Duhovnost i znanost

[Jednostavko]

Speare Shaker kaže:

Gledaj, pojmovi poput ispravnosti, neispravnosti itd. predstavljaju nečiju ponajprije (ponekad i pretjerano) subjektivnu intepretaciju određenih logičkih zaključaka. Znam da su uobičajeni u logici, ali im tamo zapravo nije mjesto jer sa sobom nose prizvuk manjkave objektivnosti, osim ako logiku ne želimo zagaditi svojom subjektivnošću. Nebitno o kakvopj je vrsti logike riječ.
Stvarnost nisu pojmovi sami, bez obzira što je Platon mislio o tome, stvarnost postoji sama za sebe neovisno o našim pojmovima, a mi ju samo opisujemo odnosno intepretiramo i pomoću pojmova.
Filozofija se naravno bavi i metafizičkim razmatranjima, ali se ne svodi na metafiziku.
Sljedbenici logičkog pozitivizma bi ti rekli da se o metafizici ne može baš ništa smisleno reći, da ne spominjem kako još Kant nije bi na ti sa metafizikom.
Filozofija se bavi puno većom domenom tema od same metafizike.
I naravno da polazi od određenih pretpostavki kao i svaka druga misaona analiza.

O filozofiji imaš sasvim krivu predodžbu, a čini mi se da baš i ne razumiješ razliku između formalne i dijalektičke logike, jer je itekako bitno o kojoj se logici radi. Matafizika je temelj filozofije. Nema "veće" domene od metafizike, jer metafizika obuhvaća sve. Ona ne polazi od pretpostavki. Pretpostavke su tvrdnje, a tvrdnje su relacije među pojmovima. Filozofija tek treba reći što su to pojmovi i što su to relacije itd. Ono od čega filozofija polazi je bitak. Mogao bih ti mnogo o tome napisati, ali nije baš za ovu temu.

[Speare Shaker]

Jednostavko kaže:

O filozofiji imaš sasvim krivu predodžbu, a čini mi se da baš i ne razumiješ razliku između formalne i dijalektičke logike, jer je itekako bitno o kojoj se logici radi. Matafizika je temelj filozofije. Nema "veće" domene od metafizike, jer metafizika obuhvaća sve. Ona ne polazi od pretpostavki. Pretpostavke su tvrdnje, a tvrdnje su relacije među pojmovima. Filozofija tek treba reći što su to pojmovi i što su to relacije itd. Ono od čega filozofija polazi je bitak. Mogao bih ti mnogo o tome napisati, ali nije baš za ovu temu.

Eh da.
Vidim da imaš prilično arhaične predodžbe o filozofiji i njenim ograncima poput metafizike i ontologije. Nebitno što se metafizika nekada smatrala temeljem filozofije i što je nekada i bila temeljnja grana filozofije.
Vidim da nije puno pomoglo ni moje spominjanje logičkog pozitivizma kao valjda najznamenitije filozofske škole odnosno pravca filozofije u 20. stoljeću.
Upiši u google "logički pozitivizam Bečki krug Ayer Wittgenstein" to bi trebalo biti sasvim dovoljno. Taj pravac veze sa metafizikom nema.
Naravno da metafizika i ontologija pa i cijela filozofija polaze od pretpostavki.
Od čega bi kao striktno misaone discipline i polazile?
Od činjenica?
Zar je postojanje transcendentne stvarnosti činjenica?
Tko je to dokazao?
Zar je postojanje bitka činjenica?
Sve su to samo pretpostavke.
Sasvim je lako moguće da ništa od toga realno ne postoji nego da su svi ti pojmovi samo naše misaone apstrakcije odnosno verbalna gimnastika.
Kada čitam ovakva razmatranja o filozofiji postaje mi jasnije zašto je Ludwig Wittgenstein jednom prilikom rezigniran napretkom fizike zbog pojave kvantne mehanike koju filozofi nikako nisu uspjevali pratiti zbog neintuitivnosti i internih čudesa poput mrtvo-živih mačaka, čestica koje su istovremeno i valovi, kvantnih tuneliranja i sličnih fenomena, zaključio kako je sad filozofiji valjda preostalo jedino da se bavi problemima jezika.
Nije da se s njim po tom pitanju slažem, ali to je sad nebitno, jer cijela priča jasno ukazuje na nemoć filozofije da objasni neke posve realne fenomene dok se istovremeno bavi potpunim apstrakcijama poput onostranosti, bitka i sličnima.

[Templarski red]

Beljki kaže:

Po cemu?

Sto znaci bivati bliskim zivotinji, i kako biolosko bice biva ne-zivotinjom?

Kako se mjeri bliskost zivotinjskom te onda kvantitativno usporedjuje u razlicitim razdobljima?

Ako se radi o razini kontrole primarnih nagona prije djeluje visom sada nego nizom. Pogledaj samo nacine drustvene kontrole. Bilo na razini sireg drustva ili mikro zajednice. Pogledaj recimo samo dispciplinske pravilnike, metode i prekrsaje kojima su se bavili u samostanima u nekoj davnijoj proslosti. Sve to djeluje daleko sirovije i primitivnije od danasnje situacije.

Nisam zaboravio odgovoriti, ali me malo odnilo što bi rekli mi južnaci, kako RL tako i ova rasprava.

Dakle razlika na koju sam mislio uspoređujući čovjeka i životinju je prvenstveno misaona, u smislu procesa, apstraktnog načina razmišljanja, te same sposobosti zaključivanja i stvarne primjene tih zaključaka, odnosno djelovanja.

Dr. Hauser sa Harvarda je istaknuo četiri elementa ljudske spoznaje koji razlikuju moć ljudske spoznaje od drugih životinja.

- kombiniranje različitih vrsta znanja i informacija kako bi se steklo novo razumijevanje
- primjenjivanje istog pravila ili korištenje rješenja jednog problema za drugi i za nove situacije
- stvaranje jednostavnih razumljivih i reprezentativnih simbola
- i na kraju odvajanje načina razmišljanja od sirovih nagonskih i osjetilnih spoznaja

Ono što me ponukalo na zaključak da smo bliže životinji nego ikada je upravo imanje alata, a loše ili nikakvo korištenje istog za opće dobro. Izuzev stavke pod 3 (simbolike), po meni su sve ostale u teškoj krizi primjene.

[Dragan]

Speare Shaker kaže:

Svakako puno pouzdanija u smislu uspješnog medicinskog tretmana pacijenata od bilo koje tradicionalne metode, da ih sad ne navodim. Barem kada je ogroman broj bolesnih stanja u pitanju.
...

Slazem se i ne zelim da uvodim u igru nikakve alternativne metode lecenja.
Pitanje, u okviru klasicne moderne medicine je - ako pogledamo masovno vecu upotrebu antibiotika u US u odnosu na Nizozemsku (link koji sam dao), koja medicina je objektivno znanstveno bolja (pomaze vise ljudima), US ili nizozemska ?
Da li su ljudi u US vise, ili drugacije bolesni od onih u Nizozemskoj, ili je njihova znanstvena medicina razlicita ?
Duhovnjaci bi onako odokativno, iz nekih svojih razloga, rekli da je nizozemska medicina bolja. Sta kaze objektivna medicinska znanost ?

[omen4k]

Speare Shaker kaže:

Vidim da si jako sklon arhaizmima filozofije iz antičkih vremena. Oni su se voljeli razbacivati pojmovima poput ispravnosti, vrline itd.

Sto ti ovdje stvarno vidis ili mislis da vidis je prica za sebe. I izazov za tebe.

Razbacivanje je produkt doba idiotizma.
Specifikum doba idiotizma je relativiziranje ispravnosti i marginaliziranje vrlina.

I.e. Drustvo poluzivotinja.

Speare Shaker kaže:

Logika ne omogućuje nikakvo ispravno razmišljanje, nego dosljedno zaključivanje, a to nije isto.

Dosljedno zakljucivanje" je preduvjet "ispravnog razmisljanja".

Speare Shaker kaže:

Druga je priča hoće li nas dosljedno zaključivanje dovesti do "ispravnih" zaključaka, jer nas isto može dovesti i do zaključaka koji nemaju nikakve veze sa činjenicama ako se temelje na netočnim odnosno premisama koje nikakve veze nemaju sa činjeničnim stanjem objektivne stvarnosti.
Sam proces logičkog zaključivanja nema veze sa utemeljenošću premisa, to su dvije odvojene stvari.

U postu na koji se nadovezujes jasno pise "jedan od alata" i da si to uzeo u obzir prije ovog posta utrosak energije na otkrivanje tople vode bio bi izbjegnut.

Filozofija se sadrzi od vise disciplina i pokriva i interpretaciju premisa.
I sto sa zakljuccima. I jos stosta.


Sto sve i dalje nema veze sa prvim postom i ruzicastim jednorozima.

[Dragan]

Da zaokruzim jos sa par tema i pitanja zapocetu ideju o mogucem uticaju duhovnosti na znanost (shvacena u sirem smislu i kao primenjenu tehnologiju).

Sta kazu nutricionisti o nasoj ishrani ? Sta je najbolje za nas u proseku ? Sveza, industrijski nepreradjena hrana, pre svega zitarice povrce, voce.
Sta dobijamo od industrije hrane, koja se poziva na nuticionisticku znanost ?
Dosta raznoraznih boja, konzervansa, pojacavaca ukusa, previse secera, soli, generalno veoma obradjenu hranu (u najgorem slucaju jos masu pesticida i hormona).
Iz nekog cudnog razloga potencira se i subvencionira "proizvodnja" mesa, koje ne samo da opterecuje ljudski organizam, vec i u toku proizvodnje stvara mnoge dodatne probleme (ogromna kolicina biljne hrane neohodna za proizvodnju manje kolicine mesa, sto opet uvetuje ogromne povrsine pod monokulturama i veliko zagadjivanje zemljista i vode usled velikog broja zivotinja koje se uzgajaju).
Posledice svega toga, sa jedne strane masa debelih (upravo sam bio u Portugalu i prvi put sam uzivo video, ono o cemu sam samo citao - neverovatan broj, neverovatno debelih ljudi), a sa druge strane ljudi umiru od gladi.
[Argument da je moderna poljoprivreda doprinela, da puno vise ljudi ima dovoljno hrane je vec uracunat u celu ovu pricu].

Jos jedno usputno pitanje - koliki potencijal znanstvenika i sredstava je (nepotrebno?) vezan za vojne svrhe i koliki napredak u svim oblastima bi bio moguc, ako bi se taj potencijal stavio u sluzbu resavanja problema covecanstva ?

I na kraju dolazimo do jednog problema, koji ukljucuje sve prethodne.
Zemlja je samo jedna, resursi su ograniceni, pa ipak sve vlade hoce rast privrede, broj ljudi na planeti je sve veci, energetske potrebe isto (za kakve se sve gluposti ta energija pak koristi, je druga prica; ali bitno je da ono sto se dobro izreklamira, moze i da se proda), ekoloske stete sve vece...
Beljki je spomenuo moguci tehnoloski skok kao izlaz iz ovih problema (ili eventualnu propast), no pitanje je moze li se citav taj tehnolosko-tehnokratski, "osvajacki" i u velikoj meri destruktivni "znanstveni" sistem, staviti pod pitanje i promeniti, s obzirom na vec spomenute ogranicene resurse ?
Dobar deo tog problema je za sada prebacen u susedovo dvoriste, naime ogromnim izrabljivanjem resursa zemalja treceg sveta, od strane industrijskih zemalja, sa nesagledivim posledicama za iste - na pr. da navedemo samo jednu katastrofu u Bhopalu.

Sta kaze znanost o toj jednacini, ograniceni resursi vs zahtevani neograniceni rast ?

[omen4k]

Speare Shaker kaže:

Eh da.
Vidim da imaš prilično arhaične predodžbe o filozofiji i njenim ograncima poput metafizike i ontologije. Nebitno što se metafizika nekada smatrala temeljem filozofije i što je nekada i bila temeljnja grana filozofije.

Nema on nikakve "arhaicne predodzbe", no iz perspektive i rezoniranja vidljivih kroz tvoju dosadasnju retoriku jasno je zasto se cini da je problem u drugima.

Filozofija nije kao iPhone gdje su nove verzije naprednije. Ozbiljnim proucavanjem iste, van utjecaja ideologije koju servira status quo te rezultiranim razumijevanjem prirodnih procesa postane jasno i zasto.

[Jednostavko]

Speare Shaker kaže:

Eh da.

Eh da. Prije će nebo pasti na zemlju nego što ćemo se nas dvojica složiti, pa zato neću ni pokušavati. Ali u jednoj stvari se slažem s tobom - filozofija se ne bavi nikakvim onostranostima. Pozdrav

[Speare Shaker]

omen4k kaže:

Nema on nikakve "arhaicne predodzbe", no iz perspektive i rezoniranja vidljivih kroz tvoju dosadasnju retoriku jasno je zasto se cini da je problem u drugima.

Naravno da ima, a imaš i ti, ali što je još gore za tebe, tvoji stavovi su još arhaičniji, a i on bar zna objasniti svoje stavove, za razliku od tebe.
Uostalom, koliko ste arhaični svjedoči i činjenica da se obojica niste ni dotakli mojeg spominjanja logičkog pozitivizma i Ludwiga Wittgensteina kao valjda najznamenitijeg filozofa 20. stoljeća niti mojeg spominjanja epizode kada je on zavapio kako se filozofija zbog rasta znanosti kojeg nije mogla pratiti može svesti samo na razmatranje problema jezika (sa čime se ja naravno ne slažem), sa nepovoljnim stavom Kanta prema metafizici, a ne smijem ni pomisliti što bi se dogodilo da sam primjerice spomenuo pravac filozofije poznat kao egzistencijalizam počevši od prethodnika cijelog pravca Sørena Kierkegaarda pa nadalje, ili još gore, filozofiju dekonstrukcije Jacquesa Derride.
Sa takvim stavovima o filozofiji nije ni neobično da obični svijet tu inače plemenitu misaonu disciplinu uglavnom poistovjećuje sa običnim mudrijašenjem koje u najboljem slučaju prolazi kao sofizam.

[Speare Shaker]

Jednostavko kaže:

Eh da. Prije će nebo pasti na zemlju nego što ćemo se nas dvojica složiti, pa zato neću ni pokušavati. Ali u jednoj stvari se slažem s tobom - filozofija se ne bavi nikakvim onostranostima. Pozdrav

Također pozdrav.

[omen4k]

Speare Shaker kaže:

Naravno da ima, a imaš i ti, ali što je još gore za tebe, tvoji stavovi su još arhaičniji, a i on bar zna objasniti svoje stavove, za razliku od tebe.

Ukoliko su stavovi podrucje tvog interesa morati ces naci nekog drugog za macevanje.

Speare Shaker kaže:

Uostalom, koliko ste arhaični svjedoči i činjenica da se obojica niste ni dotakli mojeg spominjanja logičkog pozitivizma i Ludwiga Wittgensteina kao valjda najznamenitijeg filozofa 20. stoljeća niti mojeg spominjanja epizode kada je on zavapio kako se filozofija zbog rasta znanosti kojeg nije mogla pratiti može svesti samo na razmatranje problema jezika (sa čime se ja naravno ne slažem), sa nepovoljnim stavom Kanta prema metafizici, a ne smijem ni pomisliti što bi se dogodilo da sam primjerice spomenuo pravac filozofije poznat kao egzistencijalizam počevši od prethodnika cijelog pravca Sørena Kierkegaarda pa nadalje, ili još gore, filozofiju dekonstrukcije Jacquesa Derride.

Nema veze sa "arhaicnosti" nego s nedostatkom interesa za diskusiju s tobom o tvojem vidjenju filozofije na temi "Duhovnost i znanost".

S obzirom na dosadasnje rezoniranje jasno je zasto se problem opet cini u drugima.

[Jednostavko]

Speare Shaker kaže:

Naravno da ima, a imaš i ti, ali što je još gore za tebe, tvoji stavovi su još arhaičniji, a i on bar zna objasniti svoje stavove, za razliku od tebe.
Uostalom, koliko ste arhaični svjedoči i činjenica da se obojica niste ni dotakli mojeg spominjanja logičkog pozitivizma i Ludwiga Wittgensteina kao valjda najznamenitijeg filozofa 20. stoljeća niti mojeg spominjanja epizode kada je on zavapio kako se filozofija zbog rasta znanosti kojeg nije mogla pratiti može svesti samo na razmatranje problema jezika (sa čime se ja naravno ne slažem), sa nepovoljnim stavom Kanta prema metafizici, a ne smijem ni pomisliti što bi se dogodilo da sam primjerice spomenuo pravac filozofije poznat kao egzistencijalizam počevši od prethodnika cijelog pravca Sørena Kierkegaarda pa nadalje, ili još gore, filozofiju dekonstrukcije Jacquesa Derride.
Sa takvim stavovima o filozofiji nije ni neobično da obični svijet tu inače plemenitu misaonu disciplinu uglavnom poistovjećuje sa običnim mudrijašenjem koje u najboljem slučaju prolazi kao sofizam.

Na ovo ipak želim reagirati, jer pričaš o nekakvoj "arhaičnosti" tamo gdje je predmet vanvremenski. Imaš li ti ikakvu definiciju filozofije? Koliko sam razabrao iz tvojih postova za tebe je filozofija mudrovanje o svemu i svačemu. Nekakvo historijsko nabrajanje raznih "filozofija" ili eventualno analiza raznih problema. E pa nije. Filozofija je duh koji je sposoban govoriti istinu o sebi samome. U stvarnosti duh prepoznaje sebe, jer su zakoni mišljenja isti kao i zakoni bitka. Stvarnost je pojmovno strukturirana, a ta pojmovna struktura je metafizika. Kad ne bi bilo tako onda istina uopće ne bi bila spoznatljiva, a stvarnost bi zauvijek ostala otuđena od sebe, bila bi "stvar po sebi" kao što je mislio nesretni Kant.

[Speare Shaker]

omen4k kaže:

Nema veze sa "arhaicnosti" nego s nedostatkom interesa za diskusiju s tobom o tvojem vidjenju filozofije na temi "Duhovnost i znanost".

Naravno da ima veze s arhaičnosti jer kada čitam tebe, a dijelom i njega, imam osjećaj kao da pored sebe slušam Zenona koji mi objašnjava kako Ahil nikada ne može prestići kornjaču ma koliko se trudio, samo zato da bi opravdao stavove svojeg učitelja, a moguće i nešto više od toga, Parmenida koji je fantazirao o jednom vječnom biću oblika lopte koje se ne kreće.
To su arhaizmi koje nitko iole potkovan u filozofiji danas više ne uzima za ozbiljno, osim eventualno u smislu doprinosa razmatranja povijesti egzotičnih i arhaičnih filozofijskih ideja.
Isto vrijedi i za tvoje ocjene o "ispravnosti" filozofijskih zaključaka.
I zanimljivo je kako ni sad nisi reagirao na moje proširenje priče o Kantu koji nije podnosio metafiziku, o logičkom pozitivizmu itd.
Mislim da je prilično jasno i zašto, tako da tvoje povlačenje iz ove male rasprave ima svoj jasan uzrok.

[Speare Shaker]

Jednostavko kaže:

Na ovo ipak želim reagirati, jer pričaš o nekakvoj "arhaičnosti" tamo gdje je predmet vanvremenski. Imaš li ti ikakvu definiciju filozofije? Koliko sam razabrao iz tvojih postova za tebe je filozofija mudrovanje o svemu i svačemu. Nekakvo historijsko nabrajanje raznih "filozofija" ili eventualno analiza raznih problema. E pa nije. Filozofija je duh koji je sposoban govoriti istinu o sebi samome. U stvarnosti duh prepoznaje sebe, jer su zakoni mišljenja isti kao i zakoni bitka. Stvarnost je pojmovno strukturirana, a ta pojmovna struktura je metafizika. Kad ne bi bilo tako onda istina uopće ne bi bila spoznatljiva, a stvarnost bi zauvijek ostala otuđena od sebe, bila bi "stvar po sebi" kao što je mislio nesretni Kant.

Gledaj, navest ću ti par primjera iz rasprave.
Ti kažeš da je metafizika temelj filozofije, a onda potpuno ignoriraš moj upis u kojem konstatiram kako je Kant imao vrlo loše mišljenje o metafizici.
I kako da ja to protumačim?
Možda hoćeš reći da je Kant bezvezan filozof ili da nije filozof uopće zato jer se u temeljima njegove inače fenomenalne filozofije ne nalazi metafizika?
Dakle, metafizika jeste nekada bila temeljem sve filozofije iz davnih vremena, ali to danas definitivno nije. Danas je takav pristuo debelo zastario.
Dalje, ti kažeš da se ako sam dobro zapamtio, filozofija ne bavi onostranošću.
Hoćeš li reći da se teologija kao ogranak filozofije ne bavi onostranošću?
Pa onostranost je praktički glavni predmet razmatranja teologije!
A ova tvoja platonističko-hegelijanska razmatranja o pojmovnoj strukturi stvarnosti i duhu koji prepoznaje samoga sebe bolje i ne komentirati, toliko su arhaična, ali ću ipak napisati par osnovnih stvari.
Dakle, stvarnost se ne sastoji od pojmova nego od materije, energije i informacije, a pojmovi predstavljaju samo uređeni, strukturirani i klasificirani djelomični opis te stvarnosti s naše strane. To bi danas trebalo biti svakome jasno.
I kako bi ti definirao duh? Koja se temeljne sastavne jedinice duha odnosno duhovnih entiteta, koji je njjegov temeljni građevni materijal?
Bojim se da ti tu Hegel neće puno pomoći jer je i njegovo učenje u tom smislu najmanje debelo zastarjelo, ako ne i arhaično.
I filozofija nije nikakvo mudrovanje ili još gore mudrijašenje nego promišljanje koje može biti o praktički bilo čemu jer filozofija kao plemenita misaona disciplina, barem ne ona ozbiljna, sebi i svojoj misli ne stavlja takvu vrstu tematskih ograničenja, sasvim su joj dovoljna ona logike koje se u svojim promišljanjima mora držati da ne bi zapala u sofizam ili još gore u solipsizam.
Da sam ovdje u pravu svjedoče kako Kantov otklon od metafizike tako još više i moderniji pravci u filozofiji poput spomenutog egzistencijalizma, logičkog pozitivizma i filozofije dekonstrukcije, a ima tog još ohoho.
Bojim se da negdje u tu domenu spada i tvrdnja kako bez metafizike uopće ne bi bila moguča spoznaja stvarnosti jer te tu jasno demantira ne samo moderna filozofija nego još bolje i znanost.
Naveo sam negdje ranije na jednoj od tema kako je fizika doživjela pravi procvat znaš kad?
Kada se negdje tijekom 19. stoljeća otarasila nepotrebnog balasta metafizike i prihvatila pristup pozitivizma kao za sebe jedini realni ako ne i najbolji mogući.
Ili hoćeš reći da spoznaje realne i prirodne znanosti fizike spadaju u domenu fantazija ili još gore konfabulacija koje nemaju veze sa stvarnošću samom jer se ne temelje na metafizičkom fantaziranju?
Ja bih rekao da je upravo suprotno od toga, a ti slobodno zadrži suprotno mišljenje ako hoćeš.
Uostalom očito Wittgenstein nije badava zaključio kako je filozofiji nakon silnog uspona znanosti i posebno kvantne fizike sada preostalo jedino da se bavi fenomenom jezika, sa čim se ja doduše ne slažem, ali razumijem njegovu rezignaciju zato što tadašnja filozofija nikako nije uspjevala pratiti, a još manje razumjeti nove spoznaje kvantne fizike.
Pozdrav, još jednom.

[Jednostavko]

Speare Shaker kaže:

Ti kažeš da je metafizika temelj filozofije, a onda potpuno ignoriraš moj upis u kojem konstatiram kako je Kant imao vrlo loše mišljenje o metafizici. I kako da ja to protumačim? Možda hoćeš reći da je Kant bezvezan filozof ili da nije filozof uopće zato jer se u temeljima njegove inače fenomenalne filozofije ne nalazi metafizika?

Naravno da Kant nije bezvezan filozof. On uopće nije imao "vrlo loše" mišljenje o metafizici. Dapače. Evo što sam kaže u Kritici čistoga uma: "Uzalud je naime htjeti hiniti ravnodušnost u pogledu takvih istraživanja, kojih predmet ljudskoj prirodi ne može biti ravnodušan. I oni tobožnji indiferentisti, koliko god se misle promjenom školskoga jezika, ukoliko uopće što misle, zakukuljiti, govoreći popularnim tonom, neizbježno padaju natrag u metafizičke tvrdnje prema kojima su pokazivali toliko prezira". Kao što vidiš Kant je metafiziku smatrao nužnošću uma, ali je smatrao da se um primjenom logičkih kategorija na predmete koji nisu dostupni iskustvu zapliće u proturječnosti. Iz toga je izvukao pogrešan zaključak da um može spoznati samo pojave. On nije mogao prihvatiti dijalektičku prirodu stvarnosti, a razlog je bio taj što je htio sačuvati primat praktičnog uma.

Dakle, metafizika jeste nekada bila temeljem sve filozofije iz davnih vremena, ali to danas definitivno nije. Danas je takav pristup debelo zastario.

To što današnjem otuđenom duhu nešto izgleda zastarjelo nema nikakvu težinu argumenta.

Hoćeš li reći da se teologija kao ogranak filozofije ne bavi onostranošću?

Ako se teologija bavi onostranošću onda ne spada u filozofiju.

Dakle, stvarnost se ne sastoji od pojmova nego od materije, energije i informacije, a pojmovi predstavljaju samo uređeni, strukturirani i klasificirani djelomični opis te stvarnosti s naše strane. To bi danas trebalo biti svakome jasno.

Pa i materija, energija i informacije su nekakvi pojmovi (što god to bilo). Ti još uvijek stojiš na Kantovoj poziciji, pa ti se ona tvoja "arhaičnost" vreća kao bumerang. Ne stojimo mi sa svojim pojmovima naspram stvarnosti, nego smo dio nje. Stvarnost kroz nas spoznaje samu sebe.

I kako bi ti definirao duh?

Duh je totalitet, apsolut, cjelina, ono što nije uvjetovano ničim izvan sebe samoga. Duh je ovostranost.

I filozofija nije nikakvo mudrovanje ili još gore mudrijašenje nego promišljanje koje može biti o praktički bilo čemu jer filozofija kao plemenita misaona disciplina, barem ne ona ozbiljna, sebi i svojoj misli ne stavlja takvu vrstu tematskih ograničenja, sasvim su joj dovoljna ona logike koje se u svojim promišljanjima mora držati da ne bi zapala u sofizam ili još gore u solipsizam.

Vidim da opet nemaš nikakav pojam filozofije. Filozofija nije promišljanje o bilo čemu. Kad bi tako bilo onda bi svaka znanost bila filozofija.

Naveo sam negdje ranije na jednoj od tema kako je fizika doživjela pravi procvat znaš kad? Kada se negdje tijekom 19. stoljeća otarasila nepotrebnog balasta metafizike i prihvatila pristup pozitivizma kao za sebe jedini realni ako ne i najbolji mogući.

Da, tako nekako je rekao i Hegel. Fiziko čuvaj se metafizike! Znanosti čuvaj se mišljenja! Shut up and calculate!

Ili hoćeš reći da spoznaje realne i prirodne znanosti fizike spadaju u domenu fantazija ili još gore konfabulacija koje nemaju veze sa stvarnošću samom jer se ne temelje na metafizičkom fantaziranju?

Ne želim to reći. Prihvaćam sve znanstvene spoznaje. Znanost se bavi stvarnošću, ali ne cjelinom stvarnosti. U temelju znanosti jesu metafizički pojmovi, ali samo neki, npr. pojam uzroka, pojam stvari, pojam polariteta… ali nedostaju pojmovi kao što su subjekt, svrha, dobro, suština itd.

[Speare Shaker]

Jednostavko kaže:

Naravno da Kant nije bezvezan filozof. On uopće nije imao "vrlo loše" mišljenje o metafizici.

Koliko je "loše" mišljenje Kant imao o metafizici svjedoči i činjenica da ju je praktički ukinuo odnosno bolje rečeno ostavio ju je bez temalja zbog čega se našao u problemu sa odgovaranjem na pitanje na čemu sad utemeljiti moralni zakon. Kant je shvatio kako metafizici nedostaje iskustvena spoznaja i da je njen domet ograničen.

[omen4k]

Speare Shaker kaže:

Mislim da je prilično jasno i zašto, tako da tvoje povlačenje iz ove male rasprave ima svoj jasan uzrok.

Uzrok:

= >

Speare Shaker kaže:

Naravno da ima veze s arhaičnosti jer kada čitam tebe, a dijelom i njega, imam osjećaj kao da pored sebe slušam Zenona koji mi objašnjava kako Ahil nikada ne može prestići kornjaču ma koliko se trudio,

= "Ne cujem te, slusam nesto na slusalicama".

Sto cini diskusiju besmislenom.

[Speare Shaker]

Jednostavko kaže:

To što današnjem otuđenom duhu nešto izgleda zastarjelo nema nikakvu težinu argumenta.

Točno, to samo po sebi nema težinu argumenta.
No, može ju dobiti u tom smislu ako određene ideje iz davne prošlosti proučimo u kontekstu moderni(ji)h spoznaja.
Naveo sam ranije primjer Zenona i njegovog paradoksa utrke Ahila i kornjače kojim je pokušao argumentirati ideje svoga učitelja Parmenida.
Hajde, budi iskren pa i sam reci je li tu riječ o beznadno zastarjelim idejama ili ne. Ne moraš na forumu, odgovori sam sebi na mjestu sa kojeg šalješ postove na forum.
I to nema veza sa današnjim otuđenim duhom nego rekao bih sa elementarnim zdravim razumom koji se zasniva na notornim iskustvenim spoznajama i koji će svakoga bez ikakvih ograda uputiti na zaključak kako nema teorije po kojoj Ahil neće prestići kornjaču.
Zenon bi svakako puno bolje učinio da je upotrijebio neki primjer koji nije toliko očito pogrešan kao taj kako bi opravdao Parmenidove fantazije o vječnom nepokretnom biću pa bi izbjegao ovaj sud o beznadnoj zastarjelosti spomenutih ideja.
Ili da je možda poslušao Wittgensteinov zaključak po kojem o onome o čemu se ne može govoriti, o tome se mora šutjeti. Premda je Wittgenstein tu ciljao na nešto drugo, ali to je sad nebitno.

[Speare Shaker]

Jednostavko kaže:

Ako se teologija bavi onostranošću onda ne spada u filozofiju.

Definitivno se bavi onostranošću odnosno vječnošću (Bogom), a definitivno je ogranak filozofije.
Oko toga ne postoje neke realne dvojbe.

[Speare Shaker]

Jednostavko kaže:

Pa i materija, energija i informacije su nekakvi pojmovi (što god to bilo). Ti još uvijek stojiš na Kantovoj poziciji, pa ti se ona tvoja "arhaičnost" vreća kao bumerang. Ne stojimo mi sa svojim pojmovima naspram stvarnosti, nego smo dio nje. Stvarnost kroz nas spoznaje samu sebe.

Da, materija, energija i informacija jesu i pojmovi, ali ti fenomeni postoje izvan naših misaonih kategorija odnosno izvan pojmovnih kategorija.
Oni postoje neovisno od nas i naših opisa i klasifikacija stvarnosti.
Da, mi ne stojimo nasuprot stvarnosti nego smo sastavni dio nje od neke točke u prostorvremenu gdje kao ishodište služi točka singularnosti Velikog praska (dakle, i ne baš jako dugo vremena u odnosu na starost svemira). Međutim, to nas izgleda ne smeta da svoju ulogu smatramo puno važnijom nego što to po svemu sudeći, beyond a reasonable doubt, jeste slučaj.
Stvarnost sebe može spoznati putem nas ili na neki drugi način jedino ako je stvarnost (samo)svjesni entitet, a za takav zaključak za sada ne postoje realne osnove.
Makar je primjerice poznati fizičar Eugene Paul Wigner (dobitnik Nobela za fiziku 1963.) u sklopu neke svoje osobne filozofije promišljao mogućnost kako je cijeli svemir jedan (samo)svjesni entitet jer nas kopenhaška intepretacija kvantne mehanike uči kako bez promatranja nije moguć nikakav događaj na kvantnoj razini, a kako znamo promatranja nema bez (samo)svjesnog promatrača.
Naime, svemir bi kao (samo)svjesni entitet promatranjem svih procesa i događaja unutar sebe na taj način nekako omogućio da se oni uopće dogode na kvantnoj razini.
Ponavljam, nijew fizika, to je neka njegova osobna filozofija utemeljena na nekim fizikalnim spoznajama i jedino je na taj način moguće postulirati kako stvarnost (svemir) spoznaje samu sebe.
No, čak ni u toj mogućnosti mi ne igramo gotovo nikakvu ili u najboljem slučaju minornu ulogu.
Cijelu tu ideju je zakuhao Hegel kako bi opravdao svoja filozofijska razmatranja o stvarnosti kao ideji koja se razvija.
Međutim, Hegel nije znao da svemir kao cjelokupna stvarnost koju mi možemo spoznati nije beskonačan pa je stoga prostor transcendencije apsolutne ideje ograničen odnosno konačan što samu tu koncepciju čini pomalo smiješnom.
Apsolutna ideja koja je zapravo ograničena i konačna pa je tako i spoznaja o njoj (sebi) također ograničena i konačna?
Ne uočavaš li ti tu kontradikciju? Za kontradikcije znamo da ne mogu realno postojati.