Nikako da sjednem i natipkam sve što sam htjela podijeliti, a u međuvremenu su se dojmovi i emocije slegle, pa mogu napisati samo finalni apdejt.
Nakon nekoliko poziva koje smo u startu odbijali i jednog propalog udomljenja (mi odustali nakon dolaska kod udomitelja), decki su udomljeni zajedno
Malo sam mozgala oko toga jer imaju pristup u samo jedan dio kuće, ali nakon što smo upoznali čovjeka i vidjeli kako su kliknuli, odlučili smo pristati na kompromis... Imaju ograđeno dvorište, spavaju na toplome (i dobar dio dana borave unutra sad kad je hladno), idu u šetnje...plus što udomitelj radi od doma, tako da nikad nisu sami. Mislim da će im biti jako lijepo, a najviše mi je drago što ostaju zajedno
A Đurđica...eh, slatko malo čudo zvano Đurđica je kod nas i nekako mi se čini da će tu i ostati. Ali pssst jer to još nije službeno
Danas je 2 tjedna kako je kod nas, a još uvijek se ne možemo načuditi njenom divnom karakteru! Ja sam ju upoznala kao istraumatiziranog psa kojeg od paničnog bježanja nismo mogli ni vidjeti, a kamoli uloviti i koji je napadao druge pse. Iskreno sam se bojala da će se ona jako teško priviknuti na život u gradu i razmišljala o tome da bi za nju bila bolja mirnija sredina i kuća s dvorištem.
Kad smo se vozili s njom prema doma imala sam grč u želucu jer nisam znala kako će ona reagirati, a još više sam se bojala reakcije našeg Srećka koji je u nekim situacijama jako reaktivan prema drugim psima. No kako drugog izbora nismo imali, išli smo probati pa što bude...
Upoznavanje smo napravili vani i to je prošlo super, pa smo svi zajedno išli u kuću. Mi smo bili ful na oprezu, ali od sekunde kad smo prošli kroz ulazna vrata svi troje su se ponašali kao da su oduvijek zajedno
I to je ono divno kod pasa! Kod njih nema filozofije što bi bilo kad bi bilo, već smo sada i ovdje, imamo to što imamo i idemo napraviti najbolje od toga. Zakon su!
Uglavnom, malena je u kući super, nuždu obavlja vani, na lajni hoda savršeno, voli se voziti u autu, ide s nama na posao i prespava cijeli dan ispod mog stola, super se slaže sa psima koji nisu jako naporni i grubi (to tolerira jedino našem Srećku
), i super je s mačkama. I uz sve to je još i prelijepa. Idealan pas!
Treći pas nam je uz dva muceka stvarno too much, ali ona se toliko vezala za nas i prekrasno kliknula sa svima, a drugih ljudi se strašno boji i jednostavno nemam srca opet ju seliti i traumatizirati... Malo je naporno, ali snaći ćemo se već nekako.
Sad dok ovo pišem sam shvatila da sam od njih petoro do troje došla putem foruma
Pesicu sam prije davnih 12 godina našla preko hinetovog foruma (kojeg se vjerojatno više nitko ni ne sjeća), jednog od miceka prije 8 godina na četiri meke šapice i sada malenu ovdje... Ni sama ne znam zašto me ova tema toliko privukla i imala sam potrebu angažirati se...eto, valjda je bila sudbina
Linearni mod
