Depresija - opća tema

[radical change]

Kinsie kaže:

Pozdrav, zanima me da li je depresija genetski prenosiva. I ako je koliki su rizici ako su oba roditelja depresivna ili se liječili prije od nje.

Hvala unaprijed

Nije, depresija ti je čisto situacijska bolest, može se pojaviti kod bilo koje strukture ličnosti iako je kod nekih osjetljivijih tipova osobnosti češća.
Ukoliko roditelji boluju od nekih psihičkih poremećaja ili vuku određene traume za sobom velika je vjerojatnost da će slične obrasce kroz odgoj prenijeti i na dijete, pa je važno na tome raditi.

[gajto gazdanov]

Kinsie kaže:

Pozdrav, zanima me da li je depresija genetski prenosiva. I ako je koliki su rizici ako su oba roditelja depresivna ili se liječili prije od nje.

Hvala unaprijed

zapravo je. naime, postoji kao oblik koji nazivamo endogena depresija.
i naravno da postoje korelacije. no mislim da bi ti na to trebao odgovoriti netko tko je meritum na tom polju.

[Beljki]

Prema nekim istrazivanjima 40-ak% faktora u razvoju depresije/incidencija depresije se moze povezati sa genetskim faktorima. Identificiran je gen koji je odgovoran za regulaciju razina serotonina, koji bi mogao biti za to odgovoran, a jos je nekoliko gena "kandidata" poput SLC6A15koji se istrazuju.

No depresija je kompleksna pojava koja moze biti razlicito uzrokovana i manifestirana. tesko je reci koji je uzrok kod roditelja, tesko je reci sto mogu prenjeti i sto je potrebno da se preneseno realizira u datim okolnostima.

Toliko iz par minuta guglanja.

[dire Dawn]

Koliko ja znam ni stručnjaci se ne mogu usuglasit po pitanju toga.

Ustvari krivo sam te shvatila. Ne, depresija nije prenosna bolest. Stručnjaci se ne mogu usuglasit dali je moguće imati genetske predispozicije za istu. Čak i da ih imaš to ne garantira razvoj depresije.
Nisam sigurna ni dali je kod nekih stvari poput shizofrenija "prenosivost" stopostotna ili ipak određen dio djece oboljelih ne dobije shizu tokom života .

E sad, ovo je moj mišljenje bazirano na mojem iskustvu, pa samim time ne mora biti točno za ikog drugog osim za mene, ali vjerujem da nisam baš toliko posebna pahuljica.

Veoma ti je bitno uz koga odrastaš i kakvo okruženje kao dijete percipiraš kao normalno. Moja baka je bila anksiozna (bez dijagnoze, ali brate mili kad se sjetim... školski, sve je bilo školski) i ja sam odrastala i upijala njenu nervozu i smatrala da je normalno dramiti oko xy stvari.
Pokupila sam krive obrasce ponašanja jer naprosto mi nitko tada nije rekao da to nije normalno niti pak krivim baku jer je ona davala sve od sebe da bude dobra baka.
Bolest je bila jača, ostavila je traga.

Kad se kod mene u kasnijoj dobila razvila anskioznost ne mogu reći dali je to zbog genetske predispozicije ili zato što sam od malih nogu gledala kako se neke situacije rješavaju na krive načine.

Bila sam kod puno previše doktora i neki su tvrdili da je moguće da je sve povezano sa bakom, dok su drugi odmahnuli rukom i rekli da anksioznost ne funkcionira tako i da ne možeš biti genetski predispoziran za tako nešto.

Kako god se okrene - osobi koja boluje od nekog od poremećaja to sve skupa nosi malo do nimalo utjehe .

[ray of light]

Kinsie kaže:

Pozdrav, zanima me da li je depresija genetski prenosiva. I ako je koliki su rizici ako su oba roditelja depresivna ili se liječili prije od nje.

Hvala unaprijed

nije nužno, ne mora biti, ali kod mene je upravo takav slučaj. mama je bolovala i liječila se od depresije i anksioznosti (dosta neuspješno ). postoji velika mogućnost nasljeđivanja ako je jedan, a kamo li oboje roditelja depresivno. još dok je jedan depresivan, ima šanse da onaj drugi roditelj svojim emocionalnim angažmanom utječe pozitivno na psihološki razvoj djeteta, a onda je tu jako bitna okolina- dakle osobe s kojima dijete često dolazi u kontakt- bake, djedovi, itd., ako su oni zdravi i pozitivni, manje su šanse da se razvije depresija kod djeteta.

kod mene je osim depresivne majke bio problem i otac koji je fizički bio prisutan, ali emocionalno ne, tako da se nažalost nisam mogla "izvući" bez nasljednog depresivno-anksioznog poremećaja.

[Lola 27]

Razmišljam da si sama povećam Eliceu do finalne doze pa šta bude -bude.Ovo je blesavo skroz.

[Lola 27]

Danas je malo bolje ,sad jeli to do vremena ili je ovo usrana Elice proradila ne znam.Jučer sam se konačno htijela naručiti kod privatne šrinikice kad ono,ode ona u inozemstvo.Moraš se zamisliti kad i psihijatri počnu bježati iz HR.

[oblačna]

Pozdrav svima na temi.

Da sad ne otvaram novu temu, samo ću kratko rantati ovdje. U srednjim dvadesetima sam, a zadnjih dosta godina sam provela u depresiji. I sad kad se osvrnem, vidim da nemam faks, nemam nikakvog ozbiljnijeg radnog iskustva, nemam nikakvih znanja ni vještina, kontakata, poznanstva, ma baš ništa. I tu se obično zatvaram u začarani krug, u kojem nakon te spoznaje ponovo padam u depresiju jer ne znam što mi drugo preostaje. Trenutno sam u nekoj funkcionalnijoj fazi - ako išta, barem izlazim iz kuće. Želim si posložiti život, želim se osamostaliti i osoviti se na vlastite noge, ali bojim se da je prekasno i taj strah me koči. Ljudi mojih godina imaju puno postignuća iza sebe, a ja samo godine provedene u ništavilu. Što je najgore, ja sebe doživljavam kao dijete i stalno imam filing da je cijeli život preda mnom, još puno prilika, mogućnosti, nadoknade propuštenog.... a onda tresnem s oblaka i postanem svjesna svojih godina i koliko sam zakasnila za novi početak.

[plavi-safir]

oblačna kaže:

Pozdrav svima na temi.

Da sad ne otvaram novu temu, samo ću kratko rantati ovdje. U srednjim dvadesetima sam, a zadnjih dosta godina sam provela u depresiji. I sad kad se osvrnem, vidim da nemam faks, nemam nikakvog ozbiljnijeg radnog iskustva, nemam nikakvih znanja ni vještina, kontakata, poznanstva, ma baš ništa. I tu se obično zatvaram u začarani krug, u kojem nakon te spoznaje ponovo padam u depresiju jer ne znam što mi drugo preostaje. Trenutno sam u nekoj funkcionalnijoj fazi - ako išta, barem izlazim iz kuće. Želim si posložiti život, želim se osamostaliti i osoviti se na vlastite noge, ali bojim se da je prekasno i taj strah me koči. Ljudi mojih godina imaju puno postignuća iza sebe, a ja samo godine provedene u ništavilu. Što je najgore, ja sebe doživljavam kao dijete i stalno imam filing da je cijeli život preda mnom, još puno prilika, mogućnosti, nadoknade propuštenog.... a onda tresnem s oblaka i postanem svjesna svojih godina i koliko sam zakasnila za novi početak.

Zašto bi zakasnila?
Mislim da nisi.
U srednjim dvadesetima,znači negdje -25+ .
Nekada se hrpa stvari izdesava u jednoj jedinoj godini.
Čini sitne korake,ne moraš trčati.
Na nešto se usmjeri što želiš postići:npr posao..
Onda će poslije posla ići sljedeće postizanje-npr osamostaljenje..

Poslano sa mog Lenovo A1000 koristeći Tapatalk

[oblačna]

plavi-safir kaže:

Zašto bi zakasnila?
Mislim da nisi.
U srednjim dvadesetima,znači negdje -25+ .
Nekada se hrpa stvari izdesava u jednoj jedinoj godini.
Čini sitne korake,ne moraš trčati.
Na nešto se usmjeri što želiš postići:npr posao..
Onda će poslije posla ići sljedeće postizanje-npr osamostaljenje..

Poslano sa mog Lenovo A1000 koristeći Tapatalk

Da, posao mi je sad glavna preokupacija. Idem korak po korak, kao što kažeš, posao pa osamostaljenje. Samo eto, previše se osvrćem i kao da samu sebe vučem nazad umjesto da se fokusiram na budućnost i na ono što mogu promijeniti, a propušteno ostavim u prošlosti.

Hvala na ohrabrenju.

plavi-safir kaže:

Nekada se hrpa stvari izdesava u jednoj jedinoj godini.

A ovo je živa istina. Bliskoj osobi se u roku godine dana život promijenio za 180 stupnjeva na bolje, sve se nekako samo slagalo i otvaralo nakon što je poduzela prvi korak.

[Guud]

oblačna kaže:

Pozdrav svima na temi.

Da sad ne otvaram novu temu, samo ću kratko rantati ovdje. U srednjim dvadesetima sam, a zadnjih dosta godina sam provela u depresiji. I sad kad se osvrnem, vidim da nemam faks, nemam nikakvog ozbiljnijeg radnog iskustva, nemam nikakvih znanja ni vještina, kontakata, poznanstva, ma baš ništa. I tu se obično zatvaram u začarani krug, u kojem nakon te spoznaje ponovo padam u depresiju jer ne znam što mi drugo preostaje. Trenutno sam u nekoj funkcionalnijoj fazi - ako išta, barem izlazim iz kuće. Želim si posložiti život, želim se osamostaliti i osoviti se na vlastite noge, ali bojim se da je prekasno i taj strah me koči. Ljudi mojih godina imaju puno postignuća iza sebe, a ja samo godine provedene u ništavilu. Što je najgore, ja sebe doživljavam kao dijete i stalno imam filing da je cijeli život preda mnom, još puno prilika, mogućnosti, nadoknade propuštenog.... a onda tresnem s oblaka i postanem svjesna svojih godina i koliko sam zakasnila za novi početak.

Po mom mišljenju ti problemi koje navodiš nisu toliko veliki da bi sami po sebi bili razlog za depru, već ih depra takvim čini. Npr., Chester Bennington iz Linkin Parka je imao bar 20tak milijuna dolara na računu, kuću od par mil, vjerojatno nekoliko mercedesa, porschea.., šestero djece,.. pa znamo kako je završilo. Ne znam koji je njegov razlog bio, ali depri nije problem naći razlog.

S druge strane, iskreno, iako nisi stara, u godinama si kad se dosta toga može prelomiti, ne moraš sebi nabijati pritisak uspjeha jer tako nećeš ništa postići, to su stvari koje se riješavaju isključivo polagano, upornošću, rasteš kao trava, ne vidiš da raste, ali kad se okreneš nakon 5-10g, vidiš da je narasla.

[Lola 27]

Ko da mi je bolje,sad samo moram čekat tamnu buru da vidim ako je to zbog vremena ili je Elicea počela djelovati.

[Kymatica]

oblačna kaže:

Pozdrav svima na temi.

Da sad ne otvaram novu temu, samo ću kratko rantati ovdje. U srednjim dvadesetima sam, a zadnjih dosta godina sam provela u depresiji. I sad kad se osvrnem, vidim da nemam faks, nemam nikakvog ozbiljnijeg radnog iskustva, nemam nikakvih znanja ni vještina, kontakata, poznanstva, ma baš ništa. I tu se obično zatvaram u začarani krug, u kojem nakon te spoznaje ponovo padam u depresiju jer ne znam što mi drugo preostaje. Trenutno sam u nekoj funkcionalnijoj fazi - ako išta, barem izlazim iz kuće. Želim si posložiti život, želim se osamostaliti i osoviti se na vlastite noge, ali bojim se da je prekasno i taj strah me koči. Ljudi mojih godina imaju puno postignuća iza sebe, a ja samo godine provedene u ništavilu. Što je najgore, ja sebe doživljavam kao dijete i stalno imam filing da je cijeli život preda mnom, još puno prilika, mogućnosti, nadoknade propuštenog.... a onda tresnem s oblaka i postanem svjesna svojih godina i koliko sam zakasnila za novi početak.

upisi fakultet!

Sent from my NOA N2 using Tapatalk

[oblačna]

Kymatica kaže:

upisi fakultet!

Prije mi je to bio prioritet, nabijala sam samoj sebi takve nenormalne kompleske jer nemam faks i sad sam nekako makla fokus s toga i osjećam se neopisivo bolje. Stvar je u tome da kad bih sad upisala faks, i dalje bi bila ovisna o roditeljima. Da, mogla bi raditi preko studentskog ugovora, ali predavanja su raštrkana tokom cijelog dana, znači ostaju mi vikendi. A kad ću učiti, pisati zadaće, seminare ? Nemam više 18 pa da mogu studirati 10 godina. I iskreno, mislim da bi i dalje bila nesretna, a i nije da bi nešto super kotirala na tržištu kao friško diplomirana sa 30 i kusur. Mislim, ja svakako planiram jednog dana upisati faks, ali tek nakon što se posložim.

[Closetcase]

Bok ljudi... iskreno, ne znam ni kako zapoceti pisati nesto ovakvo jer s nikim ne pricam o tome kako se zapravo osjecam. Imam 22 godine, studiram, relativno mi dobro ide na faksu... ali me nesto izjeda stalno. Ne znam kako opisati to, uvijek mislim da su drugi bolji, uspjesniji, pametniji... imam problema s pokretanjem samoga sebe na rad, odlascima na dejtove i svim ostalim stvarima koje ljudi mojih godina dozivljavaju kao nesto sto je skroz lagano za napraviti. Kad krenem razmisljati o svom zivotu uhvati ti me neki odvratan osjecaj u prsima, kao da za nista nisam sposoban. Jeste se ikad osjecali tako? Jeste li uspjeli odmaknut od sebe te ruzne misli? Oprostite na predugom postu i na stilu pisanja dvogodisnjeg djeteta, ne znam komu se obratiti...

[Kymatica]

oblačna kaže:

Prije mi je to bio prioritet, nabijala sam samoj sebi takve nenormalne kompleske jer nemam faks i sad sam nekako makla fokus s toga i osjećam se neopisivo bolje. Stvar je u tome da kad bih sad upisala faks, i dalje bi bila ovisna o roditeljima. Da, mogla bi raditi preko studentskog ugovora, ali predavanja su raštrkana tokom cijelog dana, znači ostaju mi vikendi. A kad ću učiti, pisati zadaće, seminare ? Nemam više 18 pa da mogu studirati 10 godina. I iskreno, mislim da bi i dalje bila nesretna, a i nije da bi nešto super kotirala na tržištu kao friško diplomirana sa 30 i kusur. Mislim, ja svakako planiram jednog dana upisati faks, ali tek nakon što se posložim.

da, mogla bi raditi, iste glupe poslove koje češ ovako raditi cijeli život. puno ljudi radi preko student servisa, i više nakuckaš tada, ideš na predavanja i konobariš preko ljeta da si zaradiš za kada traju predavanja.
ako studiraš ono što te zanima, upoznat češ ljude koji su ti slični, i time širiti prijateljstva, socijalne vještine, a i učiti.
nisi stara, da je bar meni u tvojim godinama netko pomgao da to shvatim tada. isto sam mislila da sam stara, a sad u 40 ima vidim da sam bila mlada, i da je sve bilo moguće.
studentsko doba je najljepše i jako bitno za proživjeti.
nemoj nikako to propustiti, ostat češ em neobrazovani sluga, radit češ sugave poslove, okružena sa sličnim ljudima, i nečeš moći se iskobeljati iz toga, bez faksa.

[oblačna]

Kymatica kaže:

da, mogla bi raditi, iste glupe poslove koje češ ovako raditi cijeli život. puno ljudi radi preko student servisa, i više nakuckaš tada, ideš na predavanja i konobariš preko ljeta da si zaradiš za kada traju predavanja.
ako studiraš ono što te zanima, upoznat češ ljude koji su ti slični, i time širiti prijateljstva, socijalne vještine, a i učiti.
nisi stara, da je bar meni u tvojim godinama netko pomgao da to shvatim tada. isto sam mislila da sam stara, a sad u 40 ima vidim da sam bila mlada, i da je sve bilo moguće.
studentsko doba je najljepše i jako bitno za proživjeti.
nemoj nikako to propustiti, ostat češ em neobrazovani sluga, radit češ sugave poslove, okružena sa sličnim ljudima, i nečeš moći se iskobeljati iz toga, bez faksa.

Sve što sto si napisala stoji i ja zapravo razmišljam identično. Samo što mi se ne da više provoditi život u fiksaciji 'neobrazovanog sluge'. Ne mogu ljeti zaraditi dovoljno da si preko godine pokrijem sve troškove, a redovno studirati, truditi se sve davati u roku i uz to raditi 3-4 puta tjedno po 7-8 sati je... ubijačina. Poznajem ljude koji su se u to upustili jer nemaju izbora i naprosto pucaju po šavovima, nemaju vremena ni za spavanje, a kamoli za išta drugo. Neki su si i zdravlje uništili. Ja se prva u to ne bih upuštala jer znam da bi takvim tempom pukla za mjesec dana.
Da sam s 18 znala što želim sve bi bilo drugačije, ali eto, tako je kako je. Stvarno se više ne želim opterećivati s tim, ionako mi je samopouzdanje od djetinjstva nikakvo, oduvijek me pere kompleks manje vrijednosti i ne želim si još nabijati i kompleks neobrazovanog sluge ( što sam si nabijala godinama i vrijeme je da to ostavim iza sebe i krenem dalje ).

[Doll Fetish]

oblacna, imas I izvanredne studije, koji su prilagodjeni ljudma koji rade, 2-godisnje (primjerice porezni) I 3-godisnji (studij javne uprave) ako te zanima nesto iz tog polja.
Pusti sve te price o slugama po strani, TI ces se osjecati bolje ako ucinis takav korak za sebe

[Kymatica]

oblačna kaže:

Sve što sto si napisala stoji i ja zapravo razmišljam identično. Samo što mi se ne da više provoditi život u fiksaciji 'neobrazovanog sluge'. Ne mogu ljeti zaraditi dovoljno da si preko godine pokrijem sve troškove, a redovno studirati, truditi se sve davati u roku i uz to raditi 3-4 puta tjedno po 7-8 sati je... ubijačina. Poznajem ljude koji su se u to upustili jer nemaju izbora i naprosto pucaju po šavovima, nemaju vremena ni za spavanje, a kamoli za išta drugo. Neki su si i zdravlje uništili. Ja se prva u to ne bih upuštala jer znam da bi takvim tempom pukla za mjesec dana.
Da sam s 18 znala što želim sve bi bilo drugačije, ali eto, tako je kako je. Stvarno se više ne želim opterećivati s tim, ionako mi je samopouzdanje od djetinjstva nikakvo, oduvijek me pere kompleks manje vrijednosti i ne želim si još nabijati i kompleks neobrazovanog sluge ( što sam si nabijala godinama i vrijeme je da to ostavim iza sebe i krenem dalje ).

čekaj, ako radiš preko ljeta, u sezoni,vjeruj mi da ako ne moraš plačati krov nad glavom, i račune, imat češ isto novaca kao da radiš neki posao sa sss om, za 4.000 do 5.000 kn kroz cijelu godinu(ako uspješ sa sss naći takav posao), a još češ morati plačati neki izvanredni studij,bez prava studentskih, i vjerovatno doma platiti bar dio računa, uložiti u obleku za posao, i još juriti na po meni, nezanimljive studije koji nude izvanredno(ekonomije, javne uprave i sl).
Puno više se isplati da kreneš redovno na studiranje, puno je lakše a i uvjek možeš mjesec dana odraditi preko student servisa ako ti usfali love.

[Rodi]

Lola 27 kaže:

Ko da mi je bolje,sad samo moram čekat tamnu buru da vidim ako je to zbog vremena ili je Elicea počela djelovati.

@Lola, nakon koliko dana si ti digla Eliceu sa 10 na 15?
Ja od sutra (11 dan otkad sam poceo sa Cipralexom) na 0 Seroxata i 10 Cipralexa, a Dr kaze da treba 3-4 tjedna na dozi od 10 Cipralexa.