Zašto je Hegel faca?

[Nea--]

omen4k kaže:

Puno toga se ne moze vidjeti dok se ne promijeni nacin gledanja.
Nacin na koji se gleda ne moze se promijeniti dok se ne promijeni onaj tko gleda.

A tko je onaj tko gleda.... ?
Ovo je vječita borba između dvije struje: Jedna smatra da je ono što je vječno (Nirvana/Duh) nekakvo BIĆE, a druga da to nije biće i da je dosad najviše biće za koje znamo = čovjek
To me podsjeća na ono iz fizike: Da li je svjetlost val ili čestica?

S obzirom da kršćanstvo zastupa ideju Boga kao vječnog bića, a ja za kršćanstvo mislim da je učinilo mnogo zla ne samo u vanjskom svijetu nego i u ljudskoj psihi, to sam naklonjenija ovoj drugoj struji koja smatra da nema nikakvog vječnog bića nigdje u svemiru ni onkraj njega.
Biće je po definiciji nešto stvoreno, tj stvorenje, a sve što je stvoreno mora biti polarno, a ako je polarno tj samo jedna od dvije suprotnosti onda je i konačno tj privremeno, odnosno suprotnosti se ukidaju u Jedinstvu koje jedino nema nikakvu suprotnost, i za koje se stoga ne može niti reći da postoji u klasičnom smislu te riječi.

Kršćanski Bog, poput svakog bića, također ima svoju suprotnost a to je Đavo - Jung je rekao da je đavo "sjena" Boga (sjena je sadržaj/princip što smo ga potisnuli iz svijesti i djeluje iz nesvjesnog) - tako da takav "bog" zapravo nema veze s principom jedinstva koji vlada svime što jest


Sorry but jbg

[parsifal]

omen4k kaže:

Nirvana nije Duh. Nirvana je stanje Duha.

.

I ja bih komunikacije radi rekao da je Nirvana (prosvjetljenje) stanje duha i to je za običnu komunikaciju dovoljno.

Međutim, Nisargadatta Maharaj (koji je do 1981. bio naš suvremenik) IZRIČITO tvrdi na jednom mjestu u zbirci razgovora I AM THAT i toga se dobro sjećam , da ono što je on i ono ''u čemu on ''prebiva '' nije STANJE.

Samadhi je stanje duha kaže on , ali on tvrdi da je Nirvana neopisiva riječima i konceptima i nije ni ''stanje ''.

Dakle, ja to shvaćam ovako ...
bijes je stanje duha, sreća je stanje duha, tuga je stanje duha,, glupost je stanje duha, filozofiranje je stanje duha....
samadhi je stanje duha

ali Nirvana (turiyatita) je ONKRAJ riječi i koncepeta i jezika i ne može se, kao što bi Sigmund htio ,obuhvatiti u Prokrustovu postelju razuma i riječi i koncepata.

ne zato što bi oni koji su postigli htjeli zajebati Sigmunda i Hegela
nego što izgleda da stvari tako stoje .....

na svakomu je da se sam uvjeri u to jer nikakove filozofske riječi i koncepti ne mogu nadomjestiti iskustvo koje je onkraj riječi

[omen4k]

Nea-- kaže:

A tko je onaj tko gleda.... ?

Iliti:

"Tko sam Ja ? "

Nea-- kaže:

Ovo je vječita borba između dvije struje: Jedna smatra da je ono što je vječno (Nirvana/Duh) nekakvo BIĆE, a druga da to nije biće i da je dosad najviše biće za koje znamo = čovjek

Nirvana nije Duh. Nirvana je stanje Duha.

Prema ucenjima, Covjek je na planeti evolucijski "najvisa" inkarnacija Duha.

Nea-- kaže:

To me podsjeća na ono iz fizike: Da li je svjetlost val ili čestica?

Energija sa svojstvima vala i cestice.

Nea-- kaže:

S obzirom da kršćanstvo zastupa ideju Boga kao vječnog bića, a ja za kršćanstvo mislim da je učinilo mnogo zla ne samo u vanjskom svijetu nego i u ljudskoj psihi, to sam naklonjenija ovoj drugoj struji koja smatra da nema nikakvog vječnog bića nigdje u svemiru ni onkraj njega.

Vise ucenja govori o vjecnom bicu.

Znaci ti si odbacila sva ta ucenja poradi nekih degenerika i biras neku "drugu struju".
Ok, sretno s tim i sa biserom za kojeg je evolucija "iluzija".

Nea-- kaže:

Kršćanski Bog, poput svakog bića,

Nema "krscanskog Boga".
Ima "krscanskog koncepta Boga".

Mnogima to nije jasno pa se natezu oko razlicitih mentalnih koncepata istog.

Nea-- kaže:

također ima svoju suprotnost a to je Đavo - Jung je rekao da je đavo "sjena" Boga (sjena je sadržaj/princip što smo ga potisnuli iz svijesti i djeluje iz nesvjesnog) - tako da takav "bog" zapravo nema veze s principom jedinstva koji vlada svime što jest

"Djavo" = personificirani princip opozicije.

Nije nikakvo bice, to je neuka masa izvukla iz maste a manipulatori neukom masom nerijetko koriste pristup kao roditelji s djecom pa vole koristiti strasila.

Rudimentarnom stanju uma ne mozes prenijeti kompleksne koncepte interakcije, kauzaliteta i karme pa ubacis strasilo kojeg se boji da ne radi idiotarije, dok samo ne razvije adekvatne mentalne sposobnosti da vidi i svjesno odabere ishode svojih poteza. Problemi kod tog pristupa su a) da su neki to zlouporabili i guraju strasila pod nos poradi bilo kakve manipulacije i b) neki razviju traume i paranoje od strasila.

[omen4k]

parsifal kaže:

I ja bih komunikacije radi rekao da je Nirvana (prosvjetljenje) stanje duha i to je za običnu komunikaciju dovoljno.

Yeste.

Nirvana nije prosvjetljenje. Prosvjetljenje je transformacijski proces, Nirvana ono sto dolazi nakon.

parsifal kaže:

ali Nirvana (turiyatita) je ONKRAJ riječi i koncepeta i jezika i ne može se, kao što bi Sigmund htio ,obuhvatiti u Prokrustovu postelju razuma i riječi i koncepata.

"Onkraj rijeci" = van opsega individualne racionalizacije

Jerbo racio gradi relacije izmedju pojmova.

Radi cega se u mnogim ucenjima izbjegavalo verbalno prenosenje i ikakvo zapisivanje specificnih iskustava.

Neki su pak uvjereni da mogu sve izmozgati pa se zaljube u kamen koji stalno guraju uzbrdo. Ili zidove labirinta kojim vrludaju. Jer je to njihov kamen i njihov labirint.

[Sigmund]

nitko drugi kaže:

Hegelovac na Divljem zapadu: http://www.chronicle.com/article/Ame...gelian/235720/

Odličan članak o čovjeku koji je prvi preveo Hegelovu Znanost logike na engleski, a o kojemu do sada nisam imao pojma (a kojega, uostalom, nema ni na wikipediji). I to je ono što bi život trebao biti - neprestano iznenađivanje i neprestano čuđenje. Hvala ti za link. Ima nešto u tim američkim pustinjacima, zaljubljenicima u prirodu i slobodu što me uvijek fasciniralo. Ne radi se samo o transcendentalistima, jer niti oni nisu baš svi živjeli u šumama po brvnarama. Ako uopće itko jest, osim Thoreaua, a i on onako, polovično, premda je "Walden" svakako vrijedno pročitati zbog više razloga, unatoč povremenim dosadnim dijelovima. Nego, zapravo mislim na one produhovljene likove koji su prirodu i apsolut, ili boga ako baš hoćemo, doživljavali na jedan vrlo dubok i bogat način koji nama danas uopće nije niti jasan niti pristupačan, likovi poput Muira (kojeg su zvali "Ivan od planine" ) ili Proenekkea, ili John Burroughsa, i mnogi drugi. A u konačnici, sloboda je bilo ono što je povezivalo njih, američki duh granice i Hegela u primjeru Brockmeyera iz tvog linka. Sam sam sebe često zamišljao kao pustinjaka - ne u bespućima šuma i planina američkog zapada, nego prije u nešto urbanijem okruženju jadranskih otoka, recimo - koji ispunjava svoj život proučavajući filozofiju. Ali, to je i onaj stari renesansni, pa i ranije grčki, ideal mirnog života na ladanju, itd.
Sviđa mi se ova generalizacija:

Hegel thought the key insight of German philosophy was that reality is structured by and through the mind. More radically, but more accurately: Reality is mind.

Dobro je. U smislu: "I vidje bog da je dobro." Zanimljivo je, i to nisam znao, da je Walt Whitman rekao:
"only Hegel is fit for America — is large enough and free enough." A zanimljivo je i to da je Saint Louis (koji je bio na granici neciviliziranog zapada) većim dijelom 19. stoljeća imao "tvrdu njemačku jezgru", etnički govoreći, dakako. Zgodno je ovo što je jedan od Brockmeyerovih pajdaša zapisao u svoj dnevnik:
"... perhaps the most important and pressing mission in America at the time was to make Hegel talk English."
Onda su se naravno povezali s transcendentalistima. Ali, tako su se povezali Ralph Waldo Emerson, Thoreau, i ostali transcendentalisti, sa onim ljudima koje danas zovemo "zeleni" ili "environmenalists" (na anglosaksonskom). A tu smo već kod gore spomenutog Muira i ostalih pustinjaka. A tako smo ušli pomalo i u um najvećeg američkog pjesnika - ne, to nije Whitman - to je Robert Frost.
Zanimljive su, i tako tužne, Bockmeyerove misli i ideje o St. Louisu kao o budućoj "američkoj Ateni". Tako lijepo, i tako tužno. Podsjeća me na film koji sam jučer gledao na HTV3 - "Bogovi i generali". Je li netko gledao? A ako želite saznati kako je spomenuti Brockmeyer postao legenda među Creek indijancima, pročitajte članak koji je nitko drugi linkao.

[omen4k]

Sigmund kaže:

Sam sam sebe često zamišljao kao pustinjaka - ne u bespućima šuma i planina američkog zapada, nego prije u nešto urbanijem okruženju jadranskih otoka, recimo - koji ispunjava svoj život proučavajući filozofiju.

Sigmund kaže:

Ali, to je i onaj stari renesansni, pa i ranije grčki, ideal mirnog života na ladanju, itd.

U kontekstu filozofskog puta odvajanje od uobicajene zagusene sredine je praksa koja se koristi(la) radi:

- Ciscenja inputa (buka)
- Razvijanja senzibiliteta (opazajne sposobnosti)
- Mogucnosti neometane meditacije/razmatranja (fokus)
- Sireg uvida u stvarnost

Priroda govori.


Ali se ne cuje od:

a) Neprekidne buke svacijeg blebetanja o svacemu
b) Zagusenja od "zracenja" umjetne urbane kosnice dizajnirane da zadrzi pcele unutra
c) Nerazvijenog senzibiliteta kojime se cuje/vidi


...


Kada dodjes na obalu...i u zalazak sunca vidis ljude koji okrenuti prema horizontu u njemu uzivaju, sanse su da ces vidjeti dve razlicite reakcije.

Jedan tip ce blebetati o necemu sto im je na umu ili baviti se s necim paralelno, drugi tip ce u miru i tisini posmatrati zalazak.

I jedni i drugi osjete intuitivno impuls i neku ugodu, no neki imaju razvijenije neke sposobnosti, neki ne i propustaju puno odsustvom tisine.


...


Danasnji urbanizirani covjek koji zivi u zagusenom svijetu ne zna se nositi sa tisinom i radi sve sto moze da ne ostane sam sa Sobom i svojim mislima i suoci sa vlastitom nutrinom. Bijeg od Sebe.
Bijeg od kosnice i buke je povratak Sebi.

Svaki polaznik Pitagorine skole filozofije morao je proci godine ucenja u tisini jer je Pitagora itekako znao sto se odavno zna, a to je da je tisina plodno tlo za razvijanje sposobnosti kojima se puno toga konstantno prisutnog cuje.

Filozof ne moze doci do Sophie samo razmatranjem, potrebno je i direktno iskustvo i adekvatno opazanje.
Odmak, tisina i povratak Sebi su koraci na tom putu.


...

[Nea--]

Ah, evo nešto i o čuvenoj projekciji

U stvari je riječ o "čistom uvidu" koji je skupa s vjerom element tzv čiste svijesti, ali izvanredno opisuje i mehanizam projekcije:

Čisti uvid je duh koji dovikuje svakoj svijesti: Budite za sebe same ono što vi sve jeste u sebi samima – umne.

Suština čistog uvida jest to da on u samom sebi ima drugobivstvo; no on toga nije svjestan te se zapliće time što se upušta u borbu, vjerujući da pobija nešto drugo (a ne sebe).
APSOLUTNI POJAM je kategorija; on je u tome što znanje i predmet znanja jesu jedno te isto.
Ono što čisti uvid iskazuje kao svoje drugo, ono što on iskazuje kao zabludu i laž ne može biti ništa drugo doli on sam; on može osuđivati samo ono što on jest. Što nije umno nema nikakve istine, ili što nije pojmljeno ne postoji; time dakle što um govori o nečemu drugom no što je um, on u stvari govori jedino o samom sebi; on u tome ne izlazi izvan sebe. Zbog toga ova borba s onim što je suprotno udružuje u sebi značenje da predstavlja njegovo ostvarenje.
To se ostvarenje sastoji u kretanju, da razvije momente i uzme ih natrag u sebe; jedan dio(moment) ovog kretanja je razlikovanje, u kome poimajući uvid suprotstavlja sebe samome sebi kao predmet; dokle god se zadržava u ovom momentu uvid je otuđen od sama sebe. On previđa sebe u vlastitom sadržaju kojega drži kao svoj predmet. Stoga njegov dovršetak ima taj smisao što svoj prvobitno predmetni (vanjski) sadržaj raspoznaje kao svoj. (Fenomenologija Duha)

Zato ljudi kada govore o drugima u stvari govore o sebi samima; i način na koji se čovjek odnosi prema drugome samo je pokazatelj kako se odnosi prema samome sebi.

Kada diskutira s drugim, čovjek u stvari diskutira sa samim sobom; on ne vidi i ne čuje drugoga onako kako ovaj sebe samog vidi i čuje, nego razumije samo ono što je u stanju razumjeti, a to obično nije isto što i njegov sugovornik razumije.

Dovršenje ovog procesa bilo bi uviđanje da je drugo biće samo ekran na koji projiciramo svoje slike o njemu, i da su te slike samo naše, stvorene u našem umu, i vrlo rijetko imaju nekakve stvarne veze s onim što drugo biće uistinu jest (biće često ni samo ne zna tko/što jest, a kamoli da bi netko drugi to znao bolje od njega!) ...
Tek nakon takvog dovršenja/uvida može početi istinska komunikacija između ljudi - ona se obično prepoznaje po osjećaju poštovanja i prihvaćanja, jer sada se čovjek više ne poistovjećuje s vlastitim stavovima (ulazeći u sukob sa suprotnima koje vidi "vani") nego sa (nepoznatom) suštinom, i tu istu suštinu prepoznaje u drugome i divi joj se (postignuto jedinstvo suprotnosti).

[Nea--]

To je ovo, na nekom drugom mjestu:

Duh nikada ne miruje već se stalno kreće naprijed.
Duh koji se izobražava/educira ide u svome sazrijevanju polako i tiho ka svome novom obliku, ukida jedan za drugim pojedine djeliće zgrade svoga prethodnog svijeta; nepostojanost toga svijeta nagovještavaju samo pojedini simptomi: lakomislenost kao i dosada koje u postojećem uzimaju maha, neodređeno naslućivanje nečeg nepoznatog, sve su to vjesnici približavanja nečeg novog... To novo, to prvo nastupanje nije u svojoj stvarnosti potpuno – nego je tek njegov POJAM. Početak novog duha (nauka, kruna u svijetu duha) nije u svome početku savršen – on je cjelina koja se iz sukcesivnosti/uzastopnosti i svoje rasprostrtosti vratila u sebe. /FD/

Ili ovo:

Time što je samosvijest = um, ona je, sigurna u sebe, dobila spokojstvo u odnosu na vlastitu nezavisnost i slobodu i u stanju je podnositi ih; jer ona ima izvjesnosti o samoj sebi kao o realitetu, ili o tome da sva stvarnost nije ništa drugo nego ona; njeno mišljenje jest neposredno sama stvarnost; ona se , dakle, ponaša prema stvarnosti kao idealizam. Pošto samosvijest tako shvaća sebe, njoj se čini kao da svijet za nju tek sada postaje (prije toga ona ne razumije svijet, ona ga želi i obrađuje, povlači se iz njega u sebe i iskorjenjuje sebe kao svijest). Pojedinačnost svijesti predstavlja za nju po sebi apsolutnu suštinu, ona otkriva tu svoju istinu kao svoj novi stvarni svijet koji je u svome trajanju za nju od interesa, kao što je ranije bio za nju od interesa samo u svome iščezavanju; jer postojanje svijeta postaje za nju njena vlastita istina i prisutnost: ona je sigurna da u tom svijetu shvaća jedino sebe samu. /FD/

I, jednaka istina izrečena kroz ono što zovemo duhovnost, ili ezoterija ili whatever:
"Osjetilni organi su prozori naše duše kroz koje promatramo sami sebe. Ono što nazivamo okolišem ili vanjskim svijetom samo su zrcaljenja naše duše. Zrcalo nam omogućuje da pogledamo sami sebe i bolje se spoznamo, jer pokazuje i ona područja nas koja bez zaobilaznog puta zrcaljenja uopće ne bismo mogli vidjeti. Tako je naš "okoliš" grandiozno pomoćno sredstvo na putu do samospoznaje. Kako pogled u to zrcalo nije uvijek jako radostan - jer u njemu se vidi i naša sjena - jako nam je stalo do toga da ono vanjsko odvojimo od sebe i naglasimo da "u tom slučaju sigurno nemamo nikakve veze s njim". Ali u tome leži opasnost po nas. Mi svoju takovost projiciramo prema van i vjerujemo u samostojnost naših projekcija. Onda propuštamo vratiti projekciju - tako počinje doba socijalnog rada u kojem svatko pomaže drugome, a nitko sebi samom. Za put osvještenja treba nam zrcaljenje preko onog vanjskog. Ali ne smijemo propustiti da projekciju ponovo uzmemo u sebe ako želimo postati čitavi" /R. Dahlke/

[omen4k]

Nea-- kaže:

Time što je samosvijest = um, 

Samosvijest = / = um (nije isto)

Samosvijest je svojstvo/sposobnost refleksije uma.

Razvitkom, u umu se generira samosvijest.


U ostatku tog teksta autor personificira svojstvo.
Umjesto "samosvijest" smisleniji subjekt je Dusa.

[Nea--]

Ne zanimaju me ta cjepkanja....

Svijet je fluidan a ti još uvijek minuciozno fiksiraš identitete

[omen4k]

Nea-- kaže:

Ne zanimaju me ta cjepkanja....

Nema tu nikakvih cjepkanja.

Nea-- kaže:

Svijet je fluidan a ti još uvijek minuciozno fiksiraš identitete

Nema veze sto je svijet fluidan, gradjevina iziskuje fiksne temelje.

Inace pokvareni telefon, degeneracija znanja i samo more misljenja i fantazija.
=> Labirint


Cirkus tumacenja kroz vrijeme je i doveo do danasnjeg idiotizma po pitanju duhovne naobrazbe.

[samting]

Nea-- kaže:

Ono jedino što se iznutra može promijeniti, i što se mijenja milom ili silom, to je kut gledanja - perspektiva - način na koji vidimo (a time i doživljavamo) stvari ...
Vanjski svijet uvijek samo prati tu unutarnju promjenu odnosno on je tek projekcija našeg "unutarnjeg oka" ("Što um ne zna oči ne vide")
Ne znam je li to ono što si htio reći

"Kut gledanja" je već stvoren rezultat koji dolazi nakon procesuiranja informacija. Međutim unutarnji razvoj se ne odnosi na taj dio, već na promjenu onoga šta radi onaj dio vezan za samo procesuiranje(kao i sjećanje/osjećanje). To je centar sa kojim se rađa svaki čovjek, no isti je daleko od nečega dovršenog ili bolje rečeno nečega šta je ispunilo svoje potencijale, a kamoli nečega postojanog/kristaliziranog. Prvo "običan" čovjek ne zna da postoji dio u njemu koji je potrebno razvijati, drugo onaj koji i čuje ili pročita za tu ideju ne zna ući put razvoja, treće onaj koji krene tim putem ne dolazi do ključnih stanica, ne dolazi do nepovratne točke, do procesa samorazvoja. (samorazvoja koji nije umišljaj/zamišljanje)

Vanjski svijet jest najvažniji svijet, nužnost postojanja je sadržana u istom, ili
reći - jedina sloboda je sadržana u pozitivnom djelovanju na pre-ostali život. No da bi se tako nešto moglo činiti, da bi se moglo djelovati u datom smjeru, potrebno je te stvari uvidjeti sa dovoljnom težinom. Kada je dotična nužnost uvijekprisutna, implementirana svakotrenutno, može se probati djelovati sa voljom, i eventualno sa učincima. Sve ostalo je put minimalnih/nedovoljnih utjecaja.

[mravac8]

addx kaže:

Covjekov organizam pa tako i njegov um nije magija vec realan i vrlo kompleksan objekt/proces sa svojim ogranicenjima, finocama, razlicitostima pa i defektima. Osim toga i put svakog covjeka je razlicit iz razloga koji vecinom nisu pod njegovom kontrolom. Mnogo puta sam se nacitao te suplje ponositosti ljudi koji su zapravo tek imali srece da ne trebaju nekakvu tabletu i na tom grade svoju superiornost, ne bi o tom trosio vise rijeci, samo cu se nazivcirati.


Ne znam za Sigmunda, ali Hegela bi mozda i zanimalo to o cem pisemo, s obzirom da takva znanost nije "otkrivena" u njegovo vrijeme. Ako se prica o dokidanju patnje, zbog cega ne konsolidirati filozofiju o tome sa bioloskim neuroloskim cinjenicama - pogotovo kad se prilicno dobro slazu.

Nije baš Hegel ali kad već kažeš da Hegel ne bi imao ništa protiv .... našla sam citat kojim mogu potvrditi da čovjek može upravljati svojim organizmom:

*Ta mi je spoznaja pomogla shvatiti i djela o biofeedbacku, tehnici praćenja i mjerenja raznih tjelesnih funkcija (primjerice, rada srca ili krvotoka) s ciljem stjecanja nadozora nad njima, koja sam u to vrijeme čitala. Biofeedback može i oibčnim ljudima (ne samo uzvišenim jogijma) omogućiti postizanje stanja duboke opuštenosti u kojemu je moguće svjesno upravljati fiziološkim procesima koje se do tada smtralo autonomnima nepodložnima djelovanju volje. Primjerice, svatko može povisiti temperaturu svoje ruke za dva do pet sutpnjeva često već u prvom pokušaju.*

Citat je iz knjige Molekule emocije koju je napisala dr. Candace B. Pert, neuroznanstvenica, biokemičarka.

Inače, mislim da je autogeni trening metoda uz pomoć koje se uspješno može uvježbati kontrola nad organizmom.

[La Baba yaga]

Zasto je Hegel faca?

ja mislim da je hegel ako se ne varam napumpao udanu susjedu. možda onaj tračavac sigmund zna neš više...

[parsifal]

Drag mi je Sigmund, ali istina mi je draža
=========================

Moramo budućih generacija radi dati neka mišljenja o Hegelu koja nisu nimalo pohvalna o njemu.



Suvremeni engleski filozof Bryan Magee (rođ 1930) , popularizator filozofije
piše na str. 383 svojih Filozofskih ispovijesti sljedeće:

''Šopenhaur je posjećivao 2 godine Fichteova predavanja i zaključio da Fichte nije pravi filozof već šarlatan , tj on samo koristi filozofiju za svoje ime i probitak.''
Šopenhauer je zaključio slično o Schellingu i Hegelu ( )

Evo što piše o njima

''Fichte, Schelling i Hegel ( ) po mom mišljenju nisu filozofi ! Njima nedostaje prvi zahtjev koji filozof mora ispuniti a to je ozbiljnost i poštenje u istraživanju. Oni su obični sofisti . Oni ne traže istinu nego samo svoj probitak u svijetu. Uhljebi su koji dobivaju pomoć od države , i traže visoke honorare od studenata i izdavača.
Sve to čine uz najveći moguću pompu u vezi svoje lažne filozofije.
Njih se ne može uvažiti kao cijenjene mislioce ljudskog roda.
Ipak mora im se odati priznanje za talent koji nema veze sa filozofijom. Uspjeli su uvjeriti širu publiku da su ono što nisu.''

[parsifal]

Ima još

Šopenhauer je prezirao Hegela i sada mi je konačno jasno zašto Sigmund svih ovih godina i pisanja nije imao pohvalno mišljenje o gosponu Šopenhaueru.

=====

[The reader will have to study Schopenhauer for himself to decide if the great German philosopher proves that he, too, is a jackass.]

=========
Schopenhauer despised Fichte and Schelling, but he hated Hegel and described him as ‘that clumsy and nauseating charlatan, that pernicious person, who completely disorganized and ruined the minds of a whole generation.’

On almost any square foot of ground in the landscape of his writings a geyser of wrath may suddenly erupt, spewing out imprecations against the same three men. ‘What was senseless and without meaning at once took refuge in obscure exposition and language. Fichte was the first to grasp and make use of this privilege; Schelling at best equalled him in this, and a host of hungry scribblers without intellect or honesty soon surpassed them both. But the greatest effrontery in serving up sheer nonsense, in scrabbling together senseless and maddening webs of words, such as had previously been heard only in madhouses, finally appeared in Hegel...’ Hegel, said Schopenhauer, was ‘a commonplace, inane, loathsome, repulsive and ignorant charlatan, who with unparalleled effrontery compiled a system of crazy nonsense that was trumpeted abroad as immortal wisdom by his mercenary followers...’ I do not think anything in the whole history of philosophy compares with this invective by one now world-famous philosopher against another, especially when one considers that they were near-contemporaries and colleagues.

Bryan Magee (from Confessions of a Philosopher, 1997)

[Nea--]

Inače, kad nekoga strastveno mrziš i prezireš, onda je - to svatko zna - sve što o njemu napišeš i kažeš a što proizlazi iz takvih neosviještenih osjećaja, svakako sušta istina and nothing but the truth

/Ne znam gdje si ti o tome čitao, ali ovamo gdje sam čitala ja spomenut je jedan zanimljiv podatak: Šopenhauer je mrzio Hegela jer su na Hegelova predavanja svi hrlili i sala mu je uvijek bila dupkom puna, dočim je Šopenhauer, onako mrzovoljan kakav je bio, pričao uglavnoj praznoj prostoriji Dakle, školski primjer ljubomore and thats all there is to it ... /

[parsifal]

Nea-- kaže:

Dakle, školski primjer ljubomore and thats all there is to it ... /

Prejednostavno je i preženski i presapuničarski kritiku nečeg svesti na ljubomoru.
Moja neznatnost misli ipak nekako sofisticiranije da su geniji kao Hegel takove multidimenzionalnosti da su u pravu i Šopenhauer i Sigmund i moj frend niže .

Slično je za Gandhija. On je bio ono što bi katolici rekli svetac, a istovremeno je bio čudak i seksualni pervertit. Da je to moguće znaće onaj koji poznaje u detalje Gandhijev život i odnose prema svojim unukama

btw

Evo što jedan moderan filozof i mudrac ( s kojim se povremeno dopisujem piše o Hegelu . (btw on misli da je Ayn Rand genije iako moj forumski prijatelj Sigmund misli da je ona perverzna kučka . )
dakle čovjeku ni iz džepa ni u džep i evo što on misli o Hegelu ,a što svakako nije iz ljubomore.
Btw to sam oduvijek mislio i ja i Osho ,ali hebiga nitko pa ni ti me ozbiljno ne shvaća pa pokušavam svoju odbojnost prema Hegelu potkrijepiti raznoraznim mudracima koje čak ni Nea neće moći svesti na neki zajednički banalni nazivnik kao što je ljubomora

===

[parsifal]

(boldanja i smajlići u tekstu su parsifalovi !! )


Hegel's Philosophy of Mind

For me, a professional philosopher, reading German philosophers is about as as pleasant as undergoing a root canal. My first exposure to German philosophy and Hegel was as a UCSD student (1969-1973), under the tutelage of the iconic Herbert Marcuse. At that time, I found Hegel almost unreadable. I attributed that to my age (18) and lack of philosophic sophistication. But now, half a century later, as I again scrutinize Hegel, I still find him almost unreadable.

Why are so many German philosophers so tough to read and grok? Heidegger’s statement regarding philosophic considerations of nothingness – “Genuine utterances about the nothing must always remain unusual. It cannot be made common. It dissolves when placed in the cheap acid of mere logical acumen” – can be extended to German philosophy in general. In other words, the motive of these Teutonic philosophers was to compose turgid, twisted prose, which the philosophically unsophisticated mistake for profundity that is beyond their grasp.

To the philosophically sophisticated, meaning those steeped in both Western and Eastern philosophy, it couldn’t be clearer that Hegel has appropriated the idea of the Absolute Mind (Spirit) as ultimate reality from Eastern spiritual traditions – but that his appropriation does not do the subjects of Mind and Spirit justice. Rather, it reduces them to Hegel’s peculiar forms of psychologized idealism and historical phenomenology.

In order to grok Absolute Mind (Spirit), the Ground upon which Hegel’s philosophy is built, one must understand that it is not just Consciousness, but also Light-Energy, or Divine Power. Hegel, however, is ignorant regarding this Light-Energy, which is the same hypostasis as the Christian Holy Spirit, The Buddhist Sambhogakaya, and Hindu Shakti.

Regarding pneumatology (the study of the Holy Spirit), he writes, “Pneumatology, or, as it was also called, Rational Psychology, has been already alluded to in the Introduction to the Logic as an abstract and generalising metaphysic of the subject.” Further substantiation of his failure to understand Spirit as radiant Divine Power is made clear in Wikipedia. Per Wikipedia, “Geist [Spirit] is a central concept in Hegel's ‘The Phenomenology of Spirit.’ According to Hegel, the Weltgeist ("world spirit") is not an actual object or a transcendental, Godlike thing, but a means of philosophizing about history.”

To understand Mind-Spirit, or Consciousness-Energy, and how it manifests as one’s contracted soul or mind, one must study Hindu tantric teachings, especially nondual Kashmir Shavism, the foremost of these teachings. Kashmir Shaivism, via a 36-tattva (or constituent-principle) schema, details the implication (and contraction) of Mind- Spirit (or Cit-Shakti) in (and into) life-forms and matter. When one understands (and better yet experiences) Mind, or Consciouness, as Spirit, or Shakti, one can view Hegel from higher ground, and “look down upon” his phenomenology of Spirit as an exoteric and reductive contrivance.

An individual steeped in Kashmir Shavism and Buddhist Mind-Only philosophy (epitomized by the Lankavatara Sutra) could thoroughly deconstruct Hegel’s Mind (and mind) writings. But since this is just a review, I’ll simply pick out and analyze a few excerpts from this book.

Hegel writes. “From our point of view Mind has for its presupposition Nature, of which it is the truth, and for that reason its absolute prius. In this its truth Nature is vanished, and mind has resulted as the “Idea” entered on possession of itself. Here the subject and object of the Idea are one—either is the intelligent unity, the notion.”

Is it possible to write more tortuous, inchoate crap than this? Writings like this are why Hegel is unreadable even for professional philosophers, some of whom are dumb enough to waste years of their life in a vain attempt to decipher his cryptic claptrap. Ayn Rand had it right when she wrote, “And no one has ever read Hegel (even though many have looked at every word on his every page).”

Hegel writes, “Though the sensitive individuality is undoubtedly a monadic individual, it is because immediate, not yet as its self not a true subject reflected into itself, and is therefore passive.”

Individuality, whether “sensitive” or not, is a quality that an individual has, but individuality itself is not a separate individual apart from the self, as Hegel has it. In fact, the term individual, per J. Krishnamurti, means one who is undivided. An individual self can be sensitive, but sensitive individuality cannot be an individual, monadic or not.

“But cognition is genuine, just so far as it realises itself, or makes the concept its own. This nominal description has its concrete meaning exactly where cognition has it.”

Cognition does not realize itself or make a concept its own. Cognition is simply a term to describe the action of acquiring knowledge of something. The sentence “This nominal description has its concrete meaning exactly where cognition has it” is a vacuous, superfluous statement. All meaning is subjective, and can only be located in the mind of a person (subject) who mentally constructs it.

“In Logic there was thought, but in its implicitness, and as reason develops itself in this distinction-lacking medium.”

Unbeknownst to the brain-warped Hegel, logic, the non-contradictory identification of the facts of reality, demands conscious, explicit reasoning, or thinking. And this reasoning develops, or takes place, in a distinction-making medium, one’s discriminating mind.

I could go on ad infinitum deconstructing Hegel, but I have better things to do with my time. So I’ll stop now and give this book what it deserves: a single star.

[Sigmund]

Što se tiče Schopenhauera, dovoljno je vidjeti koliki je utjecaj izvršio on, a koliki Hegel. Zna li itko neki zanimljivi uvid do kojeg je S. došao? Neki zgodni citat, barem? Ne bih rekao. Meni se čini da je jedini razlog što se S.-a danas još uopće blijedo prisjećamo taj što je bio popularan u bečkim mondenim krugovima na prijelazu stoljeća.
A ovo iz zadnjeg posta je toliko nesupstancijalno da se nema što komentirati. Bojim se da je, u slučaju tvog prijatelja, želja da se "dekonstruira" Hegel mnogo, mnogo veća od mogućnosti da se to zaista učini. BTW Hegel je praktički izmislio "dekonstrukciju", pa bi dekonstruiranje dekonstruiranog bilo nešto vrlo slično "negaciji negacije", dakle - konstrukciji. I dakako, to nas dovodi do uvida da je svaki filozofski sustav konstrukcija, to jest, on ne može biti isključivo dekonstrukcija, nego mora biti i dekonstrukcija dekonstrukcije. Osim toga, pitanje je je li izjava da je nešto "unreadable" kritična ili samokritična? Sve je "unreadable", uključujući najjednostavnije moguće stvari, ako ti nedostaje "ključ" za čitanje.