Krhotine

[stitch]

Umjesto predgovora

Kako svaka zbirka poezije, ali i svako književno djelo, uostalom, ima određen prolog, uvod u napisano, reći ću nekoliko rečenica o pjesmama koje slijede.

Moji su dosadašnji književni pokušaji nesretno prolazili; ono što je preživjelo autorska čišćenja (tzv. redigiranje opusa ) izgubljeno je kada je papir zamijenio ekran kompjutora. Sa starim su hard diskom nestala dva romana i stotinjak pjesama. Ovo pred vama ostaci su ostataka, stvari već objavljene na drugom forumu, što ih je i spasilo od propasti.

Nadam se da će ovdje imati sretniju sudbinu.

[stitch]

Na krilatom konju


Ruke su moje lagane
I teške...

U glavi se Sunce
Rascvalo
I sja!

Sad sam orkan snage,
Širok poput neba...

A ljubav me vječna
Vuče sve

Do dna...

[stitch]

Nadčovjek


Da mi je još jednom, čudom nekim, moći
Sam pred sobom biti opet čist i lijep,
Bijel bih tada bio kao list papira
Što u sebi krije izgubljeni smijeh.


I svakome bih mjesta i slobode dao
Na meni da slika il' šara po volji,
Sad ponizan stojim pred širinom Svijeta,
Zovem te i tražim – gdje si, odgovori...


Nemam više straha, dlanove ti pružam
(tragove da možeš ostaviti jasne).
Nek' paleta tvoja postanem baš tebi,
Ogledalo boja što nosiš u sebi.

[stitch]

***

Noćas sam te sanjao
A htio sam ti zaboraviti lice...
I bio sam sretan kao leptir
Jer smo barem prijatelji.

I bilo mi je žao što si se prestala
Smiješiti...

I što te neću vidjeti
Ako se ikada sretnemo.

[stitch]

Ponekad te sanjam


Mirisna ruža
Pjesma sunca u kosi
Pospano nebo
Nektar joj posvuda nosi
Poljupci vjetra
Tihi koraci bosi
I nježni prsti
Pljusak ti latice rosi
Umrijet ćemo
Cvijete
Neću znat' ni tko si

[stitch]

Putovanje


Noćas su mi bile oči pune grada,
Kao da sam dosad bio sasvim slijep:
To svemirski brod je, s tisuću svjetala,
Zaljubljen, tek rekoh: Lijep si, grade, lijep!



I priđoh malo bliže... Bože, što je sada?!
Omot čokolade betonska je zgrada
A prozora svih sjaj me podsjeća na vreće
Od crnoga najlona... Kraj kante za smeće.

[stitch]

Ti


Ti pogledom budiš leptira u meni
I ja plešem, plešem, plešem zlatom rose.
Ti dodirom daješ svjetlo, smrt i plamen
Nježno kao jecaj u mekoći kose...


Zbog tebe mi sunce jasnije još sjaji
I u dugi bliješte krasne naše boje.
Zbog tebe mi riječi tako prazno zvuče
A trebaju da za me miluju i vole.


Ako me ti želiš, bit ću divlja rijeka
I snagu ću svoju podijeliti s tobom,
Ako me ti želiš, bit ćeš zemlja žedna
Zrcaliti zvijezde razlivenom vodom...

[stitch]

Leptir


Volio bih, dušo, na trenutak jedan
Pogledom bar na te otjerati tugu:
Ne mogu više ludit' slab i bijedan,
Umoran od žudnje – a ne želim drugu!


I što više pijem, sve sam više žedan,
Kad ti si dan ljetni i pjesma u lugu,
Smiješak tvoj mi svjetova svih vrijedan
I za njega prosim, u blatu i rugu...


A ko kletva boga ostala je nada,
Okove i sjene da pretvara u san;
Mrtvog sam ga zvao – žeže, plamti sada


I još uvijek vara: život mi je dan...
Koliko je samo žarka svjetlost bila
U očima tvojim – spržila mi krila!

[stitch]

jedan od lošijih tripova



glavom sad mi bure svom žestinom ječe
vihora svih zvuci zuje zvone zveče
raspinju me vali ko Titana muče
pa mi srce plamti skače boli tuče
sav sam snop živaca skoro lud od straha
sav u znoju soptim lomna krhka daha
jer je tako brzo jer je tako vruće
jer je tako hladno da mi razum vuče
tjera me da tražim tjera me da pazim
pokidam si žile i po mesu gazim
tjera me da krikom spalim sve do neba
snage bože vraže meni snage treba
kad je sve baš mrtvo sve prijevara i zlo
a ti još moćan šutiš
zar si i ti to

[stitch]

***

Zar stvarno misliš da bih
ti lagao?
Pa ja želim da me voliš
bar zilijun godina...
I da se nikada ne
razočaraš
u meni.

[stitch]

Ljetni dan


Zasjalo je sunce poslije kiše
I grad je opet novim sjajem blisto
Na vjetru lakom svako stablo diše
Sve oko mene sad je tako čisto


Djeca se smiju i zeleno love
A spokojni mir obavija svijet
Iz trave gledam oblake dok plove
Kristalna tišina krasi njihov let

[stitch]

Pogled


Čudnu,
Divnu vatru
Ti očima sjaš!

Da želim te
Ti znaš...
Da strah me je
Ti znaš...

I znaš da ću ti sam prići,
Da ti moram govoriti o sebi:
Tajna,
Strašna mudrost
Gleda me u tebi...

[stitch]

Moja mala


Kad se moja mala smije,
Vjetrom žubore srebrni zvončići...

Kad me moja mala gleda,
Okom joj cvatu mirisne livade...

Kad me moja mala tješi,
Orlujem nebom iznad ruševina...

Kad me moja mala ljubi,
Srce mi naraste pa postanem gora...

Kad je moja mala kraj me,
Volim te joj velim, volim, volim, volim...

Bože, volim kad se moja mala smije!

[stitch]

Samoća


Svi prolaze samo
A ja ljubav trebam
I pružam grane nebu,
Suncu,
Drugima...


I ostadoh bez lišća
I venem suh i žedan...


I kako da to klikne

Drvo

Ljudima?

[stitch]

Ljubav


Palim cigaretu.
U mraku svjetlo upaljača
Kao da mi govori:

Ne boj se!
Zagrli me dlanom,
Cijelim bićem štiti me...
I gledaj me do kraja:
Sada plešem za tebe!

A za tamu ne brini,
Nosi sobom sjećanje
I kad mene nestane...

[stitch]

Vrapčić


Promatram kroz prozor tanko, golo drvo,
U krošnji mu ptica – misli da se skrila
Hladnom oku neba... Daleko je bila,
Bez zaklona sad je, već umornih krila...


I dok kiša sporo staklima svim lupka,
Gledamo se tako, svak' na svojoj strani...
Žao mi je tebe jadna, mokra mrvo,
Kriv u oku tvome, dušom sam na grani...



K meni sada dođi, prijatelju mali,
Ruke su mi tople a dlanovi nježni.
Ne boj se više: bit ću tvoje gnijezdo,
Naudit ti neće svi vjetrovi snježni!

[stitch]

Pet popodne



Nad terasom sivom breza se zeleni,
Tu je mjesto našla ptica sasvim mala...
A visoko gore, smračilo se nebo
I sparina sišla na krovove grada.


Kroz staklo ih gledam, slušam zvuke tihe
Dok mi more toplo san na oči šalje...
Tad je vani naglo zatreptala grana:
Nema više ptice – otišla je dalje...

[stitch]

Tvoj je rođendan...



Ako noćas staneš sama ispod zvijezda,
Probudit će se Mjesec – i s njim tajni sni,
A biseri će sjati u moru tišine,
Svijetlit će u tebi, u svima bit ćeš ti...


Osjetit ćeš tijelom njihov topli dah,
Nemir male ptice ustreptale na dlanu,
Provalit će iz tebe žudnja poput plime,
Sve pokidat će lance, tešku srušit branu...



Bit ćeš opet dijete koje sanja snove
I oni će ti svjetlom obasjati pute.
Nježno sad ih čuvaj – ko latice su krhki,
Nek te uvijek prate, ne daj da zašute.



Jer bez njih ti si balon izgubljen u vjetru,
Kad još jače plamte dok se zemlji ruše
I ostavljaju nebom tragove svih boja
Što nestati ne mogu iz dubina duše...

[stitch]

***


Dugo ti već govorim
Da mi se sviđaš.

A ti stalno odmahuješ rukom.

I meni je drago što smo prijatelji,
Kažem uvijek poslije.

Umjesto da priznam koliko te volim.

[stitch]

Djetinjstvo


Sjećam se, dok još sam bio dijete,
Volio sam više biti Indijanac,
Nosio sam krila kao štit i koplje,
Vjetrenjača je bila divna moja vila...



A imao sam širom otvorene oči,
Upijao žudno kamen, pticu, cvijet,
I molio Sunce: Još nemoj ići kući!
Trčao kroz polja, od ljepote slijep...



I bio sam... Ne!
Melankolije sad dosta,
Okova i straha, sna o novoj zori,
Sve kad opet tu je,
Samo na me čeka
Da u nebo kliknem:

Juriš! Hoka-hej!!!