"Ja ne želim tebe bez djeteta"

[Ri 71]

agathos kaže:

O kakvom prolongiranju govoriš? Čovječe, zaista nisam sigurna da si svjestan situacije u kojoj se nalazi većina stanovništva ove države?! To što si ti imao sreće, ne znači da ju imaju i svi ostali i da svi moraju tako poput tebe. Druga su vremena bila tada kad si se ti zapošljavao, druga su danas i to bi trebao biti u stanju prihvatiti u svojim godinama, bez osuđivanja. Malo više informiranja o stanju u državi, bilo da čovjek ima fakultet, bilo da nema, posao nije lako naći, a stvar u svoje ruke nije svatko u stanju uzeti i pokrenuti nešto. Ti si imao sreće da si u tome uspio, da si našao osobu koja će u svemu tome biti uz tebe i prihvatiti posao, način života i sl. No nemaju svi tu mogućnost i iz tog razloga se stvari prolongiraju. Kod nekih je samo bijeg od obaveza, ali kod nekih je vjeruj mi itekako materijalna, financijska i stambena situacija uzrok stagnacije i ovo ne govorim iz svoje perspektive, već iz realnog sagledavanja stvari i komunikacije s ljudima oko sebe, od kojih mnogi i nemaju fakultete pa nisu u mogućnosti naći posao, prime stvar u svoje ruke, nađu nekaj od čeg će kapnuti koja sića povremeno, ali to opet nije dovoljno. Možeš li shvatiti da ima ljudi koji žele prvo riješiti financijsku i stambenu situaciju, da mogu djetetu priuštiti sve najbolje, a ne da gladuju i ''bore se'', na kraju završe na ulici ili na socijali... što li samo sve povlači takvo razmišljanje, ukoliko čovjek ne uspije, a pored sebe ima jedno, dvoje i više djece!!

Spominjanje fakulteta i visokoobrazovanih, neću komentirati. Nisu svi završili strukovne, tehničke i sl. srednje, neke su usmjerili ili su se sami usmjerili u drugom smjeru, gimnazije što automatski znači i odlazak na fakultet, barem većine i to je opet svačiji osobni izbor koji treba poštivati, a ne podcijenjivati!

Nisu u deep shit samo osobe s fakultetom, već i one nižeg stupnja obrazovanja, tako da teorija o visokom obrazovanju i nezaposlenosti ne drži vodu.



Pohvala za razgovor sa sinom, no opet kažem, nisu svi za sve. Ne razmišljaju svi u trenutku kad upisuju fakultet, što će biti profitabilnije, što neće. Da je tako, postojalo bi 5 najprofitabilnijih fakulteta, a svi ostali mogli bi se pozdraviti s postojanjem i cijeli svijet zadovoljan. Ne misliš da je ovakvo razmišljanje i rezoniranje stvari - glupo u najmanju ruku?
Ja sam jedna od onih koje smatraju da treba studirati i ono što voliš, a ne samo ono što donosi profit. Problem je u državi, razumiješ? A ne u struci koju netko odabere. Posla ima, ali neće zapošljavati.



Slažem se da je veliki problem s ljudima u državnoj službi, koje ne mogu dobiti otkaz, a svoj posao ne rade. S time ja osobno muku mučim at the moment jer je moja struka ajmo reći tu negdje, državna služba, sa puno mogućnosti zapošljavanja, samo mogu se slikati.
I opet polaziš iz svoje perspektive, što je ok u nekim situacijama, no ne i u ovoj. Treba realno sagledati stvari i situaciju u državi jer ponavljam, problem je u državi, a ne u ljudima, iako ima iznimaka naravno. Problem je u tome što ljudi koji žele raditi ima i previše, zaposlenika fali, gdje god da se okreneš, ali ne žele zapošljavati, stavljaju neke glupave zabrane zapošljavanja zato što... ?! Opet, nisu svi u tvojoj struci i u mogućnosti raditi posao koji ti radiš, imati tu sreću, volju i želju, a i što je dosta bitno - podršku druge strane. Ja se osobno ne bih mogla zamisliti u vezi/braku s osobom koja je više okolo, nego sa mnom, ma da ima para ne znam koliko... a ja nek sjedim sama doma, rintam i odgajam djecu, ne hvala.



I da se za kraj malo osvrnem na ovaj dio, hvala na savjetima. Nemam izraziti otpor prema tome da radim i nešto drugo, gledam i izvan struke, no jedino što mi nude i moji poznanici, ali i internet, su poslovi prodaje. Mislim to kaj je moja struka rad s ljudima, ne znači da imam crtu žicanja/uvaljivanja.

Sramota je zapravo da sam kao studentica, radeći preko student servisa, zarađivala više, nego kad sam radila u svojoj struci po završetku faksa, a i za vrijeme kad sam se po potrebi ubacila gdje mi se otvorila mogućnost. Situacija je u državi u posljednjih par godina, po pitanju zapošljavanja mladih, gora nego ikada prije.. mogu do sutra pisati o svojim iskustvima, sa razgovora, sa zamolbama, neodgovaranjem, namještanjem natječaja i sl.

Sloboda trošenja vlastitog novca je savršen osjećaj, dapače, ali opet kažem, čemu onda sve te godine studiranja, kad na kraju radiš s diplomom nešto sasvim deseto? Volim svoju struku, socijalni rad je u pitanju, nije da nas ne trebaju, ali nas zaposliti ne žele! I situacija s nama, kad sam upisivala fakultet, nije bila tako loša, prema informacijama koje sam imala tada, ali sada je koma.

I za kraj, puuno teksta je već napisano... sve ti to ovisi i o odgoju, a ja sam odgojena upravo tako - riješi sve, sredi život, škola, faks, posao, stan, a sve ostalo nakon toga stigneš! Ne vidim da ima išta u tome loše.. a ako netko smatra da time bježim od obaveza... to onda nije moj problem! Jer mogu ja sve ovo imati, a ne imati partnera - pa što bi mi u tom slučaju savjetovao? Izmisliti kvalitetnog partnera ne možeš, a danas trebaš kopati da iskopaš blago!

Svjestan sam situacije kako kod nas tako i u dijelovina svita kroz koje prolazim.Ni ni tamo sjaj i da med teče.Svuda se svodi na isto.Život ovim tempom polako ubija svoje ljude.Gotovo se osjeti jedan strah od gubitka radnog mjesta kroz samu priču i moraš se dokazivat svakodnevno.U tome je problem.Nisu svi za taj način života i mnogi ne izdrže taj ritam.Nipošto da nisu sposobni ali naprosto ne mogu ići u korak sa tim.
Što se tiče tog prolongiranja imao sam curu koja je imala sve i opet je bilo prerano sa tadašnje 33 godine.I sad sa skoro 38 opet joj je rano koliko čujen od njezinih jer se vidimo povremeno.Mislin ona bi ali ne sad.Meni to nejasno jer svi ovi tvoji navodi o stabilnom životu su bili ispunjeni ali opet ništa iako nije odlučila da neće klince.

Ovo sa fakultetima je samo preslikano iz jednih novina od prije par miseci.Mislin posle upisa u škole i fakultete.Sviđalo se nama ili ne potrebe u državi za radnom snagom se mijenjaju što mi kao narod nesklon promjenama ne vidimo ili ne želimo vidjeti.Bez da ikoga osuđujem ovime.

Ako bi tih 5 fakulteta bilo jedino profitabilno zakon potražnje i tržište bi to brzo izravnalo.Čim na jednom mjestu imaš višak na drugom moraš imati manjak.
Roditelj je taj koji bi trebao svoju djecu ne gurati po svojoj volji nego objasniti sve za i protiv nečega što mu dijete želi jer sa 18 ili 14 godina ne može znati kako izgleda njegovo buduće zanimanje a i time rad u toj struci ?
Nije tu bilo riječ o nekoj profitabilnosti nego jednoj široj tematici koja je zastupljene svuda i to bi mu moralo otvoriti dosta vratiju.

Problem ja tu vidim ipak u ljudima koji su visoko i koji imaju mogućnosti dovesti do reda ali jednostavno ne žele jer njima je i ovako dobro.Činjenica je da je birokratski aparat prevelik i to treba rezati ali uz svu buku sindikata i izbora ovih ili onih nitko ne želi dirati u to.Što čini šef kad mu djelatnici provode po sat vrimena na marendi po lokalnim kafićima ?
Ništa.A što bi učinio privatnik za to ? Opomena i drugi put knjižica pa odi doma.Dok nema stegovnih mjera koje bi se reflektirale na platnu listu i stimulacija promjena biti neće.
Posao kojim se trenutno bavim je za mnoge neprihvatljiv jer čekat nekoga mjesecima da dođe doma ni lako.Međutim to je malo više neki klišej jer ako to usporediš sa radom u nekoj stranoj zemlji to bi prošlo a ovo ne može.
Tvoja struka je cijenjena ali nažalost svjedoci smo svakodnevnog šlamperaja u Centrima za socijanu skrb pa to baca drugo svitlo na to u globalu.Jedan djelatnik tamo koji ima volje i znanja može napraviti puno.Sad proizlazi pitanje zašto ne maknuti djelatnike koji očito ne rade svoj posao za koji su plaćeni i dovesti nove koji imaju znanja i volju ?

Nažalost došlo je do toga da je bitnije poznanstvo nego diploma i znanje.Promjene se mogu i moraju dogoditi jer smjena generacija će se odvijati ali kada će doći taj tren ?
Neznam iskreno,probaj u neki dom za umirovljenike poslat prijavu pa vidi.Njima i tako trebaju takve usluge.Nimaš niš za izgubit.
Glede partnera ili partnerice čekati na svekoliko ispunjenje svega po meni je malo velik zalogaj.Paralelno sa potporom je ipak lakše.Jasno ako to ostvariš.Meni se dogodilo suprotno i umjesto potpore imao sam kočnice.

Nemoj me krivo svatit ali mislim i uvjeren sam da kad nešto želiš i imaš volju to ostvariri uspjeh će doći sam.Ne očekuj ništa od nikog i osloni se samo na sebe.U tom slučaju se nećeš razočarati nikad.

Kad padneš ranjen u bitki,digni se previj rane i opet u napad - Szen Tsu

rocker1987 kaže:

E ovdje si u krivu.

Prvo, za računaRstvo nije prošao vlak, dapače. Isto tako, FER je super opcija, da se razumijemo, i to je win/win situacija, samo da te uputim u par stvari.

Sa računarstvom, ako će se bavit developmentom, ma u biti u 90% slučajeva, može živit u Hrvatskoj, a radit za bilo koga. Ma može šta hoće. Sa elektrotehnikom mora živjeti gdje radi, u 99% slučajeva. Iako, razumijem, sa elektrotehnike može na računarstvo kad god hoće, ali se može i obrnuto, zato i postoje srodni doktorati i slično.

Sve u svemu, izbor mu je stvarno bio odličan, i ja se nadam da će tako biti za moje klince jednog dana, ako ih budem imao.

FER je zanimljiv bio nekad dok je imao kvalitetu ali je predaleko svakome ko nije iz Zagreba.Danas je situacija drugačija.Skupoća tog studija je prevelika da bi sama sebe opravdala jer ta diploma ti ne nosi posao kao nekad.

Development nije za svakog iako izgleda privlačno na prvu.Ako nisi zagrižen za to i nisi se time bavio doma i prija fakulteta onda je bolje ne upuštat se u to.
Elektrotehnika ipak nudi širi izbor struka.Neka samo završi pa da ne moran plaćat električara za instalacije u kući

[rocker1987]

Ja sam samouk developer, i ne vidim zašto bi tu morao završit fakultet. Dapače, već sam učio trojicu ljudi sa računarstva po par mjeseci, da se uhodaju u posao, kako bi mogli nešto konkretno i raditi.

Samo je pitanje volje, a ako nema volje, onda bolje da ni ne ide na faks.

Samo ti hoću reći, FER je i dalje jako, jako cijenjen, FESB isto, itd. Sad zavisi o osobi koliko će znanja pokupiti, i gdje će se zaposliti. Samo mi nemoj reći da to ovisi o sreći, jer nije istina. Ako se zaposliš i ne pokažeš ništa, otkaz stiže brzinom munje.

Kvalitetni ljudi sa bilo kojeg faksa lako nalaze posao. Nego, gdje je on upisao elektrotehniku?

[Ri 71]

Stegovnica kaže:

kako zivot tece tako se covjek mijenja.........sa protokom zivota i iskustvima s kojima se susrece...........a kasnije s godinama smo sve drugaciji i drugaciji, imamo drugacije potrebe i privilegije u zivotu
Ne razmisiljas isto s dvadesetak i kasnije s tridesetak godina, da ne kazem s cetrdesetak. I zato smatram da je autorica jos premlada i da jos nema potrebe za vecim obvezama.

i naravno da treba prozivjeti mladost a ne se zakopati u hrpu obveza pa onda puknuti s cetiri banke i traziti izgubljenu mladost i ispadati smijesan

Do dvadestih san naganjao strankinje po liti.Posle mi ovaj blesavi rat odnio 7 godina i ono ča san triba napravit sa 20 počeo san sa 30-tim godinama.Promjene na drugoj strani su me dovele da se u 40-tim vraćan opet na početak.
Jel to znači opet ganjat strankinje ?

Virovala ti meni ili ne u mladosti san bil ozbiljniji nego sad.Sad san svaku godinu sve blesaviji

[Ri 71]

rocker1987 kaže:

Ja sam samouk developer, i ne vidim zašto bi tu morao završit fakultet. Dapače, već sam učio trojicu ljudi sa računarstva po par mjeseci, da se uhodaju u posao, kako bi mogli nešto konkretno i raditi.

Samo je pitanje volje, a ako nema volje, onda bolje da ni ne ide na faks.

Samo ti hoću reći, FER je i dalje jako, jako cijenjen, FESB isto, itd. Sad zavisi o osobi koliko će znanja pokupiti, i gdje će se zaposliti. Samo mi nemoj reći da to ovisi o sreći, jer nije istina. Ako se zaposliš i ne pokažeš ništa, otkaz stiže brzinom munje.

Kvalitetni ljudi sa bilo kojeg faksa lako nalaze posao. Nego, gdje je on upisao elektrotehniku?

I ja san nešto petljao sa time ali u davno doma spectruma ali brzo san se ostavio toga.Zaključio san da to ni za mene.

Znam da se cijeni ali je omjer uloženo dobiveno prevelik za današnju situaciju.Drugi dio priče je da mjesec dana u Zagrebu na studiju teško može bit ispod 3000 kn kad sve zbrojih a vjerovatno i više.Ni to ne bi predstavljao problem nego jedan drugi.Problem koji je krucijalnan je da dolazi iz vrlo male sredine sa otoka i nije snalažnjiv i takvog gurnut u Zagreb bez neke podrške ili nekog da ga bar uputi ne.Pojeo bi ga grad kao takav i ne bi bilo ništa ni od njega ni od fakulteta.

Studira u Rijeci ali tu mi je brat sa familijom pa je lakše.
Odavno san svatio da sreća nema veze sa znanjem.Sreća ti može otvorit vrata ali bez znanja vrlo brzo ćeš izaći van.

[rocker1987]

Pa eto, nije ni bitno gdje je, ok je i u Rijeci. Iako, nije Rijeka puno manji grad od Zg-a, a ako ti misliš da neće učit, nego bančit, hah, možda si u pravu, ali eto, to je od mene napravilo čovjeka.

Sad znam šta smijem, šta ne smijem, koliko čega, kako, kada. Moraš nekad i pogriješit.

Samo ne kontam kako tebi kao pomorcu 3000 kn/mjesečno izgleda puno, ali ok.

[Ri 71]

rocker1987 kaže:

Pa eto, nije ni bitno gdje je, ok je i u Rijeci. Iako, nije Rijeka puno manji grad od Zg-a, a ako ti misliš da neće učit, nego bančit, hah, možda si u pravu, ali eto, to je od mene napravilo čovjeka.

Sad znam šta smijem, šta ne smijem, koliko čega, kako, kada. Moraš nekad i pogriješit.

Samo ne kontam kako tebi kao pomorcu 3000 kn/mjesečno izgleda puno, ali ok.

Rijeka je manji grad i drugačije posložen tako da se snađeš bez problema dok je Zagreb puno širi.Nije da neće učit nego je nesnalažljiv i vrlo brzo bi se povukao u sebe i od toga ne bi bilo ništa.Ne triba mi na taj način uništavat dite.Ovako je već malo lakše.

Nisam rekao da je puno jer to mogu izdvojit bez problema.

Ošli mi debelo u OT pa prekidam

[agathos]

Ri 71 kaže:

Svjestan sam situacije kako kod nas tako i u dijelovina svita kroz koje prolazim.Ni ni tamo sjaj i da med teče.Svuda se svodi na isto.Život ovim tempom polako ubija svoje ljude.Gotovo se osjeti jedan strah od gubitka radnog mjesta kroz samu priču i moraš se dokazivat svakodnevno.U tome je problem.Nisu svi za taj način života i mnogi ne izdrže taj ritam.Nipošto da nisu sposobni ali naprosto ne mogu ići u korak sa tim.
Što se tiče tog prolongiranja imao sam curu koja je imala sve i opet je bilo prerano sa tadašnje 33 godine.I sad sa skoro 38 opet joj je rano koliko čujen od njezinih jer se vidimo povremeno.Mislin ona bi ali ne sad.Meni to nejasno jer svi ovi tvoji navodi o stabilnom životu su bili ispunjeni ali opet ništa iako nije odlučila da neće klince.....

Primjer koji si naveo, može biti primjer bijega od obaveza.. a i biološki sat ističe, no svako kroji svoj život pa nemamo mi tu kaj.

Složila bih se s time da djeca od 14g nisu dovoljno zrela da se sama usmjere, no s 18 bi to već trebali znati.. mene su moji podržali u mojem izboru gimnazije jer mi ništa drugo nije dolazilo u obzir. Imala sam frendice u oš koje su pričale da budu išle za frizerke, meni je to bilo , a i htjela sam nastaviti s učenjem jezika pa je gimna bio jedini logički izbor. Kasnije je bilo biranja, ali sam smatrala da sa strukom gdje ću raditi s ljudima, neću pogriješiti jer toga uvijek treba.

Danas je situacija drugačija, treba nas, fali nas.. ali nas ne žele zapošljavati i nažalost, barem je u mojoj struci tako, sve više biva bitnija veza i poznanstvo, nego konkretno iskustvo i znanje. Dragi mi se čudi jer je informatičar i kod njegovih javljanja na posao, razgovora i sl. nije bilo ni u pola procedura i komplikacija, kao što je to kod mene. Veli, dođeš na razgovor, pokažeš što znaš i odluče, što kod mene nije slučaj. Dobro je dok uopće i dobijem poziv na razgovor, no čak ni tad nemaš garanciju da nije namješten (bilo je i toga). Javljam se na sve natječaje koje objave, nedavno sam poslala i otvorene zamolbe, neki se jave, neki ni to, većinom odbijenice jer ne traže sad nikog ili nema sredstava za zapošljavanje ili ili.. Inače, u domu za starije sam već bila, ali to ide po principu, odradiš stručno osposobljavanje i dobiješ nogu u guzicu.. eventualno uz malo sreće mooožda te jednog dana zatrebaju. S tim da te od tamo ne daju jer im trebaš, a ti zakonski moraš boraviti i više od 1 dana u drugim ustanovama, tako da zapravo iskustvo koje trebaš steći i stažirajući po drugim ustanovama, ne stekneš jer se nitko ne pridržava zakona. To je otprilike naša draga država.
Dobro, ne gubim još nadu, ali zaista nije najjednostavnije trudit se, bit uporan, nadat se i na kraju dobivati odbijenice sve redom. Tješi me jedino to što nisam jedina, s gro kolegica i kolega se susrećem na razgovorima/testiranjima.

Dok se nešto ne pokrene u ovoj državi, nema svijetle budućnosti.
Vjerujem i ja u to da kad nešto želiš, vjeruješ da možeš, da ćeš postići sve te ciljeve... meni možda zaista treba samo još malo vremena!

No ne mogu svi tako razmišljati i nemaju svi mogućnosti kao što kažeš primiti stvari u svoje ruke. Meni bi život zasigurno išao u drugom smjeru da imam stalan i siguran posao koji će mi osigurati realizaciju svih drugih stvari koje to povlači za sobom, no situacija je sada takva kakva je i mogu imati jedino još strpljenja i živaca.

A vjerujem da pitaš mlađe generacije, recimo do 30.e godine da bi ti mnogi rekli da si prvo žele srediti život, a onda ići na brak i djecu.
Vrlo mi je poznat iz osobnog iskustva također, pojam ''borbe u životu''.. sve se može - i djeca uz ne rad i ne imanje stana, već podstanarstvo... može se, da.. ali je teže, a ako možeš ne žuriti s nekim stvarima dok se stvari ne poslože kako trebaju, onda je bolje pričekati pa krenuti lagano, nego krenuti težim putem i onda da oprostiš na izrazu sje* sve jer ne znači ako je jedna strana spremna psihički i emocionalno, da će biti i druga i da time neće narušiti svoj odnos, a stabilan emocionalni odnos, veza, brak najbitnija su stavka za jednako tako zdrav odgoj djeteta.

[Alexa]

Molim prestanite citirat toliko ogromne postove u cijelosti i citirajte bitno te se naučite koristiti multiquoteom. Rasprava postaje nepregledna i teška za čitat, posebno ljudima koji prate forum s mobitela/tableta.

[agathos]

Nova sam tu.. učim, thx!

[Stegovnica]

Ri 71 kaže:

Do dvadestih san naganjao strankinje po liti.Posle mi ovaj blesavi rat odnio 7 godina i ono ča san triba napravit sa 20 počeo san sa 30-tim godinama.Promjene na drugoj strani su me dovele da se u 40-tim vraćan opet na početak.
Jel to znači opet ganjat strankinje ?

Virovala ti meni ili ne u mladosti san bil ozbiljniji nego sad.Sad san svaku godinu sve blesaviji

tebi je rat odnio mladost, i meni je isto jedan dio a onda sam se do 30te zakopala u jednu ozbiljnu dugu vezu i nakon nje puknula - pocela mahnito izlaziti na techno rave partije (srecom izgledala sam mladje), bila s relativno dosta partnera i glupirala se kao nekakva siparica jer sve sam to nekako propustila u ranijoj mladosti.
Ali vi muskarci se inace vracate u drugu mladost kad dodjete u srednje godine kao da od tog straha sto cete ostariti zelite jos jednom potvrdu da jos niste stari
Ali mi zene smo ipak malo drugacije, mi ako se izivimo u mladosti izivjele smo se ali ako se udamo tu u ranim dvadesetima da ne govorim i prije kad tad ce nas kasnije puknuti da se izivimo. Od mog muza sestra se udala sa dvadeset dvije i ubrzo rodila dvoje djece, sad ima nesto malo iza 40 i kako su joj djeca vec tinejdjeri ona je slobodnija i osjeca potrebu za izlascima, i stalno negdje izlazi a to prije nije cinila jer nije mogla (sjedila je doma s malom djecom). I ova jedna kolegica s posla isto se udala s 20, rodila dvoje djece i sad kad ima 40 puknulo je da bi isla u disko (meni je sad smijesno da sa 4 banke idem medju te balavce) da bi tamo da bi vamo, sve misli da ce nesto propustiti.

[Ri 71]

Stegovnica kaže:

...

Nisan ti za neke takve izlaske.Više je to mirniji stil.Konoba kakva,malo pojist i popit i odigrat malo karte pa nazad doma.
Molin lipo ja nipošto nisan star
Sad iman nešto pamet koje se skupila ( da da i to se dogodilo ) pa sam malo pametniji ali zato me blesavost sve više i više drži

[Stegovnica]

Ri71 nisi ti star ali ovo kao da citam upis zivota jednog umirovljenika

[majica_2008]

tema postaje nepregledna za čitat jer se od nje napravila ispovjedna diareja...

[Cakana34]

Ja sam u istoj dilemi. Godinama se nije zelja za bebom pojavila, barem ne s njime i u tome je problem. Sta vrijedi da se slazemo ako nas nevidim u troje ili vise? Zelim djecu, to obavezno ali sam tek sada shvatila zasto do sada nije do trudnoce doslo. Svi me pitali kada cete vise (sta je normalno nakon skoro 8 godina) a ja uvijek nesto izmisljala umjesto da poslusam pravi glas u sebi.
Razocarala sam njega sa istinom i to mnogo. On me voli i nezeli odustat ali neide vise. Osjecaje su nestale, previse je on svoj zivot zivio (zbog posla) a ja moj onako sa strane u suzama i usamljena u braku. 2 godine kao da sam solo bila i to je u meni sve ubilo sta se nazalost vise nemoze popravit. Ali recimo da toga nije bilo ipak nebi imalo smisla da ostanemo zajedno jer nezelim djete s njime. To sam malo kasno shvatila, znam, ali bolje na vrijeme dok smo jos u dvoje nego na silu zatrudnjet pa se sjetit kad je stvarno prekasno...
Moj savjet je morate se 100% slagat i nista iz ljubav radit nego jer ste oboje uvjereni da isto zelite. Sve drugo nema smisla

[Saphi]

Ne znam, sad će me se vjerojatno prozvati balavom u glavi, ali po meni je dijete nadogradnja postojeće funkcionalne veze u kojoj se dvoje ljudi neizmjerno voli i spremno je onog drugoga podržati, bez obzira na sve. Kad potpisuješ papir na vjenčanju, potpisuješ da voliš drugu osobu i želiš s njom provesti život, a ne da ćeš mu naroditi djece dok on ne bude zadovoljan. Djeca su bonus i stvar dogovora.

Doduše, koliko ljudi, toliko ćudi. Ako je dijete toliki deal breaker, tu se onda nema šta baš raspravljati. Koliko sam skužila iz ove cijele priče dečko mora imati dijete, žena je tu manje bitna, a njemu je eto ok ne imati dijete samo ako ispadne da je ona neplodna (a ako za 10 godina zaključi da ipak ne želi dijete mada nije neplodna, e to je onda problem), a do tad će zajedno raditi na tome da se ona predomisli. Eto, meni to zvuči jako nezrelo i ja bi to davnih dana sasjekla u korjenu. But that's just me.

[-honey-]

Saphi kaže:

po meni je dijete nadogradnja postojeće funkcionalne veze u kojoj se dvoje ljudi neizmjerno voli

Koliko sam skužila iz ove cijele priče dečko mora imati dijete, žena je tu manje bitna,

Možemo mi sad filozofirati do sutra kad nemamo drugu stranu priče, ali nema veze. Ako je točna ona gore rečenica, onda bi prema tome ispalo da ona njega ne voli jer ne želi nadogradnju veze. Naravno, ne mora biti tako. Ima osoba koje kažu da je njima njihov partner "dovoljan" a ima nekih kojima nije (bila je već takva tema).

Saphi kaže:

a njemu je eto ok ne imati dijete samo ako ispadne da je ona neplodna (a ako za 10 godina zaključi da ipak ne želi dijete mada nije neplodna, e to je onda problem), a do tad će zajedno raditi na tome da se ona predomisli. Eto, meni to zvuči jako nezrelo i ja bi to davnih dana sasjekla u korjenu. But that's just me.

I o tome je bila tema, kad je lik želio dijete a žena mu rekla da neće, pa se ubračili a on se nadao da će se ona predomisliti. Ružno je završilo u svakom pogledu. Zato mislim da je bolje ozbiljno shvatiti partnerove riječi i ako nekome to ne odgovara prekinuti na vrijeme, kad se nema iste želje o tako bitnim stvarima. Ovaj dio oko neplodnosti mogu razumjeti jer jedno je kad netko baš ne želi nešto, a drugo je kad želi a ne može. Time se btw i on osobno, možda i nesvjesno, ograđuje od neke vlastite eventualne neplodnosti. U takvim slučajevima postoje razne varijante za imati dijete, dok kod nedostatka želje nema niti jedne druge osim da jedno od njih pati.

[Plavkaa26]

Ja sam se udala prije 4 godine, kada sam imala 25. Imala sam i ja cvrsu odluku da ne zelim djecu, meni to ne treba da bih bila ti sto jesam. Eto, to je bilo moje misljenje kad sam imala 24 godine, kad smo vec ja i moj muz bili u dugotrajnoj vezi. Godinu dana nakon udaje, kada sam vec pocela raditi mnogo, kad smo kupili kucu sa ovime sto smo ustedili, i fino sve slozili u dobar brak, ja sam zatrudnjela. Ne slucajno, jednostavno sam promjenila misljenje iako nisam bas neka kad treba doma lezati i ne pusiti omiljene cigare . Ali eto, sad imam curku od 3 godine i sasvim mi je dobro. Ako ne zelis djecu, ne zelis. Mozda promjenis misljenje poput mene, a mozda ne. To je tvoj odabir i ako se tvoj partner ne slaze s tim, razgovarajte o tome.. sad ne znam, je li ti problem biti trudna, ili jednostabno ne zelis djecu? ako ne zelis roditi, mozete posvojiti dijete, ali ipak, nije to sve tek tako...

[My time]

Imati ili ne imati dijete - to je osobni izbor. Uopće ne razumijem ljude koji nekoga osuđuju po pitanju toga.
Ako se dvoje ne slažu u tome - razlaz. Zašto bi netko imao dijete ako ga ne želi? Uostalom, kako bi uopće odgajao to dijete ako je neželjeno? Za dijete je potrebno kao prvo puno ljubavi, novaca i živaca, a na to nisu svi spremni. Čemu onda osude?
Djecu je lijepo imati, ali samo ako ih istinski želiš. Ne treba se računati na to - što ćeš u starosti ako nemaš djece?!
Mnogi koji imaju odraslu djecu, ne mogu na njih računati da im pomognu u starosti.
Zato sam uvijek za vlastiti izbor. Ako žena ne želi djecu, ne treba ju prisiljavati, jer u krajnjem slučaju - ona ga mora nositi, roditi, odgajati - a za to treba istinska ljubav. Ako je nema, onda bolje da na početku iskrena i da kaže da to ne želi.