Josif Visarionovič Džugašvili-Koba-Staljin/ponosni sin Gruzije,sociopat ili oholi Sovjet

[Momak 90]

Schlange86 kaže:

Adolf Hitler je sebe doživljavao kao pripadnika jednoga od Germaskih naroda, te nije radio razliku između Njemaca i Austrijanaca.
(Posljedice takvoga stava možemo sagledati u uzroku i posljedicama Anschluss-a 1938. godine.)
Također NASAP je bila sasvim legalna stranka u ondašnjoj Njemačkoj (Do Pivničkoga Puča.), - dakle nije bio pripadnik ileganog političkog pokreta, na samome početku svoje političke karjere za razliku od Staljina.

Sve rečeno prepisano je iz Overyjeve knjige: Diktatori.

[UrchinStar47]

Nosonja_ kaže:

Gradjani Volgograda potpisuju peticije da se gradu vrati stari naziv po Staljinu

Zbog bitke i novca od turizma, ne zbog ljubavi prema Staljinu.

[Momak 90]

UrchinStar47 kaže:

Zbog bitke i novca od turizma, ne zbog ljubavi prema Staljinu.

http://www.jutarnji.hr/volgograd-pon...ngrad/1082721/

Ne vidim zašto bi to bio problem? Staljinova uloga u toj bitci je bila ključna i to je njegov grad gdje je on upravljao jednicama Crvene armije u građanskom ratu.

[Nosonja_]

Svi znamo za Staljingradsku bitku ali malo ljudi zna za bitku za Tsaritsyn...

To je ime tog istog grada koji je nosio do 1925-e godine. Bitka je bila nevjerovatno krvava i žestoka, započela je u 6. mjesecu 1919-e a završila je u 1. mjesecu sljedeće godine. Na jednoj strani je bila Bijela armija a na drugoj strani Crvena armija. Gubitke je teško procijeniti, smatra se da su komunisti izgubili od 70- 80 tisuća boraca za suparničku stranu se barata brojkama od 130-150 tisuća boraca. Grad je posve uništen a u tom ratnom paklu je sudjelavao i Staljin, prvo ako politički komesar ili nešto slično da bi zatim postao oficirom Crvene armije.

Nema pouzdanih podataka o njegovom vojevanju, to što se može naći više liči na legendu. jedna je priča da je Staljin odbio izravnu zapovijed Moskve i tako omogućio pobjedu koja je dotukla kozake i bijelu armiju, druga priča tvrdi da je Staljin poveo odlučujući juriš u trenutku kad su mu borci bili posve demoralizirani. Pričica da lje tvrdi da je Sveti Mihael zaglavio zaglavio mitraljeze kozacima i tako omogućio uspjeh juriša. Priča u rangu one kako je Staljin spasio molitvom Moskvu, tj da je Sveta Olga sišla s neba da priopći to Staljinu, ko to vjeruje može i ovo. Tvrdnja da je Staljin odbio zapovijed meni je enkako nevjerovatna mada opet ne mogu ništa tvrditi

[Momak 90]

Za bitku za Caricin je čuo svaki onaj koji se barem površno zanimao za lik i djelo Staljina. Što se tiče njegovog djelovanja u toj bitci tu se nije proslavio.

[zami98]

Momak 90 kaže:

Za bitku za Caricin je čuo svaki onaj koji se barem površno zanimao za lik i djelo Staljina. Što se tiče njegovog djelovanja u toj bitci tu se nije proslavio.

Pa Caricin je preimenovan u Staljingrad zbog te bitke. I ako je Staljin negdje imao pozitivnu ulogu u ratnim zbivanjima, to je bilo tamo, za vrijeme građanskog rata. U Drugom svjetskom ratu je njegovo učešće bilo teret više nego pomoć, baš zato što je (dijelom zbog uspjeha u Caricinu) mislio da je vojni genij.

[Nosonja_]

zami98 kaže:

Pa Caricin je preimenovan u Staljingrad zbog te bitke. I ako je Staljin negdje imao pozitivnu ulogu u ratnim zbivanjima, to je bilo tamo, za vrijeme građanskog rata. U Drugom svjetskom ratu je njegovo učešće bilo teret više nego pomoć, baš zato što je (dijelom zbog uspjeha u Caricinu) mislio da je vojni genij.

u potpunosti se ne slažem

Kao što napisah pouzdanih podataka o bitci u biti nema vrlo je moguće da je Staljin malo" podebljao" svoju ulogu u bitci. Ja sam mišljenja da je Staljin jednostavno iskoristija povoljni trenutak, kako je mnogo zapovjednika Cvene armije izginulo on kao preživjeli je pokupio njihovu slavu, tj kitio se tuđim perjem...

Tvrdnja o Staljinovoj ulozi u WW2 je posve deplasirana, poznato je da su sovjetski oficiri imali mnogo veću autonomiju i slobodu odlučivanja u usporedbi s njemačkim oficirima!!!!

Doduše ima jedna stvar u vezi oficira Crvene armije koja je uvelike kriva za strašan poraz 41-godine. Kad je osnovana Crvena armija Lenjin i Trocki su pozvali oficire carske armije da se pridruže Crvenoj armiji, odaziv je bio katastrofalan, preko 90% ako ne i 95% pridružilo se Bijeloj gardi i kozacima. Vodstvo partije je bilo šokirano, čak je bilo primjera da je i ono malo oficira počinilo izdaju, pa je Trocki imenavao političke komesare da nagledaju oficire.

U međuratnom SSSR-u biti oficir je bilo nešto gotovo nečasno, kao nužo zlo. Sve to vuče porijeklo iz građanskog rata, takva ustrojena vojska koja je pobijedila bijelu gardu nije imala šanse u sukobu s armijom u kojoj su oficiri bili cjenjeniji, slobodniji, školovaniji i koji su već imali ratnog iskustva i još tome dodajmo tehnološku premoć, stvar je jasna. Staljin je brzo uvidio bezilaznost situacije, imenuje na desetine novih generala, proglašava maršale(prije rata nisu imali maršale), daje mnogo veće slobode oficirima. Oficiri postaju svojevrsne medijske zvijezde, nakon što je obranjena Moskva Pravdaizdaje specijalno izdanje s slikama i kratkim životipisima oficira uključenih u obranu tog grada. Zanimljivo je da je Pravda tokom rata izdala više nasovnica s slikom maršala Žukova nego s Staljinovom slikom.

Moj je zaključak koji je naravno samo moj i ne mora biti točan da se SSSR obranio baš zbog toga što je imao na čelu nekoga koji je imao široke vidike i koji je bio u stanju odbaciti tekovine i praksu revolucije. Staljin je i simbolično dokinuo revolucionarno doba ukidanjem Crvene armije i promjenom himne...

[Schlange86]

Najveću pogršku tokom pripreme/Rata na Istoku, tj. WW2 je napravio upravo Staljin, upravo u vrijeme vrijeme Čistki još tokom 1938. godine.
Crvena Armija je naime tokom tridesetih godina dvadesetog stoljeća, jako napredovala i po pitanju kvalitete i kvantitete.
U prvi red izbijaju mnogi časnici, koji i zagovaraju i shvaćaju moderne načine ratovanja, kao prijerice Mihail Nikolajevič Tuhačevski.
(Upravo je njegova organizacija oklopnih jednica Crvene Armije, podosta pridonjela Sovjetskoj pobjedi na Carskim Japanom, tokom 1939. godine, premda je Tuhačevski već bio mrtav. )
No jačanje vojske, odnosno Crvene Armije, značilo je i jačanje tzv. vojnog elitzma, čime bi (Kako je Staljin predpostavljao.), Komunistička Partija dobila suparnika u diobi vlasti - što se zapravo i dogodilo nakon Staljinove smrti, no ne u nekom većem obujmu. (Sličan primjer pronalzimo i nakon smrti Josipa Broza Tita.)

[zami98]

Nosonja_ kaže:

Kao što napisah pouzdanih podataka o bitci u biti nema vrlo je moguće da je Staljin malo" podebljao" svoju ulogu u bitci. Ja sam mišljenja da je Staljin jednostavno iskoristija povoljni trenutak, kako je mnogo zapovjednika Cvene armije izginulo on kao preživjeli je pokupio njihovu slavu, tj kitio se tuđim perjem...

Priznajem da je ovo moguće, ali teret dokazivanja te tvrdnje je na tebi.

Tvrdnja o Staljinovoj ulozi u WW2 je posve deplasirana, poznato je da su sovjetski oficiri imali mnogo veću autonomiju i slobodu odlučivanja u usporedbi s njemačkim oficirima!!!!

Ali je imao lošu ulogu kada je odlučivao o vojnim pitanjima. Njegova je politička uloga bila ključna za suzbijanje izolacije Sovjetskog Saveza, ali je u vojnom aspektu radio više štete nego koristi. Nebrojeni su primjeri kada je on, odnosno STAVKA, zabranio povlačenje iz neobranjivih položaja i sl.

Doduše ima jedna stvar u vezi oficira Crvene armije koja je uvelike kriva za strašan poraz 41-godine. Kad je osnovana Crvena armija Lenjin i Trocki su pozvali oficire carske armije da se pridruže Crvenoj armiji, odaziv je bio katastrofalan, preko 90% ako ne i 95% pridružilo se Bijeloj gardi i kozacima. Vodstvo partije je bilo šokirano, čak je bilo primjera da je i ono malo oficira počinilo izdaju, pa je Trocki imenavao političke komesare da nagledaju oficire.

Ovo nije istina. Na kraju 1919. godine 1/5 bivših (20%) bivših carističkih oficira je bilo u Crvenoj armiji. Katastrofa '41 se dogodila jer je Staljin naredio čistku starih oficira i jer je uporno odbijao shvatiti njemačke pripreme ozbiljno (još jedan dokaz njegove vojne neupućenosti).

[lavore]

zami98 kaže:

Katastrofa '41 se dogodila jer je Staljin naredio čistku starih oficira i jer je uporno odbijao shvatiti njemačke pripreme ozbiljno (još jedan dokaz njegove vojne neupućenosti).

Šteta čistki je prenaglašena jer je do izbijanja rata dosta osuđenih oficira rehabilitirano i onda unaprijeđeno npr.Rokosovski:

Nakon suđenja, Rokosovski je poslat u Zatvor Kresti u Lenjingradu, gde je ostao sve dok 22. marta 1940. nije pušen bez ikakvog objašnjenja.
Semjon Timošenko, je imenovan za Narodnog komesara za odbranu Sovjetskog Saveza nakon debakla u Zimskom ratu, i suočio se sa očajničkim nedostatkom iskusnih oficira koji bi popunili komandne dužnosti brzo rastuće sovjetske armije. Stoga je vratio Rokosovskog na komandnu dužnost, postavivši ga u komandu 5. konjičkog korpusa, u činu pukovnika.Nakon toga, 5. konjički korpus je učestvovao u okupaciji Besarabije, i Rokosovski je ubrzo unapređen u čin general-majora i data mu je komanda nad 9. mehanizovanim korpusom pod Kipronosom u Kijevskoj vojnoj oblasti, koja je po izbijanju neprijateljstava sa Nemačkom preimenovana u Jugozapadni front.

Još jedna crtica o Staljinovom proturiječnom karakteru, pravi gorštak Kavkaza:

U čuvenom incidentu 1944. tokom planiranja operacije Bagration, Rokosovski se nije složio sa Staljinom, koji je u skladu sa sovjetskom ratnom praksom zahtevao jednu tačku proboja kroz nemačke linije. Rokosovski se čvrsto držao svog stava o dve tačke proboja. Staljin je naredio Rokosovskom da „ode i porazmisli o tome“ tri puta, ali Rokosovski se svaki put vraćao i davao isti odgovor: „Dve tačke proboja, druže Staljine, dve tačke.“. Nakon trećeg puta Staljin je zaćutao, prišao Rokosovskom, i stavio ruku na njegovo rame. Usledio je napet trenutak dok je cela soba čekala da Staljin podere epolete sa ramena Rokosovskog; umesto toga, Staljin je rekao „Tvoja uverenost govori o tvojoj čvrstoj proceni“, i naredio da napad bude sproveden po planu koji je izneo Rokosovski.
-----------------------------------------------------------------------------------------
Problem sa percepcijom Staljina je u slijedećem:

Nesumnjivo je imao bujnu psihopatologiju ali imao je povijesne
rezultate

Zato će uvijek biti onih koji će ga slaviti a Gorbačev, Ševaranadze ... bit će prezreni.

[Varjachich]

Mislim da je Džugashvili zaslužio da mu se ime zatre i da se svaki pomen na njega strogo kazni.On je zlotvor koji je uništio generacije ljudi.

[Nomen Nescio]

Ber kaže:

Sve u svemu, čini se da Staljin nije bio sposoban za toplinu i suosjećanje, a to se slaže s drugim podatcima koji postoje o njegovoj ličnosti.

Ekatarina Geladze, njegova majka, čistila je kuću i prala rublje jednom židovu, trgovcu iz Gorija, koji se zvao David Papismedov. Papismedov je Staljinu (koji je pomagao majci u čišćenju i sređivanju) davao novac i knjige na čitanje, bio mu je velika podrška u tome. Decenijama kasnije Papismedov je došao u Kremlj ne bi li se lično uverio u ono što je Staljin postao. Na veliko iznenađenje Staljinovih saradnika, on ne samo da je primio u posetu sada već starog židovskog gospodina, nego se i zadržao u srdačnom razgovoru sa njime.

Stahagoelev kaže:

Iz ovoga se može izvuči,več posvjedočena patološka ličnost g.Džugašvilija,podlog gruzijskog gada koji je predugo vladao i prejako ostavio traga..

Jest bio podli gad, ali nisam siguran da je bio podli gruzijski gad.

Postoji teorija po kojoj "Džugašvili" nije gruzijskog, već osetskog porekla. Ovo je tvrdio Staljinov školski drug Iremašvili, a objavio je u memoarima u nemačkoj 1932 godine (Stalin und die Tragödie Georgiens - Staljin i tragedija Gruzije). Takođe neki smatraju da je prezime Džugajev bilo poznato u Osetiji, a pre revolucije u Južnoj Osetiji je bilo normalno dodavati gruzijski sufix, pa otuda Džugašvili. Džugašvili doslovno znači "sin Džuge," ali Džuga kao ime ne postoji u Gruziji, tj., kod Gruzijaca. Još je gruzijski akademik Džavahišvili 1939 smatrao da su Staljinovi preci živeli u nekom selu (u istočnoj gruzijskoj pokrajini Kahetiji) koje se zvalo Džugavani, i odatle, sa gruzijskim sufixom, prezime Džugašvili.

Kjuno kaže:

Ma prekrasan, ubio ljudi koliko i Hitler.. O čemu pričate, kao i svaki vladar, loš i zao čovjek,opijen moći, iskorištavanjem i životom sasvim suprotnim od života kojim su živjeli ostali žitelji tadašnjeg SSSR-a. Izvuko ono najgore iz sebe.. Realno gledajući.. Kakav je bio privatno neam pojma, što se mene tiče mogao je bit svetac,ali to ne mijenja činjenicu da je poslao milijune SVOJIH ljudi u logore i zatvore...

Ovo se smatra jednim od mitova u vezi sa Staljinom. NKVD je za vreme Staljina u gulazima smestio mnogo manje ljudi nego što mu se to pripisuje. Nikada nije bilo više od 2 760 000 ljudi istovremeno u gulazima, kolonijama i zatvorima, ovo je gornja cifra i to iz 1950 godine. Januara 1935 je zabeleženo oko 742 000 u kampovima NKVD (njih 17). Januara 1939 godine u 43 NKVD kampova nije bilo više od 1 350 000 osoba. Bibliografija o svemu ovome je jako opširna, posebno su informacije dostupne javnosti nakon raspada SSSR-a. Ja sam ovde podatke našao u knjizi na ruskom jeziku Время Сталина - факты против мифов (iz 2007) - Vreme Staljina - činjenice protiv mitova. U toj knjizi prilično detaljno se iznose brojke. Naravno, to ne umanjuje činjenicu da je Staljin bio diktatori koji je svoje neistomišljenike slao u gulazima, ali ne treba preterivati sa nekim ciframa od nekoliko desetina miliona progonjenih i ubijenih.

žaccko kaže:

Sad ,koliko je bio lud,ne bih se usudio proricati,ali je jamačno u svojim čistkama(skupa sa ministrom NKVD-a Berijom),bezobzirno punio gulage ne samo seljacima već i časničkom populacijom, tako da je s jedne strane uvelike pridonio time što je oslabio svoj vojni kadar,da je Njemački Wermaht u početku zauzezeo toliki prostor,bez obzira koliki su Rusi otpor pružali.Štajner je dokazao kako su ti logori-gulazi uvelike pridonijeli gospodarstvu Rusije. Kada mu je "voda došla do Ušiju" obratio se Žukovu,mislim jedinom tadašnjem slobodnom generalu,čak je i gen. Rokossovskoga pozvao iz Sibira nazad u jedinicu...

O gulazima sam gore napisao. Nije na odmet napomenuti činjenicu da su Sovjeti postali svesni slabog oficirskog kadra još pre nego što je Hitler napao SSSR. Rokosovski je čudom preživeo Staljinovu čistku (šta je preživeo...no comment), a vraćen je u službu još 1940. Nije bio u Sibiru, nego u Lenjingradskom zatvoru NKVD-a (koji i dan-danas postoji) od svog hapšenja (kolovoz 1937) pa sve do oslobađanja, marta/aprila 1940. Tu je i Lenjin proveo 2 godine (1895-1897, ćelija broj 193). Više od godinu dana pre nego što je Hitler napao SSSR, Rokosovski je službovao. Čak je unapređen u general-majora Crvene armije. Valja reći da su Sovjeti postali svesni slabog oficirskog kadra zbog debakla u ratu protiv Finaca.

[Nomen Nescio]

Dilberth kaže:

Lijepo je od tebe da ubojicu od 10 milijuna navise smatras negativnom osobom. Guevara na pr. nije mogao ni priblizno toliko osoba ubiti (iako je on to volio da vlastorucno radi), jednostavno jer njegov "sand box" nije bio veliki kao Staljinov. Predpostavljam da je on za tebe pozitivna povijesna osoba?

Nisi mene pitao, ali, Guevara nije živeo u državi koja je brojala između 120-190 miliona stanovnika, koliko je SSSR brojao u to vreme. Meni je, inače, negativna osoba neko ko ubije nekoliko desetina osoba (ne više od toga) zato što ih smatra za pretnju svojoj diktaturi.

Michael Collins kaže:

Jedan od navječih zločinaca u povijesti.

U mirnodopsko doba pobio je 30 miliona ljudi, samo 1932. oko 7 miliona Ukrajinaca, a nitko ne zna koliko u koncentracionim logorima - gulazima, o kojima se čak i danas jako malo zna, pišu filmovi ili knjige

Zapravo se o ovome zna mnogo više nego što možeš da pretpostaviš. Stopa smrtnosti u gulazima, kolonijama i zatvorima nije bila tako velika kako se pretpostavlja. Najviša stopa smrtnosti u gulazima (od 1931-1952, izuzev 1948, ne postoje zvanični podaci za ovu godinu, ne znam zašto) bila je 1942, iznosila je 20.74%. Ne više od 250 000 na 1 200 000 zatvorenika. Najniža stopa je bila 1952, 0.8 ili 13 806 umrlih na 1 719 000 zatvorenih. 3-4% je neka srednja cifra, izuzev te 1942, te 1943, kada je 20.27% umrlo, odnosno 167 000 od 823 000 zatvorenika. 1933-a je takođe imala visoku stopu smrtnosti, oko 15-ak % (67 000 od 422 000). Sve ovo je daleko manje čak i od onog što sam ja pretpostavljao dok nisam pročitao. Ovo su statistike samo za gulage. Zatvori su imali otprilike duplo manju stopu smrtnosti. Tako je najveća stopa bila za vreme rata, 1942 i 1943 (kao u gulazima), iznosila je oko 10-11%, odnosno 20 000- 30 000 od 194 000 - 253 000. Kolonije gulaga su imale daleko manje umrlih u odnosu na zatvore. Postoje istoričari koji sumnjaju da su gulazi bili logori smrti ili da su tu ljudi masovno ubijani, premda je tačno da je tokom istorije u njima u pojedinim momentima dosta ljudi umrlo.

Ber kaže:

Zivio je potpuno suprotno od klasicnog diktatora, izuzetno skromno. uz svu moc koju je imao, spavao je u malom sobicku u Kremlju koji je imao samo jednostavan krevet i komodu.

Aha, kamo sreće da jest. Njegovi čuvari gotovo nikad nisu znali iz koje će sobe ujutro izaći. Staljin se plašio izdajica, atentata i slično. Svaku noć je menjao sobu, možda su to bile "skromne" sobice u Kremlju, ali svejedno ga je retko ko mogao naći u istoj sobi 2 noći zaredom. Pusti me takvih "skromnih" diktatora.

[Nomen Nescio]

Nosonja_ kaže:

Zanimljiva je i ta 1932- godina, dvije tragedije te iste godine obilježile su Hitlerov i Staljinov život. Staljinova druga supruga izvršila je samoubojstvo, svakakve gluposti se pišu da je Staljin bio hladan i da ga nije bilo briga, Staljin je bio šokiran, na pogrebu se skroz slomio što je posve u suprotnosti s kultom snažne osobe koju je izgrađiva.

Te iste godine samoubojstvo je izvršila i Hitlerova rođakinja Geli Raubal, navodna njegova ljubavnica!!!

Geli se ubila ipak 1931, ne 1932.

Nosonja_ kaže:

Svi znamo za Staljingradsku bitku ali malo ljudi zna za bitku za Tsaritsyn...

To je ime tog istog grada koji je nosio do 1925-e godine. Bitka je bila nevjerovatno krvava i žestoka, započela je u 6. mjesecu 1919-e a završila je u 1. mjesecu sljedeće godine.

Nije baš tako kako si napisao. Poznato je da se Caricinska bitka vodila u tri etape. Prva bitka (ili odbrana Caricina, to je ispravniji naziv) bila 07.1918. Druga odbrana je bila septembra 1918 do februara 1919, a treća odbrana je bila u januaru i februaru 1919.

Nosonja_ kaže:

Grad je posve uništen a u tom ratnom paklu je sudjelavao i Staljin, prvo ako politički komesar ili nešto slično da bi zatim postao oficirom Crvene armije.

Da li, možda, znaš tačno vreme kada je Staljin postao oficirom Crvene Armije? Što se tiče Caricina, on je tu došao kao poslan od strane Saveta narodnih komesara SSSR-a da bi poboljšao situaciju u vezi sa ishranom, tj., budući da je po SSSR-u bio problem sa hranom u to vreme, on je poslat da poboljša izvoz hrane (uglavnom žitarice) u industrijskim centrima. Drugi je par cipela to što je on, čim je stigao u Caricin, preuzeo kompletnu vlast. Postao je i predsednik Vojnog saveta Severno-kavkaskog vojnog okruka koji je oformljen jula 1918.

Nosonja_ kaže:

Nema pouzdanih podataka o njegovom vojevanju, to što se može naći više liči na legendu. jedna je priča da je Staljin odbio izravnu zapovijed Moskve i tako omogućio pobjedu koja je dotukla kozake i bijelu armiju...

Tvrdnja da je Staljin odbio zapovijed meni je enkako nevjerovatna mada opet ne mogu ništa tvrditi

Mislim da ruski izvori govore o ovoj bici. Nisam ni ja siguran da je reč o odbijanju zapovesti.

Nosonja_ kaže:

u potpunosti se ne slažem

Kao što napisah pouzdanih podataka o bitci u biti nema vrlo je moguće da je Staljin malo" podebljao" svoju ulogu u bitci. Ja sam mišljenja da je Staljin jednostavno iskoristija povoljni trenutak, kako je mnogo zapovjednika Cvene armije izginulo on kao preživjeli je pokupio njihovu slavu, tj kitio se tuđim perjem...

Mislim da Staljin uopšte nije imao potrebu da se kiti ičijim perijem, i slično. Pa njega je Trocki optužio za dešavanja u Caricinu, čak je Trocki poslao telegram Lenjinu da ga o tome obavesti. Staljin je pozvan odmah u Moskvu, a na VIII sastanku ruske komunističke partije u Moskvi (mart 1919) Lenjin je javno iskritikovao Staljina.

Staljinova uloga u odbrani Caricina bila je ta što je zamenio verovatno ne baš sposobne oficire. Postavio je neke druge, a i njih kasnije optužio da sarađuju sa belogardejcima, neki su čak i ubijeni. Vorošilov je izgleda bio ključni oficir, dok je Staljinova uloga bila više politička, iako ruski istoričari kažu da je Staljin ispekao zanat čak i kao vojni zapovednik, iskustvo koje će mu kasnije dobro doći.

Nosonja_ kaže:

Tvrdnja o Staljinovoj ulozi u WW2 je posve deplasirana, poznato je da su sovjetski oficiri imali mnogo veću autonomiju i slobodu odlučivanja u usporedbi s njemačkim oficirima!!!!

Ali Staljin je ipak imao glavnu reč. Možda su oficiri na terenu mogli tu i tamo da naprave neki manevar bez da išta pitaju Staljina, ali u krupnim stvarima, Staljin je ipak imao poslednju reč. Ukoliko on ne bi pristao ili dozvolio - generali tu ništa nisu mogli. U par navrata su mu Žukov i ostali dali dobre savete, ali ih on nije poslušao.

Nosonja_ kaže:

Doduše ima jedna stvar u vezi oficira Crvene armije koja je uvelike kriva za strašan poraz 41-godine. Kad je osnovana Crvena armija Lenjin i Trocki su pozvali oficire carske armije da se pridruže Crvenoj armiji, odaziv je bio katastrofalan, preko 90% ako ne i 95% pridružilo se Bijeloj gardi i kozacima. Vodstvo partije je bilo šokirano, čak je bilo primjera da je i ono malo oficira počinilo izdaju, pa je Trocki imenavao političke komesare da nagledaju oficire.

Može neki izvor da su Lenjin i Trocki pozvali oficire, te da je odaziv bio tako mali? Našao sam podatak da je mnogo više carskih oficira prišla Crvenoj Armiji. Do negde sredine kolovoza 1920 iz carske armije (na poziv boljševika) je prišlo oko 48 000 oficira i 10 000 administratora (plus oko 214 000 dočasnika). Pogledaj ovo:

In the Soviet Union the shadow of the former Imperial Army lay heavily over the new revolutionary force. At the end of the civil war around one-third of Red Army officers were former specialists (voenspetsy) from the Tsarist officer corps; 83 per cent of all divisional and army corps commanders were former Tsarist soldiers.(The Dictators: Hitler's Germany, Stalin's Russia, 2005)

Takođe pogledaj ovo:

The disintegration of the old army and the mounting prospects of civil war and foreign intervention created a situation in which the newly established Soviet Republic had to set about the creation of its own armed forces. The RKKA, or Workers’ and Peasants’ Red Army which emerged during the Civil War, relied heavily upon Tsarist military specialist for combat leadership, staffing, and training. By the end of the Civil War, about one-third of all Red Army officers were "voenspetsy," and in the higher ranks the ratio was even greater. Thus, 82 percent of all infantry regiment commanders, 83 percend of all division and corps commanders, and 54 percend of all commanders of military districts were former Tsarist officers. (Transformation in Russian and Soviet military history: Proceedings of the Twelfth Military History Symposium, United States Air Force Academy, 1-3 October 1986

Inače, postoji nekoliko razloga zbog poraza 1941. Ovo je malo komplexna tema, jer zadire u samu vojnu doktrinu Sovjeta.

Nosonja_ kaže:

U međuratnom SSSR-u biti oficir je bilo nešto gotovo nečasno, kao nužo zlo. Sve to vuče porijeklo iz građanskog rata, takva ustrojena vojska koja je pobijedila bijelu gardu nije imala šanse u sukobu s armijom u kojoj su oficiri bili cjenjeniji, slobodniji, školovaniji i koji su već imali ratnog iskustva i još tome dodajmo tehnološku premoć, stvar je jasna.

Koliko sam ja čitao, u međuratnom SSSR-u je baš bilo cool biti oficir, jer i najobičniji seljak, ukoliko bi se pokazao sposobnim, mogao je postati oficirom.

Nosonja_ kaže:

Staljin je brzo uvidio bezilaznost situacije, imenuje na desetine novih generala, proglašava maršale(prije rata nisu imali maršale), daje mnogo veće slobode oficirima.

Ukupno je imenovano 41 maršala SSSR-a, a pre početka rata imenovano je čak njih 8. Vorošilov, Tukačevski, Yegorov, Budyonny i Blyukher su postali maršali 1935, dok su Semjon Timošenko, Kulik i Šapošnjikov to postali 1940. Za vreme rata je samo njih 9 postalo maršalima: Žukov, Vasilevski i Staljin (1943), Konev, Govorov, Rokosovski, Malinovski, Tolbuhin i Meretskov (1944), Lavrentije Berija (jul, 1945). Čin maršala je uveden 1935, ne za vreme rata.

Inače, i Hitler je leta 1940 imenovao 12 generala u feldmaršale.

[Eror Beara]

Momak 90 kaže:

Za bitku za Caricin je čuo svaki onaj koji se barem površno zanimao za lik i djelo Staljina. Što se tiče njegovog djelovanja u toj bitci tu se nije proslavio.

U čemu se Džugašvili proslavio tijekom građanskog rata u Rusiji?On je samo vještim spletkama i patološkim mentalnom podlogom dospio u blizinu rukovodstva,a zatim i u rukovodstvo boljševika..
U čemu je on zaslužan uopće?Pa nije on osoba koja se žrtvuje za druge,nego onaj koji čeka iz prikrajka?

[Nomen Nescio]

Nosonja_ kaže:

Staljin je brzo uvidio bezilaznost situacije, imenuje na desetine novih generala, proglašava maršale(prije rata nisu imali maršale), daje mnogo veće slobode oficirima.

Samo mala korekcija, iako sam već odgovorio na ovaj komentar iznad. Titula maršala (tačnije, general-feldmaršal) je postojala od 1700-te u ruskoj armiji (uvedena za vreme Petra Velikogl), ali je ona ukinuta sa dolaskom boljševika, 1917. Staljin ju je ponovo uveo 1935. Npr., Kutuzov je bio general-feldmaršal.

[Nosonja_]

Schlange86 kaže:

Najveću pogršku tokom pripreme/Rata na Istoku, tj. WW2 je napravio upravo Staljin, upravo u vrijeme vrijeme Čistki još tokom 1938. godine.
Crvena Armija je naime tokom tridesetih godina dvadesetog stoljeća, jako napredovala i po pitanju kvalitete i kvantitete.
U prvi red izbijaju mnogi časnici, koji i zagovaraju i shvaćaju moderne načine ratovanja, kao prijerice Mihail Nikolajevič Tuhačevski.
(Upravo je njegova organizacija oklopnih jednica Crvene Armije, podosta pridonjela Sovjetskoj pobjedi na Carskim Japanom, tokom 1939. godine, premda je Tuhačevski već bio mrtav. )
No jačanje vojske, odnosno Crvene Armije, značilo je i jačanje tzv. vojnog elitzma, čime bi (Kako je Staljin predpostavljao.), Komunistička Partija dobila suparnika u diobi vlasti - što se zapravo i dogodilo nakon Staljinove smrti, no ne u nekom većem obujmu. (Sličan primjer pronalzimo i nakon smrti Josipa Broza Tita.)

Može biti da je vidija i političke protivnike u armiji mada nisam posve siguran. Ekipa koja je eliminirana iz partije( neki i iz života) su sigurno za Staljina predstavljali političke protivnike. Oni su mu i zaista bili protivnici, tj željeli su smjeniti Staljina s vlasti pa tako Staljin nije bio paranoidni ludjak kako ga se često predstavlja. Drugi par je postola što se on odlućija održati na vlasti svim metodama pa i nemoralnim i nezakonitima...

Mnoge optužbe koje su prišivene oficirima meni su se činile suludima, tu kkao sam već pisa bilo je i smiješnih stvari a daleko najvažnije je bilo ništa ne priznati!!!!

Spominje se Tuhačevski, on je navodno smaknut jer je Staljin smtrao da je špijun a navodno je bubu u uho Staljinu stavio sam Gestapo? Mada ima nešto još tu, Staljin nije volio Poljake, Poljaci su za njega bili katolici i vjerovaja je da ne mogu biti dobri komunisti. Praktično svi Poljaci na položajima su nastradali, od generala, ministara, tužitelja i itd... Staljin je i osobno bio u lošim odnosima s Tuhačevskim, tu je riječ o nekim njihovim čavkama još iz gradjanskog rata....

[zami98]

Nosonja_ kaže:

Spominje se Tuhačevski, on je navodno smaknut jer je Staljin smtrao da je špijun a navodno je bubu u uho Staljinu stavio sam Gestapo? Mada ima nešto još tu, Staljin nije volio Poljake, Poljaci su za njega bili katolici i vjerovaja je da ne mogu biti dobri komunisti.

Nepovjerenje prema Poljacima bi moglo imati i čisto povijesne razloge. Poljaci su pred Varšavom zaustavili prodor Crvene armije prema zapadu 1920. i time uništili svaku nadu za širenjem revolucije, posebice prema Njemačkoj. U toj su bitci važne položaje imali i Tuhačevski i Staljin, koji su se nakon poraza počeli međusobno optuživati za debakl.

Inače, Tuhačevski nije bio Poljak. Bio je ruski aristokrat, što mu nikako nije koristilo u Sovjetskom Savezu.

[Nomen Nescio]

zami98 kaže:

Nepovjerenje prema Poljacima bi moglo imati i čisto povijesne razloge. Poljaci su pred Varšavom zaustavili prodor Crvene armije prema zapadu 1920. i time uništili svaku nadu za širenjem revolucije, posebice prema Njemačkoj. U toj su bitci važne položaje imali i Tuhačevski i Staljin, koji su se nakon poraza počeli međusobno optuživati za debakl.

Inače, Tuhačevski nije bio Poljak. Bio je ruski aristokrat, što mu nikako nije koristilo u Sovjetskom Savezu.

Njega Staljin nije mirisao zato što mu se ovaj u par navrata otvoreno suprotstavljao. Takođe se Tukačevski suprotstavljao i Vorošilovu, koji nije bio vojno kompetentan za razliku od Tukačevskog, koji je bio vojni expert. Jednom mu je čak to i javno rekao, po rečima Žukova.

Tukačevski je predlagao reorganizaciju vojske, npr., tražio je da se poveća broj divizija na 250 (ovo je bilo januara 1930), da se radi na razvoju aviona, artiljerije, tenkova, povećanje proizvodnje, ali Staljin to nije odobrio. Tukačevski je imao genijalne planove o reformi armije, smenama u njoj, itd., no, ipak je prevladala sujeta. Mislim da je Tukačevski bio pretnja Staljinu, ali...ovakvu verziju o njemu ćemo naći uglavnom nakon Staljina, u vreme Hruščove anti-staljinske politike.

Čini mi se da je potrebno da prođe malo vremena i otkriju se malo više ruski izvori o tome šta se, zapravo, dešavalo u vezi sa ovom čistkom u Crvenoj armiji. Gorko bi bilo prihvatiti (upravo i zbog naše anti-sovjetske ili anti-staljinske pozicije) teoriju po kojoj su postojale neke subverzivne delatnosti od strane pojedinih visokih oficira, no - o tome danas je preuranjeno govoriti.

To da su Švabe podmetnule Staljinu u vezi sa Tukačevskim mi je čak najnerealnija priča od svih.

[sunshinestar]

nNisu svi komunisti bili ateisti. Bar ne potpuni i ne sav životni vijek.
Nije uvijek svugdje ateizam i teizam tolko odvojen.
Primjerice patrijarh Grzijske pravoslavne crkve tvrdi ima izrazito pozitivan stav o Staljinu :

Catholicos-Patriarch of All Georgia Ilia II: He was of Georgian origin and he spoke fluent Georgian. He knew Georgian folk songs as well as chants. When he died, I was studying at the Seminary. We all gathered at the assembly hall and cried at his burial ceremony.

Our Chancellor, Father Konstantin Ruzhitsky, told us a lot about Stalin’s personality. He learned it from Patriarch Aleksy I (Simansky). Aleksy I, Patriarch of Moscow and all Russia, was an exceptional individual. He was a man of great culture and spirituality. He truly respected and loved Stalin.

One day, Stalin had a reception for Patriarch Alexy I, Patriarch Sergy, Metropolitan Nicholas (Yarushevich), and High Priest Nicholas Kolchitsky. So he asked them, ‘What is it that you need?,” and they replied that they were grateful that he gave permission to open churches. He responded, “No, that’s not enough. Go ahead and open Seminaries and clerical schools.’ He had studied at the Seminary too, so he knew the value of religious education.”

Stalin was an outstanding person. Such people are quite rare. He understood the worldwide significance of Russia.
RT: What did Stalin do for Georgia? Some people told me that he never took care of Georgia and that he should have done more for this country. However, I do know that some churches were opened in his time.

PI: He just treated all the Republics equally. He didn’t single out Georgia in any special way. In World War II, however, the largest share of victims was among Georgians. I think he was a believer, especially in the end.
http://rt.com/op-edge/patriarch-geor...ssia-ties-438/