Tamne pjesme - mracne pjesme i istinska poezija

[OneAlkemist]

Bila je poput sutona, mila, bijela, obznažena,
S poljima nađenih želja na dlanu i koži,
Slušao sam tajanstveni glas što ljubav množi
I mislio kako je za sva vremena.

Nisam kriv što moja ljubav prođe kao i sve;
Gvožđe pod vremenom truli, vrijeme se šeće,
Nije bilo u mom životu druge sreće
Nego da utjehu živu nađem usred nje...

[OneAlkemist]

Tkah u njenu kosu cvijetak pun bjeline,
Cvijetak poput zore, poput riječi, snova.
Motrio sam kako očima joj sine
U budućoj jednoj noći pjesma pjesnikova;

Ljubav, u zjenici, suznim očima širokim.
Pustio sam da ko labud kosom šeće
Moj dlan pustih sanja i radost pokreće,
Dok gledah njene oči pogledom dubokim.

Motrio sam tijano kako iz njenih očiju izranja
Slika, zemlja, svemir, neka zraka manja,
Vrijeme bješe sporo puno razdaljina
U očima njenim crnih srdačnih dubina.

A jedan cvijet pluta spavajuć sred vala,
Povenuo cvijet, cvijet boli, cvijet što srcu prijeti,
-Možda spozna da nekad srce mi je dala
Ali ne, bit će gotovo, drugu ću voljeti.

[OneAlkemist]

Duboko
Zarij svoje nokte u moje srce.
Poput sablasti si
U zelenilu.
Dopusti
Moje utihnuce
Na tvojim kapcima neizmjernim.
Da zaspem,
Da zaronim u drskost tvojih ociju.
Dopusti da se nastanim
U vlasima
Tvoga dobrocinstva
koje su kao talambas
Usred razvezana vjetra.
Pridi mi blize,
Poigraj se mnome
Krilima lijepe obmane,
Pljusni me,
Ostavi me.
Samo jedna rijec tvoja
Dovoljna je
Da utihne moju dusu
Za sva vremena.

[OneAlkemist]

Grebem svoje srce
Zamazano krvlju,
Tuzne mreze bacam
U valove sadasnjosti,
Volim glas
Istinskog veselja,
Volim mijesanje ceremonije
I slave u smijanju.
Bestidna je noc,
Budimo bestidni,
Budimo drski i bezobrazni,
Bezobzirni, losi, tamni,
Dobri, sebicni, egoisticni,
Budimo sve sto zelimo biti,
Budimo losi
U blagonaklonoj
I bezgranicnoj realnosti
Ali boze,
Zivjet cemo sretni.

[OneAlkemist]

Iz svojih misli izabirem riječi
Okrnjene, potrošene, izmrvljene;
Puštam da ispune olujnu prazninu
Ostavljajući gorak sivi trag kao sjećanje
Na jednu bliskost
Rasplinutu u uzdahu vremena,
Na jedno pripadanje
Ishlapjelo u tuzi nedostajanja,
Na jednu ljubav
Opustošenu zapetljanim lažima,
Ostavljenu bez sunca i vode
Da u tami i suši
Dočeka umiranje.