Rastava sa 70 godina? Ili ne?

[okruglica]

Moji roditelji žive u dvoje skoro 50 godina.
Vežu ih nevjerojatne priče: one jako tople i one strahovito hladne.
Dijelili su neizmjerne tuge, a radovali se trenucima sreće onako kako rijetko tko to čini i zna cijeniti.
Ispričati njhovu životnu priču predstavljalo bi za moju tipkovnicu suviše velik izazov.
Zato slijedi samo epilog ovih njihovih dana u jeseni postojanja.

Kad čovjek ostari, trebao bi pronaći mir. Zar ne?
Kada ja zamislim svoju starost, prva asocijacija mi je topla deka, pucketanje drveta iz peći, šalica dobrog čaja, prigušeno svjetlo i moje misli.
To su zadovoljne misli, pomirenje s Bogom, pokoji nostalgični smješak kad se sjetim gluparijica svoje djece ili nježnih trenutaka s mojim mužem.

Moji roditelji se međusobno optužuju za kurvanje.
Mama, po tatinim pričama, s prozora namiguje smećarima i poziva ih na seks, a tata je po maminim pričama opsluživao pet susjeda.
Trenutno je "in" tatina patologija, pošto se njihove nenormalnosti periodnično izmjenjuju.
Svađama je glavni uzrok ljubomora, ali ne i jedini.
"Pucaju" radi svakodnevnih sitnica... ona kaže da je on nesposoban za išta napraviti, on kaže da ona sve kontrolira, ona kaže da on... mah.

Uglavnom, svađe su sada postale ozbiljnije.
Iako smo mi (njihova djeca) naviknuti na uspone i padove u njihovim odnosima kojima smo cijeli život izloženi i iako smo razvili visoku razinu ignoriranja, sad je to sve postalo malo teže, jer tatina agresija prelazi riječi.
Događalo se to i prije, ali sada je opasnije...
Navodno je u svojim ljutim trenucima zamahnuo sjekirom prema mami, pa joj je prilikom krečenja bacio u oči kreč, sada prijeti da će ju gurnuti niz stepenice...
To su ljudi od sedamdeset godina. Ljudi prilično dobrog zdravlja(fizičkog) s odraslom, situiranom djecom, sa zdravim unucima, pristojnim mirovinama, svojim krovom nad glavom... imaju sve uvjete da napokon budu zadovoljni i sretni. I eto...

Što da ja sada radim? Što?
Da mama dođe živjeti sa mnom? Tu nema nikakvih problema.
Ali zaboga, kako?
Kako će ta žena živjeti bez muža s kojim već toliko dugo živi, koji je veći dio nje nego neki njen fizički organ?
Pa oni nisu samo živjeli zajedno, oni su i radili zajedno i proživljavali sve svoje hobije zajedno i apsolutno sve, sve- zajedno.
Toliki dugi niz godina... pa otići nije tek tako.
Kako će on živjeti bez nje?
Već star i sam...

Ona govori da će otići "ako samo još jednom..." on nešto napravi, ali dovoljno je još samo jednom da ona više nikada nikuda neće moći ići.
Bojim se za njenu sigurnost, a bojim se i spakirati joj kofere, jer što nakon toga... pet dana će živjeti odvojeno i onda će se vratiti jedno drugom.

Ne znam...

[Lepricorn]

Nemoj se miješati, to je najbolje što možeš napraviti.
Pokušaj se distancirati od njihovog odnosa kao para. Gradi odnos roditelj-dijete.
Jer njihove bračne probleme ne možeš riješiti, niti bi to kao njihovo dijete uopće trebala raditi.
Oni žive tako već 50 godina, tako će živjeti i do smrti. Oni su navikli ne tu igru volim- ne volim. Vjerovatno su navikli i da im djeca budu porota i sudci.
E iz te uloge moraš se maknuti.
Zamoli ih oboje da te ne opterećuju sa svojim bračnim problemima, da si ti njihovo dijete, a ne terapeut, te da svoje probleme moraju sami riješiti.
Ako žele razvod - neka ga pokrenu,
ako ne žele- nek nađu način kako da žive jedan pored drugog.

[Eleonore2]

Čitajući prvi post, pomislila sam da ga je napisala moja sestra, o našim roditeljima. Samo što oni su oni u kasnim 60-tim i 40+ god. u braku.

Lepricorn kaže:

Nemoj se miješati, to je najbolje što možeš napraviti.
Pokušaj se distancirati od njihovog odnosa kao para. Gradi odnos roditelj-dijete.
Jer njihove bračne probleme ne možeš riješiti, niti bi to kao njihovo dijete uopće trebala raditi.
Oni žive tako već 50 godina, tako će živjeti i do smrti. Oni su navikli ne tu igru volim- ne volim. Vjerovatno su navikli i da im djeca budu porota i sudci.
E iz te uloge moraš se maknuti.
Zamoli ih oboje da te ne opterećuju sa svojim bračnim problemima, da si ti njihovo dijete, a ne terapeut, te da svoje probleme moraju sami riješiti.
Ako žele razvod - neka ga pokrenu,
ako ne žele- nek nađu način kako da žive jedan pored drugog.

Potpisujem ovaj post u cijelosti. Tako sam se i ja postavila. Kad pokušaju pljuvati jedno po drugome tražeći moj angažman u njihovim razmiricama, ja to otepem - razvedite se ili gutajte i dalje, al mene ne uvlačite u svoje svađe. Misliš - pobit će se, a dva dana poslije - oni guguću. To je neki patološki odnos koji ja ne razumijem, niti želim biti dio toga.

[etera35]

Moguće je da je jedno ili oboje tvojih roditelja lagano na pragu neke mentalne bolesti, demencije ili sličnog, a agresija može biti prilično jedan od simptoma, iako sa strane izgledaju "normalni".
MIslim da ćeš se morati umiješati i da bi prvo trebalo definirati jesu li mentalno zdravi ili ne, pa ćeš tada znati koje treba odvojiti tj. nad kojim se treba više skrbiti.
Znam da ti se ne da, ne da se ni meni, ali ako smo odgovorni za kućne ljubimce trebali bi biti i za roditelje.

[okruglica]

Lepricorn kaže:

Ako žele razvod - neka ga pokrenu,
ako ne žele- nek nađu način kako da žive jedan pored drugog.

Eh da... to je bilo lako prije.
Kada su njihove svađe uključivale viku, naguravanje i neki lakši oblik međusobnog i fizičkog i psihičkog maltretiranja i kada sam ja bila uvjerena da su oni dovoljno odrasli i pametni da se sami za sebe brinu, da donose smisleno svoje odluke.
To više nije tako...

[okruglica]

etera35 kaže:

Moguće je da je jedno ili oboje tvojih roditelja lagano na pragu neke mentalne bolesti, demencije ili sličnog, a agresija može biti prilično jedan od simptoma, iako sa strane izgledaju "normalni".
MIslim da ćeš se morati umiješati i da bi prvo trebalo definirati jesu li mentalno zdravi ili ne, pa ćeš tada znati koje treba odvojiti tj. nad kojim se treba više skrbiti.
Znam da ti se ne da, ne da se ni meni, ali ako smo odgovorni za kućne ljubimce trebali bi biti i za roditelje.

Ma ne samo da bi trebali, to je njima i Ustavom i nekakvom ljudskošću zagarantirano pravo.
Pa roditelji su mi, volim ih i da mi se.

Ne čini mi se lošom idejom da odu psihijatru.
Znam da je ovo sad smiješno pitanje, no ja nemam pojma kako se to radi.
Trebaju dobiti uputnicu?

[robot jura]

okruglica kaže:

Trebaju dobiti uputnicu?

Da. Od liječnika opće prakse.

Nisam uspjela shvatiti - želi li tvoja mama otići od tate ili ne?

[marlene_m]

okruglica kaže:

...jer tatina agresija prelazi riječi.
Događalo se to i prije, ali sada je opasnije...
Navodno je u svojim ljutim trenucima zamahnuo sjekirom prema mami, pa joj je prilikom krečenja bacio u oči kreč, sada prijeti da će ju gurnuti niz stepenice...
.

Najlakše se praviti da te se to ne tiče, a što sa ovim? Što ako je stvarno gurne niz stepenice? Nisu to ljudi od 40g pa nek sami rješavaju svoje bračne probleme, sa 70g se već gubiš, i da česte su paranoje, preuveličavanja i izvođenje gluposti.
Nekak ja ne bih mogla čekati kad će me policija ili hitna nazvati zbog njih.
Je, gnjavaža je, moraš ih imati na oku i pazit da ne prijeđu granice. Pa ne možeš se odreć roditelja, koga se drugog tiču njihovi problemi Oni su strepili nad nama dok smo odrastali i sazrijevali, dok mi odrastemo a oni ostare mi strepimo nad njihovim ludorijama
Možda da uzimaju neke tablete za smirenje, znam da to puno starijih ljudi uzima.

[shadowgirl]

Lepricorn kaže:

Nemoj se miješati, to je najbolje što možeš napraviti.
Pokušaj se distancirati od njihovog odnosa kao para. Gradi odnos roditelj-dijete.

baš me zanima da li bi ti odgovor bio isti da je temu otvorila udana žena koja ima kćer i napiše da joj se kćer i muž često svađaju i on zna zamahnit sjekirom prema kćeri.bi li joj onda odgovorila da gradi odnos mama-kćer,a da se ne mješa u odnos otac-kćer?

[okruglica]

robot jura kaže:

Da. Od liječnika opće prakse.

Nisam uspjela shvatiti - želi li tvoja mama otići od tate ili ne?

To ni ja ne uspjevam shvatiti.
Na trenutke želi, pa odgađa, pa ne zna, pa umanjuje ozbiljnost situacije, pa nakon dva dana plače na telefon da ne može više i da mora otići...

Nazvala sam brata danas, pa vijećamo oko toga da odemo po nju.
Ona sama to više ne bi mogla, čak i kada bi se odlučila na to.

[Lepricorn]

marlene_m kaže:

Je, gnjavaža je, moraš ih imati na oku i pazit da ne prijeđu granice. Pa ne možeš se odreć roditelja, koga se drugog tiču njihovi problemi Oni su strepili nad nama dok smo odrastali i sazrijevali, dok mi odrastemo a oni ostare mi strepimo nad njihovim ludorijama

Kako držati dvoje odraslih ljudi s kojma ne živiš, na oku?

shadowgirl kaže:

baš me zanima da li bi ti odgovor bio isti da je temu otvorila udana žena koja ima kćer i napiše da joj se kćer i muž često svađaju i on zna zamahnit sjekirom prema kćeri.bi li joj onda odgovorila da gradi odnos mama-kćer,a da se ne mješa u odnos otac-kćer?

Ti si pomiješala kruške i jabuke.
Roditelj je odgovoran za svoje dijete i dužan je čuvati ga od nasilja.
S druge strane dijete nije dužno, niti može na ikoji način utjecati na ljubavni odnos svojih roditelja.
Da je to tako, onda bi djeca odlučivala dali će mu roditelji biti zajedno, kao i o njihovim budućim partnerima, ukoliko se roditelji razvedu.

Okruglice,
tvoji roditelji imaju pataloški odnos već 50 godina. Na taj odnos su navikli, i nema šanse da se promijene sa 70 godina. Kao što nema šanse da se odluče na razvod nakon 50 godina braka.
Svojim miješanjem radiš štetu sebi, a koristi neće biti, nažalost.
Uputnicu za psihijatra možeš dobiti samo ako oni žele ići kod psihijatra, što sumnjam da će htjeti.
Ista stvar za tablete za smirenje, ne možeš ih dobiti bez recepta. a recept daje psihijatar.

[robot jura]

okruglica kaže:

Nazvala sam brata danas, pa vijećamo oko toga da odemo po nju.
Ona sama to više ne bi mogla, čak i kada bi se odlučila na to.

Bilo bi dobro da je uzmete k sebi - za početak barem na par dana, kakti kao posjetu, samo da se žena makne i dođe k sebi. Nakon toga možete na miru razgovarati odvojeno s njom i s njim i vidjeti što dalje.
Psihijatar je dobra ideja, samo je pitanje hoće li on (ili oboje, ne bi bilo loše ni za nju) pristati.

[choupette]

Odavno je to bilo za rastavu.
Psihicko i fizicka agresija,ljubomora, prevare...izrazito los brak.

Uglavnom, nema veze toliko njihova dob (koliko god se nama suprotno moze iz nase perspektive ciniti).
Nisu stari ljudi neki posebni soj za sebe.
Je da stari ljudi teze minjaju navike, ali to se odnosi vise na "pozitivne" navike.
Meni se cini da se nece biti bas toliki problem odviknuti od psihickog i fizickog maltretiranja.
Tako da ne brini kako ce jedan bez drugog.
Koliko vidim barem ce na kraju zivti tu mirnu starost.

Ocito je tvojoj mami vise dosta, sazrijeva pomalo i skuplja hrabrost.

Ja bi je na tvom mistu maksimalno podrzala u odlasku jer ove situacije sa sikirom, pa to je korak do tragedije i to triba jako ozbiljno shvatiti!
Najcesce se sranja na kraju dogode jer si ljudi dozvoljavaju da u nefunkcionalnim i nenormalnim situacijama ostaju do onog trenutka dok jedan definitivno ne pukne.

[marlene_m]

Lepricorn kaže:

Roditelj je odgovoran za svoje dijete i dužan je čuvati ga od nasilja.
S druge strane dijete nije dužno, niti može na ikoji način utjecati na ljubavni odnos svojih roditelja.

I dijete je dužno brinuti o starim roditeljima, ima mislim i u Ustavu, da to ne tražim sad. Ne očekuješ valjda da se roditelj od 70-80g brine o tebi umjesto ti o njemu??
Nisu to ljubavni problemi... Moji su mlađi, ali imam ja bake u tim godinama, i bome je teško s njima. Sve nešto preuveličavaju, jedna je spušila veeeliku sumu novca jer se precijenila i napravila glupost, nisu to više žene ko prije 10g, svaka godina puno donese. Oni misle da su racionalni, ali nisu.
Miješati se treba zbog njihove (mamine) sigurnosti, je odgovornost i gnjavaža, ali bože moj, sve nas to čeka.

[simply_black]

robot jura kaže:

Bilo bi dobro da je uzmete k sebi - za početak barem na par dana, kakti kao posjetu, samo da se žena makne i dođe k sebi. Nakon toga možete na miru razgovarati odvojeno s njom i s njim i vidjeti što dalje.
Psihijatar je dobra ideja, samo je pitanje hoće li on (ili oboje, ne bi bilo loše ni za nju) pristati.

Potpisujem savjet.

Uzima li tata u posljednje vrijeme neke lijekove koji bi kao posljedicu mogli imati povećanu agresivnost? Sumnjate li da je imao blaži ili teži oblik moždanog udara?

[Lepricorn]

marlene_m kaže:

I dijete je dužno brinuti o starim roditeljima, ima mislim i u Ustavu, da to ne tražim sad. Ne očekuješ valjda da se roditelj od 70-80g brine o tebi umjesto ti o njemu??
Nisu to ljubavni problemi... Moji su mlađi, ali imam ja bake u tim godinama, i bome je teško s njima. Sve nešto preuveličavaju, jedna je spušila veeeliku sumu novca jer se precijenila i napravila glupost, nisu to više žene ko prije 10g, svaka godina puno donese. Oni misle da su racionalni, ali nisu.
Miješati se treba zbog njihove (mamine) sigurnosti, je odgovornost i gnjavaža, ali bože moj, sve nas to čeka.

Naravno da je dužno brinuti u smislu da roditelj ne oskudijeva u ničemu.
Ali rješavati njihove bračne probleme? Nažalost poznati su mi takvi pataloški odnosi.
I vrlo sam skeptična po pitanju odlaska njene mame. Ona to u biti ne želi, kad nastane svađa vjerovatno okruglici prepriča grozne detalje i traži pomoć, no već za par dana mijenja se ploča: umanjivanje problema, odustajanje od odlaska i na kraju- gugutanje između nje i supruga joj, kao da ništa nije bilo. i tako do sljedećeg ciklusa.
Moguće da sam u krivu, ali čisto sumnjam..

[Libertango]

okruglica kaže:

Uglavnom, svađe su sada postale ozbiljnije.
Iako smo mi (njihova djeca) naviknuti na uspone i padove u njihovim odnosima kojima smo cijeli život izloženi i iako smo razvili visoku razinu ignoriranja, sad je to sve postalo malo teže, jer tatina agresija prelazi riječi.
Događalo se to i prije, ali sada je opasnije...
Navodno je u svojim ljutim trenucima zamahnuo sjekirom prema mami, pa joj je prilikom krečenja bacio u oči kreč, sada prijeti da će ju gurnuti niz stepenice...


To su ljudi od sedamdeset godina.


Što da ja sada radim? Što?


Ne znam...

Budi prisutna u njihovim životima više nego do sada. Mislim da savjeti koji vele distanciraj se nisu dobri jer kao što je netko već rekao moguće da ljudi imaju psihičke smetnje i da su ovi znaci ozbiljnih bolesti.

Ako ju čovjek već prije nije ganjao sa sjekirom i prijetio ubojstvom mislim da je sad vrlo teško distancirati se i pustiti da se stvar slože i srede same od sebe.

Plus samo se zapitaj što bi bilo da je zamahnuo jače i pogodio ju igrom slučaja u pravo (ili krivo) mjesto, majka mrtva a otac od 70 godina na putu za zatvor, netko zbilja misli da si netko to može izracionalizirati na način: "Ah što se tu može, to se nije moglo izbjeći...", sumnjam...

Baka i djed (s očeve strane) su imali dosta težak odnos a otac nije htio intevenirati iz istih razloga koji se ovdje spominju, poštovanje, želja da da ih se na ništa ne prisiljava, da im ne remetiš navike itd., itd., a realno i sebičnost je bila u pitanju jer je lakše ne baviti se njima previše, uz sve probleme još da te i oni tlače sa svojim mušicama...

Isto je bilo puno priče i puno predomišljanja i puno govora o tome "Kak to više ne može na taj način..." i onda opet po starom-dok baka nije skroz pukla na živce...

Nije lijepo završilo.

Ta njezina premišljanja su možda pozivi za pomoć, jer više ne može tako a navika je tu kao i želja da vas se ne optereti...moja baka je cijeli život išla za tim da udovolji drugima ne sebi...obilo joj se to o glavu. I svima nama.

Reagiraj na vrijeme.

[June]

Mislim da trebate intervenirati.
Evo, nedaleko od mene je muž (oboje debelo preko 70 godina) ubio boga u ženi, valjda po stoti put jer je išla kod kćeri preko ceste, a zapravo se 'kurvala sa zetom'. Žena, sva potrgana, nije htjela ići iz bolnice doma nego su je morali smjestiti u dom. A muž se mjesec dana poslije toga objesio.
Eto, tu nitko nije ništa napravio dok se još možda moglo nešto popraviti, nego smo sad svi pametni kad je gotovo.
Nemojte čekati da to sve eskalira, to su stariji ljudi, slabijeg srca, lomljivih kostiju....ne mora se desiti ništa grozno da bi nastalo sranje. Barem probajte, pa ako ne uspijete barem ćete znati da ste pokušali.
Za početak, maknite ih jedno od drugog, priprijetite im (sa starim ljudima treba kao s djecom ) da ako se neće normalno ponašati da će i dalje biti razdvojeni. Jer, koliko god da taj odnos bio pun patologije, mislim da ne bi dugo izdržali jedno bez drugog.

[Uranija]

Libertango kaže:

...

Ta njezina premišljanja su možda pozivi za pomoć, jer više ne može tako a navika je tu kao i želja da vas se ne optereti...moja baka je cijeli život išla za tim da udovolji drugima ne sebi...obilo joj se to o glavu. I svima nama.

Reagiraj na vrijeme.

Slažem se sa svime, posebno ovime.
Guranje pod tepih zbog mira u kući nekad krije ogroman krš, činjenica da je priznala da se boji je možda velika stvar. Tu nastupa vaša volja kao djece da im pomognete.

Razlozi za agresiju mogu biti stvarno brojni, pokušajte razgovarati s njima uz čvrst prijedlog da odu doktoru.

Neka prvenstveno osjete vašu ljubav i brigu, oboje.

[ja u kutu]

Hm..........naš, istu štoriju su imali moji baka i sad pokojni deda. I, nebu se tvoji rastali i nebu niko nikoga sjekirom. Činjenica i istina je da tvoji roditelji imaju loš brak godinama a sada , kad su živčeki sve tanji, sve izlazi detaljnije na vidjelo i nema ustezanja ni s jedne strane. Ne znaju oni više kako je živjeti sam za sebe i kolko god ti mama plakala da bi otišla nema ona hrabrosti za to ali niti nebi znala kako dalje sama; taman da i kod nekog od vas djece živi. Bolesni su to odnosi no neće se ništa promjeniti; ostaju oni " u dobru i zlu dok ih smrt ne rastavi "

Za primjer : na vlastite oči sam gledala kako deda prijeti baki nožem, vilicama, rukama, nogama, kako joj pljuje pod noge i govori da je kurva, krava, niš korist.........dok je mlađa bila pognula bi glavu i šutila a kako je starila na prvu njegovu riječ ( koja nije nužno ružna bila ) skakla bi ko oparena. Došli su do te faze da se organski nisu mogli podnjeti ali niti nisu znali kako bi živjeli odvojeno. Baka je cijeli život imala opciju otići; nikad to nije napravila; deda je cijeli život prijetio kako će sve rasprodati i otići - nikad to nije napravio. Onda je umro; a baka je plakala i plače svakog dana naričući kako je on bio najdivnii čovjek na svijetu. I naš kaj još? Baka mi je isti deda; nakon toliko godina što je provela uz njega ( a kao klinku, od 16 godina, ju je ženio ) ona ne zna tko je i što je; ona je on.

I ne vjerujem da je kod tvojih roditelja neka bolest u pitanju; samo velika netrplejivost koja u njihovim godinama ( kad su sve teži sami sebi ) izlazi na vidjelo.

I da, moji baka i deda su bili nama najdivniji baka i deda ali jedan drugome katastrofa; no, život te uzme, zavrti i smelje ako dopustiš a godine neminovno prolaze.