Neponovljive ljubavi, mogu li se ipak ponoviti?

[Morning]

Da ne duljim, fokusirat ću se samo na krucijalne i esencijalne stvari. Znači ovako, o ovom razmišljam već duže vrijeme, no nisam još došla do zaključka.

Problem je ovaj: znate onaj osjećaj kad ste u nekoga zaljubljeni pa onda uđete u vezu s tom osobom...život ne može biti ljepši, sve ima smisla, sve je tako bajno i sjajno. Još je to prva ljubav pa prvi dodiri, prvi sex...Endorfini i serotonini na sve strane.

I onda odjednom, ta druga osoba, (ukoliko je muško, vjerovatno je i starija, iskusnija) se ne veže toliko i najednom sve to prekine.

Dolazi do stanja nevjerice, depresije, anksioznosti...nakon toga do partijanja, rebound sexa i sl. da bi se došlo bar do psihičkog stanja pozitivne nule.

I onda, nakon određenog vremena ulazi se u novi ljubavni odnos.

E sad, tu dolazi do problematike i mojih nekoliko pitanja:
1. zašto ni jedan novi odnos nije tako savršen kao prvi? (zbog trauma, razočarenja, nije više prvi put, nismo više teensi..)
2. postoji li šansa zaljubiti se kao prvi put u neku drugu osobu?
3. dogodi li se ikome da mu prve ljubavi budu blah, a kasnije dođe neka srodna duša?
4. može li se ljudsko biće onako strasno i neponovljivo zaljubiti više od jednog puta?
5. znači li gubitak nevinosti s određenom osobom i trajno povezivanje s njom?
6. što te magične, strasne odnose čini drugačijima od drugih(znači što tu osobu čini drugačijom da mi za njom patimo->je li ljepša od svih ostalih s kojima smo bili, šarmantnija, pametnija...ili se radi o prvoj ljubavi, prvom dodiru, tome što ona nije bila toliko zaljubljena u nas, koliko mi u nju?
7. jeste li se ikad odljubili od strastvene ljubavi i zaljubili u neku drugu osobu još s većim intenzitetom?

Eto, to bi bilo to. Najviše bih voljela priče i primjere iz vlastitih života! Znači, pliz bez ljudi koji to nisu proživjeli,
hvala!

[Ertrinken]

Jutro!
Iz mog iskustva - prva ljubav nije ta za kojom najviše patiš Ja sam patila za drugom😊 U prvog dečka sam bila zaljubljena, prvi put se poljubila sa njim, prvi put imala seks sa njim(bilo je sjajno) - i poslije seksa izgubila interes za njega.U drugog sam se zaljubila do ušiju. I mislim da sam patila za njim preko godinu dana. Mada sada smatram da je to bila više povrijeđena sujeta...prestala sam sa tim kada je ponovo počeo da juri za mnom. Leptirići u stomaku kada ga vidim su ostali duže...
Ideja srodne duše i vječne ljubavi mi je dosta nerealna. Bila sam u vezi sa dečkom sa kojim sam imala puno zajedničkog - bilo nam je fino zajedno, mogli smo dane provoditi zajedno, pričajući o muzici, filmu, pišući zajedno,kuhajući, smijući se- ali strasti nije bilo. Leptirići su bili u zimskom snu. I to sa osamnaest
Bili smo srodne duše, ali seks i strast su bili onako - srednja žalost.
Anyway - ja prvom seksu nisam pridavala neko svemirsko značenje, te nisam ni pravila neku famu oko probijanja himena. I poslije prve zaljubljenosti sam bila zaljubljena, strastvenije ili ne tako strastveno.
Bila sam u dužoj vezi kada sam naletjela na mog muža. Privlačnost je bila tolika da sam prvo veče kada sam izašla sa njim - završila izlazak u njegovom krevetu. I ostala tamo par dana Moja fatalna ljubav...ali i ona ne traje zauvjek. I ne mislim da ne postoji šansa da se zaljubim nekad u nekog drugog. Možda je najveći ubica ljubavi - vrijeme...

[nyxter]

Zasto bi prva ljubav trebala biti ta 'neponovljiva'? Prve ljubavi su obicno intenzivne (jer prvi put osjetimo zaljubljenost, volimo bezglavu, bezuvjetno), ali kratke. Tako je bilo kod mene, a vjerujem i kod drugih. Nakon nje je bilo xy cura, ali nista sto bi trajalo... iskreno, pomalo sam poceo sumnjati mogu li se opet istinski zaljubiti. I onda se pojavila ona, sad smo vec preko tri godine zajedno i ne mogu uopce usporediti intenzitet osjecaja prema sadasnjoj djevojci u odnosu na prvu (u smislu da sad volim puno intenzivnije).

U pocetku se jos 'trazimo' i cesto te prve ljubavi budu totalni promasaj. Ponesu nas osjecaji, ali ubrzo shvatimo da nismo bas kompatibilni. Takva veze obicno budu intenzivne, ali turbolentne i relativno brzo puknu.
Kasnije se definiramo kao osobe, shvatimo sto zapravo zelimi od partnera i neka sljedeca ljubav bude 'the one', pocezemo se na puno vise razina od one pocetne zaljubljenosti i ta, ne prva nego neka sljedeca ljubav, obicno bude puno intenzivnija.

[sotona69]

Morning kaže:

1. zašto ni jedan novi odnos nije tako savršen kao prvi? (zbog trauma, razočarenja, nije više prvi put, nismo više teensi..)
2. postoji li šansa zaljubiti se kao prvi put u neku drugu osobu?
3. dogodi li se ikome da mu prve ljubavi budu blah, a kasnije dođe neka srodna duša?
4. može li se ljudsko biće onako strasno i neponovljivo zaljubiti više od jednog puta?
5. znači li gubitak nevinosti s određenom osobom i trajno povezivanje s njom?
6. što te magične, strasne odnose čini drugačijima od drugih(znači što tu osobu čini drugačijom da mi za njom patimo->je li ljepša od svih ostalih s kojima smo bili, šarmantnija, pametnija...ili se radi o prvoj ljubavi, prvom dodiru, tome što ona nije bila toliko zaljubljena u nas, koliko mi u nju?
7. jeste li se ikad odljubili od strastvene ljubavi i zaljubili u neku drugu osobu još s većim intenzitetom?

1. Netacna postavka.
2. Da
3. Naravno
4. Moze
5. Ne
6. To je sve konstrukcija u tvojoj glavi. Procitaj malo neku knjigu o limerentnoj privrzenosti. Za pocetak.
7. Da

[Yuna]

Jako dugo sam mislila da nema šanse da se ikada više zaljubim, bar ne tim intezitetom. Bila sam u međuvremenu u nekakvim dugim i kratkim vezama, ti su dečki bili super osobe, zgodni, bilo mi je zabavno s njima, pričali smo o svemu, najbolji frendovi i ljubavnici - po karakterima srodne duše, kak Ertrinken kaže. Ali ni s jednim od njih nisam osjetila ni približnu strast ko s tim prvim. I pomirila sam se s tim da se to događa samo jednom u životu, da nikad više neću bit zaljubljena, bila zahvalna kaj sam opće iskusila pravu ljubav u ovozemaljskom životu i pomirila se s tim da ću se jednog dana skrasit s nekim ko mi karakterno i fizički paše, ali bez strasti.

I zaista tako i bješe nekih 10-ak godina dok se nije pojavio ON. Nisam se odmah zaljubila, ali sam od prvog trena osjetila da to nije samo još jedno poznanstvo, kao nekakvo šesto čulo koje sam ignorirala. A onda sam se 10 godina kasnije opet zaljubila još većim intezitetom. Long story short, tko je pratio moju zadnju temu zna da je propalo, ispostavilo se da sam mu bila samo igračka, slomio mi je srce, pobjego u inozemstvo i trenutno sam u procesu preboljenja.

Izgleda da je ipak moguće ponovo se zaljubit. Nadam se da će biti treća sreća i da ovaj put neće proć još 10 godina jer tolko vremena ipak više nemam

[dejankockar]

Morning kaže:

Da ne duljim, fokusirat ću se samo na krucijalne i esencijalne stvari. Znači ovako, o ovom razmišljam već duže vrijeme, no nisam još došla do zaključka.

Problem je ovaj: znate onaj osjećaj kad ste u nekoga zaljubljeni pa onda uđete u vezu s tom osobom...život ne može biti ljepši, sve ima smisla, sve je tako bajno i sjajno. Još je to prva ljubav pa prvi dodiri, prvi sex...Endorfini i serotonini na sve strane.

I onda odjednom, ta druga osoba, (ukoliko je muško, vjerovatno je i starija, iskusnija) se ne veže toliko i najednom sve to prekine.

Dolazi do stanja nevjerice, depresije, anksioznosti...nakon toga do partijanja, rebound sexa i sl. da bi se došlo bar do psihičkog stanja pozitivne nule.

I onda, nakon određenog vremena ulazi se u novi ljubavni odnos.

E sad, tu dolazi do problematike i mojih nekoliko pitanja:
1. zašto ni jedan novi odnos nije tako savršen kao prvi? (zbog trauma, razočarenja, nije više prvi put, nismo više teensi..)
2. postoji li šansa zaljubiti se kao prvi put u neku drugu osobu?
3. dogodi li se ikome da mu prve ljubavi budu blah, a kasnije dođe neka srodna duša?
4. može li se ljudsko biće onako strasno i neponovljivo zaljubiti više od jednog puta?
5. znači li gubitak nevinosti s određenom osobom i trajno povezivanje s njom?
6. što te magične, strasne odnose čini drugačijima od drugih(znači što tu osobu čini drugačijom da mi za njom patimo->je li ljepša od svih ostalih s kojima smo bili, šarmantnija, pametnija...ili se radi o prvoj ljubavi, prvom dodiru, tome što ona nije bila toliko zaljubljena u nas, koliko mi u nju?
7. jeste li se ikad odljubili od strastvene ljubavi i zaljubili u neku drugu osobu još s većim intenzitetom?

Eto, to bi bilo to. Najviše bih voljela priče i primjere iz vlastitih života! Znači, pliz bez ljudi koji to nisu proživjeli,
hvala!

U pola 5 ujutro pisat ovo;izgleda da si na friško napucana.
Bez brige svi smo to preživjeli,budeš i ti.

[avelina]

Svaka je ljubav i osoba posebna i neponovljiva. Neke na srecu, a neke na zalost.
Ali bez brige, opet ces voljeti i osjecati tu svemirsku energiju, zelju, strast i sve ostalo

[kokicha]

Morning kaže:

Da ne duljim, fokusirat ću se samo na krucijalne i esencijalne stvari. Znači ovako, o ovom razmišljam već duže vrijeme, no nisam još došla do zaključka.

Problem je ovaj: znate onaj osjećaj kad ste u nekoga zaljubljeni pa onda uđete u vezu s tom osobom...život ne može biti ljepši, sve ima smisla, sve je tako bajno i sjajno. Još je to prva ljubav pa prvi dodiri, prvi sex...Endorfini i serotonini na sve strane.

I onda odjednom, ta druga osoba, (ukoliko je muško, vjerovatno je i starija, iskusnija) se ne veže toliko i najednom sve to prekine.

Dolazi do stanja nevjerice, depresije, anksioznosti...nakon toga do partijanja, rebound sexa i sl. da bi se došlo bar do psihičkog stanja pozitivne nule.

I onda, nakon određenog vremena ulazi se u novi ljubavni odnos.

E sad, tu dolazi do problematike i mojih nekoliko pitanja:
1. zašto ni jedan novi odnos nije tako savršen kao prvi? (zbog trauma, razočarenja, nije više prvi put, nismo više teensi..)
2. postoji li šansa zaljubiti se kao prvi put u neku drugu osobu?
3. dogodi li se ikome da mu prve ljubavi budu blah, a kasnije dođe neka srodna duša?
4. može li se ljudsko biće onako strasno i neponovljivo zaljubiti više od jednog puta?
5. znači li gubitak nevinosti s određenom osobom i trajno povezivanje s njom?
6. što te magične, strasne odnose čini drugačijima od drugih(znači što tu osobu čini drugačijom da mi za njom patimo->je li ljepša od svih ostalih s kojima smo bili, šarmantnija, pametnija...ili se radi o prvoj ljubavi, prvom dodiru, tome što ona nije bila toliko zaljubljena u nas, koliko mi u nju?
7. jeste li se ikad odljubili od strastvene ljubavi i zaljubili u neku drugu osobu još s većim intenzitetom?

Eto, to bi bilo to. Najviše bih voljela priče i primjere iz vlastitih života! Znači, pliz bez ljudi koji to nisu proživjeli,
hvala!

Normalno da se možeš strastveno zaljubiti i drugi i treći put.
Nismo svi isti, ne proživljavamo svi išta iskustva na isti način, ali ljubav nije isključivo vezana za jednu osobu, za jedno iskustvo.
Moja prva ljubav, prvi momak, prvi poljubci i sve ono prvo osim seksa bilo je vezano za tu osobu. Prekid je bio inicirana s moje strane iako su postojali uzajamni osjećaji. Prekid je bio bolan, a osjećaji, uzbuđenost na samu pomisao na njega trajala je godinama (cca 10god). Postojala je neka neobjašnjiva veza iako više nismo bili zajedno. Tako duboku povezanost nisam više osjetila, ali sam osjetila novu ljubav. Ljubav drugačijeg oblika i intenziteta. Ta ljubav je dovela do braka. Je li to bio brak iz ljubavi? Da, velike i iskrene. Je li mi žao te prve ljubavi? Ne. To je bilo lijepo iskustvo i lijepa uspomena.

Vrijeme će ti pokazati, ako sebi daš priliku.

[Flat]

sotona69 kaže:

1. Netacna postavka.
2. Da
3. Naravno
4. Moze
5. Ne
6. To je sve konstrukcija u tvojoj glavi. Procitaj malo neku knjigu o limerentnoj privrzenosti. Za pocetak.
7. Da

spominjao sam limerentnost vise puta unazad par godina na forumu i nikad nitko nije reagirao na to.

cini mi se da je vecina ljudi limerentno.

[Flat]

kokicha kaže:

Normalno da se možeš strastveno zaljubiti i drugi i treći put.
Nismo svi isti, ne proživljavamo svi išta iskustva na isti način, ali ljubav nije isključivo vezana za jednu osobu, za jedno iskustvo.
Moja prva ljubav, prvi momak, prvi poljubci i sve ono prvo osim seksa bilo je vezano za tu osobu. Prekid je bio inicirana s moje strane iako su postojali uzajamni osjećaji. Prekid je bio bolan, a osjećaji, uzbuđenost na samu pomisao na njega trajala je godinama (cca 10god). Postojala je neka neobjašnjiva veza iako više nismo bili zajedno. Tako duboku povezanost nisam više osjetila, ali sam osjetila novu ljubav. Ljubav drugačijeg oblika i intenziteta. Ta ljubav je dovela do braka. Je li to bio brak iz ljubavi? Da, velike i iskrene. Je li mi žao te prve ljubavi? Ne. To je bilo lijepo iskustvo i lijepa uspomena.

Vrijeme će ti pokazati, ako sebi daš priliku.

mislio sam da nakon braka necu naci istu tj trazio sam bivsu sa svim pozitivnim stvarima i bez negativnih.
to ne postoji, ali sam se na kraju zaljubio u danasnju dragu i gubim dah kad je vidim.

jest da mi je trebalo 3-4 mjeseca, puno seksa, puno druzenja i ispipavanja terena da se prepustim, ali imam osjecaj da sam od nje dobio vise nje, vise opustenosti i vise svega sto veza trazi u ovih malo vise od pola godine nego sto sam to dobio sa bivsom u 14 godina.

cini mi se da su nove ljubavi bolje, zrelije i potpunije.

za sad.

[Ertrinken]

Flat kaže:

mislio sam da nakon braka necu naci istu tj trazio sam bivsu sa svim pozitivnim stvarima i bez negativnih.
to ne postoji, ali sam se na kraju zaljubio u danasnju dragu i gubim dah kad je vidim.

jest da mi je trebalo 3-4 mjeseca, puno seksa, puno druzenja i ispipavanja terena da se prepustim, ali imam osjecaj da sam od nje dobio vise nje, vise opustenosti i vise svega sto veza trazi u ovih malo vise od pola godine nego sto sam to dobio sa bivsom u 14 godina.

cini mi se da su nove ljubavi bolje, zrelije i potpunije.

za sad.

Hoće to u našim ozbiljnim godinama - odrastemo i spoznamo šta nam je važno 😊
Ideja idealne ljubavi, one and only je po meni poprilično utopija. Možda se nekom i desi, ali definitivno napuštam tu mladalačku ideju. Mislim da ima popriličan broj ljudi koji mogu biti "pravi" , u nekim periodima života. Prvi seks, prvi leptirići su divni, ali ima još leptirica, i prvih dodira, poljubaca...

[yoitsme]

Neponovljive ljubavi,kao što sama riječ kaže,se nemogu ponoviti.

[sotona69]

Flat kaže:

spominjao sam limerentnost vise puta unazad par godina na forumu i nikad nitko nije reagirao na to.

U svojim mladim danima sam tabirila kojekakve knjige iz psihologije, pa mi ponesto i ostalo.

[Xayah]

Morning kaže:

Problem je ovaj: znate onaj osjećaj kad ste u nekoga zaljubljeni pa onda uđete u vezu s tom osobom...život ne može biti ljepši, sve ima smisla, sve je tako bajno i sjajno. Još je to prva ljubav pa prvi dodiri, prvi sex...Endorfini i serotonini na sve strane.

I onda odjednom, ta druga osoba, (ukoliko je muško, vjerovatno je i starija, iskusnija) se ne veže toliko i najednom sve to prekine.

Dolazi do stanja nevjerice, depresije, anksioznosti...nakon toga do partijanja, rebound sexa i sl. da bi se došlo bar do psihičkog stanja pozitivne nule.

eh, been there, done that. uzasno je, ali i donekle uzbudljivo kad znas da je netko sklon samo tako otici iz vedra neba. cesto ulazim u to svjesno, uzbudljivo je znati da moze zavrsit sam tak, ko da hodas po rubu i svaki cas mozes past i nema nacina da se vratis natrag. evo, zadnji put kad sam ulazila u to bio je u pitanju perfekcionist. problem je kad se netko fokusira na mane i kako ih ispravit. i onda takvu osobu stavis s nekim tko nije toliko samokritican i lakse podnosi nedostatke. meni je bilo smijesno govoriti mu stvari koje se ticu mene za koje sam znala da ce za njega biti uzas. najgore o sebi mu kazem ono, a znam da bi mogo puknut i otic zbog toga. rekla sam mu da nekad zaboravim obuc donje rublje i onda sjedim tak pred kompom ko idiot pa mi se dupe upali jer se iscijedim usred ljeta po stolici xDD i onda se smijem tome, dok je on sokiran mojom uzasnom izjavom mogu i gore od toga skoro pa mi dodje da si napravim uzasne stvari namjerno tak da mogu njega gledat sokiranog time koliko mogu biti odvratna i krepavat tome i cekat da ode.

E sad, tu dolazi do problematike i mojih nekoliko pitanja:
1. zašto ni jedan novi odnos nije tako savršen kao prvi? (zbog trauma, razočarenja, nije više prvi put, nismo više teensi..)
2. postoji li šansa zaljubiti se kao prvi put u neku drugu osobu?
3. dogodi li se ikome da mu prve ljubavi budu blah, a kasnije dođe neka srodna duša?
4. može li se ljudsko biće onako strasno i neponovljivo zaljubiti više od jednog puta?
5. znači li gubitak nevinosti s određenom osobom i trajno povezivanje s njom?
6. što te magične, strasne odnose čini drugačijima od drugih(znači što tu osobu čini drugačijom da mi za njom patimo->je li ljepša od svih ostalih s kojima smo bili, šarmantnija, pametnija...ili se radi o prvoj ljubavi, prvom dodiru, tome što ona nije bila toliko zaljubljena u nas, koliko mi u nju?
7. jeste li se ikad odljubili od strastvene ljubavi i zaljubili u neku drugu osobu još s većim intenzitetom?

Eto, to bi bilo to. Najviše bih voljela priče i primjere iz vlastitih života! Znači, pliz bez ljudi koji to nisu proživjeli,
hvala!

cesto se ni ne radi o nekoj velikoj ljubavi nego zaludjenosti. pogotovo jos kad naletimo teatralnu osobu koja je sklona ponasati se enigmaticno/dramaticno pa se to sve rasplamsa za nista. tipa znala sam jednu zensku koja se povremeno tak ponasa i onda nekada ljudi tak razviju opsesije njome, a iza toga stoji normalna osoba. npr. ponasa se normalno i prica normalno s ljudima il nesto i onda necija recenica je zaintrigira ili malo digne emocije i onda napravi nesto u stilu.. kaze nesto cime ce zavrsit razgovor (i ode) ili prica s nekim i kada je netko pozove ne reagira odmah nego ostane mirno stajat pred nekim i onda se okrene i ponasa se ko da nista nije bilo i nastavi sve normalno (a druga strana si misli sto to bilo, sto je vidjela na meni da joj je trebalo duze da skrene paznju. vecina ne obraca paznju na takve sitnice u govoru tijela, al nekima zapne u glavi). onda jos provede ostatak veceri skroz normalno, kao da se nije nista dogodilo i kao da ne postoji uopce razumijevanje o tome da je napravljeno nesto drugacije, kao da ta osoba nije ni postojala. dok druga strana ostane zakvacena na tome sto je to bilo, kao nesto sto treba biti istrazeno. ugl, razmisljala sam o njoj prije vec, o takvom ponasanju, ne znam sta je to, zasto dolazi do toga, al po njoj bi rekla da nije svjesno i kontrolirano ponasanje. nekad impulzivno, nekad nesvjesno, vecinom pod kontrolom. ona kaze da izbjegava maksimalno koliko moze. moj decko je komentirao za nju da je "manic pixie dream girl", "ingenue" i da mu je nekad neugodno jer ima osjecaj kao da se upucava ljudima oko sebe, ali je ne mozes optuziti za ista. ugl, sve je to lazno, moguce defenzivno ponasanje.

eto i onda tak naletis na takvu osobu (iza cega vjerojatno stoje ogromni problemi s intimom i zblizavanjem) i zabrijavas si na neku ljubav il nesto, a nije to nuzno tako. strasno je kad nam stvari zapnu u glavi i ne mozes se maknut od toga. mozda je cak najbolje zadrzat se kraj osobe, vidis da je normalna osoba ko i sve druge, razbit deluzije i fino zavrsit s tim. s obzirom na razloge koje sam gore nabrojala, it's your best shot. osim ak se dogodi da potone jos vise, al jebiga, ak ulazis u nesto i svjestan si u sta ulazis, znas da je rizik da ces ostat posran.

uglavnom, da privedem kraju, nekad mi imamo interes za romaniku i seks ili stogod, a druga osoba ima neke svoje desete razloge, tipa, ne znam, zanimljiv um. ono kad ti netko ciljano asocijacijom iskopa iz glave nesto sitno i nebitno sto je skroz otraga, iza svega sto se trenutno dogadja, iza ociju. znaci da te netko moze natjerati da mislis sto on zeli da mislis u trenutku. pa krenes mozgat kako bi bilo da dijelite vise sjecanja, zivih sjecanja i koje su mogucnosti ovoga. i upravo tak se potone.

eto, par rijeci o vrstama toksicnih ljudi koje je pametno izbjegavat da bi izbjegli postove poput autoricinog.

[astor pec]

yoitsme kaže:

Neponovljive ljubavi,kao što sama riječ kaže,se nemogu ponoviti.

Cijenim, poštujem

[Brijana]

Baš simpatična tema

Evo ti mojih iskustava, nadam se da će pomoći:

Morning kaže:

Da ne duljim, fokusirat ću se samo na krucijalne i esencijalne stvari. Znači ovako, o ovom razmišljam već duže vrijeme, no nisam još došla do zaključka.

Problem je ovaj: znate onaj osjećaj kad ste u nekoga zaljubljeni pa onda uđete u vezu s tom osobom...život ne može biti ljepši, sve ima smisla, sve je tako bajno i sjajno. Još je to prva ljubav pa prvi dodiri, prvi sex...Endorfini i serotonini na sve strane.

I onda odjednom, ta druga osoba, (ukoliko je muško, vjerovatno je i starija, iskusnija) se ne veže toliko i najednom sve to prekine.

Dolazi do stanja nevjerice, depresije, anksioznosti...nakon toga do partijanja, rebound sexa i sl. da bi se došlo bar do psihičkog stanja pozitivne nule.

I onda, nakon određenog vremena ulazi se u novi ljubavni odnos.

E sad, tu dolazi do problematike i mojih nekoliko pitanja:
1. zašto ni jedan novi odnos nije tako savršen kao prvi? (zbog trauma, razočarenja, nije više prvi put, nismo više teensi..)
2. postoji li šansa zaljubiti se kao prvi put u neku drugu osobu?
3. dogodi li se ikome da mu prve ljubavi budu blah, a kasnije dođe neka srodna duša?
4. može li se ljudsko biće onako strasno i neponovljivo zaljubiti više od jednog puta?
5. znači li gubitak nevinosti s određenom osobom i trajno povezivanje s njom?
6. što te magične, strasne odnose čini drugačijima od drugih(znači što tu osobu čini drugačijom da mi za njom patimo->je li ljepša od svih ostalih s kojima smo bili, šarmantnija, pametnija...ili se radi o prvoj ljubavi, prvom dodiru, tome što ona nije bila toliko zaljubljena u nas, koliko mi u nju?
7. jeste li se ikad odljubili od strastvene ljubavi i zaljubili u neku drugu osobu još s većim intenzitetom?

Eto, to bi bilo to. Najviše bih voljela priče i primjere iz vlastitih života! Znači, pliz bez ljudi koji to nisu proživjeli,
hvala!

1. Jer je realan, što znači i bolji. Savršenstvo ne postoji u stvarnosti, samo prividi savršenstva.
2. Da, čak i bolje.
3. Da, rekla bih da je to najčešće i pravilo. Dolazi sa sazrijevanjem i životnim iskustvom.
4. Da.
5. I da i ne. U istoj mjeri kao i trajno povezivanje sa svakim kasnijim partnerom. No kad više nisu prvi, onda te to manje plaši.
6. Kad bi se odgovor na to znao, ne bi više bilo ispiracije za sve te pjesme, knjige, filmove itd. inspirirane ljubavlju.
To ti je neki poseban spoj između dvoje ljudi, i ne mora uopće biti vezan uz prvu ljubav.
7. Da. I ne samo ja, mnogi drugi... Neki ljudi su tek u zrelijim godinama doživjeli "ljubav svog života", npr. kao već razvedeni.

Ako će ti pomoći:
Ja sam bila jako zaljubljena u svog prvog dečka i isto tako jako me pogodio prekid i boljelo me. No nije mi žao zbog toga jer inače ne bi sve to skupa na početku bilo za mene tako lijepo i magično.
Ali sam u međuvremenu jako sretna sad što nisam završila s tim tipom na duge pruge jer mi je jasno da me ne bi usrećio, a tad to nisam mogla razumjeti. I ne samo da sam puno sretnija sa sadašnjim partnerom, nego mi je drago i što nisam ostala s prvim pa sam imala prilike steći neka iskustva i dobiti bolji uvid, koji mi puno koristi i u sadašnjoj vezi.

Sretno!

[eilee]

1. zašto ni jedan novi odnos nije tako savršen kao prvi? (zbog trauma, razočarenja, nije više prvi put, nismo više teensi..) meni prva veza nije bila savrsena. do savrsenstva me doveo , kao i do dosta stvari, moj zadnji bivsi.
2. postoji li šansa zaljubiti se kao prvi put u neku drugu osobu? postoji, a sad ja imam pitanje... postoji li sansa naci nekog blizu savrsenstva?
3. dogodi li se ikome da mu prve ljubavi budu blah, a kasnije dođe neka srodna duša? ja sam bila uvjerena da sam nasla srodnu dusu. prepoznala sam mu osmijeh odmah na pocetku. a onda me ostavio. jel moguce da nije moja srodna dusa? neki kazu da srodne duse znaju prekidati? sto vi mislite?
4. može li se ljudsko biće onako strasno i neponovljivo zaljubiti više od jednog puta? moze, ppogotovo ja.
5. znači li gubitak nevinosti s određenom osobom i trajno povezivanje s njom? hmm, pa ja sam ostala i dalje povezana s svojim prvim bivsim, iako nas zivot stalno razdvaja.
6. sam morala preskociti. jer cu krenuti plakati.
7. jeste li se ikad odljubili od strastvene ljubavi i zaljubili u neku drugu osobu još s većim intenzitetom? ooo da, jer ova prva je bila strastvena i mucna. ova druga osoba je bila , bolja, strastvenija, sarmantnija. ma sve.
( da te ne volim, bilo bi mi lako. )

[starakrpa]

Ak je nekaj neponovljivo,kak će se onda ponovit?
Odg.ću na 3.pitanje-DA

[zmay]

po definiciji - ne. i koljeno se potroši od života, gdje se ne bi potrošilo srce ako se "zaljubiš dva tri puta u roku par minuta". prva ljubav je bila čista, idealna, tridesetprva je bila nadroksana zbljuvana kuja na partiju kojoj znaš samo nadimak i državu porijekla, sve je ljubav je ljubav je ljubav. ali nije.

[dire Dawn]

Morning kaže:

E sad, tu dolazi do problematike i mojih nekoliko pitanja:
1. zašto ni jedan novi odnos nije tako savršen kao prvi? (zbog trauma, razočarenja, nije više prvi put, nismo više teensi..)

Mislila sam da mi se tako nešto nikad više ne može dogodit, pa sam se pomirila s onim što mi se nudilo. Nije bilo loše, dapače, bilo je lijepo. Mirno, ugodno, sigurno - i dosadno .
Igrom slučaja je njemu bilo prvo (u tom odnosu sam ja bila starija i iskusnija ), pa moguće da je njegovo viđenje svega malo drugačije, ali vjerujem da se slaže samnom u tome da mlaka ljubav i mlak seks nisu baš recept za happily ever after .

Nakon tog prekida sam se zaljubila baš ko šiparica. Ponovilo se neponovljivo .

Razlika? I dalje ne znam...
Mislim da sam naprosto tad sama sa sobom dogovorila da ništa mlako više ne dolazi u obzir i onda se naprosto desilo. Nisam tražila, nisam očekivala, nisam ništa... I naprosto se desilo.

2. postoji li šansa zaljubiti se kao prvi put u neku drugu osobu?

I treću i petu

4. može li se ljudsko biće onako strasno i neponovljivo zaljubiti više od jednog puta?

Mislim da je pomalo besmisleno ponavljati da je nešto neponovljivo i onda očekivati da se to isto ponovi. Just saying

5. znači li gubitak nevinosti s određenom osobom i trajno povezivanje s njom?

U određenu ruku da.
Makar onu "prvi se pamti" ja shvaćam malo drugačije. Pamti se jer se pamte sva prva iskustva. I prvi poljubac i prvo ovo i prvo ono. Dali nužno osjećaš išta više prema tim "prvim" ovisi čisto o tebi.

Dečko s kojim sam izgubila nevinost je meni stranac. Proživjeli smo zajedno određeno iskustvo koje je neponovljivo, ali to nema utjecaja na moje osjećaje prema drugim ljudima i novim iskustvima.
Mislim, jebiga, netko je nekad morao biti prvi . Samo zbog toga mi sada nije ništa posebniji od onog nakon njega.
Obojica spadaju u kategoriju bivših dečkiju.

6. što te magične, strasne odnose čini drugačijima od drugih(znači što tu osobu čini drugačijom da mi za njom patimo->je li ljepša od svih ostalih s kojima smo bili, šarmantnija, pametnija...ili se radi o prvoj ljubavi, prvom dodiru, tome što ona nije bila toliko zaljubljena u nas, koliko mi u nju?

Moj je u mene bio zaljubljen jednako koliko i ja u njega.
Osjećaj je bio u stilu "nikad se nitko nije, a ni neće, voljeti poput nas dvoje".
Dugo mi je trebalo da ga prebolim, ali jesam.
Sad ga vidim kao kompletnu osobu što mi sad ondašnjih 16/17 godina nije bilo moguće. Hormoni, neiskustvo, naivnost...
Nismo si pasali ni onda, tako da na duge staze to bi bilo mučenje.

7. jeste li se ikad odljubili od strastvene ljubavi i zaljubili u neku drugu osobu još s većim intenzitetom?

Da.
Al ne desi se to preko noći