Natrag   Forum.hr > Društvo > Filozofija

Filozofija Misaone teme lišene dogme

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 06.08.2009., 02:25   #61
Inače, Davor000, to make a long story short, ono što bih ja tebi savjetovao (isključivo dobronamjerno) je da sve te opkurnije autore koji ti izazivaju alergijsku reakciju pokušavaš shvatiti kao jednu osebujnu formu književnosti (dakle ne filozofije u užem značenju te riječi). Tako će ti biti puno lakše, a možda nećeš imati niti potrebe "ispravljati krive Drine".
__________________
"Cijeli lendskejp se mijenja."
Druid is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.08.2009., 02:52   #62
Quote:
Druid kaže: Pogledaj post
Kreativnost ima veze sa SVIM djelatnostima ljudskog duha, od umjetnosti preko znanosti do filozofije (ne nužno tim redoslijedom).
Pa ne znam smatra li se rad koji čini radnik u nekoj truloj tvornici tenisica u Kini kreativnim, ali vjerujem da ti radnici žele sigurno nešto više. Naravno, mogao bi odgovoriti tako da kažeš da to nije djelatnost ljudskog duha pa se ne uklapa u to što si rekao. U tom slučaju, nije ni postmodernističko piskaranje kreativnost. U slučaju da je i to djelatnost ljudskog duha, onda tamo pripada i PM.

Quote:
One ideje koje u nekome na sasvim logički neobjašnjiv (dakle kaotično-kreativan) način mogu posve nekauzalno prouzročiti javljanje neke sasvim desete ideje, koja naizgled nema veze s prvom, a nama koji poslije ubiremo plodove autorovog djela i izuma sasvim netransparentne.
To je kao da kažeš da se netko slučajno udario po glavi i dobio ideju. Pitanje je treba li se onda nastaviti lupati po glavi ili pak uhvatiti pametnijeg posla?

Quote:
Pretpostavljam da si ih sve u životu pročitao pa samo mogu reći da mi je drago i velika čast što pričam s tako načitanom osobom jer toliko načitanu osobu još nisam upoznao ali eto i tome je došao kraj. Čak i da se ne spominju (a vrlo vjerojatno postoji bar jedna u kojoj se spominju, što automatski baca tvoju tezu u vodu), tko kaže da jedan "postmodernist" nije utjecao na nekoga tko je utjecao na nekoga tko je utjecao na nekoga tko je napravio X. Naravno da jest. Ili čak kraće od toga, da je "postmodernist" utjecao na nekoga tko je napravio X.
Takvo kazuistikom bi mogao doći do zaključka da je Tuđman djelomično ubio Michaela Jacksona jer je utjecao (kao onaj leptir koji maše krilima) na njegovo uzimanje lijekova u neko vrijeme kada to nije bilo pametno. Dakle, mislim da bi bilo pametno razlikovati odgovornost za nešto i uzroke na razini fizike.

Quote:
Dakle, nisi shvatio. Neće se nužno on baviti nego netko drugi.
Isti argument kao gore...

Quote:
Dakle već smo došli od apsolutno nikakvog utjecaja na utjecaj u kojekakvim marginalnim umjetničkim krugovima. I to je nešto.
Pa marginalni umjetnički krugovi nemaju nikakvog utjecaja.

Ostatak ću sutra odgovoriti, imam nekog posla.
__________________
Somewhere in the gray wood by the river is the huntsman and in the brooming corn and in the castellated press of cities. His work lies all wheres and his hounds tire not. I have seen them in a dream, slaverous and wild and their eyes crazed with ravening for souls in this world. Fly them.
Davor000 is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.08.2009., 06:09   #63
Quote:
Davor000 kaže: Pogledaj post
Pa ne znam smatra li se rad koji čini radnik u nekoj truloj tvornici tenisica u Kini kreativnim, ali vjerujem da ti radnici žele sigurno nešto više. Naravno, mogao bi odgovoriti tako da kažeš da to nije djelatnost ljudskog duha pa se ne uklapa u to što si rekao. U tom slučaju, nije ni postmodernističko piskaranje kreativnost. U slučaju da je i to djelatnost ljudskog duha, onda tamo pripada i PM.
Ne smatra se kreativnim, smatra se produktivnim ili efikasnim.
Da budemo jasni, postoje spisatelji čiji rad se svodi zapravo isto tako na neku (doduše puno manje korisniju) čistu produktivnost ili efikasnost, ta je efikasnost onda samo za njega samoga odnosno za njegovo probijanje na akademskoj ljestvici. Ali ti i takvi spisatelji rijetko kada doguraju do nečega višega osim da njihov rad, ako uopće dobije prolaznu ocjenu na nekom seminaru, i to reda radi, ostane negdje skupljati prašinu u kabinetu. Takvi autori nemaju veze s ovim o čemu ja pričam kao o kreativnom. Također, ako jedan mali dio opusa nekog autora kojeg si ti pokušao čitati je isto takav, to ne znači da je cijeli njegov opus takav.

Isto ti moram reći, a s time se moraš složiti, da kada pričamo recimo o Lacanu (kada smo se već njega dotakli jelte), ne pričamo nikako o jednom autoru. Postoji u najmanju ruku, ugrubo i najmanje dvije Lacanove faze stvaranja. No ti ne možeš znati ništa o tome jer nisi upoznat s time. I nije opravdanje ništa što kažeš, ostaje činjenica da ti o tome nisi upoznat ni informiran i kao takav nisi kompetentan. Možeš do sutra racionalizirati svoje nepoznavanje građa na sto načina, ali to neće umanjiti tvoju nekompetentnost na tom području. To su dakle činjenice kojih moraš biti svjestan ako želiš biti pošten prema sebi i prema drugima.

Ne znam čemu sad takva fiksacija na utjecaj, o tome se sad isto može puno pisati, ali ne vidim potrebe jer je to potpuno zastranjenje u desetu temu. Meni se lagano oči već sklapaju, za par sati se moram probuditi pa eto.

Naravno, jedan dio problema leži u tome što ti filozofiju doživljavaš kao organon tehno-kibernetičke znanosti ili naprosto kao ancillae scientiae, sluškinju znanosti. Zato uporno naglašavaš neke priče o utjecajima ovo ono, ja sam onim gore parabolama pokušavao naglasiti da utjecaj nije samo utjecaj na ono što ti smatraš važnim i da i izvan tvog svijeta, vjerovao ili ne, postoje razni ljudi s drugačijim interesima, vizijama svijeta i svjetonazora, ništa manje legitimnim i ništa manje utemeljenim (čak štoviše!) no što je tvoj. Rigidnim stavom ne dobivaš ništa osim dodatnih zidova... Ali mogu razumjeti da je to potencijalni strah od fluidnosti, fluidnost ruši komformističku poziciju pijenja finog mlijeka od sise Majke Znanosti... Hehe, no eto, manje važno.

Poanta svega je da su ti kalupi i rezon što se tiče ovoga neutemeljeni, tim više što (kao što sam već rekao) nisi upoznat dovoljno s djelima i samim time nisi kompetentan donijeti sud i tim više što je to sve toliko simplificiranje da glava boli. Svaki od nabrojanih autora se toliko razlikuje od drugog nabrojanog da među njima nema apsolutno nijednog zajedničkog nazivnika. Jedini zajednički nazivnik koji im ja trenutno nalazim u ovom kontekstu je "X" pri čemu je X = Davor000-ovom nepoznavanju opusa dotičnih autora. Eto, to i eventualno Davor000-ova averzija i alergijska reakcija koju dobiva kada ih pokušava (!) čitati. Dakle shvati apsurdnost svoje pozicije na ovoj temi u samom startu. Opet s druge strane, to je samo forum, i većini je on nažlost očito samo sredstvo neke terapije ili ako ne to onda iznošenja vlastitih stavova bez želje za produbljivanjem komunikacije, bez želje za dubljim shvaćanjem, bez nekog većeg filozofskog erosa. Naravno, tu je i simptomatsko kopi-pejstanje, želja za ushićenjem i smijurenjem "glupim postmodernistima", dakle potpuno infantilno i neutemeljeno.


Quote:
Davor000 kaže: Pogledaj post
To je kao da kažeš da se netko slučajno udario po glavi i dobio ideju. Pitanje je treba li se onda nastaviti lupati po glavi ili pak uhvatiti pametnijeg posla?
Pa nije baš isto, pokušaj je dobar, ali analogija loša, da ne ideš toliko u ekstrem možda bi i uspio pogoditi hehe...
OK, meni je odavno jasno što ti želiš reći, samo mi je smiješan način tvoje prezentacije. OK, Derrida sucks, za većinu ljudi je potpuno irelevantan (kao što uostalom su i puuuuno relevantniji autori ne samo iz filozofije nego i matematike, ekonomije itd. pa šta je to neki kriterij?), ali što ćemo sad spasti na onaj argument da mu je bolje da ide proizvoditi na traku nike patike u Indoneziji nego da piše ono što piše (nemoj mi sad govoriti da je umro jer znam da je umro, to je samo sintaktički prezent heh)? Pa nek piše čovjek jebemu miša, nekoga to veseli. Pa eto, super da postoje ljude koji se znaju veseliti bez da se lupaju po glavi ili da idu u birtiju ili navijati na stadion ili nešto. Jebemu, samo šteta što nije taj Derrida izmislio novi način gašenja požara što nije OPIPLJIVO KORISTAN. Ne kužim, jel to neki evoluirani strah od gubljenja tla pod nogama ta patološka potreba da sve bude opipljivo korisno?
Vratimo se onda u prašume dovraga.


Quote:
Davor000 kaže: Pogledaj post
Takvo kazuistikom bi mogao doći do zaključka da je Tuđman djelomično ubio Michaela Jacksona jer je utjecao (kao onaj leptir koji maše krilima) na njegovo uzimanje lijekova u neko vrijeme kada to nije bilo pametno. Dakle, mislim da bi bilo pametno razlikovati odgovornost za nešto i uzroke na razini fizike.
Jasno da bi, međutim moj naglasak je bio na kulturi kao mreži. Note the slikovitost, naravno, slažem se da postoje puno bolji primjeri, samo ja nisam radio za knjigu pa sam se oslanjao na tvoju mogućnost deduktivnog rezoniranja u kombinaciji s malo mašte i tako to. Zato sam i napisao tako kako sam napisao. OK i forma komunikacije je takva, zato možemo uvijek pojasniti stvari.

Zapravo sve se može shvatiti kao mreža uzajamno djelujućih agensa, ovako ili onako... Tako da i ovaj tvoj primjer s Tuđmanom i Michael Jacksonom, iako karikiran i nabrzinu sročen, bi u nekom ludom scenariju mogao proći. Tuđman dakako tu ne bi bio ni "kriv" niti "odgovoran" za smrt M.J.-a, ali teoretski je dozvoljena mogućnost da je nekim apsurdno malim postotkom Tuđman "ubio" M.J.-a tj. utjecao da se stvari razviju kao što su se razvili. Naravno mi ovdje govorimo spekulativno, ne zanimaju nas stvarni Tuđman i M.J., to valjda ne moram naglašavati...

Na kraju ove male digresije (koja je u principu nevažna za topic, ali potencijalno dragocjena za našu malu polemiku), bih rekao da se slažem da treba razlikovati odgovornost za nešto i uzroke na razini fizike. Međutim, koliko se sjećam bilo je riječ o utjecaju. Ja nigdje nisam spominjao niti vidio "odgovornost" niti sam govorio o odgovornosti. Ako doživimo djela spornih autora (metaforički) kao fizikalne čestice u kulturalnoj mreži, upravo dolazimo do onoga što hoću reći. Upravo to da utjecaj postoji i poprima različite oblike i odnose.

A što se tiče ovog tipično ljudskog utjecaja, na tvom se mjestu ne bih zaklinjao da ga nema. Samo, kao što već rekoh, čemu ograničavanje na tehno-kibernetiku? Lacan je svoj doprinos ostavio u psihijatriji. Nemali. To se odmah reflektira na politiku (u širem smislu a ne u ovom tvojem pakistanskom), na kulturu, na farmacijsku industriju pa na ovo pa na ono. Naivno je proučavati sustave i znanosti i sfere ljudskog djelovanja kao autonomne jedinice. "Fizika" ne postoji objektivno, kao ni "kemija" kao ni "psihijatrija" kao ni nikakva druga ladica. One su samo naše ladice da bismo lakše svijet oblikovali po svojim potrebama i ukusima... Između ostalog, nisu samo to naravno. Ali nigdje vani ne postoji "neka tamo fizika". Postoje objekti koje ona proučava, ali ti objekti nisu nezavisni od objekata psihijatrije, kemije, politike, astronomije, arhitekture, svi su oni u različitim odnosima... Ti odnosi tvore mrežu onoga što mi zovemo život.

Do čitanja.
__________________
"Cijeli lendskejp se mijenja."
Druid is offline  
Odgovori s citatom
Old 06.08.2009., 06:18   #64
Mala digresija, ukazao bih samo na dobru opasku soadfana, dakle ključna riječ je "samo". Nigdje nisam dovodio u pitanje određen napredak znanosti, samo prirodu tog napretka. Ne misinterpretirati i brzati sa zaključcima i malo sporije/pažljivije čitati. Više puta ako treba. To je post pod rednim brojem 58. da ga sada ne citiram cijelog bezveze. Niti je Kuhn taj koji tvrdi da znanost napreduje, onaj tko to tvrdi za Kuhna ne poznaje Kuhnov rad dovoljno dobro ili ga suviše proizvoljno interpretira.

To je bila, dakle, digresija.
__________________
"Cijeli lendskejp se mijenja."
Druid is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.08.2009., 01:34   #65
Idemo redom ubijati argumente.
Kao što kažeš, nije jedina politika rat u Afganistanu, okupacija Palestine i sl. To nitko ne poriče. Moja poanta je da nema relevantnog intelektualnog utjecaja PM na te događaje. Naravno, tom logikom bi se moglo odbaciti većina filozofa (i oni koji nisu šarlatani), ali razlika je u tome što oni imaju utjecaja u drugim područjima (znanost, ekonomija, logika, filozofija itd.). Kada je netko utjecajan ne zbog svojih ideja (a nitko se ne usudi izreći ideje postmodernista jer ih praktički nema, to je prije kolaž riječi negoli inventivnih misli), nego zato što je stekao poznanstva kretnjom u određenim krugovima, onda je to na razini sređivanja posla u HEP-u, HŽ-u i tome slično. Kao menadžeri tamo koji su dobro plaćeni, a nemaju konkurencije i nitko ne zna što rade. Ovo dalje što govoriš tipa:
Quote:
Također svaka kultura oblikuje svoj duh vremena i obratno, svaki duh vremena oblikuje kulturu.
To su truizmi. Ako pak hoćeš reći da postmodernistički filozofi imaju utjecaj kao svatko drugi jer pripadaju nekoj kulturi (a upravo se takvim čini tvoj argument), onda ne zaslužuju status intelektualaca, nego eventualno zanatlije u nekom opskurnom području koje ništa ne znači.

Quote:
Ono što ja ovdje ne radim, ne branim postmoderniste nego njihovo pravo da pišu i djeluju.
Drago mi je, i ja isto, i to ne samo pravo postmodernista nego bilo čije pravo. Zapravo, to omogućava Ustav u većini zemalja. Ne znam čemu onda ta tvoja rečenica. Možda želiš implicirati da sam ja protiv slobode govora ili akademske slobode?

Što se tiče kreativnosti, diskusija o istoj je započeta zbog stila izražavanja postmodernista. To napominjem jer vidim da taj dio rasprave ide negdje u stranu (možda čak i u Marxovu teoriju o radu ). Izgleda da si pobrkao kolaž metodu lijepljenja riječi s dobrim i kreativnim idejama. Ja pak govorim o ovom drugom. Kada nešto ne razumijem u nekoj grani ljudske djelatnosti, uvijek se netko nađe tko može stvar laički objasniti ma koliko stvar bila kompleksna (primjer je forumaš Skeptik na prirodnim znanostima). To ne vrijedi za spomenute autore. Možda je u posljednih sto godina došlo do neke revolucije u ljudskim umovima koju je dosta ljudi prespavalo i samim time nije kod njih došlo do unaprijeđenja kao kod onih koji tobože razumiju postmoderniste, ali teško vjerojatno.

Quote:
Isto ti moram reći, a s time se moraš složiti, da kada pričamo recimo o Lacanu (kada smo se već njega dotakli jelte), ne pričamo nikako o jednom autoru. Postoji u najmanju ruku, ugrubo i najmanje dvije Lacanove faze stvaranja. No ti ne možeš znati ništa o tome jer nisi upoznat s time. I nije opravdanje ništa što kažeš, ostaje činjenica da ti o tome nisi upoznat ni informiran i kao takav nisi kompetentan. Možeš do sutra racionalizirati svoje nepoznavanje građa na sto načina, ali to neće umanjiti tvoju nekompetentnost na tom području. To su dakle činjenice kojih moraš biti svjestan ako želiš biti pošten prema sebi i prema drugima.
Prvu apsurdističku rečenicu si napisao samo zato da dođeš na te dvije faze i tobože dokažeš da ne znam o čemu pričam. Naravno, isto tako si mogao napisati da Wittgenstein nije ista osoba jer ima dvije faze. Možda Lacan jest psihijatrijski slučaj podvojene ličnosti, ali dvije faze u djelima je loš primjer i argument za to. Oh, "nepoznavanje građe". Pod pretpostavkom da postoji ikakva građa, slažem se. Ovako kako pišeš ispada da sam ja napao neko nevinašce o kojem ništa ne znam. Ali to je, jasna stvar, pogrešno. Zašto? Zato što kada spominješ "racionalizaciju" ti koristiš izraz cinično, zaboravljajući da niti jedan ozbiljan čovjek ne može sebi dopustiti pisati onakve idiotarije koje su citirane (to je prilično diskreditirajuće). Drugo što zaboravljaš je činjenica da velik broj uglednih filozofa također tvrde da su djela postmodernista bezvrijedna i besmislena. Sve u svemu, moj položaj nije racionalizacija u tvom ciničnom smislu, nego posve racionalan stav.

Quote:
Naravno, jedan dio problema leži u tome što ti filozofiju doživljavaš kao organon tehno-kibernetičke znanosti ili naprosto kao ancillae scientiae, sluškinju znanosti.
To ni iz čega ovdje napisanog (a i drugdje) ne slijedi.
Quote:
Jebemu, samo šteta što nije taj Derrida izmislio novi način gašenja požara što nije OPIPLJIVO KORISTAN. Ne kužim, jel to neki evoluirani strah od gubljenja tla pod nogama ta patološka potreba da sve bude opipljivo korisno?
Vratimo se onda u prašume dovraga.
To nije bila moja poanta. Poanta je da koje god područje ljudskog djelovanja gledali, nigdje nisu utjecajne ideje postmodernista. Zapravo, nema ih. Neki filozofi se bave etikom, neki filozofijom uma, neki metafizikom, neki logikom itd. Međutim, kada god se tamo pojavi neko pitanje, postmodernista nema. A riječ je i o ljudima značajnim pitanjima, bilo o demokraciji, znanosti, životu. Dok god se bježi od takvih pitanja zamagljivanjem i podcjenjivanjem ljudi kroz samouveličavanje, tj. dok se bježi od ljudi u akademsku uzajamnu masturbaciju, to je sve beznačajno. Protuargument bi mogao biti takav da se kaže da primjerice, prosječan čovjek ne može shvatiti apstraktnije dijelove matematike pa da to svjedno nije dobar argument protiv matematike. Međutim, u takvim područjima postoji glava i rep, postoje stvari koje autor ili predavač može objasniti ili pokazati zašto neke stvari student ne može razumijeti bez da se neke druge, temeljnije stvari obrade. I sve to kroz jasan jezik, bez napuhanih prsa i dignutog nosa (kome se ne povraća na predavače i ljude koji primitivlukom prikrivaju šarlatanstvo).

Quote:
Lacan je svoj doprinos ostavio u psihijatriji. Nemali. To se odmah reflektira na politiku (u širem smislu a ne u ovom tvojem pakistanskom), na kulturu, na farmacijsku industriju pa na ovo pa na ono.
Mene zanima kako ti objašnjavaš neku konkretnu političku ideju da je nastala utjecajem Lacanovog poimanja psihijatrije? Ja primjerice mogu dati primjer kako je David Hume utjecao na kritiku merkantilizma, a kasnije kako je utjecao na Adama Smitha i prvotnu koncepciju slobodnog tržišta i odluke u politici. I za razliku od vrste utjecaja koji ti spominješ, ovdje se može postaviti pitanje je li Hume ili Smith bio u pravu vezano za neko pitanje (to je nemoguće u tvojoj koncepciji utjecaja jer se po istoj postmodernisti uopće ne bave tim pitanjima nego posredno možda kažu nešto što nekog asocira na nešto treće i on to kaže Mati, a Pero Šimi itd.).To bi bio konkretan primjer utjecaja na politiku. Ovo o čemu ti pišeš je nešto posve marginalno po pitanju utjecaja. Jednako su po tom pitanju utjecajni proizvođači plastičnih vlakića koji se dobiju u Kraš Ekspresu kao i postmodernisti jer tobože pripadaju istoj kulturi. Potpuno nevažan oblik utjecaja.
__________________
Somewhere in the gray wood by the river is the huntsman and in the brooming corn and in the castellated press of cities. His work lies all wheres and his hounds tire not. I have seen them in a dream, slaverous and wild and their eyes crazed with ravening for souls in this world. Fly them.

Zadnje uređivanje Davor000 : 08.08.2009. at 01:41.
Davor000 is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.08.2009., 17:12   #66
Prije svega, pošto nemam trenutno vremena za neki veći odgovor, zamolio bih samo da se suzdržimo svi od "čašćenja" pogrdnim izrazima, jer je bilo nekih pritužbi... Jer ovako naginje ka nekom zaključavanju teme (ako previše zastranimo)...

A sad što se tiče mog odgovora Davore000 tebi, pošto ne stignem naširoko evo samo ukratko da obratiš pažnju na sljedeće:

1. pod politikom ja ne mislim samo na vojnu politiku, geopolitiku i internacionalnu politiku, politiku među državama. na kraju krajeva politika niti nije samo to. pod politikom prije svega (u temelju pa onda kasnije ima nadogradnji) mislim na život čovjeka u društvenoj zajednici i njegovom djelovanju u istoj.

2. nikada nisam niti implicirao (a kamoli izrekao) da bi Lacan bio dvostruka ličnost nego da kada kažeš "Lacan" i generaliziraš, zaboravljaš na pravo stanje stvari, a to je ono što sam već rekao, najbanalnija stvar da Lacan ima najmanje dvije potpuno različite faze stvaralaštva, a di su onda još nijanse u cijelog toj priči (ne samo u stvaralaštvu nego u tvojim spoznajnim greškama koje radiš, generaliziranju, ubrzavanom zaključivanju, primjenjivanju pars pro toto itd.

Naravno da MORAMO pričati o najmanje dva Wittgensteina kada govorimo o njegovom filozofskom radu i djelovanju, to se danas i radi i to je samorazumljivo. Moja poanta je bila da moramo jasno odrediti i definirati o čemu govorimo kada govorimo o nečemu na ovim topicima, jer inače svatko priča svoje. A sve to zato što po meni tvoje generaliziranje Lacana nije ništa više smisleno (i zaista nije) od najvećeg postmodernističkog marginalnog i opskurnog isprdka kojeg se trenutno mogu sjetiti. Možda samo ima masku smislenosti, ali ono što sigurno nije - nije jasno, jer nije precizno određeno, generalno je, subjektivno, bazirano na tvojim, ne argumentima nego osobnim nesviđanjima itd. itd.

Zapravo sve se previše razvodnilo, što može između redaka imati svoje čari, ali nekako kao da je čari manje ipak nego draži...

Zapravo sam naslov topica je izratito nefilozofski jer već u startu na pitanje daje odgovor (što je po defaultu nefilozofski), sugestivno je, i gotovo misionarski. Ali destruktivno misionarski, da stvar bude gora.

Dakle neka još neko vrijeme bude topic otvoren, ali ako se ne krene s nekim ozbiljnijim filozofijskim argumentima ili barem refleksijama, a ne ovako odi-mi-dođi-mi navrat nanos stvarima, zaista nema smisla da bude više otvoreno. Sada ostavljam otvorenu temu samo u slučaju da netko ima osjećaj da je nešto ostalo nedorečeno ili misli da je nekom dužan odgovor, naprosto da ne gušim žar rasprave i potencijalni eros, pa ćemo vidjeti kuda će to dalje ići.

Neki od problema ovdje podignutih su puno širi, dublji i zanimljiviji, puno kompleksniji, a da bi se svodili na puko generaliziranje i to na temelju osnovnog nepoznavanja građe. Dakle, zaista još uvijek ne znam zašto pišeš o tim stvarima, kada si upoznat samo vrlo posredno s njima, a i to posredno je jako jako jako krnje i površno. Nije Lacan taj koji proizvoljno koristi stvari u cijeloj toj priči, ti proizvoljno koristiš tuđa učenja (koja su eksplicirana), banaliziraš ih (a da ih nisi ni otvorio ni u njih dovoljno ušao), tako da zaista cijela priča nema puno smisla...

Dakle, super, imaj svoje stavove i to sve, brani ih i to sve, ali nemoj imati potrebu da druge uvjeravaš u nešto i misionariš, makar ovako neposredno kako ti to radiš, jer to s filozofijom zaista nema veze. Umjesto da se destruktivno trudiš osporiti nešto što ne razumiješ, radije tu energiju usmjeri na predstavljanje onoga što bar malo razumiješ i čime se baviš, ako se baviš.

Eto, a now I gotta go, do čitanja svima.
__________________
"Cijeli lendskejp se mijenja."
Druid is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.08.2009., 23:53   #67
Quote:
Druid kaže:
Sad što se tiče samog topica, slažem se jedino s time da je Derrida-in stil vrlo opskuran. Osobno Derrida-u nisam nikada mogao čitati, probao sam i nije išlo. Nema se tu šta po meni i Derrida je više važan za nekakvu teoriju književnosti ili nešto tako, komotno ga svaki filozof može zaobići, ali opet dobro je poznavati osnove, reda radi.
Quote:
Druid kaže:
E sad ako ti izjednačavaš francuski poststrukturalizam s postmodernizmom, onda bih se složio da je više riječ o intelektualnoj modi i u najboljem slučaju - visokoj književnosti ili meta-književnosti (književnosti o književnosti naime).
Ovako... Ne razumijem kako čovjek koji u svojim radovima spominje filozofe, piše o stvarima o kojima su i oni pisali i koji je sam filozof može za nas [filozofe] biti nevažan, pa da ga možemo zaobići?
Probaj pogledat dokumentarac o Derridi, usta su mu puna svih mogućih filozofa (njihova imena su naime, više-manje jedino što sam razumio iz njegova izlaganja ) ili pročitati Of Grammatology (Chapter Two)... dakle, njegovi radovi očito pretendiraju da budu filozofski; da budu važni za filozofe. Ako ne bi trebali biti, onda ne razumijem za koga su važni? Za ostale Literary theoriste?
Ako se radi o visokoj književnosti ili meta-književnosti čemu svo to pozivanje na prethodne filozofe?
__________________
"Things are not what they seem, nor are they otherwise."
soadfan is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.08.2009., 23:58   #68
Back to square one...

Što je to uopće poststrukturalizam?
Ovdje bi bilo dobro da pročitamo Neke pretpostavke poststrukturalizma. Ja sam pročitao - prilično mi je razumljivo, s nekim stvarima se čak i slažem... Uglavnom, da je filozofija - je.

Evo par zanimljivih citata:
Quote:
Poststrukturalizam dijelom izvire iz spoznaje da živimo u lingvističkom svemiru. To znači, u prvom redu, odbacivanje tradicionalne estetike, fenomenološke pretpostavke da je jezik jasan medij koji cjelovito i neproblematično prenosi iskustvo; u lingvističkom svemiru «stvarnost» je uvijek posredovana stvarnost. Ukratko rečeno, živimo u svijetu jezika, diskursa i ideologije, koji nisu jasni, i koji oblikuju naš osjećaj za postojanje i značenje.
Quote:
Svako značenje je tekstualno i intertekstualno: nema ništa «izvan teksta» kao što je rekao Derrida.
Quote:
Tekstovi sadrže višak značenja; stoga su različita čitanja neizbježna, i zapravo uvjet bilo kakvog značenja. Ovaj višak značenja se nalazi u višeznačnoj prirodi i jezika i retorike. Ne smijemo zaboraviti što je jezik (za nas kao bića znanja), odnosno da je naš osjećaj za stvarnost lingvistički konstruiran. Zato se i «značenje svega» stalno razlikuje, prelijeva, mijenja.
__________________
"Things are not what they seem, nor are they otherwise."
soadfan is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.08.2009., 00:06   #69
Quote:
soadfan kaže: Pogledaj post
Što je to uopće poststrukturalizam?
Ovdje bi bilo dobro da pročitamo Neke pretpostavke poststrukturalizma. Ja sam pročitao - prilično mi je razumljivo, s nekim stvarima se čak i slažem... Uglavnom, da je filozofija - je.

Evo par zanimljivih citata:
Onako. Pade mi na pamet.
Postoje li saznanja do kojih čovjek dolazi, a da nisu uvjetovana lingvističkom komponentom? Ono. Znaš da je to, to, ali da te netko pita da "to" na neki način jezično izraziš ili opišeš, nemaš pojima.
Ako bi citati koje si naveo bili istiniti tada filozofija ne bi postojala. Samo lingvistika ili doslovno rečeno posredovanje između stvarne stvarnosti i razumjevanja iste.
servantes is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2009., 11:58   #70
Quote:
servantes kaže: Pogledaj post
Onako. Pade mi na pamet.
Postoje li saznanja do kojih čovjek dolazi, a da nisu uvjetovana lingvističkom komponentom? Ono. Znaš da je to, to, ali da te netko pita da "to" na neki način jezično izraziš ili opišeš, nemaš pojima.
to bi drugim rjecima bili nagoni ili instinkti koji se s iskustvom izkristaliziraju.
g4gfact0r is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2009., 15:28   #71
Kako većina sugovornika na ovoj temi nije obavila ni osnovnu zadaću
upućivanja u građu o kojoj žele govoriti, neću si ni ja ovdje oduzimati
vrijeme s bavljenjem s gomilom traljavih i/ili neupućenih argumenata za
koje bi se trebalo proći čitav niz stvari da se postavi bar kakav-takav
temelj na kojem se dolazi onome ša mene trenutno zanima.

Tako ću samo postaviti nekolicinu referenci za one koji bi za promjenu voljeli
bar ponešto biti upućeni u ono o čem nastoje pričati:

1. Problematika postmoderne/postmodernizma/postmoderniteta;


Wolfgang Welsch: Postmoderna - genealogija i znacenje jednoga spornog pojma
(ifile.it download link; tekst ponešto išaran, no i dalje čitljiv)

- koncizni presjek orijentiran k nastojanju praćenju nastanka pojma
postmoderne i njenih utjecaja u domenama povijesti, književnosti,
arhitekture, slikarstva, kiparstva, sociologije i društveno-kulturnog
ustroja, filozofije... uz završne refleksije o odnosu moderne i postmoderne;


Andreas Huyssen: Zemljovid postmodernog
(ifile.it download link; nedostaje 211. str., na kako ih tekst bez nje ima 36,
to ne bi trebalo u ikakvoj značajnoj mjeri omesti čitanje)

- vrlo informativan članak s produbljenijim uvidima o difuziji postmoderne misli,
te statusa njena problematična odnosa kako s modernom mišlju, tako i s njom
počesto neproblematično automatski poistovjećivanim poststrukturalizmom;

Fredric Jameson: The Cultural Logic of Late Capitalism (HTML)

- sada već klasičan tekst istaknutog neomarksističkog autora u kojem
svojevrsnom tour de force metodom prolazi nizom sastavnica smatranih
postmodernima/-ističkima, predstavljajući njihove utjecaje unutar arhitekture,
slikarstva, tržišne ideologije, filmova, književnosti, filozofsko-kulturalne
teorije, popularne kulture, povijesti, šireg pojmljenja suvremene estetike -
kontroverzno na ovaj ili onaj način iščitavajući njihovu logiku kao proizvod
kolonijalizacije kulturne sfere (nadgradnje) od strane kasnokapitalističkog
poretka (baze), pri čemu u Jamesonovu čitanju prva biva potonjem ne nešto
sučeljeno, već upravo kompatibilan dodatak;

Inače se radi o ponešto starijim tekstovima, no svi navedeni pružaju osnovne
postavke za zahvaćanje suvremenih problematika.

Za uvod kako u poststrukturalizam tako i njegove pojedinačne autore, postoji
zbilja gomila sadržaja. No kako vidim da većina ovdje ne raspolaže ni osnovnim
uvidima, za prvu bi ruku mogao poslužiti "Poststructuralism: A very short
introduction
". Naslov sve govori, sadržaj je predstavljen kroz probleme i
autore, i to na prilično jasan, interesantan i informativan način - naravno,
informativan koliko je to moguće u 100 i nešto stranica manjeg formata o vrlo
širokom i raznolikom tematu. Ujedno, priložene reference u radu dovoljne su
da potaknu vlastiti istraživački duh. Nažalost je nemam skeniranu, no postoji i
prijevod na bosanski, pa se možda uspije gdjegdje naći u knjižnicama, ili pak
za kupiti englesko izdanje u kojoj od knjižara.

Još je za reći da je u 2008. izašlo djelo "Filmski medij kao (trans)kulturalni
spektakl: Hollywood, Europa, Azija
" Saše Vojković, gdje autorica pruža uvid
i koristi brojne kako nešto starije tako i suvremene kritičkonaratološke,
psihoanalitičke, feminističke, queer, postkolonijalne, postmodernističke,
poststrukturalističke i sl. perspektive kako bi pružila potanko razrađene
analitičke okvire za pristup filmskoj građi. Ti analitički okviri bivaju na ovaj
ili onaj način provlačeni i potkrepljivani kroz približno 150 filmova - bilo
klasično- i novoholivudskih, indie produkcije, europskih izdanaka poput
neorealizma, francuskog novog vala i sl., hrvatskog filma, prema world
cinema sadržajima, poput iranske, hongkonške i dr. kinematografije. Sve u
svemu, iako gušće pisana, vrlo informativna knjiga koja svojim inter-
disciplinarnim pristupom pokazuje način povezivanja suvremen(ij)e kulturalne
misli i kontinentalne filozofije u analizi filmskog sadržaja, a ujedno njihovu
živost unutar općenite domene medioloških studija.

Sam dio koji se dotiče postmodernizma na drugoj stranici uvoda reći će
sljedeće: "Postmodernizam se manifestira u različitim kulturalnim artefaktima
pa tako i filmovima. Fredric Jameson koristi se primjerima iz filmova kako bi
opisao ključna obilježja postmoderne klutre - autoreferencijalnost, ironija,
pastiš i parodija. Ovdje još možemo dodati žanrovsku hibridnost, aluzije,
intertekstualne informacije, dvoličnost, nostalgičnost, historičnost,
prepletanje stvarnosti i fikcije, izvantekstualne informacije, osiciliranje
između fikcije i povijesnih činjenica, istina i laži. Pre-pričavanje, re-produkcija,
re-cikliranje, re-make, de-konstrukcija, de-centriranje, procesi su kojima smo
do sada razmatrali na primjerima konkretnih filmova, u odnosu na (de)re-
konstrukciju subjektivnosti. Pitanja roda, nacionalnosti ili rase o kojima smo
raspravljali u prethodnim poglavljima ovise o perspektivi koja pretpostavlja
postmodernu (Derridaovu) neodlučivost između znaka i značenja te
odbacivanje binarnih podjela. Prema Jamesonu, postmodernizam obilježuje
naglasak na fragmentiranju. Umjesto otuđenog subjekta modernizma
pojavljuje se fragmentirani subjekt postmodernizma" (2008:170).

Djelo sadrži još mnogo dodatnih stvari za koje ne vidim potrebe da ih se
razrađuje sve odjednom. No općenito, da ne duljim dalje s ovom problematikom,
smatram da je priložene literature za početak sasvim dovoljno da se pokaže
kako rasprava može ličiti i na nešto više od pukog nabacivanja neinformiranih
impresija.

2. Lacan;

Da reformuliram ono s Googleom, "Gigapedia is your friend". Samo je potrebno
napraviti log-in i napisati "Lacan" nakon odabira pretrage na "Gigapedia" bazi,
te izbacit će gomile i gomile čitavih *.pdf djela, od osnovnih uvoda, kvalitetnih
naputaka kako čitati bitne seminare (How to read seminars I&II, XI), samih
tih seminara, čitavog Ecrits skupa tekstova, kvalitetnih filozofskih čitanja
Lacana (primjerice, L. Chieza - Subjectivity and Otherness: A Philosophical
Reading of Lacan
), do brojnih djela koja povezuju Lacana s određenim
autori(ca)ma i područjima, ili se bave njegovim različitim segmentima.

Što se tiče ovdje dijela gdje Lacan kazuje da koncept falus slovi za korijen
od -1, Bruce Fink - jedan od vrsnih poznavaoca i prevodioca Lacana u svome
je djelu "Lacan to the Letter" usmjerio cijelo poglavlje (129-141 str.) na
osporavanje Sokalovih i Bricmontovih zaključaka o njegovoj besmislenosti,
nudeći puno uspješniju vlastitu interpretaciju. Kako nažalost ne mogu naći
taj dio on-line, možda ga skeniram kada uzmognem. Do tad, navodim samo
dio koji mi se u njegovu tekstu nadaje ključnim - "[..] no known or even
unknown form of mathematical calculation is being carried out here: Lacan
never combines his algorithms [..] in a way that has anything more than a
passing resemblance to mathematical algreba (he even criticizes his students
Jean Laplanche and Serge Leclaire when they try to do so[..]). Although he
refers to his symbols as forming "an algebra", he never lapses into claiming
that it bears any relation to algebra as a branch of mathematics. His symbols
are designed to abbreviate important psychoanalytic concepts in a way that
is easy to write and remember, allowing for a form of psychoanalytic "formalization"
that is unrelated to quantification (his formulas, for example, generally do not
allow of numerical solutions)" (2004:132).

No naravno, pitanje je zašto ja uopće navodim ovaj odlomak i daljnje
reference, kad su na ovoj temi - posebice počevši od njena otvarača -
ionako sve sami načitani lakanovci čiji su sudovi zapravo poduprti
neizmjernim satima koncentriranog close(d) readinga...

Kad se već nalazimo unutar odjeljka lakanovski strujanja, okrenimo se
nakratko za njih nezaobilaznom Žižeku. O njemu je već bilo riječi, pa ne
namjeravam za njega pisati zasebnu rubriku. Samo ću uputiti na izvrsnu
knjigu A. Johnstona, "Zizek's Ontology: A Transcendental Materialist Theory
of Subjectivity
" (2008) - koja pruža dobar izazov svima ša smatraju da je
Žižek eklektičan mislioc bez ikakvih čvrstih filozofskih orijentira. Ili, kako će
reći koncizan rezime s Amazona:

"Slavoj Žižek is one of the most interesting and important philosophers
working today, known chiefly for his theoretical explorations of popular
culture and contemporary politics. This book focuses on the generally
neglected and often overshadowed philosophical core of Žižek’s work—an
essential component in any true appreciation of this unique thinker’s
accomplishment.

His central concern, Žižek has proclaimed, is to use psychoanalysis
(especially the teachings of Jacques Lacan) to redeploy the insights of
late-modern German philosophy, in particular, the thought of Kant, Schelling,
and Hegel. By taking this avowal seriously, Adrian Johnston finally clarifies
the philosophical project underlying Žižek’s efforts. His book charts the
interlinked ontology and theory of subjectivity constructed by Žižek at the
intersection of German idealism and Lacanian theory. Johnston also uses
Žižek’s combination of philosophy and psychoanalysis to address two
perennial philosophical problems: the relationship of mind and body, and the
nature of human freedom. By bringing together the past two centuries of
European philosophy, psychoanalytic metapsychology, and cutting-edge work
in the natural sciences, Johnston develops a transcendental materialist
theory of subjectivity—in short, an account of how more-than-material forms
of subjectivity can emerge from a corporeal being. His work shows how an
engagement with Žižek’s philosophy can produce compelling answers to
today’s most vexing and urgent questions as inherited from the history of
ideas."
__________________
Dole prepotentne snobističke tuđmanistice!
Dole tendenciozne samovoljne moderatorice!
Dole nesposobna administratorska bagra!
LNP20 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2009., 15:50   #72
Quote:
LNP20 kaže: Pogledaj post
Kako većina sugovornika na ovoj temi nije obavila ni osnovnu zadaću
upućivanja u građu o kojoj žele govoriti, neću si ni ja ovdje oduzimati
vrijeme s bavljenjem s gomilom traljavih i/ili neupućenih argumenata za
koje bi se trebalo proći čitav niz stvari da se postavi bar kakav-takav
temelj na kojem se dolazi onome ša mene trenutno zanima.
Zbunio si me. Tema je "Postoje li filozofi šarlatani" a ne poststruktauralizama.
Što znači upućivanje u građu?
Znači li to da mi "neupućeni" uopće ne smijemo raspravljati o nečemu, ako nismo do kraja upućeni u temu.
Možeš li ukratko objasniti (školski) osnove svega ovoga što si nabrojio. Što tebe u stvari zanima?
servantes is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2009., 16:48   #73
3. Derrida;

Kad vidim stvari poput tog da se Derrida bavi pseudofilozofijom, da on više
spada u sferu književnost nego filozofija i sl. - zapravo mi se odmah nadaje
da osobe koje takve stavove iznose ne poznaju ni osnovne temelje na kojima
se Derridin rad zasniva. U ovom kontekstu, upravo se radi o temelju
zaduženom pokazivanju kako granica između filozofije i sličnih na striktnoj
logici inzistirajućih sustava mišljenja zapravo i nije toliko rigidno odvojiva,
već kako se filozofska misao redovito temelji na aporičnim mjestima,
višeznačnim metaforama i semantičkom višku obično svojstvenom jeziku
smatranom literarnim. Kao i to da momenti jezika smatranog književnim
podvrgnuti rigidnoj analizi zapravo polučuju bogate filozofske implikacije.
Za izravan primjer - iako je to jedna od stalnih problematika koja se, makar i
suptilno, vraća u Derridinu inače heterogenu opusu - vidjeti recimo "Glas", gdje
postavlja Hegelove zapise u stupac kraj onih kontroverzna književnika Jeana
Geneta, ukazujući na nimalo jednostavan odnos njihova diskurza. Sve u
svemu, prigovoriti Derridi da je više neki tip nerazumljive književnosti negoli
rigidan tip tradicionalno pojmljenje filozofske analize dok je njemu upravo
namjera takav tip podjele dovesti u pitanje - još jednom je za ponoviti da
slovi za izraz temeljne neupućenosti u preokupacije istoga.

Pristupljeno iz drugog kuta, mogli bismo reći da Derrida konstantno
problematizira razliku između izraza i sadržaja. Filozofija, pogotovo velik
dio analitičke, smatra da može odvojiti filozofski izraz u vidu raznoraznih
koncepata i argumenata od specifičnog jezika kojim su iste iznesene.
Dakle, imamo koncepte koji prebivaju tako reći na platoničkom nebu ideja,
a prijevod ne predstavlja ništa doli uzimanja tih koncepta i precrtavanja
tako nepromijenjenih u koordinate bilo kojega drugog jezika. Ista je stvar s
prevodiocima koji smatraju da su u mogućnosti napraviti izometrične (1:1
omjer) prijevode bilo kojega djela. Derrida to dovodi pod veliki upitnik,
uzimajući razne prijevode istoga djela i ukazujući na različitosti u navodno
istome (primjerice, u "Sablastima Marxa" se u početku bavi minucioznim
uspoređivanjem raznoraznih francuskih prijevoda Shakespearova Hamleta te
načina na koji isti međusobno uvijek polučuju višak ili manjak međusobnog
značenja, ne dopuštajući mogućnost krajnjeg fiksiranja. Ista stvar s čitanjem
Heideggera u djelu "O duhu", gdje kraj ostalog uspoređuje naoko ekvivalentne
njemačke, francuske, grčke, latinske i sl. pojmove Heideggerova opusa, u
dobroj mjeri očuđujući ono ša se na prvu loptu nadaje zdravorazumskim.)

No da ovo ne pretvorim u uvod u Derridu, samo je za napomenuti da je
Derridu vrlo teško razumijeti ako se ne posjeduje upućenost u čitav niz autora
za koje se pretpostavlja da su znati da bi se moglo pratiti njihova impliciranost
u onome čim se Derrida bavi, te na koji način on vrši kritičku preradbu i
problematizaciju njihovih stavki. Platonistička tradicija, Kant, Hegel, Marx,
Russeou, Kierkegaard, Freud, Nietzsche, Husserlova fenomenologija, de
Saussureova strukturalistička misao, u vidu dekonstrukcije vjerojatno
ponajviše Heidegger i njegova tzv. destrukcija metafizike...

U vidu potonjeg, tamo gdje Heidegger smatra da je potrebno izvršiti
fenomenologijsku analizu nakupina ikojeg pojma da bismo razotkrili druga u
njemu implicirana, zaboravljena, a time i izvornija značenja - što je i moment
na koji se nadovezuje njegov učenik Gadamer sa svojom formulacijom
heremeneutike - Derrida, nadovezujući se na sosirovsku problematiku znaka i
vršeći svojvrstan tip kantovske kritike nacjepljujući je fenomenološkim
stavkama vremenitosti, čini vrlo problematičnom mogućnost dolaska izvornom
značenju - kao i uopće njegovu postojanju - ikojeg znaka. Naime, znakovi
dobivaju svoje značenje iz relacije prema ostalim elementima (strukturalistički
moment), no ujedno, to značenje nikad nije krajnje, već je otvoreno daljnjim
reformulacijama u skladu s nadolazećim prostorno-vremenskim kontekstima i
tumačenjima (fenomenološki moment). Time se zapravo vrši i kritika tzv.
metafizike prisutnosti, koja je postulirala svoje postulate kao samodostatne
entitete koji mogu biti uspostavljeni sami po sebi. Ono što Derrida tragom
hajdegerijanske analize temporaliteta ukazuje jest da je značenje bilo koje
definicije, pojma, doživljaja i sl., uvijek ovisno o onome odsutnom, ša biva
uvjet mogućnosti za uspostavu značenja onog prisutnog. A ako je tome tako,
ako ne možemo uspostaviti nešto sadašnje bez kategorija prošlog (onog
već-bilog) i budućeg (onog ne-još-bilog) - kako u jezičnom smislu, tako u
onom spoznajnom (koje ispada vrlo problematično odvajati od jezičnog) -
onda privilegiranje prisutnosti kao nečeg nadređenog odsutnosti gubi krajnji
primat, a time i metafizička načela o nekoj bezvremenoj suštini bivaju
dovedena na podosta skliski teren.

S druge strane, nedavno sam pisao rad od kojih 30 kartica gdje sam nastojao
pokazati kako se Derridina razbijanje pretenzija metafizike prisutnosti može
s jedne strane gledati kao svojevrsno nastavljanje i reformuliranje tradicije
antičkog skepticizma - posebice Agripinih modusa - u uvjetima suvremene
misli. Modus iz nesuglasnosti, modus iz beskonačnosti, modus iz relativnosti,
hipotetički i recipročni modus... svi su ti modusi vrlo implicirani u Derridinu
razbijanju jedinstva desosirovski mišljenog znaka, no uz kirkegaardovsku
leap-of-faith alternativu na tamošnji epoche, odnosno suzdržavanje od suda.
To će samo potvrditi važnost smještanja Derridine - a i općenito filozofske,
posebice kontinentalne misli - u širi kontekst, kako bi se prepoznalo strujanja
na koja se nadovezuju, kao i reformulacije/inovacije koje im donose).

U posljednje vrijeme postoji sve brojnija literatura koja se bavi Heideggerom
i Derridom, i ne samo na kontinentalna, već i način analitičkog argumenta.
Za Heideggera - bar "Bitak i vrijeme" fazu koja mene zapravo trenutno više
zanima - vrlo mi se poticajnim pokazuje R. Poltova kompilacija kritičkih eseja
raznoraznih autora, "Heidegger`s Being and Time: Critical Essays" (2006).
Od onih koje ima na Gigapediji, neloša je primjerice i P. Gornerova
"Heidegger`s Being and time: An Introduction" (2007), kao i "Heidegger`s
Being and time
" Williama Largea (2008) . Postoji ih još gomila, da ih sad ne
nabrajam kad ih nije tako teško naći, od više do manje kvalitetnih - no gdje
su i najnekvalitetniji opet kvalitetniji od onog ša bih od većine ovdje na
forumu mogao o tome pročitati. Uostalom, kao i prije, samo je potrebno baciti
pogled na Gigapediju,upisujući Heidegger introduction, i početi s pretragom
šume rezultata. A postoji i zgodna kolekcija izvornih i sekundarnih tekstova
na Piratebayu.

Ujedno, tako se za Heideggera, bilo za "Bitak i vrijeme" fazu, bilo onu koja se
veže uz kasnog Heideggera, s neta može za svaku pojedinačno skinuti preko
32 sata audio predavanja Huberta Dreyfusa, vrsnog predavača s kalifornijskog)
Berkleya, snimljeno za vrijeme kolegija održanih 2001. i 2002. godine.

Za Derridu također postoji opsežna uvodna građa, od onih knjižica za
početnike koje i nisu toliko loše za početno kognitivno mapiranje autora
i referenci za daljnje čitanje (J. Collinsov "Introducing Derrida" (2006) i
ponešto detaljniji i osobno draži, no grafički ekscentričniji J. Powellov
"Derrida for begginers" (2007) i "Deconstruction for begginers" (2008);
obje serije postoje i za Heideggera, iznenađujuće dobro izvedene -
"Heidegger for Begginers" (2007) skupine autora, i prevedena "Heidegger
za početnike
" J. Collinsa (2005)).

Za nešto detaljnije uvode, mogao bih preporučiti vrlo pristupačan dvojac
C. Norrisa, "Deconstruction: theory and practice" (Gigapedija link) i "Derrida".
Iako Norrisovo čitanje Derride kao onoga koji ostaje vjeran prosvjetiteljskim
težnjama istini uz ujedno ukazivanje k njihovim ograničenjima jest po sebi
zanimljivo, no i ne toliko jednoznačno koliko bi to Norris volio da jest - i pokraj
toga, u kombinaciji analitičkog i kontinentalnog argumenta, oba djela pružaju
izlaganje dijela Derridinih stavki na vrlo shvatljivih i prohodan način.

Za one koji se žele uhvatiti u koštac s izvornim Derridinim djelima, preporučam
početi od epohalne "O gramatologiji", uz pomoć primjerice nekog popratnog
teksta koji pruža uvid u širi kontekst samoga djela, ujedno dajući osnovne
naputke za samostalno upuštanje u njegovo ne uvijek jednostavno čitanje.
"O gramatologiji" postoji prevedeno u Logos izdanju, pa ga se možda još
gdjegdje uspije naći u knjižnicama. Osobno ju imam u *.pdf-u, no kako ima
ponešto više megabajta, postavim po želji. Ujedno dolazi uz opsežan pogovor
N. Miloševića, gdje na stotinjak stranica uzima za cilj teoretsku eksplikaciju i
kontekstualizaciju "Foucault- Levi-Strauss- Derrida" relacije. Englesko izdanje
(Gigapedija link) također je popraćeno vrlo opsežnim tekstom - u ovom
slučaju predgovorom (koji Derridinim tragom u samoj biti uopće problematizira
ideju predgovora i pogovora) G.C. Spivak - koji ukazuje na ničeanske,
hegelijanske, frojdovske, huserlijanske, hajdegerijanske i ine reference bitne
za kritički angažman Derridine misli. S druge strane, kao spomenuti popratni
tekst toplo bih preporučio nedavno izašli A. Bradleyev "Derrida's "Of Grammatology""
(2008) (Gigapedija link), koji čini upravo ono što sam naveo da smatram da
bi popratni tekst trebao činiti.

U vidu minucioznijeg proučavanja ičeg od ovdje navedenog, pa i onog
nenavedenog, svim srcem preporučam korištenje on-line baza podataka.
Tako postoji "Centar za online baze podataka", namijenjen prvenstveno
istraživačkoj i akademskoj zajednici, te tkogod pohađa fakultet posjeduje
elektronički identitet kojim je u mogućnosti po dolasku na stranicu kliknuti
s desne malo donje strane - gumb u tamno-svijetlo plavim tonovima, natpisa
"Proxy" - te se nadalje logirati svojim korisničkom imenom (po defaultu se
radi o mailu koji je dodijelio fakultet - primjerice [email protected]) i šifrom (ako nije
mijenjana, onda je riječ o upisivanju znamenaka čitavog JMBG-a korisnika/ce).
Nakon tog je moguće pristupiti nizu baza podataka koje sadrže na tisuće
cjelovitih izvornih i preglednih znanstvenih članaka, rezime, indeksa i referenci
kako iz brojnih iz specijaliziranih časopisa, knjiga i ostalih izvora informacija
(iako materijal koji je dostupan za skidanje ovisi o određenoj bazi podataka,
gdje neke daju baš sve, druge djelomično, treće isključivo rezimee, indekse
i reference, uz mogućnost kupnje potpunog sadržaja). Za problematike o
kojima mi pričamo preporučio bih primjerice pretraživanje Scopusa ili
"Academic Search Completea" na EBSCO-u (djelomično dostupni članci, no
u ogromnom broju - keyword "Derrida" izbaci primjerice preko 1000 rezultata
na Scopusu, od najnovijih prema starijima). Ša će samo još jednom reći o
živosti misli te širini problema i kritičkih rasprava koje se i dan-danas vode.

Utoliko to - sa svime prethodno navedenim - ide u prilog dijelu Druidovog da
su "neki od problema ovdje podignutih su puno širi, dublji i zanimljiviji, puno
kompleksniji, a da bi se svodili na puko generaliziranje i to na temelju osnovnog
nepoznavanja građe". Iako po mojem mišljenju i on sam to čini u vidu stava i
izraza pratećeg uz "Derrida sucks" - iz razloga ša mi se nadaje poraznim da
uoči postojanja toliko brojne prohodne uvodne građe i raznoraznih vrlo sustavnih
popratnih komentara raznih dijelova njegova opusa, sve ša se ima reći svodi se
na taj lakonski diktum. No to će samo reći da već papagajske optužbe ovih ili
onih autora za pomodnost zapravo su same postale vrlo pomodan način za
zadržavanje vlastitog mišljenja na mrtvoj točki, uz izbjegavanje ikakvog većeg
truda da se, ako zbog neupućenosti ne možda odmah izravno izvornim tekstovima,
onda barem u početku silnim brojem popratne literature uhvati u koštac s onime
ša se na prvi pogled nadaje nemogućim. Naravno, daleko od toga da je Druid tu
jedini, te iako se ne slažem s njegovim određenim dijagnozama (ne samo ovih ša
se tiču Derride, već primjerice i ne baš previše informirane analize postmoderne/
postmodernizma/postmoderniteta, uz nekolicinu drugih stvari), u odnosu prema
ostalima ša su aktivnije sudjelovali - Druid još ima najotvoreniji stav za višekutno
sagledavanje stvari. S druge strane, o "filozofskim kvalitetama" otvarača teme
već neko vrijeme imam vlastito mišljenje koje mi - uz tek poneke varijacije -
biva pa i redovito potvrđeno kao pojava na koju ne vidim razloga zašto ne
bih pružio vlastiti pristanak. No da opisivanjem te pojave ne bih dao suviše
negativan štih završetku ovoga posta, ovog se puta odlučujem suzdržati od
upuštanja k tome zadatku.

Naspram toga, u fokus ću dovesti ono ša vidim kao potencijalnu pozitivniju
notu, a to je da će nešto od navedene građe bar nekome pomoći da razvije
naviku formiranja svoje impresije NAKON, a ne PRETHODNO detaljnom proučavanju
stvari o kojoj se želi pružiti većom sigurnošću obavijen i višestruko informirani sud.
__________________
Dole prepotentne snobističke tuđmanistice!
Dole tendenciozne samovoljne moderatorice!
Dole nesposobna administratorska bagra!
LNP20 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2009., 17:33   #74
Quote:
soadfan kaže: Pogledaj post
Ovako... Ne razumijem kako čovjek koji u svojim radovima spominje filozofe, piše o stvarima o kojima su i oni pisali i koji je sam filozof može za nas [filozofe] biti nevažan, pa da ga možemo zaobići?
Ma rekao sam da ga može zaobići, ne da ga mora heh, jasna stvar. To sam rekao jer vidim da se mnogi opterećuju s time na pogrešan način pa u stilu "ako te ne zanima, zaobiđi". I u tom slučaju smatram da čovjek ne bi bio znatno hendikepiran u svojem bavljenju filozofijom...

Da ilustriram stvar, evo znam čovjeka koji je doktorirao na temi Platona koji kada ga pitaš nešto za Heideggera kaže, "ja se ne bih bavio Heideggerom jer me to ne zanima i ne bih u to ulazio" što će reći da vjerojatno nikada nije pročitao neku cijelu Heideggerovu knjigu ili ulazio dublje u njegovu filozofiju, što je fascinantno s obzirom da je doktro filozofije, a s druge strane ništa neobično. To niti ne opravdavam, niti osuđujem, jest da je malo bezveze, ali onda neka barem čovjek u takvoj poziciji bude pošten pa ne priča o toj građi kao o nečemu što je čitao i apsorbirao, da ne donosi sudove o tome nekakve preduboke jer nije u poziciji.


Quote:
soadfan kaže: Pogledaj post
Probaj pogledat dokumentarac o Derridi, usta su mu puna svih mogućih filozofa (njihova imena su naime, više-manje jedino što sam razumio iz njegova izlaganja ) ili pročitati Of Grammatology (Chapter Two)... dakle, njegovi radovi očito pretendiraju da budu filozofski; da budu važni za filozofe. Ako ne bi trebali biti, onda ne razumijem za koga su važni? Za ostale Literary theoriste?
Ako se radi o visokoj književnosti ili meta-književnosti čemu svo to pozivanje na prethodne filozofe?
Čisto argumentacije radi, to što spominje i poziva se na filozofe ne znači da je i sam filozof. Naravno opet ne kažem niti da nije, ali ako i jest, sigurno nije zbog toga jer spominje filozofe. Ok spomenuo si i da se bavi temama kojima su se oni bavili, to ga valjda već čini bliže filozofiji .
__________________
"Cijeli lendskejp se mijenja."
Druid is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2009., 17:55   #75
Quote:
LNP20 kaže: Pogledaj post
Utoliko to - sa svime prethodno navedenim - ide u prilog dijelu Druidovog da
su "neki od problema ovdje podignutih su puno širi, dublji i zanimljiviji, puno
kompleksniji, a da bi se svodili na puko generaliziranje i to na temelju osnovnog
nepoznavanja građe". Iako po mojem mišljenju i on sam to čini u vidu stava i
izraza pratećeg uz "Derrida sucks" - iz razloga ša mi se nadaje poraznim da
uoči postojanja toliko brojne prohodne uvodne građe i raznoraznih vrlo sustavnih
popratnih komentara raznih dijelova njegova opusa, sve ša se ima reći svodi se
na taj lakonski diktum. No to će samo reći da već papagajske optužbe ovih ili
onih autora za pomodnost zapravo su same postale vrlo pomodan način za
zadržavanje vlastitog mišljenja na mrtvoj točki, uz izbjegavanje ikakvog većeg
truda da se, ako zbog neupućenosti ne možda odmah izravno izvornim tekstovima,
onda barem u početku silnim brojem popratne literature uhvati u koštac s onime
ša se na prvi pogled nadaje nemogućim. Naravno, daleko od toga da je Druid tu
jedini, te iako se ne slažem s njegovim određenim dijagnozama (ne samo ovih ša
se tiču Derride, već primjerice i ne baš previše informirane analize postmoderne/
postmodernizma/postmoderniteta, uz nekolicinu drugih stvari), u odnosu prema
ostalima ša su aktivnije sudjelovali - Druid još ima najotvoreniji stav za višekutno
sagledavanje stvari. S druge strane, o "filozofskim kvalitetama" otvarača teme
već neko vrijeme imam vlastito mišljenje koje mi - uz tek poneke varijacije -
biva pa i redovito potvrđeno kao pojava na koju ne vidim razloga zašto ne
bih pružio vlastiti pristanak. No da opisivanjem te pojave ne bih dao suviše
negativan štih završetku ovoga posta, ovog se puta odlučujem suzdržati od
upuštanja k tome zadatku.

Naspram toga, u fokus ću dovesti ono ša vidim kao potencijalnu pozitivniju
notu, a to je da će nešto od navedene građe bar nekome pomoći da razvije
naviku formiranja svoje impresije NAKON, a ne PRETHODNO detaljnom proučavanju
stvari o kojoj se želi pružiti većom sigurnošću obavijen i višestruko informirani sud.

Ovo moje "Derrida sucks" ne smijemo vaditi iz konteksta . To je samo moj post-post moderni usklik, emocija tog trenutka zakrabuljena u riječ... a prije svega pokušaj nalaženja zlatne sredine u diskusiji, vježba u empatiji, i tako to... nikakav kategorički sud niti nešto što bi trebalo shvatiti suviše ozbiljno. "Derrida sucks" nisam napisao kao filozof nego čisto kao čovjek koji je u tom trentuku iz tog iz tog razloga i u tom i tom kontekstu htio prakticirati dijalektiku... Što samo po sebi ispada da je na kraju ispalo i puno konstruktivnije s obzirom da je taj najkraći i najbanalniji "lakonski diktum" uspio izmamiti konstruktivnu reakciju... Tako je taj "Derrida sucks" (vrlo blentav izraz) zapravo i sam više demonstracija postmoderne baštine nego što je kritika iste. Kritika on nikako ne može ni biti niti to želi biti...

Ja ne bježim od činjenice da o postmodernizmu znam puno manje nego što bih volio znati, zato i čitam puno i o tom području između ostaloga... ali baš zato smatram da jesam u poziciji donijeti kakav takav sud o postmoderni, mada ostaje činjenica da sam daleko manje informiran od tebe na tom planu, ali baš zato ovdje i pišemo da jedni druge motiviramo, učimo jedni od drugih i stimuliramo se misaono.

Mislim da ako se postmodernizam i tekstovi o postmodernizmu shvate suviše ozbiljno da stvar postaje previše sterilna i da možebitno promašuje poantu (bila ona izreciva riječima ili što je puno češće - ne bila). Jasno, uvijek postoji akademski pristup koji unosi neku sustavnost i sve to, i to je više nego potrebno i dobro, ali opet, treba nekad ostati otvoren i za drugačije pristupe. Tako evo recimo nešto što Roško piše o postmodernizmu (iako je i njegova knjiga sama ako ne postmoderna onda barem potpuno protkana utjecajem postmoderne misli, to ni on ne osporava, ali ta kvalifikacija je manje važna) i to što piše po meni jako dobro dočarava stanje stvari na tom planu:

"Postmodernizam je transvestitska predstava u kojoj se emotivnost bitka oblači i šminka kao paradoksistička misaonost. Postmodernizam zato i nije razvio neku ideju o životu, nego samo određenu životnu senzibilnost."

Pa onda dalje:

"Postmodernizam zbilje pretvara u virtualnosti, misli u emocije, i ogoljujući tehnologiju te opscenosti ukazuje nam na naš sljedeći izazov: zašto su emocije toliko perverzno snažne, zašto ne možemo živjeti ni s njima ni bez njih? Staro/novo dobro pitanje!"

Idem sad proučiti malo ove tvoje linkove...
__________________
"Cijeli lendskejp se mijenja."

Zadnje uređivanje Druid : 12.08.2009. at 18:01.
Druid is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2009., 21:49   #76
Quote:
servantes kaže: Pogledaj post
Zbunio si me. Tema je "Postoje li filozofi šarlatani" a ne poststruktauralizama.
Što znači upućivanje u građu?
Znači li to da mi "neupućeni" uopće ne smijemo raspravljati o nečemu, ako nismo do kraja upućeni u temu.
Možeš li ukratko objasniti (školski) osnove svega ovoga što si nabrojio. Što tebe u stvari zanima?
Koji dio mojih ovdašnjih postova nije impliciran, pa ponajviše i izravno povezan
s onime ša im je u ovom topicu prethodilo? Koji su autori nabrojeni u uvodu
ovog topica? Kojoj to filozofskoj grupaciji/struji ti autori uvelike pripadaju?
I ša će to potencijalno reći o smislenosti tvoje konstatacije kako je "Tema [..]
"Postoje li filozofi šarlatani" a ne poststruktauralizama."? Nadalje, ša se za tu
grupaciju/struju u tom uvodu insinuira? Koliko opravdano i na čemu utemeljeno?
I ako je ne previše, ili uopće, opravdano i utemeljeno - ili barem nejednoznačno
- nije li upućivanje prema građi koja potencijalno osporava te uvide zapravo
način ukazivanja na potencijalna ograničenja te rasprave? I nije li jedan od
ciljeva propitivanja nastojati ukazati na potencijalna ograničenja u tumačenju
predmeta kojeg se propituje - kako bi se taj prvotni predmet reformulirao u
skladu s pokušajima nadilaženja tih ograničenja, ako ne i u odbacivanju
predmeta, jer se njegova ograničenja pokazuju krajnje nesposobnima nositi s
uzimanjem u obzir stvari koje ih u tome trenu nadilaze? Naravno, može biti
stvar da je problem u onome ša nadilazi ograničenja, pa njih valja odbaciti,
kako bi se sačuvala sama stvar. No ako se ne posjeduje uopće informiran
i elaboriran uvid u to koje su to stvari koje nadilaze ograničenja tog trenutnog
predmeta, kako se uopće može opravdano zaključiti valjda li reformulirati
predmet ili ga odbaciti? Ili pak reformulirati ono ša nadilazi ograničenja
predmeta, ili to nadilazeće odbaciti? Ako ne postoji upućenost u građu/
sadržaj predmeta, kako možeš biti svjestan njegovih potencijalnih ograničenja?
Ako ne postoji upućenost u građu/sadržaj onog ša se čini da nadilazi
potencijalna ograničenja prvotnog predmeta, kako ti namjeravaš zaključiti
je li to ša se čini da nadilazi potencijalna ograničenja zbilja nadilazeće, ili
se pak dade na ovaj ili onaj način svesti u reformuliranu verziju prvotnog
predmeta?

Nadalje, zašto bih ja do ičijeg mišljenja o nekoj stvari X morao sadržajno
držati samo zato jer je to nečije mišljenje? Ne postoje li više i manje
informirana mišljenja? Mišljenja koja pri svojim zaključcima uzimaju u obzir
više i manje faktora prisutnih u vlastitim premisama iz kojih tad nadalje dolaze
vlastitim konkluzijama? I ako postoje više i manje informirana - a mogli bismo
nadodati i elaborirana - mišljenja, ša tebi daje za pravo da s krajnjom
sigurnošću tvrdiš o nečemu o čemu posjeduješ minimalno informirano, a i
podjednako (ne)elaborirano mišljenje? I zašto bi stav izbjegavanja krajnje
sigurnosti u tvrdnjama ujedno slovio za izbjegavanje, ili pak isključivanje,
rasprave? Ne može se raspravljati bez da se nešto krajnje, pa čak i dogmatski
tvrdi? Ujedno, ne stječe li se upućenost u temu upravo i proučavanjem
sadržaja obuhvaćenog o samoj temi? Nije li upućivanje na djela autora ili djela
o djelima autorima čije stavke izravno bivaju predmetom određene teme -
upravo način da se ""neupućene"" dovede točci manje neupućenosti, na taj
im način pružajući mogućnost rasprave gdje neupućenost - pojmljena kao
posjedovanje neinformiranih i neelaboriranih mišljenja u čije se stjecanje
počesto uložilo minimalno, ako i uopće, truda, posljedično baratajući nizom
prvoloptaških impresija - ne predstavlja više osnovni problem? A ako osoba
ne pristane na to, neće li s njene strane bar biti polemički korektno da prizna
svoju neupućenost - iznoseći svoje impresije uz obznanjenje da one ne
proizlaze iz ikakvog sustavnog bavljenja predmetom o kojem se te impresije
iznose? No ako osoba posjeduje neupućenost, ali dogmatskim, otresitim i
ishitrenim stavovima želi istu zakriti, ujedno ne pokazujući ni najmanju želju
da se okrene građi koja bi pri toj neupućenosti mogla izbaciti ili barem
reducirati sadržaj te početne niječne čestice - zašto bi se trebao cijeniti
ili uzimati u obzir sadržaj mišljenja te osobe? Naravno, moguće je da osoba
posjeduje neupućenost, no po vlastitim kriterijima smatra da posjeduje
upućenost. No ako se takvoj osobi ukaže da njena upućenost zapravo i ne
zrači baš ponajviše time čim se predstavlja te ju se nastoji uputiti onome
ša će takvu impresiju o manjku njene upućenosti utemeljiti; a istovremeno
ta osoba tvrdoglavo odlučuje ostati vjerna svojem viđenju upućenosti,
istovremeno ni "gubeći vrijeme" da prouči je li impresija o manjku njene
upućenosti utemeljenja i ako jest, u kojoj mjeri je takva; te nadalje niti
nastojeći svoje viđenje upućenosti reformulirati u skladu s pruženim
utemeljenjem, a kamo li zamijeniti svoje viđenje upućenosti nekom inačicom
koja je u većoj mjeri, ako ne i u potpunosti sagrađena na pruženom
utemeljenju - opet dolazi istom pitanju; "zašto bi se trebao cijeniti ili uzimati
u obzir sadržaj mišljenja te osobe", ako je njeno mišljenje da bilo ša koseće s
vlastitim mišljenjem mora da je pogrešno - ša ukazuje na apriorni manjak
poštovanja spram sugovornika kao sugovornika - a ujedno nije voljna
informirati se i pokušati elaborirati sadržaju mišljenja na koji joj taj sugovornik
ukazuje?

Dakle, ponovimo: ako osoba nije upućena, zašto bi ju to spriječilo da
raspravlja priznajući svoju neupućenost, time kazujući da su njeni iskazi
vrlo moguće utemljeni na potencijalno neutemeljenim impresijama - te
obznanjujući to, bivajući otvorena na pregovaranje o njihovu sadržaju,
uz želju ispunjavanja istog tog sadržaja čvršće utemeljenom građom?
A ako osoba nije upućena, a ponaša se kao da je skroz upućena makar
i nakon ša joj se više puta ukaže da ona to nije - a to biva i očito iz toga
da ne uzima u obzir čitav niz relevantnih faktora, argumenta, već postojećih
relevantnih razrada te ostalih natuknutih mogućih pristupa i sl. koji se za
problematizaciju teme pokazuju vrlo relevantnima - zašto bi se trebalo
cijeniti mišljenja te osobe, ili pak uzimati njegov sadržaj u obzir (osim u
slučaju ako se ne osjeća raspoloženim za prepucavanje s dvaju utaborenih
pozicija gdje jedna drugoj nastoji ukazati koliko nemaju pojma - kao u ovim
recentnim saborskim sjednicama o haraču i inim tropima)?

Posljednje, ako sam si ja uzeo vremena UPRAVO da te uputim ka građi
za koju smatram da će ti na vrlo jasan način pružiti osnove svega
nabrojanog, nije li svojevrsno nepoštovanje mog vremena - kojeg ionako
praktički nemam, jer paralelno me, ako izuzmemo druge svakodnevne
obaveze, čeka gomila obaveznih stvari za čitanje, pisanje i proučavanje
koje mi kao takve oduzimaju velik dio dana (većinu rasprava ovdje ionako
prekidam jer shvatim da druga osoba uzima za raspravu premalo relevantnih
stvari u obzir ili ih pak uzima suviše jednoznačno, ostavljajući meni previše
toga da joj na to ukažem - iz čega zaključim da mi je bolje da to vrijeme
uložim u nešto osobno konstruktivnije) - i truda, da još od mene zahtijevaš
da iz te brojne građe idem tebi ocrtavati njihove osnove, a tebi se samom
ne da izdvojiti ni vremena da pogledaš građu koju sam postavio, a kamo li da
se upustiš u njeno dublje proučavanje - tim više ša sam izrazito naglasio da
je njena svrha upravo da OCRTA OSNOVE o kojima me ti pitaš? Nije moralno
tražiti od osobe da učini nešto za ša nije sposobna. No, koliko mi se čini, ti
imaš sposobnost čitanja, razmišljanja i zaključivanja. Ujedno, neće li sama
stvar da pišeš i čitaš po općenito misaono zahtjevnijim dijelovima foruma reći
da imaš vremena i kakvih-takvih sposobnosti to činiti i u neforumskim
uvjetima? Ako to stoji, ne bi li te već to trebalo činiti sposobnim za
SAMOSTALNO proučavanje postavljene građe - bar samostalno do razine na
kojoj se možemo upustiti k njenom kritičkom propitivanju, bez dodatnog
oduzimanja mog vremena da ti pojašnjavam stvari koje si ti nisi uzeo ni truda
ni vremena proučiti, makar te se uputilo k njima - štedeći ti i vrijeme, a u
dobroj mjeri i novac (vrijeme, zato jer sam te uputio k djelima o kojima mi je
trebalo razmisliti, proučiti ih i profilirati kao preporuku za čitanje, a novac - jer
dobar dio djela imam kupljena, a tebi sam u nemalom broju slučajeva našao
linkove gdje ih možeš skinuti bez plaćanja)?

A ako ti i nakon toga odbijaš upustit se u vlastito istraživanje, zašto bih pak
ja trebao trošiti vrijeme na izlaganje nečega ša ti bivaš sposoban dosegnuti,
imaš mogućnost dosegnuti, no jednostavno tu mogućnost odbijaš slijediti?
Općenito te ne ili ne razumijem baš najbolje. Ili pak razumijem, ali se s tim ne
slažem. A možda neke dijelove ne razumijem, a s trećima se ne slažem. Ima li
i četvrto? Koja god opcija bila, na tvoje pitanje o tome ša me zapravo zanima,
ne mogu odgovoriti drukčije doli ša li tebe zapravo zanima o tome ša mene
zanima? Jer smatram da sam prethodno bio dovoljno jasan ili dovoljno neimplicitan
da bi se dalo naslutiti ša me zanima - bilo u smislu ša me zanima u vidu ove
rasprave, bilo i djelomično ša me zanima filozofski. A kao i u slučaju upućivanja
na dodatnu građu, ako se tebi ne čita previše pomno ono ša pišem, ne očekuj
ni da se meni odgovara previše pomno na tvoje impresije o onome o čemu
ti kod mene čitaš. Ili pak da odgovaram uopće. Rekoh, ne radi se o nekom
naletu visokog mišljenja o samome sebi - u offline se svijetu upuštam u
rasprave s ljudima svakojakih kompetencija i kapaciteta, dajući manje-više
svima priliku bez apriornog odbacivanja. Ovdje je jednostavno riječ o
vremenskoj ekonomiji, lišenoj neke posebne sujete i zamjeranja. A unutar
iste znatno mi se plodotvornijim nadaje posvetit se nekim osobno puno
zanimljivijim problemima i stupnju na kojem su oni postavljeni negoli ići
primjerice objašnjavati zašto smatram da u ovom kontekstu nipošto ne stoji
konstatacija kako tema slovi za ""Postoje li filozofi šarlatani" a ne post-
struktauralizama", te da smatram kako osoba koja je zbilja pažljivo pročitala
cijelu temu od njena uvoda do kraja teško bi mogla takvo ša izjaviti. Ili ako
bi mogla, trebala bi to zbilja jako dobro argumentirati - ša ja ovdje nešto ni
približio takvo zbilja zamijetio nisam. S druge strane, ako nije pročitala, tim
veća potvrda da će mi osobno znatno plodotvornije biti posvetit se nekim
vlastitim preokupacijama, negoli gubiti vrijeme na pleonastičko preispisivanje
stvari s početka na kraj, gdje postaje problematično je li kraj ono ša dolazi
na početku, početak ono ša dolazi na kraju - ili samo takvo pitanje, nemogućnošću
uspostave referentne točke za odredbu jednoznačnu odredbu početnog i
krajnjeg, postaje ništa doli besmislenim.

Uostalom, nije da nisam svjestan da sam samim osvrtanjem na tvoj tekst i
zašto me, barem trenutno, ne zanima rasprava o napisanome ujedno već
ušao u svojevrsnu raspravu. No, htio sam bar obrazložiti poziciju zašto me -
ponavljam, barem trenutno, nadodajući "pod ovim uvjetima i unutar konteksta
ovakvoga sugovorničkog pristupa" - ne zanima DALJNJA rasprava. Ša ne znači
nužno da na neke druge stvari ovdje napisane od ostalih forumaša/ašica ne
namjeravam odgovoriti. Pa možda i na neke tvoje stvari, dođe li promjeni
konteksta unutar kojeg se nalaze: bilo da te stvari počnu posjedovati sadržaj
kriterija dostatnih da me zaintrigiraju, ili pak dođe promjeni mojih kriterija
kojima procjenjujem koji me to sadržaj intrigira, pa se ispostavi da taj sadržaj
tada - bar u tom trenu - te tvoje stvari posjeduju. U svakom slučaju, ne
zatvaram mogućnosti, no trenutno je stanje kakvim sam ga nastojao opisati.
Doduše, manja je vjerojatnost da ijedan od tih odgovora bude danas, stoga
ša kad ovdje pišem - onda nastojim izvršiti (koliko-toliko) detaljnu analizu
sadržaja, ili najčešće uopće ne pišem; a kako (koliko-toliko) detaljna analiza
iziskuje više angažmana, a trenutno me čekaju neke preče stvari koje neću
moći obavit do kraja ako se upustim u još jedan tip takve analize - već se
uporabom jednostavne modus ponens strukture može doći zaključku da ću se
za danas najvjerojatnije suzdržati od forumskog pisanja.

Ako zbilja tome bude tako, pozdrav prisutnima do sljedećeg puta, i kako
već prethodno napomenuh u objašnjavanju svojih razloga - bez loših misli,
Servantes, zbog ovoga posta.
__________________
Dole prepotentne snobističke tuđmanistice!
Dole tendenciozne samovoljne moderatorice!
Dole nesposobna administratorska bagra!
LNP20 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.08.2009., 00:14   #77
Quote:
LNP20 kaže: Pogledaj post

Dakle, ponovimo: ako osoba nije upućena, zašto bi ju to spriječilo da
raspravlja priznajući svoju neupućenost, time kazujući da su njeni iskazi
vrlo moguće utemljeni na potencijalno neutemeljenim impresijama - te
obznanjujući to, bivajući otvorena na pregovaranje o njihovu sadržaju,
uz želju ispunjavanja istog tog sadržaja čvršće utemeljenom građom?
Kako bih otklonio svoju neupućenost, te se tako mogao uključiti u raspravu,
pogledao sam što bi to bio šarlatan, pa sam našao da je to onaj koji svjesno
ili nesvjesno prodaje muda pod bubrege, tj onaj koji za laž misli da je istina te
je uspijeva podvaliti i drugima.
Kod dvojice filozofa koji zastupaju suprotna mišljenja uvijek jedan mora biti u onoj
poziciji u kojoj se laž zastupa kao istina, dakle u poziciji šarlatana.
Dakle sve do trenutka kada se otkrije stvarna istina (ako se takva otkrije)
obojica su šarlatani, a od tog trenutka je samo jedan.
Koji?
Onaj koji nije uspio prodati muda pod bubrege.


Pitanje:
Koji je filozof šarlatan?
Onaj, koji zastupa tezu da je prije kokoš, ili onaj, jaje.
__________________
Lako je s toaletpapirom............
LIQ is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.08.2009., 00:53   #78
Quote:
LIQ kaže: Pogledaj post
Pitanje:
Koji je filozof šarlatan?
Onaj, koji zastupa tezu da je prije kokoš, ili onaj, jaje.
onaj koji zastupa tezu da je prije kokoš, zar to nije jasno?!
Frančeska is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.08.2009., 03:58   #79
Redom ću odgovarati po broju posta.

#66
1. Nisam ni ja mislio samo na vanjsku politiku. Ja sumnjam da će mi netko za života objasniti kakav je utjecaj Derride na društvenu zajednicu. Većina ljudi (dakle, najveći dio društveni zajednice) nema interesa u igrarijama intelektualne elite, imaju važnijih, životnih problema.

2. U redu onda. Dakle, za početak, postoji problem da je psihoanaliza stvar prošlosti. Relativno jednostavnu refutaciju iste možeš naći u elementarnim knjigama, recimo Teorija ličnosti A. Fulgosija. Argument mu je prilično jednostavan - nema dokaza ili su u suprotnosti s onime što govori teorija. Ako pak smatraš (što pretpostavljam da je slučaj) da empirijska istraživanja nemaju smisla ili da se sve može iz fotelje i anegdotalnim slučajevima, dovoljno je razmisliti kako je moguće da primjerice Edipov kompleks se razvije kao pojava u čovjeka. Što je uzrok, razlog? Jednostavno nema smisla osim kao igrarija.

Što se tiče toga da je Lacan šarlatan, dobar članak je ovdje http://www.richardwebster.net/thecultoflacan.html. Mislim, opća je to stvar, ali kao što Mormoni ne mogu prihvatiti da je Joseph Smith prevarant, tako je i ovdje slučaj.

#67

Upravo tako. Igrarija za mali krug ljudi. Pa kvragu, ne treba čovjek biti posebno nadaren da bi vidio iz tog linka da se Derrida samo zajebava. To što piše, jasno, niti su pitanja epistemologije, metafizike, znanosti, umjetnosti, politike, ekonomije itd. Dakle, windbag.

#71

Dakle sva tri članka imaju nešto zajedničko. Postmodernizam se pojavljuje u raznim umjetnostima. Točnije, pojam se pojavljuje kod teorije o umjetnosti. Kao što i sam autor kaže u prvom članku, pojmovi se pojavljuju disparatno. Iz nepoznatog razloga autor si je postavio za zadatak da prokrustovski to sve poveže, skrati i izreže u par općih načela koja se pojavljuju. Toliko o nepostojanju meta-pripovijesti.

I što je pronašao zajedničkog? Poništavanje "ponora između publike i kritičara". Tobože kod moderne je bila podjela na elitu i neuku masu i samo elita je imala pristup umjetnosti (u smislu da joj nešto znači). Jasna stvar, kako prema postmodernistima postoji ta neuka masa, postmodernizam zahtijeva "višejezičnost" iliti da i neuka masa dobije nešto, da se afirmira možda. Naravno, taj tip podcjenjivanja "mase" kroz tobožnje približavanje je već po sebi elitistički, ali eto, konzistentnost i nije jača strana. Jasno, sami umjetnici koji su bez pitanja svrstani u tu grupaciju (to je valjda zbog smrti autora, i zombizma postmodernista?), se tamo vjerojatno ne bi svrstali (u trećem linku spominje i minimaliste Philipa Glassa i Terryja Rileya čiji sam godinama obožavatelj, a znam da to što piše o nekoj povezanosti između popularne kulture i njih je čista glupost, pogotovo za Rileya).

Zanimljivo kako Welsch kaže da prije arhitektura nije doticala "srce i želje većine". Kako to zna? Je li on samoprozvani predstavnik iste? Dalje spominje kojekakvo aktivno društvo tek poslije drugog svjetskog rata, kao da su prije ljudi bili flegmatični (izostavio je razne borbe za radnička prava prije 2. svj. rata, ali nema veze).

No dobro, možemo i prihvatiti "for the sake of argument" da su sve te umjetnosti povezane ili što već ne. Ostaje onaj dio o filozofiji i postmodernizmu. Budući da Lyotard u svojoj knjižici ne iznosi argumente, nego neku vrstu opažanja o svijetu, nema se što tu komentirati. Malo govori o razvoju tehnologije, u futurološkom smislu, citira neke znanstvenike koje vjerojatno nije pročitao (recimo N. Wienera), onda nešto govori o znanju tipa postoji znanje da je nešto slučaj, a postoje i kompetencije (iliti ono što je već odavno Gilbert Ryle razlikovao kao "know that" i "know how"), pa se pojavi i neko bizarno čitanje Wittgensteina, ili da budemo malo blaži, koristi njegov pojam jezične igre u nevitgenštajnovskom, proizvoljnom smislu. Naravno, tu dolazi onda i tvrdnja da znanost ne može verificirati validnost nekih drugih "pripovijesti" i obrnuto. Kojih i zašto, nije specificirano. Kaže Lyotard da se jedino možemo diviti različitosti pripovijesti, ali ne postoji neka glavna. Naravno, nije teško uočiti školski primjer paradoksalnog zaključka da je sve to meta-pripovijest veća negoli išta što pripada Prosvjetiteljstvu.

Derrida i Lacan kao, jasno, šarlatani ne zaslužuju posebne komentare osim što ću još jednom napomenuti da su šarlatani. Što se tiče filma, ne želim još jedanput nešto a la Žižek kako se bavi irelevantnim stvarima u dragim mi filmovima.

#73

Ova glupost o prijevodu i platoničkim idejama je čisti idiotizam s obzirom na to da je Quineov indeterminacy of translation jedna od utjecajnijih teza u analitičkoj filozofiji. Primjerice kada Chomsky govori o tome u jednome intervjuu:
Quote:
Q. In his critique of Western metaphysics, Jacques Derrida exposed the indeterminacy of language, showing how meaning is never fixed, always fluid, never certain. What are your thoughts on this issue?

A. I don’t know this literature very well, and to tell you the truth, the reason Idon’t know it is that I don’t find it interesting. I try to read it now and then but just don’t find it very interesting.
...
In the philosophical literature—those parts of it that I feel more com fortable with and where I think I understand what people are talking about—similar ideas arise in the study of what’s called “meaning holism.” Take Hilary Putnam as an example, someone who’s extended views originally due to Quine towards a general theory of semantics which would express a viewpoint related to this—namely, that the meaning of a word is never determinate (it’s certainly not something in the mind), and if it’s not determinate then it depends on the place of the concept within the whole intellectual structure, and it can change, your beliefs change, the meanings change, and so forth; that is, the intentions change, the meaning may be modified, and soon.
__________________
Somewhere in the gray wood by the river is the huntsman and in the brooming corn and in the castellated press of cities. His work lies all wheres and his hounds tire not. I have seen them in a dream, slaverous and wild and their eyes crazed with ravening for souls in this world. Fly them.

Zadnje uređivanje Davor000 : 13.08.2009. at 04:05.
Davor000 is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.08.2009., 10:35   #80
Quote:
LNP20 kaže: Pogledaj post
Ne može se raspravljati bez da se nešto krajnje, pa čak i dogmatski
tvrdi? Ujedno, ne stječe li se upućenost u temu upravo i proučavanjem
sadržaja obuhvaćenog o samoj temi? Nije li upućivanje na djela autora ili djela
o djelima autorima čije stavke izravno bivaju predmetom određene teme -
upravo način da se ""neupućene"" dovede točci manje neupućenosti, na taj
im način pružajući mogućnost rasprave gdje neupućenost - pojmljena kao
posjedovanje neinformiranih i neelaboriranih mišljenja u čije se stjecanje
počesto uložilo minimalno, ako i uopće, truda, posljedično baratajući nizom
prvoloptaških impresija - ne predstavlja više osnovni problem? A ako osoba
ne pristane na to, neće li s njene strane bar biti polemički korektno da prizna
svoju neupućenost - iznoseći svoje impresije uz obznanjenje da one ne
proizlaze iz ikakvog sustavnog bavljenja predmetom o kojem se te impresije
iznose? No ako osoba posjeduje neupućenost, ali dogmatskim, otresitim i
ishitrenim stavovima želi istu zakriti, ujedno ne pokazujući ni najmanju želju
da se okrene građi koja bi pri toj neupućenosti mogla izbaciti ili barem
reducirati sadržaj te početne niječne čestice - zašto bi se trebao cijeniti
ili uzimati u obzir sadržaj mišljenja te osobe? Naravno, moguće je da osoba
posjeduje neupućenost, no po vlastitim kriterijima smatra da posjeduje
upućenost. No ako se takvoj osobi ukaže da njena upućenost zapravo i ne
zrači baš ponajviše time čim se predstavlja te ju se nastoji uputiti onome
ša će takvu impresiju o manjku njene upućenosti utemeljiti; a istovremeno
ta osoba tvrdoglavo odlučuje ostati vjerna svojem viđenju upućenosti,
istovremeno ni "gubeći vrijeme" da prouči je li impresija o manjku njene
upućenosti utemeljenja i ako jest, u kojoj mjeri je takva; te nadalje niti
nastojeći svoje viđenje upućenosti reformulirati u skladu s pruženim
utemeljenjem, a kamo li zamijeniti svoje viđenje upućenosti nekom inačicom
koja je u većoj mjeri, ako ne i u potpunosti sagrađena na pruženom
utemeljenju - opet dolazi istom pitanju; "zašto bi se trebao cijeniti ili uzimati
u obzir sadržaj mišljenja te osobe", ako je njeno mišljenje da bilo ša koseće s
vlastitim mišljenjem mora da je pogrešno - ša ukazuje na apriorni manjak
poštovanja spram sugovornika kao sugovornika - a ujedno nije voljna
informirati se i pokušati elaborirati sadržaju mišljenja na koji joj taj sugovornik
ukazuje?

Ako zbilja tome bude tako, pozdrav prisutnima do sljedećeg puta, i kako
već prethodno napomenuh u objašnjavanju svojih razloga - bez loših misli,
Servantes, zbog ovoga posta.
Izgleda da se nismo razumjeli i potrebno je razjasniti neke stvari.

1. Ja nisam osobno sudjelovao u raspravi o kojoj govoriš osim što sam se osvrnuo na citate koje je naveo seodfan. Tako da tvoj prigovor o mojoj upućenosti ili neupućenosti se može odnositi samo na te dvije rečenice koje sam napisao, a koje su iznijete u obliku dvojbe, bez nekog mog, subjektivnog, zaključka ili teze.

2. Moj osobni dojam je da si u predhodnom postu na koji sam reagirao počeo zvučati kao neki drugi forumaši u stilu "pročitajte ovaj tovar knjiga, pa onda možete diskutirati o ovoj temi". Ovo je forum, a ne sveučilišna knjižnica.

3. Koliko je meni poznato samo se ti i forumaš nitko drugi profesionalno bavite filozofijom kao strukom, dok smo svi mi ostali amateri, to jest ljudi koje ta ista filozofija zanima, ali nam nije primarana djelatnost u našim životima. Upravo iz tog razloga ti kao profesionalac imaš neku vrstu moralne ili društvene obveze da nam u kratkim crtama ukažeš na primjerice činjenicu tko su ti "novovjeki filozofi koji nam prodaju skraćeni kurs filozofije na svjetskoj tržnici i zašto ih prava znanost (filozofija) smatra šarlatanima".

4. Što znači u filozofiji upućenost? Količina znanja o nečemu, broj pročitanih knjiga različitih filozofa ili sposobnost korištenja i povezivanja tih istih znanja da bi se mogla stvoriti nova kvaliteta. Koji je vrijednosni kriterij s kojim se mjeri nečija upućenost ili ne-upućenost o nekoj temi? Ako samo upućeni mogu razgovarati o nekoj temi, a neupućeni ne mogu, znači li to, da malo preuveličamo, da se ti sutra ne smiješ baviti dioničarstvom jer si neupućen u tu problematiku. S drug strane "Margaritas antes porcos", iz kojih altruističkih razloga bi neki znalac (upućeni) raspravljao se nekim neznalcima (neupućenim) o nečemu. Kako ja vidim, jedini razlog je želja (opet temeljena na nekim subjektivnim porivima i potrebama) da nekoga naučiš nešto, a to implicitno znači da tematiku o kojoj se govori približiš neznalicama na najednostavniji način. Činjenica je da ti to ne činiš. Tvoj stil je vrlo težak, tekstovi su ti jako dugački, i teško razumljivi običnom lumeperproleterski obrazovanom pojedincu.

5. Nadalje, imam dojam da zaboravljaš da je ovo forum. Naime, svjesno ili nesvjesno, pokušavaš nivo rasprave uzdići na svoj nivo koji ima vrlo visoke i teške kriterije. To bi bilo isto kao kad bi trčali na sto metara i rezultati bi nam se kretali od 12,5 do 15 (a mi svi ponosni), a onda se pojaviš ti koji imaš rezultat 9,95, i kažeš "trčite slijedećih pet godine" pa kad vam se rezultati spuste ispod 10, onda se javite.

6. Inače ja osobno cijenim tvoje znanje iz filozofije i teško mi te je ponekad pratiti jer imam dojama da "ništa ne znam" - sjeti se one, sa moje strane, naprasno prekinute rasprave od Heidegeru, gdje je nitko drugi, koji je stajao sa strane, smatrao da se pravim važan. Jednostano nije uzeo u obzir činjenicu da se netko može povući u trenutku kada smatra da nema dovoljno znanja o nečemu. MOram se ispraviti, ne znanja, već razumjevanja jer sam pročitao sve, meni poznate i dostupne Heideggerove tekstove. Tip mi jednostavno ne leži.

7. LNP 20, bez loših misli zbog ovog posta.

8. Filozof uvijek ima vremena.
servantes is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 10:46.