Rimska Republika vs Rimsko Carstvo

[Michael Collins]

ramiro kaže:

http://radio.hrt.hr/aod/povijest-cetvrtkom/128120/


Iako pretpostavljam da će vrijeme prelaska rimske Republike u Carstvo tu biti prikazano na (neprimjereno) dramatičan način, no ipak faktografski korektno, sam naslov je upravo sulud. On niti odgovara stvarnosti, niti je historiografski dobar, a niti je razumljiv.
Odmah sam se prisjetio jedne rečenice iz jedne britanske popularno pisane knjige o rimskim carevima: "Rome was an empire long before it had an emperor".
Ne mogu vjerovati da je netko mogao skovati tako loš naslov, čemu jedino može biti uzrok neznalačko doslovno čitanje i prevođenje anglosaksonske literature, gdje "empire", primjerice, označava svašta.

Ovo je ipak emisija zabavnog karaktera, ne moraš im sada oko naslova se ljutiti

Jesi poslušao?

[Michael Collins]

Znanstvenici tvrde da su otkrili tajnu Rimskog betona

Konačno otkriveno zašto rimski beton traje tisućljećima, a naš desetljećima

SUVREMENE zgrade uglavnom se grade tako da traju 60-ak godina, mostovi oko 120, a brane oko 250. No dok se lošije građene zgrade od suvremenog betona znaju početi raspadati već nakon 30-ak godina, poznato je da brojne rimske građevine traju već više od 2.000 godina. Štoviše, čini se da s vremenom postaju sve čvršće, a ne slabije. U čemu je stvar?

Jedno novo istraživanje, objavljeno u časopisu American Mineralogist konačno je razotkrilo ključne tajne čvrstoće rimskog betona. Prema studiji koju je proveo tim s University of Utah, rimski beton radio se od mješavine vulkanskog pepela, vapna, odnosno kalcijeva oksida, morske vode i vulkanskog kamenja. Za razliku od suvremenog betona, takva mješavina, kada se koristila za izgradnju luka, lukobrana i brana, u kontaktu s vodom postajala je sve čvršća. Znanstvenici tvrde da je ta činjenica posljedica kemijske reakcije morske vode s vulkanskim materijalima u kojoj se formiraju novi minerali koji jačaju beton.

U sažetku svojeg rada autori ističu da je još Plinije stariji u prvom stoljeću naše ere isticao procese u kojima se vulkanski pepeo u kontaktu s morskom vodom pretvarao u jedinstvenu kamenu masu koja je svakim danom postajala sve snažnija.

Voditeljica istraživanja Marie Jackson, geologinja s University of Utah, kaže da su rimski izumitelji betona bili vrlo inteligentni te da su u svoj rad uložili jako puno vremena.

Znanstvenici su još u ranijim studijama u rimskom betonu otkrili da su čestice vapna sadržavale rijedak aluminijev supstituirani tobermorit.

U novom istraživanju Jackson i njezini suradnici otkrili su da se u strukturama betona formiraju veće količine tobermorita, često zajedno s mineralom filipsitom.

Ova opservacija timu je razotkrila dosad nepoznati proces. U njemu morska voda prodire u beton, otapa vulkanske kristale i staklo, da bi na njihovom mjestu s vremenom kristalizirali tobermorit i filipsit. Ovi minerali, ističu autori, ojačali su beton i spriječili nastajanje pukotina tako da je beton s vremenom postajao sve čvršći.

S druge strane suvremeni beton, koji se temelji na portland cementu, ne mijenja se nakon što se stvrdne. To pak znači da reakcije u njemu uglavnom mogu uzrokovati samo oštećenja.

„Mislim da istraživanje otvara potpuno novu perspektivu za izradu betona u kojoj možemo razmotriti procese korozije koji zapravo stvaraju iznimno koristan mineralni cement što će voditi do trajne otpornosti betona, zapravo možda čak i do njezina povećanja s vremenom“, kaže Jackson koja smatra da bi se rimski recept mogao koristiti pri gradnji struktura u moru.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/k...ma/980755.aspx

[Michael Collins]

Izbori u Rimskoj republici

[Ar-Pharanzor]

Profesionalizacija vojske kao i časničkog kadra nastaje u osnovi tijekom Drugog Punskog Rata.

Razlog je u osnovi vrlo jednostavan. Dugotrajne kampanje izvan Italije koje su trajale po 10 i više godina niti je mogao voditi konzu koji mjesto drži jednu godinu niti vojska koja će tamo biti par mjeseci a onda se vratiti u Italiju da odradi žetvu.

Znači već u prvom Punskom ratu ali prvenstveno u Drugom u Španjolskoj se javila potreba za kadrovima i ekspedicijskim snagana koji će više godina provesti u inozemstvu tj izvan Italije a da bi se mogli postići vojni i politički ciljevi.

Konkretno pošto je Scipije Afrički Stariji ustanovio niz osobnih savezništava sa hispanskim plemenima i gradovima nakon njegove smrti Rim je morao poslati mladog Scipija Afričkog te mu dati dugačak mandat i vrlo široke ovlasti sklapanja ugovora u ime Republike.

Rim je kopirao raniji kartažanski model, a ovi su ranije a da bi otplatili ratnu odštetu iz Prvog rata, osvojili Španjolsku te sklopili niz savezništava zapečaćenih brakovima sa hispanskim plemenima.

[ramiro]

Michael Collins kaže:

Izbori u Rimskoj republici

Baš u Rimskoj republici ili Starome Rimu? Zar su za vrijeme careva prestali birati magistrate?


I kako ovo Konstancije negdje 352.-355. godine kliče Slavi Republike, Gloria Reipublicae?
https://en.numista.com/catalogue/pieces116628.html
O poganac ga neprekinuo što to kaže!

Kako Valent 364.-367. sebe naziva Obnoviteljem Republike, Restitutor Reipublicae?
https://en.numista.com/catalogue/pieces116635.html
O gutunar ga neudavio što to veli!

[Michael Collins]

ramiro kaže:

Baš u Rimskoj republici ili Starome Rimu? Zar su za vrijeme careva prestali birati magistrate?

Bilo je nekih izbora u prvim godinama carstva, ali to je bila samo formalnost.

Only Roman citizens aged 25 or over, with both military and administrative experience, could become quaestors, the lowest rung on the government ladder. Potential candidates were nominated by the emperor and the elections were merely a formality.

https://www.pbs.org/empires/romans/empire/senators.html

[ramiro]

Pa nije na linku rečeno "da je bilo nekih izbora u prvim godinama Carstva", nego se tu govori o nečemu drugome.
No svejedno, nimalo ne odgovara istini ni stvarnosti da su se nastupom careva takve stvari ugasile. Naprotiv, magistrati su birani na uvriježen, "republikanski" način jamačno do Dioklecijanovih reformi. A što je car tu mogao imati ili je imao presudan utjecaj, to proizlazi iz njegovih ovlasti koje mu je dao senat. On je i Cezar, duhovni sakrosanktni nasljednik Julija Cezara; i August, sve to Oktavijana Augusta; i imperator, vrhovni vojni zapovjednik; i prvak Senata (Princeps senatus); i sakrosanktni tribun; i vrhovni svećenik (Ponifex maximus); a obično je i konzul.
A što je s izborom magistrata u kolonijama, od kojih je svaka bila Rim u malome, npr. u Sisciji, zar se car i time bavio?

Razlika između, valja sad reći, takozvane Rimske republike i takozvanoga Rimskoga carstva primarno je historiografska, ne toliko stvarna. Nijedna vrhovna ustanova vlasti iz doba "republike" nije ukinuta nastupom "carstva", nego su u samoj carevoj osobi one objedinjene ili premoštene, uz nove naslove, Cezara i Augusta.
Iako se činjenično jesu javljale pojedine dinastije careva, carem se nikada, sve do propasti "grčkoga" Carstva 1454. godine, nije postajalo po rođenju, a načelno, uvijek je bilo da carem može postati svaki Rimljanin (rimski građanin). (Ni u zapadnoeuropskome, "njemačkome" Rimskom carstvu, do 1806., titula cara načelno nikad nije bila nasljedna.) Zato car i carstvo i jesu tako posebna titula i oblik vladanja, koji su profanirani tek u 19. stoljeću.

Pojam res publica Rimljanima jest označavao određeni ustroj, države ili zajednice, za razliku od kraljevstva, monarhije. Ali primarno je označavao rimsku državu, nakon ukinuća kraljevstva. Evo, upravo sam našao da npr. još Grgur Turonski u 6. stoljeću u svojim spisima izraz Res publica koristi za tadašnje (Istočno) Rimsko carstvo. https://en.wikipedia.org/wiki/Res_publica#Other_uses
A kod pisaca iz doba carstva općenito, tek će se opisno, dakle niti kao vlastiti naziv, koristiti izraz "stara država" (ili "stari ustroj"), vetera res publica, za koji ćemo mi onda tek po kontekstu zaključiti da je to ono što mi danas nazivamo Rimskom republikom.

Iako se tijekom Srednjeg i Ranog Novog vijeka na Mediteranu više entiteta koji su iznikli iz antičkog komunalnog uređenja nazivalo republikama (npr. Venecija, Genova, Dubrovnik, Kotor, Pula, čini mi se možda i Zadar u neko vrijeme), ili su se oblikovale države ili uređenja s tim nazivom, poput Nizozemske (Republika Batavija) ili Poljske (Rzeczpospolita Polska, rzeczpospolita je poljska prevedenica latinskoga res publica), "Rimska republika" (i općenito, a i kao nešto "bolje" od "Carstva") popularizirana je tek nastankom modernih građanskih republika, Sjedinjenih američkih država i Francuske republike, počevši od kraja 18. stoljeća.
Prije toga pojam republike se u monarhističkim društvima u Europi držao gotovo istoznačnicom za anarhiju, meni najdraži primjer je u vinskim štatutima u sjevernoj Hrvatskoj, gdje je potanko bio propisano vodstvo, red i način pijenja kod za stolom okupljenoga društva, sve dok se ne bi od jednoga trena morala proglasiti republika!

U Starome Rimu nastup carske vladavine donio je nemjerljiv red, stabilnost i osobnu sigurnost u odnosu na prethodno doba kasne "Republike" u kojem je ponekad znao vladati i potpuni, posvemašnji kaos u upravi i vlasti. Stoga, teško da je u vremenu careva itko žalio za tim vremenom, kako se često u beletrističkim djelima ili raznim ekranizacijama voli prikazati, gdje se uvijek netko od protagonista, obično neki mudri stari senator, tobože zalaže za povratak "Republike".

[Michael Collins]

Stavio sam na alternativnoj povijesti ovaj video

Što da #Rimsko carstvo nije nikada ni postojalo?"
Jeste alternatniva tema ali govori najvećim dijelom zapravo o tome koliko je Rim nevjerovatno mnogo utjecao na našu civilizaciju.

[lijencina1]

ramiro kaže:

A što je car tu mogao imati ili je imao presudan utjecaj, to proizlazi iz njegovih ovlasti koje mu je dao senat. On je i Cezar, duhovni sakrosanktni nasljednik Julija Cezara; i August, sve to Oktavijana Augusta; i imperator, vrhovni vojni zapovjednik; i prvak Senata (Princeps senatus); i sakrosanktni tribun; i vrhovni svećenik (Ponifex maximus); a obično je i konzul.
A što je s izborom magistrata u kolonijama, od kojih je svaka bila Rim u malome, npr. u Sisciji, zar se car i time bavio?

Lijepo rečeno, dopusti da se malo nadovežem cjepidlačenjem, imperator nije nužno vrhovni vojni zapovjednik, već zapovjednik kojemu je aklamacija trupa potvrđena i senatskom odlukom (bilo je i imperatora za vrijeme "Carstva" koji nisu bili carevi, posljednji negdje za vladavine Tiberija, no ne da mi se kopati po Tacitu da nađem kako se zvao).

Interesantno je zapravo pitanje carskih prerogativa- Car nije nužno trebao obnašati funkciju pučkog tribuna, no uvijek je imao tribunske prerogative- poimence sankrosantnost i pravo intercesije (veta).
Car ima i prerogative konzula (koje Polibije naziva-kraljevskima), no nije bilo neobično da i obnaša konzulsku dužnost.

Titula Cezara nije isprva stvar senatske odluke- riječ je bilo o legalnom pripadanju klanu Julijevaca pa stoga i naslijeđivanju kognomena (naravno, adoptivno a ne direktno). Ako se ne varam, poslijednji car koji je legitimno mogao tako nešto tvrditi bio je Neron.

Pikanterija u vezi "dinastija"- mislim da je, ako se ne varam, do podjele Carstva zabilježeno samo tri primjera direktog naslijeđivanja biološkog oca i sina: Vespazijan-Tit/Domicijan, Septimije Sever-Karakala/Geta; Marko Aurelije-Komod.

[Michael Collins]

Jako dobar i zabavan video o Punskom ratu (prvom naravno)

[Independence]

80% netočno, naravno.
Preporučam izbjegavati informirati se o povijesti sa tih youtube klipova, primjetio sam ih u zadnjih par godina masu s ovakvim tematikama a ne zna se koji od njih širi gore dezinformacije.

[manchild]

Miguel Esquirol, pisac i novinar, zainteresiran za kuhinju staroga vijeka predlaže sljedeći recept inspiriran starim egipatskim receptima: Prvo se umiješa spužvasto tijesto od cjelovitoga pšeničnog brašna i emmer brašna, pola šalice tople vode, meda i pola žličice kvasca.

Nakon 24 sata stajanja dodaju se i umijese preostali sastojci:

2 šalice cjelovitog brašna
½ šalice brašna od horasanske (kamut) pšenice
½ šalice domaćeg emmer brašna (može i pirovo brašno)
½ boce piva
½ žlica meda šaka usitnjenih datulja
½ čajne žličice soli.
Oblikuje se kruščić koji se peče do zlatnosmeđe boje

[Michael Collins]

Independence kaže:

80% netočno, naravno.
Preporučam izbjegavati informirati se o povijesti sa tih youtube klipova, primjetio sam ih u zadnjih par godina masu s ovakvim tematikama a ne zna se koji od njih širi gore dezinformacije.

Kolega, ovaj kanal je prvenstveno zabavnog karaktera.

A i 80% mi se ipak čini prevelika brojka.

[rokurota]

manchild kaže:

Miguel Esquirol, pisac i novinar, zainteresiran za kuhinju staroga vijeka predlaže sljedeći recept inspiriran starim egipatskim receptima: Prvo se umiješa spužvasto tijesto od cjelovitoga pšeničnog brašna i emmer brašna, pola šalice tople vode, meda i pola žličice kvasca.

Nakon 24 sata stajanja dodaju se i umijese preostali sastojci:

2 šalice cjelovitog brašna
½ šalice brašna od horasanske (kamut) pšenice
½ šalice domaćeg emmer brašna (može i pirovo brašno)
½ boce piva
½ žlica meda šaka usitnjenih datulja
½ čajne žličice soli.
Oblikuje se kruščić koji se peče do zlatnosmeđe boje

koliko ja vidim ovaj recept si vec nekoliko puta stavio ..pa jel mijesis sine?

[manchild]

rokurota kaže:

koliko ja vidim ovaj recept si vec nekoliko puta stavio ..pa jel mijesis sine?

ne, nikako da mi netko kaže jel dobar kruh

[Michael Collins]

U Italiji pronađeni savršeno očuvani brončani kipovi

https://www.index.hr/vijesti/clanak/...i/2410328.aspx

TALIJANSKI arheolozi su u Toskani iskopali 24 prekrasno očuvana brončana kipa za koje se vjeruje da potječu iz starorimskog doba.

[Michael Collins]

Izbori u starom Rimu