Alomnezije

[babunovich]

evo još jedne , kad krene krene

upravo pogledo dr.živaga , gleda sam ga jednu 15 puta u zadnjih dvadesetak godina ali nikad u komadu ko ni danas , ali sam pozorno pogleda kraj da dobro vidim zadnju scenu kad vidi "nju" iz tramvaja ( prije desetak godina mi se dogodilo slično i u rl ) samo nisam dobio infarkt (btw nevjerojatno je koliko se kosi sa vjerojatnošću da iznova i iznova slučajno srećemo osobe koje su nam toliko bitne )

ugl u komadu sam ga pogleda samo prvi put davne 1987- kao zadnja scena ostala u sjećanju

živago vidi svoju kćer ( ne laru) iz tramvaja a prepoznaje ju tako da primjeti balalajku prebačenu preko ramena

kris kros povezan sa stvarnom zadnjom scenom u kojem živagova kćer prelazi branu a preko ramena ima prebačenu balalajku

[babunovich]

Već sam ubilježio novu alomneziju na snovima al nek stoji u ovdi

Jučer je bila i top vijest o onom pogrešno napisanom imenu Branka Đurića ,ima jedan skeč iz nadrealista kako brani rukometni gol baš pred držalom za klofanje trepiha "Huan Antonio Capablanca" https://www.youtube.com/watch?v=Ci1Z5MTFvsM

Scene iz nadrealista se sjećam kako je snimana poprijeko, kako se i inače snimaju rukometne utakmice a ne okomito na gol kakva i je stvarna scena .

Znači standardna projekcija pogleda na rukometni gol iz pozicija kamere prebrisala je ovu iz skeča

[Doricamerica]

babunovich kaže:

ugl

radnja od početka do kraja bit priče ok bez grešaka ali

1.glavni lik cijelo vrijeme nosi šarenu odjeću a ja bi se prije gledanja kladio da nosi crno odijelo

2. relativno je visok i mlad - ja ga se sjećam kao sitnog osušenog starčića

3. negativca ubija tako da mu je došao iza stola, ja se sjećam da ga je ubio preko stola

onaj najbitniji

4. prosute tragove otkriva dječak iz pristojne daljine na njegovom odlasku vlakom - u mojim sjećanjima čovjek srednjih godina stoji uz sam vagom na ulaznim vratima

i jedno potpuno lažno - vidim ga kako zamišljeno stoji na obali mora - ta scena uopće- ni blizu- ne postoji

I sad dan , par dana nakon te 1988 nema teorije da mi se nešto izobličilo , a još sam ju i dosta puta prepričavao, ponavljao u sebi - prisjećao se i onda već negdje do 1993 kad mi je sjećanje stabiliziralo formirao toliko grešaka

To je nešto slično kao i konfabulacija, mislim nije isto, daleko od toga, ali netko tko sa strane gleda misli da ta osoba nije normalna i da namjerno izmišlja, iako se i alomnezija ili (još zvana paramnezija), te i konfabulacije događaju i kod skroz zdravih osoba, ali najčešće ti kvalitativni poremećaji nastaju usred većeg stresa ili umora ili obična nespretnost razlikovanja detalja ili nepažnja.

Nije ništa za zabrinut se.

[babunovich]

evo čitam sad , u ovim mojim dosad nabrojanim slučajevima zasigurno nije riječ ni o umoru , nepažniji, afektu, ni o histeričnom poremećaju ličnosti

predmnijevam kako je ovo bila svojevrsna komprimacija podataka kojom mozak efektivizira pamćenje mjenjajući neoubičajne detalje u uobičajene

[babunovich]

Ovo je trebala biti još jedna alomnezija, ali ispao je samo "trag" načina na kojem pamćenje funkcionira

svejedno pridodajem

Večeras sam iša potražit na netu slike mog starog tv prijemnika kojeg sam ima 1978- 1989 (osnovna škola znači , jedno supervažno razdoblje kad najviše toga upijamo ?)
Uz to Tv mi je kako i mnogima bio jedan od centara života , zbirno sam valjda više od 3 godine života buljio u isti tijekom navedog razdoblja

A prije traženja treba sam opisat kako ga se sjećam u mislima, sve manje više ok, ali se uopće ne mogu dosjetiti kako se štelao ton, nimalo
Prisjetio sam se tek kad sam našao (vrlo sličan model)

I sad nebi to bila toliko zanimljiva ta rupa u pamćenju, da se u potpunosti ne sijećam susjedovog, bakinog, tetinog uz koje sam proveo valjda stoput puta manje vremena

Ton štela se valjda povlačila "po automatizaciji" ? i taj dio je na neki izbačen ? iz sfere pristupačnog dugoročnog pamćenja ?

Na tuđim televizijama se ipak trebalo promisliti kako rukovati komandama pa mi je to "ostalo"

[babunovich]

Jutros mi je na pamet pala špica JRT "Sportske subote" iz osamdesetih . Dugo već iščekujem da ju netko metni na jutub ali uzalud , dok je nedjeljni "Sportski pregled " izložen odavno.

I sad vrtim film u glavi , glazbena podloga mi je jasno netaknuta ono od kraja do početka dok su mi sportske scene koje se izmjenjuju počele prelaziti iz sportskog pregleda, pa vidim insbruškog skijaša skakača i matu parlova kako nokautira onog lika za svjetsku titulu . Nemam gdje za provjeriti ali čisto sumljam da bi iste scene ubacivali u špice dvije različite emisije .

NOTE

Špica sportskog pregleda netom ponovno pogledana , tu je skijaš skakač u crvenoj opravi i mate parlov ali to nije ta scena , prekratka je suparnik nije bijelac nego crnac i nalazi se u sredini priloga.
Ajmo reć i da sam poprilčno siguran kako intro sportske subote završava duljom scenom nokauta mate parlova protiv bijelca, nazire mi se i odbojka Kićanovića i Slavnića sad pomalo

Onako odokativno reko bi i da sam sportske subote gledao češće nego sportske preglede , znalo bi se oduljiti to nedjeljno pristizanje izvještaja pa bi počimao jako kasno, a nedjeljom se za razliku od subote moralo ranije leći radi sutrašnje škole.A koliko sam bio u ekstazi tijekom intra ne treba ni spominjati i eto sam video mi je gotovo iščezao iz "sigurnog " sjećanja

In general može se primjetiti kako su mi zvučni zapisi u memoriji bolje očuvani , zna se dogoditi da neki potpuno zaboraviš ali kad se nekako prisjetiš dalje ide po ps-u.

EDIT

Sad vidim u komentarima ispod videa da i drugi spominju parlova u sportskoj suboti , znači to je ok. Ipak ostaje skijaš skakač kojeg "jasno vidim" a vjerojatno mi je prabačan iz jedne špice u drugu

[descender]

Autosugestija [poriv po možebitnom nahođenju.. refleksija iz "konstruktivne" okoline..] s takvim mentalnom sposobnostima [iskrivljena, preoblikovana, prilagođena.. sjećanja..] stavlja ljude u "mod marionete" koja ispod upitno pokretanih končića, samo misli da je.. "mislim; dakle jesam..".....
Toliko o percepciji, sebstvu, egu.. lucidnosti, realnosti.................

- How reliable is your memory?
- How your "working memory" makes sense of the world.

[Altec777]

descender kaže:

Autosugestija [poriv po možebitnom nahođenju.. refleksija iz "konstruktivne" okoline..] s takvim mentalnom sposobnostima [iskrivljena, preoblikovana, prilagođena.. sjećanja..] stavlja ljude u "mod marionete" koja ispod upitno pokretanih končića, samo misli da je.. "mislim; dakle jesam..".....
Toliko o percepciji, sebstvu, egu.. lucidnosti, realnosti.................

- How reliable is your memory?
- How your "working memory" makes sense of the world.

Reci jel ti radiš nešto protiv svega toga ili voliš ovak samo izrazit
svoje misli da si olakšaš.
Jer ako se ne boriš protiv toga što kritiziraš onda si isti patuljak ko i ja.

Ne brini ovo što ti pišeš svi odavno znaju

[descender]

Protiv čega? Percepcije, sebstva, ega.. lucidnosti, realnosti.................? Trudim se; nekako..
Živim/o u bivanju u kojem svi primati sve znaju; u kojem su najglasniji oni koji ga čine centrom univerzuma krajnje logike i suvislosti.. U kojem najglasniji; zapravo jedino što imaju za reći kroz nekakav pokušaj vlastitoj percepciji uzdizanja svoje "veličine".. nije misao, već nekakav primordijalni osjećaj.. Nepotkrijepljen ičime; bez obzira na zapravo osobnu percepciju nebitnosti, prolaznosti..... osjećaj nekakve nadnaravne univerzalnosti, sveprisutnosti, istinitosti, ispravnosti...... Ako si netko; nešto ponovi određeni broj puta; sasvim je lako moguće da se kroz autosugestiju može uvjeriti u apsolutno sve/svašta [?]....
Brinem [se]..

Svi smo mi patuljci..
Crveni, plavi, zeleni.....

[babunovich]

da se razumijemo, ove sve greške što sam pobro su listom minorne važnosti, i izgleda ponajviše govore o tomu kako memorija komprimira sveze i nema veze s emocijonalnim faktorima

sinoć vidim da se na hrt1 prikazuje film "događaj" kojeg sam gleda na rtlu prošlo ljeto, znači manje od 9 mjeseci je u pitanju sad kad su mi moždane funkcije na vrhuncu svega , dojmio me se pa sam ga odlučio pogledat opet , posebno si volim opet vidit šokantne scene od kojih mi krv prokola

i odmah početna , ko zna film , kad djevojka na klupici u parku izvrši samoubojstvo "ukosnicom" , čekam taj prvi napeti trenutak, cura vadi ukosnicu oružje iz vezanog repa , očekujem da se ubode u uho, vidim već kako kreće prema njemu ali skrene niže i ubode se u - vrat

alomnezija.........

jedno od ovo dvoje mora biti razlog

1.sličan instrument u rl već desetljećima koristim za čišćenje uha
2.iz prijašnjih storija o ranjivosti ljudskog organizma naučen sam da je uho najranjiviji dio glave , otvorenog puta prema mozgu i da bi to mjesto bilo prvobir u odluci da nekom takvim predmetom oduzmeš život , a onako odokativno rekao bi da su u trash hororima ljudi najčešće skončavali ubodom na takav način

dakle mozak briše nebitne veze koje imaju jedinstvene osobitosti i pridružuje ih nekom većem s kojima ima dosta zajedničkih elemenata , za usporedbu sa prometnim planom , briše se neki sporedni put , zaseok se pridruži glavnom selu , gubi svoje osobitosti i poprima one najbižeg i najsličnijeg sela

[babunovich]

naletio uprav na jedan članak da zakačim tek toliko da ne ispadne kako je tema već apsolvirana i da se tu više nema šta za reć

Kako mozak stvara uspomene?

Svaki put kad stvorite uspomenu, negdje u vašem mozgu sitna nit iz jednog neurona stvori elektrokemijsku vezu sa susjednim neuronom. Niti koji stvaraju te veze zovu se dendritičke stanice bodlje.
Nizom eksperimenata znanstvenici su otkrili da signalni protein Asef2, koji pripada skupini proteina koji reguliraju migraciju i prianjanje stanica, ima ključnu ulogu u formiranju dendritičke bodlje.

„Međutim, formiranje i održavanje bodlji je vrlo složen proces koji ni mi znanstvenici još u potpunosti ne razumijemo.“

[babunovich]

jučer dobijem skeč video jedan , konj se u njemu ritne i odbaci čovjeka 50 metara ono

da replajam sjetim se scene iz "Brisanog prostora "

"ija zekane"

na 50:41

http://www.efilmovi.info/brisani-pro...feb386921.html

te scene sam se više puta sjetio u zadnjih dvadesetak godina i eto ispostavilo se da mi je podosta izmjenjena u sjećanju


U sjećanju vlasnik magarca ( ne konja kao u filmu ) je Špiro Guberina , i surađuje sa teroristom dok ne shvati o kome je riječ, scena se odvija na nekom draču i kamenjaru, sija žarko sunce)

malo mi je labavo objašnjenje ovaj put ali ajd


Konj je zamjenjen vjerujem jer sam često slušao priče iz mog kraja kako je magarac opasan jer se zna ritnut , a možda sam scenu magarećeg ritanja par puta vidio i u jednom crtanom filmu kasnije
Magarca sam povezao sa dalmacijom i dalmatinskim krajolikom , i ubacio Špiru umjesto ova dva anonimca kao nekog predstavnika dalmacije i dalmatinskog izračaja (špiro je i neki fakin, fizički je slab pa mora biti domišljat da bi se na takav način riješio protivnika)
U toj cijeloj priči mi se urezalo i to kako su teroristi upali "skroz do dalmacije" pa me uzbunilo malo jer je riječ o mom kraju .A i ta faza serije kad pomalo počinju ginuti je pri kraju pa su se Dalmacija i magarci najdublje urezali u sjećanju .

[babunovich]

Večeras se podsjetio ponajdraže serije iz djetinjstva, Jacka Holborna, i eto prilike za provjerit još koju alomneziju.Ovo se iščekivalo i gutalo tamo negdje 1985. Osim one čestoponavljajuće scene di mali ima noćne more pa sanja onaj spušteni čamac za spašavanje u neveri, jedna i jedina preostala scena o kojoj sam znao razmišljati idućih godina je i ona gdje (netko? brat blizanac ? ) predaje metalni štapić osuđeniku na vješanje(kako bi ga gurnuo u grlo tik pred izvršenje presude i izbjegao gušenje) (puno puta sam se pitao bili to stvarno upalilo )

To je inače i kulminacija cijele priče evo je na 16:48
Ep12 La Page Déchirée
https://www.youtube.com/watch?v=V0-EzP4J53M


U sjećanju mi je ostalo , štapić osuđeniku predaje njegov brat blizanac i savjetuje mu kako da ga upotrijebi, Pri predaji je totalka dlana na kojem je crni štapić (duljine upola cigarete i iste debljine) .

Stvarna scena, štapic nije crni nego metalik , ne predaje mu ga brat nego mali , nema totalke već je sve snimano iz daljine.

Tih godina imao sam u stanu takav štapić crne boje, mislim da je bio magnet ? imali smo ih nekoliko, zamišljam ga na svom dlanu kako sam ga i znao držati radi igre (sad je jedino pitanje jeli i to sjećanje iskrivljeno , valjda nije )

Općenito sjećanja mi se više krive iz scena koje su ostavile jaki dojam i kojima sam često razmišljao kasnije, za naprimjer gleda sam "Povratke Scherloka Holmesa" proljetos , niti jedno krivo sjećanje mada je prošlo 27 godina s razlikom da mi niti jedna scena nije bila toliko intrigantna da mi je kasnije znala prolaziti kroz glavu (i tako se modificirati u iskrivljeno sjećanje)

[babunovich]

prije neg se opet ufuram u tematiku evo tri primjera gdje su mi "skraćena" sjećanja na filmske ili serijske uratke , neke sam u reprizi pogleda i više od dva puta i opet me i iznova iznenadilo postojanje zadnjeg dijela koji mi je blokiran u sjećanju. svaki put se radilo o tome da sam svojevrsni klimaks povezao kako je to običaj kod filmova sa samim završetkom ali to ovog puta nije bio slučaj



1.film "Zelena milja" i scena gdje lik na električnom stolcu izgara do prepečenosti , gledam film u reprizi i već se pripremam za prebacivanje na drugi kanal i odjavu, kad ono nismo ni na trećini , štaviše kad sam shvatio da ima još nisam se moga ni prisjetiti čega i kako točno film završava



2.epizoda dr housa gdje beskućnica umire od bjesnoće, jako me pogodila ta epizoda, sad nije ni bitno zašto , prvi put sam ju gleda u ljeto 2014 i ponovno u reprizi ove godine, u međuvremenu mi je relativno često pala na pamet rečenica crnaca doktora "Nema lijeka, umrijet će " nakon kojeg mi kreće odjavna špica. Opet klimaks nije bio i sam kraj , još je išlo nemanjevažnih 5 minuta do kraja epizode


3.domaći film "Ludi dan" u kojem se gasterbajteri na godišnjem oklade ko ima više maraka , ugl scena kad jedan od njih izgubi pa ima predati svu imovinu drugome, skida se gotovo do gola za mene je bio kraj filma u sjećanju. I opet ispostavilo se da ima još dosta toga , ne samo da to nije bio klimaks nego da je bila i sporedna tema u cijeloj priči

[babunovich]

Neka druga vrsta alomnezija bi bila iskrivljenost dojma na događaj koji je sam po sebi tehnički u sjećanju ostao nepromjenjen

kaže

Sjećanje na ranije doživljaje u iskrivljenu smislu. Iskrivljavanje doživljaja normalno se odvija u optimističkom smjeru, tj. neki događaj koji je u času odvijanja izgledao neugodan, težak ili čak opasan, kasnijom preradom gubi tu značajku. Na tu kategoriju promjena upućuju izrazi kao „dobra stara vremena", „divni dani mladosti", koji u stvarnosti i nisu baš morali biti takvi. Osobe koje pate od alomnezije nazivaju se još i laudatores temporis acti. U depresivnih ili paranoidnih bolesnika raniji doživljaji mogu dobiti pesimističku obojenost koju u stvarnosti nisu imali, ili takav karakter doživljenoga koji se prilagođuje sadašnjem stanju paranoidne bolesti.

Razmišljam si baš i ne mogu se sjetiti ni jednog , znam da je paradoks objektivno gledati na prošlost koja je takvom definicijom subjektivna, ali ono lijepe uspomene su mi ostale lijepe , ružne ostale ružne
Općeprihvaćeno je i to tzv svojstvo da idealiziramo prošla vremena, no jeli baš tako , nije ,ne mogu se sjetiti nijedne izgubljene nelagodne značajke na recmo ratnu 1991 kako iz mog tako iz priča biločijih proživljenih iskustava

Depresivna i paranoidna stanja su mi strana pa nemam kaj reć sa drugi dio definicije

[babunovich]

Nisam ni mislio da se mogu donositi zaključci samo na osnovu mojih iskustava , ali da ću morati promjeniti iskaz od sinoć nakon diskusije sa samo jednom osobom nisam očekiva

N.n

"Imala sam slučaj gdje sam "zapamtila" jedan period života kao jako lijep, a onda me jedna osoba podsjetila da sam zapravo u tom periodu bila poprilično nesretna. Nisam joj vjerovala sve dok mi nije pokazala materijalne dokaze (moja pisma). Tada sam se sjetila da sam ih zaista pisala, ali i dalje mi u sjećanju taj period ostaje zabilježen kao sretan. Da nije bilo tih pisama, uopće ne bih bila svjesna iskrivljenosti mojih sjećanja."

Znači moguće je loša iskutva zaključati u nedostupnost i zamjeniti ih lijepima

Kako vidim pravog objašnjenja za tzv "Hipomneziju" ili potisnuto sjećanje još nema
.Hipomnezija se može pojaviti i kod psihogenih poremećaja, neurotskih stanja, kad predstavlja bijeg iz konkretne neugodne životne situacije u zaborav (potpunu ili djelomičnu). Može biti jedan od osnovnih mehanizama neuroza.
Potisnuto sjećanje je kontroverzna teorija po kojoj oboljeli ne može da se sjeti određenih događaja jer su bili traumatični, poput žestokog nasilja ili silovanja. Događaji su smješteni u trajnu memoriju, ali osoba ne može da im svjesno pristupi zbog psihološkog mehanizma samoodbrane. Dotične osobe su u potpunosti sposobne da pamte buduće događaje, i čak postoji mogućnost da djelimično ili potpuno pristupe i traumatičnim uspomenama

Sjetio sam se i jednog primjera iz mog sela, dosad taj slučaj nisam povezivao sa potisnutim ili iskrivljenim sjećanjama, mislio sam da je lik jednostavno "skrenuo" model baca malo na Shuter Island, ugl lik bio u ratu 1991 /1992 ,prva linija , jasno i poznato sve ali danas kad se dotaknu ratne teme nadahnuto priča o obaranju jna borbenih aviona , (nije munhausenov sindrom , ne laže o ničemu drugome osim o tim ratnim pričama, i toliko je dosljedan i samouvjeren da mu se u očima vidi da vjeruje kako se sve to stvarno događalo

Što mu se točno u ratu događalo ne vem, jeli se dogodilo nešto toliko stresno da je zamjenio svoja iskustva maštarijama ali eto to bi mogao biti primjer Hipomnezije ili kako se već točnije naziva

[babunovich]

prvo upozorenje : ovo nije šala

drugo: ovo nije alomnezija ali može dati trag na koji način memorija fukcionira

jučer naletim na jedan citat na forumu https://www.forum.hr/showpost.php?p=5...&postcount=380
guglam ga i izađe mi tram 11 pustim "pad sistema "a youtube nastavi sam , uskoro stignu i "hrvatski velikani" i nekako mi padne na pamet u glavi malo kasnije zamišljati novčanice

shvatim da nemam pojma kako(osim boje) izgleda novčanica od 100 kuna, znam naravno da je u pitanju neka faca ali koja, prvo mi na pamet padne stjepan radić
pa ponavljam u sebi refren još jednom ,
"da mi kompa bude mažuranić, frend stjepan radić "
skužim da je ipak mažuranić prvi u nizu, ali tko je mažuranić i kako lik uopće izgleda nemam pojma (uz napomenu da živim u hrvatskoj ćitav svoj život i da mi je bar jedna novčanica od 100 kuna gotovo stalno u novčaniku

Sa 200, 500 i tisuću nisam imao problema mada su mi 500 i 1000 u novčaniku puno rijeđa pojava , radićev lik je nemoguće zaboraviti a za ovo dvoje nisam siguran, možda zato jer se sa istima odnosim sa posebnim štovanjem i izraženim emocijama

Ali to nije sve , sad kad razmislim , kaj se tiče novčanica od 50 i 20 kuna , ne samo da ne znam koje na istima , nego mi je i sam motiv nepoznat , radi li se o portretu , krajoliku , hrvatskom izumu nekom

a tu nema pjesme da pomogne

Znam samo kako izgleda 10 kuna, vjerojatno jer je to jednom bilo pitanje na milijunašu , mogu ju bez problema predočit u mislima

Ali za 20 i 50 dohvatljive memorije nema , sad se neb mogo sjetit da mi je život u pitanju

Mozak detalje jednostavno gura po strani, uzima si boju novčanice kao dovoljnu i time si olakšava i rasterećuje kapacitete

[babunovich]

Maloprije čujem za tu najavu velike objave NASE o Marsu, pa se sjetim Total Recala i zavrtim koji isječak s jutuba . Zagledam se u Sharon Stone otvorim i još koji video s njom postrani
Sjajno je izgledala i kod Letermana 1993 https://www.youtube.com/watch?v=qA4CVupkR94

pa se sjetim kako ju je jedan kolega 1994. popljuvao da ne izgleda "nikako" bez šminke te iste godine kad se redovito pojavljivala u NBA showu "I love this game"
Taj kratki promo se vrtio par puta tijekom emisije, a emisija dvaput tjedno , vidio sam ga te sezone sigurno 50+ puta

Proguglam ga , metnit je odavno ali mi nije padalo dosad napamet potražit

Sharon Stone in a NBA promo
https://www.youtube.com/watch?v=GseQtp-BBMw

U sjećanju mi je ostalo kako Sharon sjedi u publici, pa se digne i maše okolo, uzvikuje "I love this game", strašno naborana i blijeda
Znam ni da u ovome stvarnom izdanju s jutuba nije u top izdanju, da sam i ja tada valjda bio malo razočaran kad sam ga uspoređiva sa Basic Instictom
ali daleko od tog motiva koji mi je osta u sjećanju

E sad jesam li ju zamjenio s Madonom koja je možda (vjerojatno isto pojavila tih godina u emisiji, to bi trebalo potražit nekako da potvrdim teze ) i bio šokiram njenim groznim izgledom i spojio to sa pričom o "lošoj" Sharon Stone , jel se Sharon pojavljivala i u publici , možda ali nemoguće da je bila toliko lošija od izdanja u ovom promu

Najvjerojatnije objašnjenje

Meni šokira Madona i ostaje u trajnom sjećanju , kolegu Sharon Stone , priča kako je loša a ja vjerojatno dodajem "I Madona"
Sharon iz proma ne ostavlja na mene nikakav posaban dojam niti urezuje u sjećanje , pa spajam dvi priče i Madonu mjenjam sa Sharon iz kolegine priče
Kasnije i sam ljudima prepričavam ko zna koliko puta kako je Sharon "loša bez šminke i kolika je razlika u usporedbi s njenim filmovima snimanima iste godine "

Dok ovo pišem i dalje sam siguran kako u publici vidim naboranu Sharon, ali sigurnost mi pomalo kopni

[babunovich]

samo da pribilježim 04:00-04:40

zlatko vujović se sjeća da je u prvoj utakmici za hajduk dao gol , a nije, odigrao jest odličnu utakmicu pa mu se iztransformiralo sjećanje u ono u čemu je kasnije bio poznat.- kao golgeter

Istinom do gola - gost Zlatko Vujović

https://www.youtube.com/watch?v=FerfFYZTF80

[babunovich]

Prije par tjedana naletim na album Michela Jarea " Magnetic fields", pustim ga do kraja , zadnja stvar me užasno zasvrbi kao jako poznata a nemrem se sjetit odakle

Vrtim, vrtim u glavi, ide ne ide , sjevne mi da bi mogla biti jedna kratka podloga iz "Smogovaca" ( to je ono intuitivno razmišljanje, kad znaš, ali ne znaš kako i otkuda

konzultiram se s ekipom , dobijem potvrdan odgovor
https://www.forum.hr/showpost.php?p=5...postcount=3388


Potražio sam na netu potvrdu, međutim smogovaca više nema u integralnom obliku nego samo parcijalno, to mi je bilo nemoguće tražit, ali već večeras naletim slučajno

Smogovci - Sami ste? Sada više nisam... 2. dio
https://www.youtube.com/watch?v=Vvq3-bJ4aA4


Već sam opisa kako sam zamišlja tu scenu , dakle da na plažu stiže nosonja, i da furlanica digne očale iznenađeno kad ga vidi
Na plažu ne stiže nosonja nego neki sporedni lik , naočalne ne skida mira nego opet on

Sporedni lik je u sjećanju izbačen i zaboravljen , zamjenjen nosonjom ,tako su čak i naočale premještene na miru a on je kompletno izbačen iz te scene