Postoje li filozofi šarlatani? Naravno.

[Davor000]

Evo raznih mišljenja nekih filozofa i književnika o stanju stvari. Počet ćemo od čovjeka koji je priznao da je prevarant prije nego što su drugi priznali. Evo što C. Hitchens kaže o L. Althusseru prilikom kritike jedne knjige:

I decided to look up another author with whose work I have some acquaintance, and with whom I had actually met. Here is a typical passage from the discussion of Louis Althusser, a true son of the Ecole Normale and for many years a guru to the theoreticians:

''In fact, in a manner that is nonreductive, Althusser asserts that art, theology, literature and family life are determined according to their own relatively autonomous laws of production, which are not governed by or identical to the laws of production in the ordinary sense of goods and commodities.''

As with Butler's elaborate denial of the concept of gender as a uniform, one wonders why it should take a dialectical materialist so long to conclude that some crucial elements of the ''superstructure'' of society are not solely determined by its economic base. How much tautology, in other words, can one bear?

Respectful mention is made of Althusser's reputation-making books, ''Pour Marx'' and ''Lire le 'Capital.' '' Of the publication of these, as he wrote in his own memoir, ''The Future Lasts Forever,'' their author wrote: ''I became obsessed with the terrifying thought that these texts would expose me completely to the public at large as I really was, namely a trickster and a deceiver and nothing more, a philosopher who knew nothing about the history of philosophy or about Marx.'' By 1980, Althusser had been exposed as the utter fraud he later confessed himself to be, and furthermore confined in a mental institution for, among other things, the strangling of his wife. No mention of his memoir and no hint of his recantation appears in this ''Guide.''

Evo ništa manje zanimljivog odgovora od strane Baudrillarda, također velikana filozofije (kako da ne ):

In the Euclidean space of history, the shortest path between two points is the straight line, the line of Progress and Democracy. But this is only true of the linear space of the Enlightenment. In our non-Euclidean fin de siècle space, a baleful curvature unfailingly deflects all trajectories. This is doubtless linked to the sphericity of time (visible on the horizon of the end of the century, just as the earth's sphericity is visible on the horizon at the end of the day) or the subtle distortion of the gravitational field.



Euklidski prostor povijesti? Sada znamo kome su namijenjeni ovakvi tekstovi, a to sigurno nisu matematičari. Zapravo, pitanje je tko ovo čita i kako takvi ljudi razumiju raspravu o euklidskome prostoru? Naravno, ne razumiju, ali gdje je šteta ako se na trenutak praviš pametan samo zato što ne znaš što pričaš. Istina, troši se novac itd., ali to je samo kapitalističko sredstvo koje ništa ne znači i tlači ljude, zar ne?

Sljedeći klaun je snimio film o, naravno, sebi. Evo kratki uvod:

By Mark Goldblatt



Zeitgeist Films, distributor of the documentary Derrida, currently in limited release in select cities across the country, poses the following rhetorical question on its promotional website: What if you could watch Socrates, on film, rehearsing his Socratic dialogues? The insinuation, of course, is that Jacques Derrida, the contemporary French thinker sometimes called the "father of deconstruction" deserves to be mentioned in the same breath as the ancient Greek thinker sometimes called the "father of philosophy." This is true only insofar as a firecracker and a hydrogen bomb both go pop. Otherwise, the comparison is ludicrous.

Moguće je da ovo netko shvati kao jeftini pokšaj diskvalificiranja čovjeka za kojega je Jacques Chirac (da, bivši francuski predsjednik koji poznatiji po korupciji negoli po predsjedništvu) rekao da je "najveća intelektualna figura našega vremena".

Zanimljiva je usporediti dva intervjua o terorističkom napadu na WTC 11. rujna između Habermasa i Derride:http://www.press.uchicago.edu/Misc/Chicago/066649.html Zaista, nije teško otkriti tko od njih prodaje maglu.

Malo analitičke filozofije:

John Searle: I once said this to Michel Foucault, who was more hostile to Derrida even than I am, and Foucault said that Derrida practiced the method of obscurantisme terroriste (terrorism of obscurantism). We were speaking French. And I said, "What the hell do you mean by that?" And he said, "He writes so obscurely you can't tell what he's saying, that's the obscurantism part, and then when you criticize him, he can always say, 'You didn't understand me; you're an idiot.' That's the terrorism part." And I like that. So I wrote an article about Derrida. I asked Michel if it was OK if I quoted that passage, and he said yes.


When Derrida was awarded an honorary degree from Cambridge University in 1992, 20 of the world's most-prominent philosophers — including W. V. Quine and Ruth Barcan Marcus — signed a letter of protest which is worth quoting at length:

M. Derrida describes himself as a philosopher, and his writings do indeed bear some marks of writings in that discipline. Their influence, however, has been to a striking degree almost entirely outside philosophy. . . . In the eyes of philosophers, and certainly those working in leading departments of philosophy throughout the world, M. Derrida's work does not meet accepted standards of clarity and rigor. . . . M. Derrida seems to us to have come close to making a career out of what we regard as translating into the academic sphere tricks and gimmicks similar to those of the Dadaists. . . . Many French philosophers see in M. Derrida only cause for embarrassment, his antics having contributed significantly to the widespread impression that contemporary French philosophy is little more than an object of ridicule.

Nagel: Postmodernism's specifically academic appeal comes from its being another in the sequence of all-purpose "unmasking" strategies that offer a way to criticize the intellectual efforts of others not by engaging with them on the ground, but by diagnosing them from a superior vantage point and charging them with inadequate self-awareness. Logical positivism and Marxism were used by academics in this way, and postmodernist relativism is a natural successor in the role.




Možda sam pogriješio u procjeni njihovog nepoznavanja matematike, primjerice. Evo što kaže Lacan:

This diagram [the Möbius strip] can be considered the basis of a sort of essential inscription at the origin, in the knot which constitutes the subject. This goes much further than you may think at first, because you can search for the sort of surface able to receive such inscriptions. You can perhaps see that the sphere, that old symbol for totality, is unsuitable. A torus, a Klein bottle, a cross-cut surface, are able to receive such a cut. And this diversity is very important as it explains many things about the structure of mental disease. If one can symbolize the subject by this fundamental cut, in the same way one can show that a cut on a torus corresponds to the neurotic subject, and on a cross-cut surface to another sort of mental disease.

Naravno majka svih prevaranata pokajnika(hmm) Althusser odgovara na ovo (?): "Lacan finally gives Freud's thinking the scientific concepts that it requires".

Na kraju, možda i Derrida ima pokajnički ton kao Althusser, jer priznaje:

“To pretend, I actually do the thing: I have therefore only pretended to pretend.”

Genijalno.

[Lila_sun]

Znas kako ti se ovo zove u filozofiji? Pogreska logicke argumentacije number 1: pokusaj pobijanja necijih argumenata ne kontra-argumentima (jer ih ocito nemas) nego diskreditiranjem izvora koji ga je izrekao. Ne pali , tim vise sto - jesi li osobno poznavao Althussera pa da tvrdis ovakve stvari? Jesi bio tamo, vidio sto je napravio, vidio okolnosti njegovog zivota? Drugo, cak i da jesi, pa pola filozofa je bilo polu-ludo, poznati su i slucajevi genijalnih matematicara/muzicara- sizofrenicara, i sto nam to govori? Osim da visoka razina intelektualne aktivnosti ima neke veze sa psihickim poremecajima (a i to bi trebalo dokazati da povjerujemo), sigurno nam ne govori da se sve njihove teorije mogu baciti u kos?

Za jednog wanna be filozofa imas dosta ovako rigidan pogled na svijet i na ljude. Mene iritiraju neke stvari kod npr. Poppera ili posegnimo dublje u proslost, Aristotela, pa mi ne pada na pamet da na temelju toga zakljucim da su oni bili sarlatani.

Stvari nisu crno-bijele, a ti kad ovako zakljucujes izlazes se tome da se tebe samog proglasi za sarlatana, pa ti vidi

[Davor000]

Lila_sun kaže:

Znas kako ti se ovo zove u filozofiji? Pogreska logicke argumentacije number 1: pokusaj pobijanja necijih argumenata ne kontra-argumentima (jer ih ocito nemas) nego diskreditiranjem izvora koji ga je izrekao. Ne pali , tim vise sto - jesi li osobno poznavao Althussera pa da tvrdis ovakve stvari? Jesi bio tamo, vidio sto je napravio, vidio okolnosti njegovog zivota? Drugo, cak i da jesi, pa pola filozofa je bilo polu-ludo, poznati su i slucajevi genijalnih matematicara/muzicara- sizofrenicara, i sto nam to govori? Osim da visoka razina intelektualne aktivnosti ima neke veze sa psihickim poremecajima (a i to bi trebalo dokazati da povjerujemo), sigurno nam ne govori da se sve njihove teorije mogu baciti u kos?

Za jednog wanna be filozofa imas dosta ovako rigidan pogled na svijet i na ljude. Mene iritiraju neke stvari kod npr. Poppera ili posegnimo dublje u proslost, Aristotela, pa mi ne pada na pamet da na temelju toga zakljucim da su oni bili sarlatani.

Stvari nisu crno-bijele, a ti kad ovako zakljucujes izlazes se tome da se tebe samog proglasi za sarlatana, pa ti vidi

"I became obsessed with the terrifying thought that these texts would expose me completely to the public at large as I really was, namely a trickster and a deceiver and nothing more, a philosopher who knew nothing about the history of philosophy or about Marx.'' By 1980, Althusser had been exposed as the utter fraud he later confessed himself to be.

Tip je priznao da je bio prevarant, a autor koji je ovo napisao ga je poznavao. Tako da...
I mene iritiraju neke stvari kod Aristotela i Poppera, ali to što su bili u krivu ih ne čini prevarantima.

[Lila_sun]

Davor000 kaže:

"I became obsessed with the terrifying thought that these texts would expose me completely to the public at large as I really was, namely a trickster and a deceiver and nothing more, a philosopher who knew nothing about the history of philosophy or about Marx.'' By 1980, Althusser had been exposed as the utter fraud he later confessed himself to be.

Tip je priznao da je bio prevarant, a autor koji je ovo napisao ga je poznavao. Tako da...
I mene iritiraju neke stvari kod Aristotela i Poppera, ali to što su bili u krivu ih ne čini prevarantima.

Meni ti je vise vjerodostojan onaj koji "zna da nista ne zna" pa makar i priznao da je "obmanjivao ljude" u odredjenim trenucima- a sto to znaci ne mozemo gledati izdvojeno od konteksta - da sad ne udjem u psihicku analizu covjeka, ocito je povezano s njegovim psihickim problemima koje si prije naveo - a budimo realno ta "paranoja od razotkrivanja nas kao varalica" je jedan od
tipicnih strahova modernog doba vezan uz narcizam...kazem, to mi jos uvijek nije nikakav "dokaz" njegovog sarlatanstva, naprotiv. Od ostalog, to sto je netko u danim uvjetima/povijesnom kontekstu prevladavajuce paradigme itd. bio malo radikalan, to ne znaci da ne postoje dijelovi teorije koje su univerzalno vazeci." npr. Althusserova "ideologija koja nema povijesti"

I uz sve sto si naveo naveo si samo kritike protiv Althussera osobno, nisam skontala sto te to toliko smeta kod njegovih teorija? Osim sto sam primjetila da te opcenito smetaju postmodernisti i strukturalisti. Ajmo malo konkretnije.

[blue bird]

Sto se Althusseru tice, samo tri sweet momenta:

* Maoisticka pozicija u razdoblju de-staljinizacije

* Studentska pobuna '68: 'studenti su zrtve infantilnog ljevicarenja' za razliku od njegovog ortodoksnog strukturalnog marksizma

* i super sweet: 1980. zadavio je svoju zenu...u obrani je naveo da se 'malo ne sjeca'

Pitanje: treba li covjekove postpuke odvjati od onoga o cemu pise...tokischip

[Davor000]

blue bird kaže:

Sto se Althusseru tice, samo tri sweet momenta:

* Maoisticka pozicija u razdoblju de-staljinizacije

* Studentska pobuna '68: 'studenti su zrtve infantilnog ljevicarenja' za razliku od njegovog ortodoksnog strukturalnog marksizma

* i super sweet: 1980. zadavio je svoju zenu...u obrani je naveo da se 'malo ne sjeca'

Pitanje: treba li covjekove postpuke odvjati od onoga o cemu pise...tokischip

Ako čovjek toliko razumije ideologije, mogao je barem u praksi to pokazati.
I da odvojimo ono o čemu piše od njegovih postpupaka, on svejedno u onome što piše priznaje da je prevarant. U svakom slučaju, ne valja.
Mada mi nije jasno čemu fokusiranje na Althussera kada imamo toliko zanimljive citate Lacana i Baudrillarda? I još me se optužuje da ništa nije iz prve ruke...

[Davor000]

Lila_sun kaže:

Meni ti je vise vjerodostojan onaj koji "zna da nista ne zna" pa makar i priznao da je "obmanjivao ljude" u odredjenim trenucima- a sto to znaci ne mozemo gledati izdvojeno od konteksta

A po čemu je on netko tko zna da ništa ne zna?

- da sad ne udjem u psihicku analizu covjeka, ocito je povezano s njegovim psihickim problemima koje si prije naveo - a budimo realno ta "paranoja od razotkrivanja nas kao varalica" je jedan od
tipicnih strahova modernog doba vezan uz narcizam

Toliko o tome da "ne uđeš u psihicku analizu covjeka", u čemu si kao što vidim jako dobra.

...kazem, to mi jos uvijek nije nikakav "dokaz" njegovog sarlatanstva, naprotiv.

Ha čuješ, ako čovjek prizna da je šarlatan, po tebi nije šarlatan; ako ne prizna da je šarlatan, nije šarlatan. Nije ni čudo što ne postoji dokaz.

Od ostalog, to sto je netko u danim uvjetima/povijesnom kontekstu prevladavajuce paradigme itd. bio malo radikalan, to ne znaci da ne postoje dijelovi teorije koje su univerzalno vazeci."

On je bio "malo" radikalan? Sve ovisi o tome na što se svodi to "malo". Američki TV pastori su isto tako "malo" radikalni, po meni. Vjerojatno i oni imaju teorije koje su univerzalno važeće.

"npr. Althusserova "ideologija koja nema povijesti"

"To give a theoretical reference-point here, I might say that, to return to our example of the dream, in its Freudian conception this time, our proposition: ideology has no history, can and must (and in a way which has absolutely nothing arbitrary about it, but, quite the reverse, is theoretically necessary, for there is an organic link between the two propositions) be related directly to Freud’s proposition that the unconscious is eternal, i.e. that it has no history. "

Evo primjer univerzalno važećeg zaključivanja. Iz asocijacija izvoditi nužne zaključke. Pretpostavljam da samo zato što je spomenuo Freuda u sklopu "ideologije koja nema povijesti" ti smatraš da je rekao nešto osobito pametno? Ako dalje pročitaš njegovu trivijalnu tezu o ideološkim aparatima vidjet ćeš da uopće ne obrazlaže tu svoju tvrdnju. Bez da spominjem njegovo nepoznavanje povijesti kada kaže:

It is no accident that all ideological struggle, from the sixteenth to the eighteenth century, starting with the first shocks of the Reformation, was concentrated in an anti-clerical and anti-religious struggle; rather this is a function precisely of the dominant position of the religious Ideological State Apparatus.

Očigledno ne zna ništa o povijesti, primjerice, SAD-a, nego tlapi o nešto malo francuske povijesti o kojoj isto tako ima slabo znanje i izvodi razne generalizacije.

I uz sve sto si naveo naveo si samo kritike protiv Althussera osobno, nisam skontala sto te to toliko smeta kod njegovih teorija?

Imaš u uvodnome postu primjer kada kaže da Lacan uvodi znanstvene koncepte. Za početak objasni po čemu je ono što Lacan govori znanstveni koncept, ako uopće je ikakav koncept.

Osi

m sto sam primjetila da te opcenito smetaju postmodernisti i strukturalisti.

Obscurantisme terroriste, kako je kazano u uvodnome postu.

[Lila_sun]

Davor000 kaže:

Evo primjer univerzalno važećeg zaključivanja. Iz asocijacija izvoditi nužne zaključke. Pretpostavljam da samo zato što je spomenuo Freuda u sklopu "ideologije koja nema povijesti" ti smatraš da je rekao nešto osobito pametno? Ako dalje pročitaš njegovu trivijalnu tezu o ideološkim aparatima vidjet ćeš da uopće ne obrazlaže tu svoju tvrdnju. Bez da spominjem njegovo nepoznavanje povijesti kada kaže:

Ajmo se skinut s osobne razine jer to postaje iritantno, ok?

Onda nadalje, pretpostavljam da te smeta Althusser jer je njegovo poimanje subjekta pasivno dok je tvoje poimanje subjketa vise aktivne naravi (ako sam dobro shvatila iz onoga sto sam do sad vidjela da zastupas).

To je nesto sto treba uzeti u obzir kad ga napadas, jer ste na potpuno suprotnim polazisnim tockama. Osim toga, Althusserovo poimanje subjekta kao pasivnog bilo je aktualno u vremenu u kojem je on to pisao kao sto je bilo i ono Frankfurske skole, pa iako se danas vise ni Frankfurtska skola ne uzima zdravo za gotovo, ne znaci da je ta teorija sarlatanska. Jednostavno je uklopljena u vrijeme u kojem je bila pisana. Tvoja je pozicija nadalje jel ces koristiti tu ili neku drugu pri formiranju svoje teorije, ali ne mozes nijednu od njih otpisati kao "sarlatansku" samo zato sto se ne slazes s njima.

Kad se u npr. medijskim teorijama u kojima se koristi Althusser kaze "Althusser" ili npr. "Birminghamska skola" jasno se zna da je prvi na poziciji pasivnog subjekta a drugi da su na poziciji aktivnog a posto danas vlada pluralisticka paradigma - nema jedne univerzalno tocne teorije- oba su stajalista promatrana kao moguca i ne nuzno kriva. Isto kao sto je istina da - kako je Althusser tvrdio - konzumentski subjekt konstituiraju mediji, isto tako je tocno i da (semoticke teorije) subjekt moze znacenje uzeti u svoje ruke. No ako jos dodas u tu pricu da je Althusser nadogradjivao Marxa, onda ce ti biti jasno zasto tvrdi to sto tvrdi.

Sto se tice toga da ideologija nema povijest-pa, je li stvarno tako glupo tvrditi da se ideologija uvlaci u nas kroz drustvene prakse? Primjer: rodio si se u selu koje je politicki ljevicarski orijentirano, dok je selo do tvojeg desnicarski orijentirano. Hoces li u prvom selu imati vise sanse da budes desnicar nego u drugom? Cisto sumnjam. (pogledaj si i Bordieuovu teoriju habitusa, to je nesto slicno tome - tamo gdje si se rodio dobivas takav kulturalni kapital kakavim si okruzen, tako da nije Althusser jedini koji tvrdi takve stvari). To je taj Althusserov proces interpelacije koji se odrzao do danas kao vrijedna teorija i ja ne vidim nista sporno u njemu.

Napominjem, nemoj zaboraviti staviti Althussera u kontekst iz kojeg potjece- skupina teorija koja konstituira subjekt kao pasivni. I to je ok, to je njegovo stajaliste. Ne mozemo reci da uopce nije istinito, isto kao sto ne mozemo reci ni da je do kraja istinito.

Očigledno ne zna ništa o povijesti, primjerice, SAD-a, nego tlapi o nešto malo francuske povijesti o kojoj isto tako ima slabo znanje i izvodi razne generalizacije.

A na temelju cega si pak to zakljucio iz tog citata?

Imaš u uvodnome postu primjer kada kaže da Lacan uvodi znanstvene koncepte. Za početak objasni po čemu je ono što Lacan govori znanstveni koncept, ako uopće je ikakav koncept.

Ne znam, izvadio si mi to iz konteksta, ubaci mi tekst u kojem je to pisano...ja nemam pojma otkud si to izvukao, koliko ja znam Althusser je koristio Lacanovu teoriju realnog, simbolickog i imaginarnog da objasni funkcioniranje ideologije, ali nisam upoznata s tim da je tvrdio da Lacan uvodi znanstvene koncepte.

[LNP20]

Kad je očevidno da pokazuješ tako zavidnu razinu upućenosti i u Derridu, i
u Lacana, i u Baudrillarda, i u Althussera, mene bi zbilja zanimalo da ti nama
lijepo predstaviš sustavni teoretski prikaz njihove vlastite (a ne second-hand
posredovane) argumentacije i teza svojstvenih bar jednoj fazi njihova stvaralaštva
ša su kao takve pogodovale da oni nađu svoje mjesto unutar filozofsko-
intelektualne scene, kulturno-društveno-intelektualni kontekst unutar kojeg
su dotične nastale, na koje se tradicije oni nadovezuju ili naspram kojih se
pak reaktivno postavljaju (uz upućivanje na ša od postavki tih misaonih
tradicija biva preuzeto, modificirano, odbačeno ili produbljeno), te, nakon ša
sam siguran da za nekoga toliko načitanog i filozofski potkovanog neće biti
ikakav problem takvo ša izvesti, ukažeš nam sebi svojstvenom minucioznom
preciznošću na karike njihovih vlastitih filozofskih projekata iz kojih jednoznačno
proizlazi kako dotični slove za potpune šarlatane?

S obzirom da iz tvojih opetovanih samopouzdanih spomena Althussera kao
šarlatana zaključujem da si ponajbolje upoznat kako s njegovom ličnošću tako
i s njegovim radom, vjerujem da će ti najlakše biti započeti od njega.

Eto, moram priznati kako se baš unaprijed veselim da ovdje na Filozofiji imamo
tu rijetku priliku da nam netko upućen i kompetentan poput tebe proširi prostor
naših filozofskih uvida i saznanja

[Lila_sun]

LNP20 kaže:

Kad je očevidno da pokazuješ tako zavidnu razinu upućenosti i u Derridu, i
u Lacana, i u Baudrillarda, i u Althussera, mene bi zbilja zanimalo da ti nama
lijepo predstaviš sustavni teoretski prikaz njihove vlastite (a ne second-hand
posredovane) argumentacije i teza svojstvenih bar jednoj fazi njihova stvaralaštva
ša su kao takve pogodovale da oni nađu svoje mjesto unutar filozofsko-
intelektualne scene, kulturno-društveno-intelektualni kontekst unutar kojeg
su dotične nastale, na koje se tradicije oni nadovezuju ili naspram kojih se
pak reaktivno postavljaju (uz upućivanje na ša od postavki tih misaonih
tradicija biva preuzeto, modificirano, odbačeno ili produbljeno), te, nakon ša
sam siguran da za nekoga toliko načitanog i filozofski potkovanog neće biti
ikakav problem takvo ša izvesti, ukažeš nam sebi svojstvenom minucioznom
preciznošću na karike njihovih vlastitih filozofskih projekata iz kojih jednoznačno
proizlazi kako dotični slove za potpune šarlatane?

S obzirom da iz tvojih opetovanih samopouzdanih spomena Althussera kao
šarlatana zaključujem da si ponajbolje upoznat kako s njegovom ličnošću tako
i s njegovim radom, vjerujem da će ti najlakše biti započeti od njega.

Eto, moram priznati kako se baš unaprijed veselim da ovdje na Filozofiji imamo
tu rijetku priliku da nam netko upućen i kompetentan poput tebe proširi prostor
naših filozofskih uvida i saznanja

Potpisujem Ajde Davore000,da te cujemo.

[Davor000]

LNP20 kaže:

Kad je očevidno da pokazuješ tako zavidnu razinu upućenosti i u Derridu, i
u Lacana, i u Baudrillarda, i u Althussera, mene bi zbilja zanimalo da ti nama
lijepo predstaviš sustavni teoretski prikaz njihove vlastite (a ne second-hand
posredovane) argumentacije i teza svojstvenih bar jednoj fazi njihova stvaralaštva

Ne vidim što je loše sa "second-hand" posredovanjem? Valjda je bolji second-hand izvor koji poznaje čovjeka, nego netko tko se unaprijed klanja navedenim autorima.
I gore sam naveo neke originalne citate ("first-hand"?), ali, prema mojim očekivanjima, nitko nije imao hrabrosti racionalizirati njihove gluposti.

ša su kao takve pogodovale da oni nađu svoje mjesto unutar filozofsko-
intelektualne scene, kulturno-društveno-intelektualni kontekst unutar kojeg
su dotične nastale, na koje se tradicije oni nadovezuju ili naspram kojih se
pak reaktivno postavljaju
(uz upućivanje na ša od postavki tih misaonih
tradicija biva preuzeto, modificirano, odbačeno ili produbljeno)

Čemu taj tvoj administrativni stil pisanja?
Kontekst? Kontekst je takav da su u Francuskoj, primjerice, djela Bečkog kruga su prevedena tek u osamdesetim godinama 20. stoljeća, većina biologa u sedamdesetima u Francuskoj su se držali preddarvinističkih teorija, velik dio njemačke filozofije je, također, bio nepreveden itd.
Evo što na primjer Chomsky kaže o toj situaciji:

"almost no one in France has ever had any idea of what my political or academic work is about. Of course they write about it all the time, but that is the standard infantilism of French intellectual life."

te, nakon ša
sam siguran da za nekoga toliko načitanog i filozofski potkovanog neće biti
ikakav problem takvo ša izvesti, ukažeš nam sebi svojstvenom minucioznom
preciznošću na karike njihovih vlastitih filozofskih projekata iz kojih jednoznačno
proizlazi kako dotični slove za potpune šarlatane?

Pa Althusser sam prizaje da je šarlatan.

S obzirom da iz tvojih opetovanih samopouzdanih spomena Althussera kao
šarlatana zaključujem da si ponajbolje upoznat kako s njegovom ličnošću tako
i s njegovim radom, vjerujem da će ti najlakše biti započeti od njega.

A što ti očekuješ da ja sada pišem uvod u Althussera?
Isto kao što ne trebam pisati uvod u vidovnjake da bih prepoznao šarlatane, tako ne trebam pisati uvod u ovakve likove.

Eto, moram priznati kako se baš unaprijed veselim da ovdje na Filozofiji imamo
tu rijetku priliku da nam netko upućen i kompetentan poput tebe proširi prostor
naših filozofskih uvida i saznanja

Ma hvala lijepa, upamti što ti Derrida kaže: “To pretend, I actually do the thing: I have therefore only pretended to pretend.”

[Lila_sun]

Davor000 kaže:

Ne vidim što je loše sa "second-hand" posredovanjem? Valjda je bolji second-hand izvor koji poznaje čovjeka, nego netko tko se unaprijed klanja navedenim autorima.

Second hand izvor kao udzbenik iz filozofije, da, a ne second hand izvor kao neki clanak koji se odnosi na Althusserove teorije s kojima ti NISI upoznat.

I gore sam naveo neke originalne citate ("first-hand"?), ali, prema mojim očekivanjima, nitko nije imao hrabrosti racionalizirati njihove gluposti.

Ponavljam, veci glupani su oni koji nemaju ni truncicu sumnje u svoje znanje i/ili ni tracak ironicne samorefleksije nego oni koji misle da sve znaju.

Kontekst? Kontekst je takav da su u Francuskoj, primjerice, djela Bečkog kruga su prevedena tek u osamdesetim godinama 20. stoljeća, većina biologa u sedamdesetima u Francuskoj su se držali preddarvinističkih teorija, velik dio njemačke filozofije je, također, bio nepreveden itd.
Evo što na primjer Chomsky kaže o toj situaciji: "almost no one in France has ever had any idea of what my political or academic work is about. Of course they write about it all the time, but that is the standard infantilism of French intellectual life

Vidi, upravo si napisao isto ono sto Althusser tvrdi! - da se ideologija (u ovom slucaju ubacimo umjesto ideologija neka znanstvena paradigma) neprimjetno ubacuje preko drustvenih praksi.
Nadalje, Chomsky ima tu slicnu pricu kao i Althusser - "propaganda=ideologija= pasivne mase koje hrane americki (ili koji vec al uglavnom elitni i masovni mediji)" - a s njim se slazes, kako sad pak to?

A što ti očekuješ da ja sada pišem uvod u Althussera?
Isto kao što ne trebam pisati uvod u vidovnjake da bih prepoznao šarlatane, tako ne trebam pisati uvod u ovakve likove.

Ne, al trebas bar procitati nesto od njih da bi te itko ovdje shvatio ozbiljno - ili bar iz druge ruke ali POSTENO. A ne ovako, citati iz nekog clanka?

[N'dugu]

Davor000 kaže:

"I became obsessed with the terrifying thought that these texts would expose me completely to the public at large as I really was, namely a trickster and a deceiver and nothing more, a philosopher who knew nothing about the history of philosophy or about Marx.'' By 1980, Althusser had been exposed as the utter fraud he later confessed himself to be.

Tip je priznao da je bio prevarant, a autor koji je ovo napisao ga je poznavao. Tako da...

Ma ne, samo je priznao da je sofisticirani sofist i ništa drugo.

Što je definicija šarlatana?
Onaj koji obmanjuje ljude radi materijalne koristi ili slave.
Onaj koji ih obmanjuje radi zafrkancije ili jer glumi da zna nešto što ne zna je zafrkant/glumac. Hoću reći, to ljudima ne škodi, nema nekog zlog motiva u tome. Tko im je kriv ako vjeruju?

Nadalje, je li za ateiste papa šarlatan? Recimo da papa ne vjeruje da ima Boga, ali možda nije zgodno to sad priznati kad već nosiš Prada cipelice i svi ti se klanjaju i ljube ruku. A ako vjeruje da ga ima, jer li i tada šarlatan?
Možda ti filozofi nisu bili potpuni šarlatani, nego su mislili da u tome što trkeljaju ipak ima nečega što bi vrijedilo podijeliti s drugim ljudima. Tek onako. A ako i nema, barem je dobra zabava.

Zar ne čine isto i znanstvenici? Kad objave rad, stavljaju ga na probu, da ljudi vide ima li to smisla. Ako se ispostavi da nema, nisu valjda zato šarlatani? I tko uopće ima monopol na objektivnu realnost da mu se ne bi moglo dokazati da je tu i tamo bio subjektivan? Na kraju ispada da su svi šarlatani. Ovisi o kriterijima procjene. I Einstein je smatrao da "Bog ne baca kocku". Je li i on šarlatan, jer što ima pričati uopće o nekakvom Bogu i kocki u kontekstu prirodnih zakona?

[Davor000]

Ok, da ovdje završim. Dakle, postoje sfere ljudskog djelovanja u kojima ljudi nastoje ili neke probleme razjasniti ili ih riješiti. S vremenom se u disciplinama vrijednim istraživanja razviju nekakvi kriteriji i bazični problemi. Primjerice u filozofiji to mogu biti problemi jezika i značenja, epistemologije i sl. Isto tako postoje ljudi koje zanimaju ta pitanja i odgovori na njih. S druge strane, postoje ljudi koji žele biti u nekoj grupnoj terapiji gdje će sve što kažu biti prihvaćeno unutar tog kruga. Ili ako ne bude prihvaćeno, svi će se ponašati kao da se razumiju mada pričaju ludosti. Neka vrsta predstave u kojoj nema režisera, ali glumci pokušavaju ući u neku zamišljenu ulogu i stvari usput korigiraju.

Jedan od primjera takvog ponašanja je teologija. Kako je moguće da stotinama godina postoji jedan takav bezvrijedan način pokušavanja davanja odgovora na neka pitanja o svijetu? Očito se takav sustav nekako održao u "intelektualnim" krugovima. Ovime samo hoću pokazati da nije nešto novo da se pojavi čista glupost kao ideja vodilja kojekakvih intelektualnih elita. Nitko imalo ozbiljan i s pameću neće sporiti da je teologija prodavanje magle. Otprilike kao mađioničar kojem vire karte iz rukava.

Jasna je, dakle, stvar da otprilike svatko tko ima nekakvog intelektualnog integriteta gleda na teologiju s podsmjehom. Ono što je važno je razlog zašto je to tako. Jedan od razloga je nikakva argumentacija. Kada se netko posveti pisanju o Bogu bez da postoji ikakav razlog za pretpostaviti njegovo postojanje, stvar izgleda pomalo smiješna. Zapravo stvar je još smiješnija kada se vidi kakvi se argumenti o postojanju nude. Argumenti tako loši da se čovjek uvrijedi kada ih pročita jer shvati da autor uzima čitatelja za budalu.

I onda ono što je nužno svakoj transparentno lažnoj disciplini - retorika. Kada biste čovjeku rekli da postoje Presveto Trojstvo: Otac, Sin i Duh Sveti, i da su oni zapravo jedno, intelektualno zdrav čovjek bi se nasmijao i ubuduće gledao osobu koja mu je to ispričala kao osobu sa sumnjivim namjerama ili kao intelektualnog idiota.

Dakle, to je što se tiče teologije. A što kada netko kaže ovo:

This diagram [the Möbius strip] can be considered the basis of a sort of essential inscription at the origin, in the knot which constitutes the subject. This goes much further than you may think at first, because you can search for the sort of surface able to receive such inscriptions. You can perhaps see that the sphere, that old symbol for totality, is unsuitable. A torus, a Klein bottle, a cross-cut surface, are able to receive such a cut. And this diversity is very important as it explains many things about the structure of mental disease.

Dakle, isto kao što teolog izgovara nejasne gluposti, zamislimo da netko kaže citirani tekst. Ako nam je do konzistentnosti i kriterija, postavit ćemo se jednako kao prema luđaku ili prevarantu koji govori (tj. priča) o Trojstvu. To bi bio konzistentan put. U suprotnome bismo morali prihvatiti teologiju. To je onda reductio ad absurdum. No recimo da za razliku od bavljenja teologijom (što je apsurdno), idemo se baviti tim opskurnim teorijama o oznakama i označiteljima (to je u istome rangu) jer, eto, imamo nešto slobodnog vremena mada bismo mogli, ako je do konzistentnosti, odmah odustati zbog analogne situacije s teologijom. Analogija je u tome što smo s teologijom dobili kriterij tj. dovoljan uvjet za odlučivanje je li se vrijedno baviti nekom disciplinom. Dakle, pretpostavimo da imamo slobodnog vremena i da pogledamo o čemu je riječ s tim oznakama i označenome (uvijek mi dođe osmjeh na lice kada pomislim da netko stvarno može tako naivno blesavu teoriju koristiti kao sredstvo dešifriranja svijeta, ali teško se oduprijeti takvim ironičnim situacijama i ne nasmijati se). U tom slučaju, vidjet će se teorija o jeziku s toliko rupa da glava boli. Kako se itko može nazivati strukturalistom bez da odgovori na te rupe umjesto da se bavi trećerazrednom retorikom a la Lacan, je upitno, ali ne i iznenađujuće (kao što prikazuje primjer teologije).

Smatram ovo što sam napisao dobrim argumentom protiv vrste filozofiranja koju nudi ova marginalna tradicija. I do sada nisam vidio dobar protuargument. Uglavnom je to bilo nešto u maniri moguće je da u toj hrpi smeća i postoji nešto dobro. Naravno, to nitko ne može sporiti, kao ni Russellovu šalicu čaja koja orbitira oko Zemlje. Međutim, koliko je vjerojatno da ta šalica postoji, to je valjda svima jasno.

[N'dugu]

Davor000 kaže:

Jedan od primjera takvog ponašanja je teologija. Kako je moguće da stotinama godina postoji jedan takav bezvrijedan način pokušavanja davanja odgovora na neka pitanja o svijetu? Očito se takav sustav nekako održao u "intelektualnim" krugovima. Ovime samo hoću pokazati da nije nešto novo da se pojavi čista glupost kao ideja vodilja kojekakvih intelektualnih elita. Nitko imalo ozbiljan i s pameću neće sporiti da je teologija prodavanje magle. Otprilike kao mađioničar kojem vire karte iz rukava.

Dakle, isto kao što teolog izgovara nejasne gluposti, zamislimo da netko kaže citirani tekst. Ako nam je do konzistentnosti i kriterija, postavit ćemo se jednako kao prema luđaku ili prevarantu koji govori (tj. priča) o Trojstvu. To bi bio konzistentan put. U suprotnome bismo morali prihvatiti teologiju. To je onda reductio ad absurdum. No recimo da za razliku od bavljenja teologijom (što je apsurdno), idemo se baviti tim opskurnim teorijama o oznakama i označiteljima (to je u istome rangu) jer, eto, imamo nešto slobodnog vremena mada bismo mogli, ako je do konzistentnosti, odmah odustati zbog analogne situacije s teologijom.

Analogija je u tome što smo s teologijom dobili kriterij tj. dovoljan uvjet za odlučivanje je li se vrijedno baviti nekom disciplinom. Dakle, pretpostavimo da imamo slobodnog vremena i da pogledamo o čemu je riječ s tim oznakama i označenome (uvijek mi dođe osmjeh na lice kada pomislim da netko stvarno može tako naivno blesavu teoriju koristiti kao sredstvo dešifriranja svijeta, ali teško se oduprijeti takvim ironičnim situacijama i ne nasmijati se). U tom slučaju, vidjet će se teorija o jeziku s toliko rupa da glava boli. Kako se itko može nazivati strukturalistom bez da odgovori na te rupe umjesto da se bavi trećerazrednom retorikom a la Lacan, je upitno, ali ne i iznenađujuće (kao što prikazuje primjer teologije).

Smatram ovo što sam napisao dobrim argumentom protiv vrste filozofiranja koju nudi ova marginalna tradicija. I do sada nisam vidio dobar protuargument. Uglavnom je to bilo nešto u maniri moguće je da u toj hrpi smeća i postoji nešto dobro. Naravno, to nitko ne može sporiti, kao ni Russellovu šalicu čaja koja orbitira oko Zemlje. Međutim, koliko je vjerojatno da ta šalica postoji, to je valjda svima jasno.

Nisi dobro precizirao o kojoj tradiciji i disciplinama se radi. Recimo, kod Lacana se ne radi o filozofiji, nego o psihoanalizi, koja se temelji na Freudu i njegovim pojmovima id, ego, super-ego, itd. Označeno i označitelj spadaju u disciplinu lingvistike ili semiotike, koje nemaju veze s psihoanalizom.

Lacan se izražavao dosta mutno, ali ne čini mi se da je previše zakomplicirao stvari u odnosu na Freuda, samo što se pokušavao izraziti matematičkim pojmovima. Pokušaj uvođenja matematike u društvene znanosti je pozitivan, jer matematika je univerzalniji jezik i ne treba je prevoditi da bi je razumjeli na svim krajevima svijeta. Zašto bi matematika trebala biti rezervirana samo za "prirodne" znanosti? Osim toga, društvene znanosti su isto prirodne, samo nisu još došle u istu fazu razvoja teorija, pa sadašnje teorije u društvenim znanostima djeluju šarlatanski isto kao što su nama sada djeluju Paracelzusove alkemijske teorije. Pa ipak je on značajno pridonio razvoju današnje kemije i farmaceutike i ne možemo otpisati taj njegov doprinos zato što je bio proizvod svojeg vremena i imao neke druge teorije koje nisu bile znanstveno vrijedne. Prije njega nije se znalo da neka tvar može biti i lijek i otrov, a da je razlika samo u količini tvari.

Psihoanaliza i semiotika su ušle u filozofiju preko književne kritike, analize tekstova i donijele su preokret utoliko što su filozofiju pokušale reducirati na "trećerazrednu retoriku", drugim riječima, pokušalo se pokazati da se sve logičko dokazivanje i teorije koje filozofija može ponuditi na kraju reduciraju na našu (nejasnu) psihu iz koje to sve potječe i na jezik kojim se nužno služi da bi nešto izražavala i dokazivala. Je li to "reductio ad absurdum"? Ako prihvaćamo filozofiju, moramo prihvaćati i ono što proizvodi filozofiju, a to je čovjek - ljudska psiha - i njegov jezik. Prema tome je sva filozofija apsurdna i nejasna, jer pokušava nešto "znanstveno" dokazivati ("znanstveno" je isto jedan označitelj, a što je time zapravo sve označeno?), a nedostaje joj znanje o osnovnim zakonima ili aksiomima iz kojih to izvodi - zakonima ljudske psihe i aksiomima na kojima se temelji komunikacijski sustav.

Jedino što bi se moglo suprotstaviti tom "šarlatanstvu" je uspjeh kojim prirodne znanosti tumače objektivnu stvarnost. Ali prirodne znanosti su se već odavno odrekle filozofije kao svojeg ispravnog tumača. Filozofiju znanosti je velik broj uspješnih znanstvenika i nobelovaca odbacivao kao sasvim nepotrebno zamagljivanje. Znači, kritiku šarlatanstva psihoanalize i lingvistike se može prihvatiti sa stanovišta uspješnijih prirodnih znanosti (ali u svojoj domeni, jer o psihi i jeziku "kognitivna neuroznanost", recimo, nije predaleko odmakla), ali ne i sa stanovišta filozofije, koja bi i sama mogla pretrpjeti isto takvu kritiku i pridružiti se teologiji.

[Apemant]

Davor000 kaže:

Ok, da ovdje završim. Dakle, postoje sfere ljudskog djelovanja u kojima ljudi nastoje ili neke probleme razjasniti ili ih riješiti.

Što je to 'problem'?

Kako ćeš 'znanstveno' definirati što je problem?

Kako ćeš znanstveno 'provjeriti' da nešto jest 'problem', a nešto drugo nije?

Opiši mi eksperiment kojim se dokazuje prisustvo 'problema' u prirodi.

Ja osobno nikad nisam naletio na 'problem', nikad u cijelom životu. Naletio sam na npr. 'stol', ili 'bilježnicu' - ali što je 'problem', pojma nemam.

P.S. Također mi nije jasno što znači 'riješiti'. Opiši mi znanstveni eksperiment kojim se dokazuje postojanje 'rješenja' u prirodi.


(ukoliko nisi shvatio, što me ne bi čudilo - pokazujem ti otprilike kako ti razgovaraš sa mnom. A vidim, i ne samo sa mnom, nego s bilo kime tko se u bilo čemu ne slaže s tobom.)

[shamantrixx]

Pas koi laje - ne grize.

Kao što Lila_sun reče:

Meni ti je vise vjerodostojan onaj koji "zna da nista ne zna" pa makar i priznao da je "obmanjivao ljude" u odredjenim trenucima

Osim toga... čovjek je možda bio sarkastičan. I ja sam sanjici priznao da je u pravu, a ne mislim tako... hoćeš li me zbog toga sutra proglasiti šarlatanom?

I zadnje, ali ne i najmanje bitno... gdje je uopće poanta u otkrivanju navodnih šarlatana bez da si i riječi rekao o tome što su konkretno napisali, te na temelju čega TI zaključuješ da su oni šarlatani? Ako se ti osjećaš vrijednijim nazivajući druge šarlatanima... ovdje će malo tko djeliti tvoj stav.

Kao što sam u jednoj drugoj temi istaknuo... jak si na kritikama, a slab u argumentaciji... i daleko od sofisticiranog.

[soadfan]

shamantrixx kaže:

Kao što sam u jednoj drugoj temi istaknuo... jak si na kritikama, a slab u argumentaciji... i daleko od sofisticiranog.

Daleko od sofisticiranog... ali Sofist definitivno je
Sofist (iliti; površni retor koji posjeduje znanje o tome kako se svaka stvar može braniti i napadati, potvrđivati i negirati, a koji ubiti nema veze sa suštinom filosofije )

.

[nitko drugi]

(prethodne napomene:
Althussera nisam čitao - marksisti mi inače u većini slučajeva (ima i iznimaka) stvaraju doslovno fizičku odbojnost, pa izbjegavam radi zdravlja.
Lacana sam pokušao čitati, onu vjerujem jedinu prevedenu knjigu - nisam ništa razumio. Derridu sam čitao samo jedan intervju, nisam ga razumio. Baudrillarda sam počeo čitati Savršen zločin, nisam razumio, odustao nakon desetak stranica.

Naravno, ne podržavam omiljeni postupak analitičkih filosofa ''ako ja ne razumijem, znači da je besmisleno, i svatko tko kaže da nije besmisleno zavarava sam sebe i/ili druge''. Sasvim je moguće da ja ne razumijem a da ima smisla (odnosno, da onaj tko je pisao i još ponetko drugi razumiju).
Također, to da netko u privatnom pismu u trenutku krize kaže nešto poput ''bojim se da zapravo ne znam što govorim i bojim se da će to svi prepoznati'' ne smatram nikakvim konačnim dokazom šarlatanstva. Mnogi su pisci uslijed sumnje u sebe naložili spaljivanje nekih svojih djela kao loših, a neka od njih danas ipak smatramo hvale vrijednima.
Uzimanje ponekog osobito neobičnog izvatka iz nečijeg opusa i postanje bez ikakvog objašnjenja konteksta također ne smatram argumentom za besmislenost - valjalo bi razumjeti kontekst u kojem se taj tekst pojavio.)

ontopic:
Zacijelo ima filosofa šarlatana - ima ih u svakoj ljudskoj djelatnosti, pa valjda i u filosofiji. Osobito s obzirom na teškoću mjerljivosti kvalitete koja je karakteristična za filosofiju.

Čini mi se da postoji razlog zbog koga je lako moguće da je među francuskim filosofima broj šarlatana veći nego među njihovim britanskim ili njemačkim kolegama. Naime, Francuska je (barem prije Žižeka) bila zapravo jedina zemlja u kojoj filosof može postati medijska zvijezda. Bergson, Sartre, Camus, Foucault, Derrida, Baudrillard,... svi su postali nacionalne zvijezde, koje gostuju u francuskim inačicama Nedjeljom u 2, daju svoja mišljenja o ovome i onome, čitane su među nefilosofima, itd. Za razliku od njemačkog ili britanskog filosofskog prevaranta koji se u najboljem slučaju može nadati kakvoj sinekurici na sveučilištu i zavođenju poneke studentice, francuski filosofski prevarant može postati medijski prepoznatljiv, nadati se društvu glumica i pjevačica, šesteroznamenkastim tiražama, gostovanju u Godardovom filmu, Nobelu za književnost i slično.
Tako da je u Francuskoj motivacija za prevaru značajno veća, a to bi moglo biti dovoljno i da podigne postotak prevaranata.

[gerbengoy]

nitko drugi kaže:

ontopic
Zacijelo ima filosofa šarlatana - ima ih u svakoj ljudskoj djelatnosti, pa valjda i u filosofiji. Osobito s obzirom na teškoću mjerljivosti kvalitete koja je karakteristična za filosofiju.

Čini mi se da postoji razlog zbog koga je lako moguće da je među francuskim filosofima broj šarlatana veći nego među njihovim britanskim ili njemačkim kolegama. Naime, Francuska je (barem prije Žižeka) bila zapravo jedinazemlja u kojoj filosof može postati medijska zvijezda. Bergson, Sartre, Camus, Foucault, Derrida, Baudrillard,... svi su postali nacionalne zvijezde, koje gostuju u francuskim inačicama Nedjeljom u 2, daju svoja mišljenja o ovome i onome, čitane su među nefilosofima, itd. Za razliku od njemačkog ili britanskog filosofskog prevaranta koji se u najboljem slučaju može nadati kakvoj sinekurici na sveučilištu i zavođenju poneke studentice, francuski filosofski prevarant može postati medijski prepoznatljiv, nadati se društvu glumica i pjevačica, šesteroznamenkastim tiražama, gostovanju u Godardovom filmu, Nobelu za književnost i slično.

Ovo je istina.
Dodajmo jos i neke mladje ljude, kao Michel Onfray i Bernard-Henry Lévy, zvani BHL.
Doduse, ne moze se reci da su bas tako popularni da za njih znaju bas svi. Onfray je meni dobar i mislim da je tajna njegova uspjeha sto na jednostavan nacin pise, ali vise mi je povjesnicar nego filozof, a ni jedna od ovih odrednica ne cini nuzno sarlatanom.

BHL je popularan i posvuda,o njemu se svasta govori i to na racun njegove osobe, jer je bogat i Zidov, a malo o njegovoj filozofiji, tako da

Tako da je u Francuskoj motivacija za prevaru značajno veća, a to bi moglo biti dovoljno i da podigne postotak prevaranata.

Vidis, ipak nebi rekla da se radi o motivaciji za prevarom. Mozda Francuzi vise cijene ljude koji misle, a ne samo glumce, pjevace, nogometase?