ASK KIRMIZI (2013): Užitak gledanja omiljenog glumca, ali pomalo gorak okus prevelikog očekivanja
Quote:
Ina84 kaže:
Pogledala sam Ask Kirmizi sinoć i moram priznat da sam ostala zatečena...Film treba pogledati i Ivančice jedva čekam šta ćeš ti napisati.
|
Nakon što sam pogledala film, pustila da se slegnu dojmovi, nabacila sam nešto na papir (doslovno, papir i olovka), a onda u panici tražila tvoj osvrt jer mi se moj dojam činio previše kritičan. Utješilo me da i kod ovog filma razmišljamo slično (da ne kažem isto). Opet pišem osvrt poslije tebe pa se ponavljam, jer si ti već rekla bitno.
Potpisujem sve što si napisala, ali izdvajam neke dijelove, i ostavljam svoj trag.
Ambiciozno zamišljen film, vizualno raskošan (kamera fotografija) s kadrovima koji će se pamtit, s glumačkom podijelom pogođenom kao u malo kojem filmu, film koji je obećavao puno, ali je meni ostvario malo od tog obećanog, jednostavno me nije uvjerio.
Quote:
Ina84 kaže:
Prva riječ koja mi fali u filmu je toplina.Sve je nekako zbrzano.
|
I s ove dvije rečenice si pokrila najveće nedostatke filma, s tim da je tvoja senzibilnost bolje detektirala nedostatak topline, ja to nisam znala definirati. Ponekad se čini da je film samo niz jako atraktivnih slika, ali vrlo mlako povezanih u cjelinu. Uz to dotiče puno motiva, ali sve ostavlja nedovšeno.
Quote:
Ina84 kaže:
Nije problem u glumi.Tayanc je odličan,zna prenjeti svaku emociju ne mogu ovdje duljiti ali i Nurgul i Ezgi su odlične Nurgul naročito fascinantna je.
|
Naprotiv, ona spašava film. Glumačka postava odlična, i po glumačkim ostvarenjima i po atraktivnosti. Ako sam i totalno subjektivna kad je Tayanc u pitanju (iako sasvim odgovorno i racionalno tvrdim da je izvrstan glumac), nije mogao odigrati bolje nego što je, vrhunski.
Uloga Nazligul: Sinav kao da ju je pisao baš za Nurgul, to je Žena i glumica
i kako reče
Ina, fascinantna je u ovoj ulozi.
Ezgi također, meni prelijepa, i uvjerljiva u ulozi žene čiji se brak-život okreće naglavačke.
Maestralan početak, ponovni susret, ona scena s njegovim suzama (nitko ne plače ko Tayanc
), strast, kemije na tone. A onda uobičajeno: on laže gdje stigne, ide njoj pa se vraća ženi pun grižnje savjesti i cmizdri joj u krilu. „Dobar dečko“ kako mu reče Nazligul (u toj sceni je totalni kreten), a zapravo pomalo bezlični Ferhat, koji je, uz to, digao ruku na obje žene koje toliko voli.
Dio gdje Zejnep upoznaje Nazli ne otkrivajući tko je, opet jako dobro zamišljeno ali zbrzano na kraju, nedovršeno. Kraj mi se najmanje svidio, meni neuvjerljivo.
Istina, imamo jednu smrt kao u svakoj „pravoj“ turskoj priči, ali onu koja osigurava najmanje odvažan, ili zapravo, vrlo kukavički kraj.
Čini mi se da je Osman Sinav vrlo ambiciozno želio napraviti film kojim će zaobići stereotipe, ali da je upao u baš svaki u koji je mogao.
I jedna moja, sasvim osobna, opaska. Uživala sam u fimu gdje protagonisti najnormanije puše i piju, a da radi toga nisu društveni izopćenici, kao što je već dugo godina standard u ponekad sterilnoj američkoj filmskoj i tv produkciji. Barem u ovome, film je autentičan.
Iako sam očekivala više, sa zadovoljstvom sam ga pogledala, ako ništa, onda još jednom ponavljam radi glume i glumaca i
izvrsnog soundtracka.
.
.
Linearni mod
