudi, no mislim da se dobrim odgojem itekako može riješiti problem.
|
Neću sve citirati. Može, naravno, pod uvjetom da je doista u pitanju samo mladenačka zaigranost, a vlasnik nešto pogrešno tumači. No to ne znamo jer psa nismo vidjeli pa procjenjujemo na pamet, a ne znamo ni je li trener savjetovao kakav pregled, to jest je li uopće u pitanju reaktivnost ili obična nestašnost. Kad je kod mojeg psa, u kasnijoj dobi, ne u mladosti, nastupila promjena u ponašanju, svi su me uvjeravali da izmišljam, da je to normalno ponašanje, da "labradori žderu", a da su "plavuše glupe". Jedino smo tadašnja trenerica i ja tupile kako to nije baš tako. Uvijek postoji tanka linija koja razdvaja normalno ponašanje od nenormalnoga. Samo je treba uočiti.
|
|
|
|
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 05:11.
|
|
|
|