'Sve se može kad se hoće.'

[chocolatecookie]

Ontopik, mislim da nije loše tu i tamo se sjetiti da na kraju života nikome ne kažu "nije ti bilo dobro? onda ti evo repriza, s više para/boljim roditeljima/više općenite sreće".

[Hilda]

Motive kaže:

Kad smo kod mudrih izreka, ja volim ovu: "God, grant me the serenity to accept the things I cannot change, courage to change the things I can, and wisdom to know the difference."

Najbolja izreka ikad.


Naravno da se ne rađamo svi s istim starnim pozicijama. I naravno da ne možemo sve što poželimo. I to ne samo zbog starnih pozicija. Puno je tu faktora, od inteligencije, karaktera na dalje.
Ali možemo nešto. Mudrost je prepoznati što i uokviriti svoje želje u realne okvire. Kad prihvatiš svoju startnu poziciju i prepoznaš realne okvire pa ih nekako i ostvariš, onda dođe i mogućnost proširenja tih okvira.
Ako odmah želiš izvan okvira, obično ne dođeš ni do onog prvog realno mogućeg. Jer si se fokusirao na nemoguće. Pri tome motivacija ode pa-pa.
Zato treba paziti i što želiš.
Dugoročno, možeš imati cilj koji trenutno nije moguć, ali ti postupci moraju biti usmjereni na (tko je ono napisao da život nije sprint nego maraton? ) na prvi kilometar.

Motivacijske govornike ne bi kompletno odbacila kao smijuriju. Ima boljih i gorih, ali nekima mogu pomoći da se pokrenu.

[Pješčani sat]

chocolatecookie kaže:

Je, da. Zato super ljudi ponekad obole i umru mlađahni, a ugledni SS-ovci gdjekad dožive duboku starost i najgori im je problem kapanje špine.

nisam radila analizu koliko je netko bio sretan i zadovoljan, pa mu se zadovoljstvo povećavalo u životu, a ipak je umro.
i koliko su ugledni SSovci bili zadovoljni svojim poslom, pa im se zadovoljstvo povećavalo u životu, i opet su umrli.
ti jesi?

kako si uspjela povezati smrt s time? kad bi ljudi, po tebi, trebali umrijeti? postoji neka lenta vremena kad tko zaslužuje?

vraćanje nazad onog što pružaš doživljavam kao ogledalo. ako tražiš dobrotu u drugim ljudima, naći ćeš je. prilaziti će ti ljudi s dobrim namjerama. ono na što obraćaš pažnju, na temelju tog ocjenjuješ svoj život.
umrijet će ovako i onako.

jel moram sad napisati da ovo nije 100% garancija svakog božjeg dana i događaja, ili se podrazumijeva?

[bigblue2010]

pozitivax kaže:

Zapravo i ustvari... stvarno se sve može što se hoće ali problem smo mi koji ponekad ili često nećemo, nemamo dovoljno energije ni ljubavi za naše snove, zeznuli su nas idejama da se uklopimo i da ne možemo sve. Često smo i lijeni pa pristajemo na štetne kompromise.
No istina je... sve se može ako si zdrav, slobodan i u glavi posložen sa svojim planovima i ciljevima. Kada se potrudiš strpljivo i uporno. Nema granica. To je bulšit. Danas je svijet pun mogućnosti za sve.

Volim ljude koji znaju što žele i od toga ne odustaju. Ponekad nas bolest i život baci na koljena ali ne treba odustati.
Bez obzira kada shvatili i kako taj princip...stvarno se sve može kada hoće a vi rasčlanite izgovore, svaka odvojeno, za nešto što niste ostvarile:
nemam love, vremena, kriva mi mama, muž, stric, nemam energije, moram ugoditi ovomer, onome, živim tu pa ne mogu, imam puno posla, puno briga bla bla bla
Izgovori.
Onda se sjetite koliko često dnevno posvetite svome cilju, želji radeći na tome?
Kaj sve radimo ili ne radimo umjesto toga ? Koliko često sjedimo (kao ja danas ) na kavici umjesto da radimo na svom snu ? Koliko smo se spremni žrtvovati za naš san ?
Svi imamo samo 24 sata. Bill Gates, neka slavna glumica, neki biznismen i mi...Svi. Nema izuzeća. Problem je kaj neki u tih 24 sata rade na svom snu i žrtvuju se a drugi ne.
Fensam strašno ovaj video ma koliko nekome to djelovalo patetično :

https://youtu.be/1rQwbZ3OCco



Mi smo šlampava, lakonoga, mediteranska bića (pojist, popit zaleć pred tv ili komp ili tračat na kavicama) posebno prema sebi i prema našim planovima.
Fali nam discipline.
Ima jedan dobar citat

Neprekidan trud, a ne snaga i inteligencija, je ključ da otključamo naše mogućnosti.

Slažem se. Jedino video nisam pogledala, pa ne znam što mislim o njemu. A naročito se slažem s ovim zaključkom o mediteranskom mentalitetu, što je kod nas još pojačano slavenskim pesimizmom i tromošću.

Treba snage iskoprcat se iz te mentalne kaljuže. Poticajna okolina puno znači, vidi samo kako naši ljudi budu uspješniji vani nego doma.

Ja osobno vjerujem u snagu pozitivnog razmisljanja, ali ne na način da bog zavoli moju vibraciju, pa mi pošalje gomilu love, nego to pozitivno razmišljanje i vjera u dobar ishod drži motivaciju na visokom nivou i onda nađeš načine da ostvariš cilj.
I cilj je često problem. Pitaš ljude naokolo što žele, koji su im ciljevi u 1, 3 i 5 godina i većina ih počne zamuckivati i onda izjave da samo žele biti zdravi, sretni i imati vremena za familiju. Što se podrazumijeva, ali dalje ne znaju ništa.

Poruke s Jane su u stvari bile citati od Louse Hay. Baš me zanima koliko su joj to platili, a koliko su i kome platili za korištenje imena Malena i Klepetan.

[nalij pero]

Znači kad se pojavi ljudsko biće koje ne poklekne pred idejom vlastite nemoći odnosno zemaljske neautonomije, onda je vrijeme za vjerovanje u božicu Fortunu .

[pozitivax]

bigblue2010 kaže:

Slažem se. Jedino video nisam pogledala, pa ne znam što mislim o njemu. A naročito se slažem s ovim zaključkom o mediteranskom mentalitetu, što je kod nas još pojačano slavenskim pesimizmom i tromošću.

Treba snage iskoprcat se iz te mentalne kaljuže. Poticajna okolina puno znači, vidi samo kako naši ljudi budu uspješniji vani nego doma.

Ja osobno vjerujem u snagu pozitivnog razmisljanja, ali ne na način da bog zavoli moju vibraciju, pa mi pošalje gomilu love, nego to pozitivno razmišljanje i vjera u dobar ishod drži motivaciju na visokom nivou i onda nađeš načine da ostvariš cilj.
I cilj je često problem. Pitaš ljude naokolo što žele, koji su im ciljevi u 1, 3 i 5 godina i većina ih počne zamuckivati i onda izjave da samo žele biti zdravi, sretni i imati vremena za familiju. Što se podrazumijeva, ali dalje ne znaju ništa.

Poruke s Jane su u stvari bile citati od Louse Hay. Baš me zanima koliko su joj to platili, a koliko su i kome platili za korištenje imena Malena i Klepetan.

Pusti to... to je više u sferi biznisa.

Uz divnu mediteransku opuštenost na štetu nam ide i taj, kako kažeš Bigblue, slavenski pesimizam. Ne bih rekla toliko i tromost koliko robovski sistem vjerovanja "šuti, prilagodi se, stoj gdje jesi to je za gazde a ne za kmete, kud ćeš dalje, budi sretan sa onim što ti je dano, muči i radi, odi u dućan ili zalegni pred tv, neka pametniji misle za tebe, igraj loto"
Na engleskom rob se piše slave... jer svi slavenski narodi imaju nešto od robovskog majnd seta u glavi, zbog nečega smo dobri robovi.
Svakakve nule su nam autoriteti.
Grozno ali je tako, trebas amo pogledati povijest. Iako znamo ponekad puknuti uglavnom samo jamramo, prigovaramo i ne radimo ništa...čak i kada smo ugnjetavani. Koji crni snovi ! Prilagođavamo se ugnjetavaču. Posebno političkim nulama i sirovinama koje nisu ni za čuvanje ofci.
To treba mijenjati.
U glavi. Izbaciti iz glave kmetski majnd set i čekanje da nam drugi ili slučajne okolnosti promijene život na bolje.

Znaju se ismijavati iz gospođe Bučević ali ne vide da žena ima prekrasan novi stan, koji nije dobila na lotu niti šljakajući za sitnu lovu... ne vide koliko ljudi dolazi na njene seminare, kolike je ljude potaknula na ljubav prema sebi i promjenu stavova da se ništa ne može. Kako živi svoj san. Nije ga ostvarila sjedeći na kavicama.
Ona je dokaz da se trud isplati i da trebamo lajf trenere obzirom koliko su ljudi mlitavi i nemotivirani, zatupljeni da je životni uspjeh šljakati i trpjeti nekoga glupog šefa do penzije na poslu na kojem ljudi nisu sretni.
Npr. kod nas aktivan život i ostvarenje snova završava sa 40 a vani su ljudi od 70 aktivniji nego neki naši od 40. Po pitanju kvalitete života.
Sve je u glavi.
Koji su vaši snovi ? Koliko radite na njima ?
Koja uvjerenja imate da je vaš san nemoguć ? Tko vas je u to uvjerio. Koliko se motiviramo a koliko smo puta sebe uvjerili da nešto ne možemo ?
Kao što sam ja sebe uvjeravala par godina da ne mogu jel baratati sa pametnim mobačom nego samo sa onim na tipke. Unatoč svemu kaj sam postigla na nekom drugom polju života. Sramota me to priznati ali eto ti snage negativnog uvjerenja.

Nu videa jer nema do Les Browna.

https://youtu.be/U6jRWI8_kXk



Motivirajte se žene jer nikome nije stalo do vašega sna osim vas. Nikome.

[atlantis]

ne bih rekla da svi mogu sve, ali niti da nitko ne može ništa :mudrost:

smatram da je bitno u glavi posložiti ono što možeš i ono što ne možeš i tako si poredati ciljeve u životu


ja ne brijem da ću ikad biti besramno bogata zato jer nemam valjda 50% osobina koje trebaš imati da dođeš do tog nekog nivoa. s druge strane se nadam da nikad neću biti siromašna i to zato jer imam onih drugih 50% osobina potrebnih da budeš super bogat. i stoga sam si posložila cijljeve u skladu s time pa ne brijem na ferari i vikendicu na maldivima ali brijem na auto srednje klase i godišnji odmor

ne vjerujem u sreću nego u splet okolnosti na koje više ili manje utječemo svojim postupcima

[Hilda]

Zašto misliš da netko ne može biti sretan i s tim poso-kuća-sport-hobi životom i da ne zna što želi ako tako živi?

U redu je i nemati snove o životu kakav ne živi većina. Ili kakav ti smatraš poželjnim. Ili ja.


Edit: i di se sad izgubio Pozitivin post na koji ovo odgovorih?

[fuj]

nije hilda luda.
i ja sam ga vidjela.

[Hilda]

Fala ti ko sestri već sam krenula po drugim temama tražit...
A valjda je skužila da je zabrijala pa je obrisala.

[isadora w.]

Tika kaže:

Pics or it didn't happen.

hahah.

inače, kad je već netko spomenuo overthinking, sumnje i unutarnje dubioze, meni je sport zbilja pomogao s tim. u kombinaciji sa priznavanjem i prepoznavanjem svega što jesam postigla, a zahtijevalo je truda i vremena.
onda kad se ubijaš od truda i rada, a čini ti se da sve ide naopako i nemaš kontrolu (na ovo mislim kad kažem 'sreća') jer nije sve u tvojim rukama, iznimno mi dobro dođe što imam jedno mjesto na svijetu gdje to nije tako. gdje ako se trudiš (i ne ždereš eurokrem) dolaziš do cilja, bez iznimke. tamo nema 'ne znam, ne mogu, uh, kako ću ja to', nego rad, red i rezultat.
dosta mi je to vrijedilo da se bolje fokusiram na neke ostale ciljeve i vidim sebe iz malo drukčije perspektive.

Pješčani sat kaže:

po meni, život bi trebao biti na tvojoj strani dok ga gradiš, i ako se neka vrata zatvore, nije baš nabolji način lupati na ta vrata idućih 10 godina, razbijati šarke, lomiti kvaku, kampirati pred njima dok se jednog dana ne raspadnu. bolje bi bilo ući na neka druga vrata koja ti taj tvoj život ponudi, uz manje muke.
problem je što to u našoj kulturi nije na cijeni, i promoviraju se žrtve i patnici.

ae, treba znati i kad odustati.

Cats kaže:

A možda mi je jednostavno prokuhao mozak

ma nije

pa dajte mi neki primjer dobrih sadržaja takve vrste, priznajem da nisam puno švrljala po tom žanru.

JPK kaže:

Ali s druge strane, ljudi daleko prečesto sreći pripisuju stvari koje nisu zasluga sreće (i to im je opravdanje da ništa ne pokušavaju jer ionako nema smisla i ne može se).
Jer sreća što se neka prilika pojavila ništa ne znači ako nisi spreman iskoristiti je, a to zahtijeva planiranje i promišljenost.

slažem se, ali pod 'sreća' mislim da se ne nađeš pred nemogućim izazovima koje nisi izazvao svojim (ne)djelovanjem, velika je sreća u životu i da te ne trkne neka bolest, i tako dalje.

warpedcat kaže:

Je li vam motivacija za neke bitnije stvari u zivotu bila bas intrinzicna ili vam je trebao spoljni poticaj?

Inspiriraju li vas vise pobjede ili porazi (uvjetno receno)? Mene cesto porazi . Ako mi nesto ide brzo i lako, znam se previse opustiti.

ništa kod mene vanjski utjecaj, samo intrizična motivacija i želja.
možda bi bilo bolje da me više tangiraju tuđe ideje, ali tako je kako je.

ne inspiriraju me porazi baš, kad malo bolje razmislim, ne znam ni što bih izdvojila kao neki životni poraz? u principu sve uspijem istjerati do kraja, na ovaj ili onaj način. neke odluke su na kraju imale loš rezultat, ali ni to baš ne gledam kao poraz, rizik je bio, drago mi je da sam imala muda.
možda je to racionalizacija, ali kes ke se.

više me inspirira slaganje recki kad nešto uspijem.
a osobito me inspirira kad godinu dana slušam kako se baš ne bih trebala nadati, kako baš ne bih trebala računati na to, kako je to jako ovako i onako, pa uspijem. in your face.
doduše, rado bih sahranila ta iskustva i sutra potpisala da budem opuštena zauvijek nekako mi se ne da više, malo sam sad već umorna od toga da sve mora težim putem. ok, super, dokazala sam da mogu, daj sad neku laganu.

eto, to me općenito iritira u našem društvu, što nam je kresanje krila nacionalni sport.
ne može se.
ne radi se to tako.
ne daj bože nekakvog angažmana izvan gledanja svog dupeta, odmah si prvoklasni luđak, pa što to sebi radiš, zašto se živciraš, pa šta si očekivao...suludo, jebote.

freddie"s queen kaže:

Da li je necija depresija ili anksioznost kao deklarirani medicinski poremecaji "izlika" za ne ostvarivanje svojih ciljeva?!

ne volim baš riječ 'izlika', ali da su ometajući faktori, pa jesu. zar nisu?

Incongruity kaže:

E, što se tiče toga "sve se može kad se hoće" - vjerujem da on može sve kad hoće. Sigurno. Za njega nema zime i neće ni biti.

Sa druge strane, ja možda mogu svašta, ali će me sumnje u svoje sposobnosti i nesigurnost u svoje sudove uvijek sputati i... na kraju postignem što hoću, ali to što hoću se na samom početku skresalo na mnogo mršavu verziju sebe.

Može li meni neko od tih motivacijskih govornika pomoći da dobijem samopouzdanje koje ta konjina u službenom autu ima? Može đavla... sa tim se rodiš ili ne, i onda ti još to sa čim se rodiš lijepo uzgajaju ako si muško, ili ubijaju ako si žensko (uglavnom).

drito.

ah, najlakše je da ti kažem da moraš sebi dati malo više kredita i priznati si da uspiješ u stvarima koje zacrtaš, da nije bed pasti ni fejlati, da se ništa strašno neće dogoditi ako ne uspiješ, da je važno probati ako ti je stalo...provesti to u djelo je pak druga stvar.
nekome lagana, nekome teška.

Motive kaže:

Kad smo kod mudrih izreka, ja volim ovu: "God, grant me the serenity to accept the things I cannot change, courage to change the things I can, and wisdom to know the difference."

i ja.

inače, zbilja nisam zavidna ni ljubomorna. da ne ispadne krivo, mislim da to nije iz plemenitih pobuda, nego čiste egocentričnosti jednostavno sam fokusirana na svoje.

[isadora w.]

Hilda kaže:

Edit: i di se sad izgubio Pozitivin post na koji ovo odgovorih?

upao u vortex, bajgons.

[Pješčani sat]

isadora w. kaže:

pa dajte mi neki primjer dobrih sadržaja takve vrste, priznajem da nisam puno švrljala po tom žanru.

meni je novije otkriće Wayne Dyer.
pogledaj, ne drži baš borbene govore, a ima i ruke i noge .
već je muerto, zapravo, ali paše mi njegov smireni ton, i više priča o egu, životu, odnosu čovjeka prema sebi i svom životu.

e da, sviđam biceps i triceps

[wild rider7]

zanimljiva tema.
svašta bih nešto citirala, ali izgubila bih nit, otišla predugačko, pa izvadak usput:

warpedcat kaže:

A jeste ikad vi pomislili - e pa ako moze on/a mogu bome i ja ?

nikada ovo. obično kopam po sebi i razmišljam koji kamen mogu pomaknuti, zakotrljati s resursima koje imam.

warpedcat kaže:

Imam jos pitanja :inspirirana:

Je li vam motivacija za neke bitnije stvari u zivotu bila bas intrinzicna ili vam je trebao spoljni poticaj?

Koliko je uopce moguce kod nekog probuditi interes za nesto ako je poprilicno nezainteresiran isprva? Ovo mozda najbolje znaju prosvjetni radnici, pa ako se nekome da da mi odgovori...

Inspiriraju li vas vise pobjede ili porazi (uvjetno receno)? Mene cesto porazi . Ako mi nesto ide brzo i lako, znam se previse opustiti.

Ima li ista od ovoga veze s temom?

osobno me više motiviraju pobjede od poraza. daju dodatan elan nekako.
ali i porazi su izazovni. osim u pms danima.

[Velo C. Raptor]

Imas lijepu ruku, Isadora

Ja volim i poraze. Na njim nekako vise naucim... samo ne smije se dopustiti da te preuzme u potpunosti. Neke stvari ni ne mozes nauciti pobjedama... recimo šah

[Flying Buttress]

isadora w. kaže:

'možeš biti sve što želiš.'
pa tako neki ljudi koji revu kao prosječan dalmatinski magarac misle da im je mjesto na the voiceu.

Užasna mi je ta rečenica, pogotovo kada ju roditelji prenose djeci. Pa dobivamo hrpu ljudi koji su, eto, završili gimnaziju i završili fakultet i sad su ljuti jer ih nije dočekala exec. pozicija i hrpa para na prvom poslu.
To su isti oni ljudi koji misle da netko laže kad kaže da je zadovoljan poslom/mužem/djecom jer to naprosto nije moguće. Ključ toga, po mom skromnom mišljenju , leži u ranom odgoju kada mnogi roditelji, često i u najboljoj namjeri, guraju djecu u određenom smjeru, ne prihvaćajući da to nije djetetov afinitet, a u nekim slučajevima ni kapacitet.

isadora w. kaže:

ako ostavim po strani svoje uvjerenje da je hrpa tog motivacijskog gnojiva i šupljih floskula loreal kulture

S ovim opisom se slažem, i mislim da nijedan motivacijski priručnik ne može učiniti čovjeka nečim što karakterom nije (zavodnike od sramežljivaca, šefove od radilica). Takva "naučena" ponašanja se uglavnom lako prepoznaju i vidi se da su fejk.

isadora w. kaže:

mi u našoj maloj kasabici od države redovito brusimo očnjake nad sljedećim:

-sve se može kad se hoće.
-posla ima za one koji hoće raditi.
-može se uspjeti ako si vrijedan.
-nisi dovoljno proaktivan.
-and so on.

Koliko god su ovo glupe izjave (pogotovo ako netko nudi takvo rješenje s visoka), meni su bliskije nego one druge koje također često čujemo:
-kod nas ti fakultet ne garantira ništa
-džaba ti pamet kada se uspijeva samo preko veze
-svi sposobni Hrvati naprosto moraju završiti u Irskoj jer će im ovdje biti grozno.
S time se nikako ne slažem. Da, ima puno primjera nepotizma i uhljebljivanja, ali ako se radi o nesposobnjakovićima, takvi će imati tu "sreću" da su u državnoj službi, ali uglavnom neće imati bolju poziciju od pregledavanja papira i udaranja pečata.

Ono što mnogi nazivaju srećom je samo jedna od prilika koja nam se pružila, a jedan će ju ustostručiti, dok ju drugi neće ni primijetiti.
Imam primjer na poslu, SSS čovjek u društvu VSS-ovaca - imao je sreću da je falilo ljudi i upao je unutra. Onda je imao sreću da je falilo ljudi sa specifičnim znanjem i šef mu je rekao da to nauči. Prošla je godina dana - naučio nije ništa, došao je drugi s tim specifičnim znanjem, a prvi i dalje jamra kako je šef grozan i kako mu je teško.

Volim ljude s mudima. Eto, ispada da baš takvi ne okrivljavaju tisuću i jednu stvar za svoj -uvjetno rečeno- neuspjeh.

sonja:) kaže:

"Što šalješ u svemir to će ti se i vratiti."

S ovim se slažem, ne mogu zamisliti da osobi* koja je svaki dan negativna, govori da su svi muškarci svinje, da su na poslu gadovi, da joj je mama kuja, da je frendica kurva - svemir pošalje divnog suosjećajnog muškarca, povišicu i dobar odnos s obitelji i prijateljima
*opisana osoba postoji u RL

[isadora w.]

hvala, ostala sam tičici dužna sliku, pa da obranim svoju linoladu.

Flying Buttress kaže:

Koliko god su ovo glupe izjave (pogotovo ako netko nudi takvo rješenje s visoka), meni su bliskije nego one druge koje također često čujemo:
-kod nas ti fakultet ne garantira ništa
-džaba ti pamet kada se uspijeva samo preko veze
-svi sposobni Hrvati naprosto moraju završiti u Irskoj jer će im ovdje biti grozno.
S time se nikako ne slažem. Da, ima puno primjera nepotizma i uhljebljivanja, ali ako se radi o nesposobnjakovićima, takvi će imati tu "sreću" da su u državnoj službi, ali uglavnom neće imati bolju poziciju od pregledavanja papira i udaranja pečata.

slažem se i ne podnosim toliku kolektivnu negativu, jedino se, na svoju preveliku žalost, ne mogu složiti da ne postoje beskorisni mediokriteti na višim pozicijama. i to ne mediokriteti, nego još malo ispod toga.

to je ono 'više sreće nego pameti'.

ajme, ovaj wayne traje 2 sata
probaću.

[listen21]

Hilda kaže:

Motivacijske govornike ne bi kompletno odbacila kao smijuriju. Ima boljih i gorih, ali nekima mogu pomoći da se pokrenu.

Tako je i sa self - help literaturom.
Uvriježeno je mišljenje da je to samo hrpa 'think pink' smeća, što jednostavno nije istina. Kao u svemu, ima i boljih i gorih uradaka.

Problem je to što su ljudi mentalno lijeni.

Self help knjiga se ne čita tako da se preleti i očekuje od toga bogzna što.

Knjige samopomoći često sadrže neke upitnike i sl. Navode pitanja koja sam sebi moraš postaviti. To vrlo često zahtijeva da o nekim stvarima pošteno razmisliš, pa i da uzmeš papir i olovku u ruke.

Svojedobno sam čitala takvu literaturu. I u nekoj mjeri mi je pomoglo.

[Noomi]

Flying Buttress kaže:

S ovim se slažem, ne mogu zamisliti da osobi* koja je svaki dan negativna, govori da su svi muškarci svinje, da su na poslu gadovi, da joj je mama kuja, da je frendica kurva - svemir pošalje divnog suosjećajnog muškarca, povišicu i dobar odnos s obitelji i prijateljima
*opisana osoba postoji u RL

A ne znam za dio o muškarcima, znam podosta rospija koje su završile s divnim muškarcima koji im ljube tlo pod nogama. I obratno.

Iako vjerujem u onu attitude is everything, ne vjerujem u karmu (tj. svemir) nikako.

[listen21]

Noomi kaže:

A ne znam za dio o muškarcima, znam podosta rospija koje su završile s divnim muškarcima koji im ljube tlo pod nogama. I obratno.

Vjerujem u onu adittude is everything ali ne vjerujem u karmu (tj. svemir) nikako.

Mazohista k'o u priči...

Eh da nam je to netko rekao...