Kako biti uspješan u poslu a ne izgubiti zdravlje?

[Josephine Anne]

Tko želi uspjeti u poslu bolje reći doći do vrha, taj treba biti maksimalno nemilosrdan, ne jebat nikog ni 5% osim onih iznad tebe jer im se moraš dodvorit dok se penješ, kolege sve smlatit postepeno i što se više približavaš svom cilju treba ih dokrajčit tko ti god stane na žulj, to je način kako se radi, kako pravi "igrači" rade. Ne trebaš puno radit, rade puno samo konji i budale!
Treba sa kolegama u početku biti dobar al cijelo vrijeme im raditi iza leđa i kopati jamu, hvatati ih neprestano u greškicama koje i sam radiš ali ih uspiješ smanjiti il sakriti... Kad se približiš vrhu treba srediti sve one kojima si se dodvoravao a ako uspiješ koga otrovati, srića tvoja! Na kraju treba bit u vezi sa generalnim/njihovom rodbinom/sinom/kćeri/ učinit sve da imaju sigurnost u tebi i onda ih sve sjebat i bit na vrhu sam.... I za to treba talenta i čvrsta volja.

[drumforce]

Josephine Anne kaže:

Tko želi uspjeti u poslu bolje reći doći do vrha, taj treba biti maksimalno nemilosrdan, ne jebat nikog ni 5% osim onih iznad tebe jer im se moraš dodvorit dok se penješ, kolege sve smlatit postepeno i što se više približavaš svom cilju treba ih dokrajčit tko ti god stane na žulj, to je način kako se radi, kako pravi "igrači" rade. Ne trebaš puno radit, rade puno samo konji i budale!
Treba sa kolegama u početku biti dobar al cijelo vrijeme im raditi iza leđa i kopati jamu, hvatati ih neprestano u greškicama koje i sam radiš ali ih uspiješ smanjiti il sakriti... Kad se približiš vrhu treba srediti sve one kojima si se dodvoravao a ako uspiješ koga otrovati, srića tvoja! Na kraju treba bit u vezi sa generalnim/njihovom rodbinom/sinom/kćeri/ učinit sve da imaju sigurnost u tebi i onda ih sve sjebat i bit na vrhu sam.... I za to treba talenta i čvrsta volja.

Drugim riječima, trebaš biti govno od čovjeka.

[old-soul80]

drumforce kaže:

Drugim riječima, trebaš biti govno od čovjeka.

Govno deluxe s jagodom na vrhu glave

[Josephine Anne]

drumforce kaže:

Drugim riječima, trebaš biti govno od čovjeka.

Tako je!!! Nema drugog puta, pusti priče o poštenom radu, vjerodostojnosti i dr. sranjima kojima nam pune glave. Sociopatski tip ličnosti i nek kolege vrište!!!! Neka curice vrište!!!

[enduring]

Josephine Anne kaže:

Tko želi uspjeti u poslu bolje reći doći do vrha, taj treba biti maksimalno nemilosrdan, ne jebat nikog ni 5% osim onih iznad tebe jer im se moraš dodvorit dok se penješ, kolege sve smlatit postepeno i što se više približavaš svom cilju treba ih dokrajčit tko ti god stane na žulj, to je način kako se radi, kako pravi "igrači" rade. Ne trebaš puno radit, rade puno samo konji i budale!
Treba sa kolegama u početku biti dobar al cijelo vrijeme im raditi iza leđa i kopati jamu, hvatati ih neprestano u greškicama koje i sam radiš ali ih uspiješ smanjiti il sakriti... Kad se približiš vrhu treba srediti sve one kojima si se dodvoravao a ako uspiješ koga otrovati, srića tvoja! Na kraju treba bit u vezi sa generalnim/njihovom rodbinom/sinom/kćeri/ učinit sve da imaju sigurnost u tebi i onda ih sve sjebat i bit na vrhu sam.... I za to treba talenta i čvrsta volja.

Ima istine, ali činjenica je da su neki dobri ljudi jednostavno loši voditelji. Ne shvaćaju da ne znači biti dobar voditelj - šutjeti i raditi bezpogovorno, nego se kao voditelj treba znati izboriti za normalne uvjete rade, normalan opseg posla, normalne plaće, znati se izboriti i za ljude koje vodiš i njihove uvjete.

Jer... ako ti šutiš i radiš, a neki drugi odjeli ili sl. se samo žale, žale i žale, uprava zna sljedeće, ti si zadovoljan, oni su nezadovoljni, njima treba zaposliti još ljudi, njihov posao svaliti na tebe, tebi ne treba ništa. Čak i ako ti vveć sada objektivno radiš duplo više, za duplo manje, ako su oni nezadovoljni, a ti šutiš i radiš, eventualno će oni dobiti još, ti nećeš ništa.

Onda još.. ne znaju se suprostaviti zlonamjernim ljudima, nego iz straha nastoje održati "dobre" odnose, a njih se doslovno gazi. To isto nije dobrota, to je glupost, treba znati odrezati svima i postaviti se, a ne glumiti dobrotu, dok netko perfidno pljuje po tebi, tvojim ljudima, odjelu, radu.. pa makar i u "šali".

S druge strane 90% posla voditelja je delegiranje posla i kontakt s drugim ljudima. Jednostavno ako nisi vješt u komunikaciji, ne snalaziš se među ljudima, ne znaš se suprostaviti, ne znaš odrezati, izraziti nezadovoljstvo, nije ti tu mjesto. Možda jesi jako pametan, vrijedan, imaš veliko znanje, ali za voditelje TREBA VIŠE, treba malo hrabrosti, pameti i lukavosti, a ne samo tupiti po svome.

[Alienica]

Josephine Anne kaže:

Tko želi uspjeti u poslu bolje reći doći do vrha, taj treba biti maksimalno nemilosrdan, ne jebat nikog ni 5% osim onih iznad tebe jer im se moraš dodvorit dok se penješ, kolege sve smlatit postepeno i što se više približavaš svom cilju treba ih dokrajčit tko ti god stane na žulj, to je način kako se radi, kako pravi "igrači" rade. Ne trebaš puno radit, rade puno samo konji i budale!
Treba sa kolegama u početku biti dobar al cijelo vrijeme im raditi iza leđa i kopati jamu, hvatati ih neprestano u greškicama koje i sam radiš ali ih uspiješ smanjiti il sakriti... Kad se približiš vrhu treba srediti sve one kojima si se dodvoravao a ako uspiješ koga otrovati, srića tvoja! Na kraju treba bit u vezi sa generalnim/njihovom rodbinom/sinom/kćeri/ učinit sve da imaju sigurnost u tebi i onda ih sve sjebat i bit na vrhu sam.... I za to treba talenta i čvrsta volja.

haha, dosta to i humoristično zvuči, ali ja sam na tom poslu na kojem sam dala otkaz sretala baš takve ljude. Koliko su oni energije utrošili u prikrivanje svojih grešaka i svaljivanje vlastitih grešaka i odgovornosti na drugoga i u ulizivanje onima iznad njih, Bože mili, da su tu količinu energije uložili u nešto konstruktivno, mogli smo jako puno postići ili da su uložili u sebe i svoje znanje, gdje bi im bio kraj...

Ali, to uopće nisu bili uspješni ljudi, nego neki mediokriteti koji su jedino "napredovali" čistim protekom godina na tom istom radnom mjestu (ta žena konkretno je imala 60 godina i valjda 30 godina na tom istom radnom mjestu). Istina, oni su si umislili da su jako važni. A zapravo su se toliko zapustili da iako su nekad imali neke sposobnosti, sad su totalno otupili i kad pričaš s njima, djeluju jednostavno ograničeno (riječ je o javnoj službi)

Sad radim na sasvim drukčijem poslu i tu su stvarno uspješni ljudi i važno je imati uspješne rezultate, a zaista su normalni, svaku svoju grešku vide kao mogućnost da nešto nauče, traže i uvažavaju povratnu informaciju i ideje za poboljšanje poslovanja čak i od onih koji su tek došli u firmu, ako ja pogriješim, oni će me savjetovati kako da to što bolje ispravim itd. nimalo ogorčenosti, zavisti, gaženja i ne znam čega.

[wild rider7]

Hazen kaže:

Iako mi je i samoj zatupljujuca misao o ostajanju na istom mjestu cijeli radni vijek, mislim da ne valja previse ici ni na drugu stranu. Osim mozda kad je u pitanju samacki zivot. Za imati obitelj i djecu, za pokusati pruziti toj djeci stabilnost, dom, zivotni ritam uskladjen s njihovim skolskim obavezama, aktivnostima i drustvenim zivotom, za pruziti svojoj djeci obiteljski mir... I to u drzavi Hrvatskoj... "Danas sam tu, sutra tko zna gdje" razmisljanje tada postaje luksuz prilicnom broju ljudi koji brinu o jos nekome osim iskljucivo o sebi. Ne kazem da fleksibilnost i tada nije moguca, ali teza je za izvesti.
Mozes ti i cupati dijete iz skole svaki put kad u njoj stekne ritam i s nekim se sprijatelji, ili se razdvajati od partnera koji bi ostao na starom mjestu jer mu je tamo drag/dobar posao koji ne zeli napustati pa zonglirati uz sve jos s vezom na daljinu i sto drugih nuspojava u obitelji, ali to samo potvrdjuje koliko gore citirano stanje najvise odgovara - samcima.

u tome si u pravu, pretpostavljam.
meni je to skroz van fokusa, jer mi kreiranje obitelji nikada nije bilo na pameti. ili općenito situacije koje bi mi potencijalno oduzele slobodu kretanja, neke transformacije, kada to poželim.
što vjerujem nije baš 'normalno', ali jbga... tako se oduvijek osjećam...

Josephine Anne kaže:

Tako je!!! Nema drugog puta, pusti priče o poštenom radu, vjerodostojnosti i dr. sranjima kojima nam pune glave. Sociopatski tip ličnosti i nek kolege vrište!!!! Neka curice vrište!!!

iskreno se nadam da si samo sarkastična.

neću reći da nema sociopata i psihopata među šefovima. ali meni je život pokazao da nije nužno gaziti po leševima da bi isplivao u životu i doveo vodu na svoj mlin. dapače.
ima nešto što se zove svjesno vodstvo. sačinjavaju ga 4 komponente; jasan cilj. kreativnost. fokus. suosjećanje. pomiješaj to s trudom, radom i zalaganjem i nema tih vrata koja se neće otvoriti.

[old-soul80]

wild rider7 kaže:

ima nešto što se zove svjesno vodstvo. sačinjavaju ga 4 komponente; jasan cilj. kreativnost. fokus. suosjećanje. pomiješaj to s trudom, radom i zalaganjem i nema tih vrata koja se neće otvoriti.

BUUUUU ... novi Steve Jobs... zadrži te spike za kapitalističku čeljad
Neki od nas ovdje su previše isfrustrirani da popuše išta osim autodestruktivne anarhije i ja sam ponosni član tog kluba!

[wild rider7]

old-soul80 kaže:

BUUUUU ... novi Steve Jobs... zadrži te spike za kapitalističku čeljad

i wish.

old-soul80 kaže:

Neki od nas ovdje su previše isfrustrirani da popuše išta osim autodestruktivne anarhije i ja sam ponosni član tog kluba!

ne prodajem ja ovdje ništa takvoga. nego nekako gledam ovako. ako nešto radim onda ću dati sve od sebe da to dobro napravim, jer želim da taj moj rad pomiče stvari na bolje. da mijenja okolinu na bolje. da vidim neke pomake zahvaljujući onome što radim. inače mi rad nema smisla kao takav. kao i sve ostalo, uostalom.

[old-soul80]

wild rider7 kaže:

i wish.




ne prodajem ja ovdje ništa takvoga. nego nekako gledam ovako. ako nešto radim onda ću dati sve od sebe da to dobro napravim, jer želim da taj moj rad pomiče stvari na bolje. da mijenja okolinu na bolje. da vidim neke pomake zahvaljujući onome što radim. inače mi rad nema smisla kao takav. kao i sve ostalo, uostalom.

Mislim da svatko ima neku svoju filozofiju u vezi rada i mislim da je svaka validna. Netko radi jer želi da njemu bude bolje, bar u materijalnom smislu. Netko radi za opće dobro. Netko radi jer želi sebe graditi kao osobu ili nešto dokazati svom egu. I sve je to okej.
Problem je jedino kada radimo nešto što volimo, a to nitko ne želi platiti, a svijet je ustrojen tako da ako te nitko ne plati, onda krepaš od gladi.
Po meni to nije okej, no mi smo takvo društvo postali i ostali i još uvijek vjerujemo da je to okej, a to na žalost rezultira time da ljudi rade često ono što ne vole i što ih truje cijeli život.
Mislim da ljudi pošto se smatraju inteligentnim bićima bi mogli i bolje od toga.

[kikakm]

old-soul80 kaže:

BUUUUU ... novi Steve Jobs... zadrži te spike za kapitalističku čeljad
Neki od nas ovdje su previše isfrustrirani da popuše išta osim autodestruktivne anarhije i ja sam ponosni član tog kluba!

Autodestruktivne? Jel to onda kad se u zanosu buntovništva sadistički iživljavaš na sebi?

[wild rider7]

old-soul80 kaže:

Mislim da svatko ima neku svoju filozofiju u vezi rada i mislim da je svaka validna. Netko radi jer želi da njemu bude bolje, bar u materijalnom smislu. Netko radi za opće dobro. Netko radi jer želi sebe graditi kao osobu ili nešto dokazati svom egu. I sve je to okej.
Problem je jedino kada radimo nešto što volimo, a to nitko ne želi platiti, a svijet je ustrojen tako da ako te nitko ne plati, onda krepaš od gladi.
Po meni to nije okej, no mi smo takvo društvo postali i ostali i još uvijek vjerujemo da je to okej, a to na žalost rezultira time da ljudi rade često ono što ne vole i što ih truje cijeli život.
Mislim da ljudi pošto se smatraju inteligentnim bićima bi mogli i bolje od toga.

malo ljudi ima sreću da radi što voli i da od toga može živjeti.
ja ne mogu reći da sam ikad imala točnog pojma što ću u životu raditi. znala sam samo da što god budem radila da ću se nekako snaći. i doista je tako bilo.

[old-soul80]

wild rider7 kaže:

malo ljudi ima sreću da radi što voli i da od toga može živjeti.
ja ne mogu reći da sam ikad imala točnog pojma što ću u životu raditi. znala sam samo da što god budem radila da ću se nekako snaći. i doista je tako bilo.

Zakon privlačnosti na djelu. Zamisli kako bi tek bilo da znaš što želiš

[old-soul80]

kikakm kaže:

Autodestruktivne? Jel to onda kad se u zanosu buntovništva sadistički iživljavaš na sebi?

Tako nekako

[Josephine Anne]

Alienica kaže:

haha, dosta to i humoristično zvuči, ali ja sam na tom poslu na kojem sam dala otkaz sretala baš takve ljude. Koliko su oni energije utrošili u prikrivanje svojih grešaka i svaljivanje vlastitih grešaka i odgovornosti na drugoga i u ulizivanje onima iznad njih, Bože mili, da su tu količinu energije uložili u nešto konstruktivno, mogli smo jako puno postići ili da su uložili u sebe i svoje znanje, gdje bi im bio kraj...

Ali, to uopće nisu bili uspješni ljudi, nego neki mediokriteti koji su jedino "napredovali" čistim protekom godina na tom istom radnom mjestu (ta žena konkretno je imala 60 godina i valjda 30 godina na tom istom radnom mjestu). Istina, oni su si umislili da su jako važni. A zapravo su se toliko zapustili da iako su nekad imali neke sposobnosti, sad su totalno otupili i kad pričaš s njima, djeluju jednostavno ograničeno (riječ je o javnoj službi)

Sad radim na sasvim drukčijem poslu i tu su stvarno uspješni ljudi i važno je imati uspješne rezultate, a zaista su normalni, svaku svoju grešku vide kao mogućnost da nešto nauče, traže i uvažavaju povratnu informaciju i ideje za poboljšanje poslovanja čak i od onih koji su tek došli u firmu, ako ja pogriješim, oni će me savjetovati kako da to što bolje ispravim itd. nimalo ogorčenosti, zavisti, gaženja i ne znam čega.

Ja sam to također doživjela i to je grozno pogotovo kad to počmu raditi vrlo mladi ljudi. Imala sam kolegicu na poslu 21 godina ali bolestan sistem ponašanja, ne gleda kolegu kao čovjeka već protivnika, borba za posao... Htjela me je eliminirati, poniziti pred kolegama a došla je poslije mene, po mom pojmu sociopata čisti. Nema ta milosti prema nikom, kolegama koji su viši po rangu se ulizuje radi interesa al i taj će se balon od pjene raspuknut kad bude najmanje očekivala. Ima svega na poslu, ok kad je netko ljut na nekog zbog nepravde ali i tad se opet čovjek smiri, sabere ali ovo što sam vidjela teška bolest. Tko će moći s njom živjeti, ne znam?! Cura ide psihijatru ali ne znam koliko će on moći pomoći već je ona formirana ličnost, mislim da je to trebalo daleko prije učinit. Kad sam počela raditi u firmi isto je jedna takva bolesnica bila, isto nešto munjeno i iskompleksirano. Čovjek svašta doživi na poslu.

[Hazen]

kikakm kaže:

Možda, samo možda, mrvicu, bi se moglo promisliti prije imanja djece, ulaženja u brak, uzimanja kredita za nepotrebne stvari u životu i stvari koje bi spadale pod traženje kruha nad pogačom. Možda bi bilo bolje da je više samaca, gledajući globalno, izvan potreba pojedinca. Dok neki rade da bi preživjeli, drugi rade da bi živjeli. Prvi nemaju izbora, dok drugi imaju, jer većinom, svojim načinom života potiču konzumerizam, materijalne (ne)vrijednosti, ubijanje životinja, uništavanje prirode...i na kraju, posljedično, zbog velikog dijela takvih, ima još više onih koji samo preživljavaju. Začarani krug.. Treba se prokreirati i rekreirati, ne? Možda bi mogli naučiti cijeniti i usmjeriti se više na ono što imamo, a ne težiti onome što nemamo. Sve je to povezano sa zdravljem i poslom, zdravljem na poslu.

Ne znam je li se ovo odnosilo na moj post? Ako jest, pa ne mora se raditi o ljudima koji nisu promišljali prije ulaska u brak i pravljenja potomstva. O životu na kredit i traženju kruha preko pogače da i ne govorim.
Potreba ili želja za promjenom posla, možda selidbom zbog njega, odnosno situacija koja zahtijeva fleksibilnost - dođe bilo kad u životu. A kad imaš obitelj, nisi toliko mobilan i fleksibilan kao kad si samac. Možeš nastojati biti doduše, ali tu nema lakoće ni "bezbrižnosti" kao kad se posljedice odluka odnose samo na tebe. I stres poprima drugačije dimenzije kad se ne prelama samo preko tebe nego i preko ostatka obitelji.

wild rider7 kaže:

u tome si u pravu, pretpostavljam.
meni je to skroz van fokusa, jer mi kreiranje obitelji nikada nije bilo na pameti. ili općenito situacije koje bi mi potencijalno oduzele slobodu kretanja, neke transformacije, kada to poželim.
što vjerujem nije baš 'normalno', ali jbga... tako se oduvijek osjećam...
....

Kreiranje obitelji. Zanimljiv izraz.

Na imanje obitelji gledam kao na nešto življenja vrijedno, ali ne nužno za ispunjen život i ne da mi na dostizanju toga bude glavni fokus. Vidim se i kao supruga i kao majka ali tek kad steknem bitne uvjete za taj korak, vezane za mene kao osobu.
Kako god, meni je potpuno normalno to što si rekla. Ne sviđa mi se proturanje jednog životnog stila kao ispravnog van kojeg sve ostalo biva promatrano kao manjkavo. Zvuči kao floskula, ali zbilja nismo svi isti, niti moramo željeti i voljeti iste stvari u životu.

[Happyning]

Iz job predator pogleda dovoljno je biti samo 1% bodlji, jednostavniji, od 2% sebi kompliciranijih ostalih.
Anus sniffera i ego tripera bez penicillina je uvijek bilo i biti će... I uvijek su na kraju, vremenom završavali i završavaju kao diarrhea collectory svojih z(odjela... Neupitna bumerang pravica.
Biti uspješno ispravan i zdrav na jobu, samo je pitanje X factora 1%, pošto je tako stresor sveden na minimalnu mjericu. Taman doziranu kao katanu naoštrenu.
Ego trip uvijek sebi jamu kopa.

[MaxinQuaye]

kikakm kaže:

Autodestruktivne? Jel to onda kad se u zanosu buntovništva sadistički iživljavaš na sebi?

Treba netko držati i do principa i ideala.

[wild rider7]

Hazen kaže:

Kreiranje obitelji. Zanimljiv izraz.

Na imanje obitelji gledam kao na nešto življenja vrijedno, ali ne nužno za ispunjen život i ne da mi na dostizanju toga bude glavni fokus. Vidim se i kao supruga i kao majka ali tek kad steknem bitne uvjete za taj korak, vezane za mene kao osobu.
Kako god, meni je potpuno normalno to što si rekla. Ne sviđa mi se proturanje jednog životnog stila kao ispravnog van kojeg sve ostalo biva promatrano kao manjkavo. Zvuči kao floskula, ali zbilja nismo svi isti, niti moramo željeti i voljeti iste stvari u životu.

lijepo si to napisala. i lijepo je kada poticaji u smislu obitelji imaju neki unutarnji poriv.

znam nekoliko žena koje vrlo abilno hendlaju troje djece i sve vezane obiteljske i usporedno poslovne obaveze i skidam iskreno kapu. na volji, želji, trudu i radu....razmišljam da ja to nikada ne bih znala, a da se ne osjećam istovremeno sputano i vezano.

vjerujem doduše da to jedno nekako vezuje drugo.
gura te da se više angažiraš, prigrliš presložene si životne prioritete i slično.
kod mene tog unutarnjeg poriva nikada nije bilo. i znala sam se često zapitati da li je to prirodno ili ne....ne znam....vjerojatno je, ali nas društveni pritisci tjeraju da razmišljamo drugačije. preispitujemo se. i sebe i svoju svrhu u ovom terenskom radu od kojih 80injak godinica.

[The Maystor]

Koji druśtveni principi? Pametniji popuśta?