Jugoslavija opća tema po tko zna koji put Voll II (ne otvarati nove YU teme)

[nasmijanonebo]

IscoAlarcon kaže:

Zanima me misljenja diskusanata, koji su pokazali zavidno znanje po pitanju Jugoslavije, sto titove, sto Karadjordjeviceve... Nesto je vec Michael pisao na tu temu

Kako bi se po vasem misljenju razvijala situacija u Jugoslaviji, da nije bilo puca, odnosno da je Jugoslavija nakon sporazuma Cvetkovic-Macek nakon potpisa i ostala u trojnom paktu...

I da je Jugoslavija (u kojoj bi izvjesno svoju banovinu dobili i Slovenci, uostalom postojala bi Dravska banovina koja je prakticki bila slovenska)kao takva usla u II svjetski rat...

Ustaski pokret bi ostao margialan, to je izvjesno...

Sto bi bilo sa četničkim pokretom u Srbiji u tom slucaju? Da li bi Srbijanci u Banovini Hrvatskoj iskoristili II svjetski rat za dizanje pobune?

Kako bi u takvom slucaju prosla komunisticka strana... Po mom misljenju kaos koji je nastupio nakon Simovicevog puča i Hitlerovog napada na Jugoslaviju, najviše je upravo išao na ruku komunistima...

Uglavnom da li bi ostanak Jugoslavije u trojnom paktu te 1941, doveo do toga da Jugoslavija iz II svjetskog rata izadje s nekoliko puta manje zrtava i razaranja nego sto je izasla (a koliko je meni poznato, mozda grijesim, Jugoslavija je nakon Njemacke, Sovjetskog Saveza i Poljske pretrpjela najvece zrtve po glavi stanovnika u Europi)?

Da li bi u takvom razvoju dogadjaja Muslimani, Crnogorci i Makedonci bili proglašeni zasebnim nacijama? Po mom misljenju sve tri nacije Tito je izmislio da bi uspostavio "kontrolni mehanizam" za Srbiju (1974 po tom pitanju je povecao autonomije Vojvodine i Kosova, odnosno autonomije su po mnogome izjedančene s republikama), u kojoj je vidio glavnu prijetnju federaciji ( i tu je bio u pravu)

Kakav bi tada bio odnos Hrvata i Srbijanaca u Hrvatskoj? Srbijnanci u Hrvatskoj su od 45-91 u mnogome bili privilegirani (to je bio Titov kontrolni mehanizam za Hrvate), po nekim tumacenjima u samoj Hrvatskoj su po republičkom Ustavu iz 1974 bili konstitutivni narod. Sve te stvari (uz rasne zakone iz NDH od 1941-1945, Jasenovac, pokrstavanja...) predstavljale uzroke početka rata u Hrvatskoj 1991.
Pretpostavljam da bi s obzirom na sve navedeno odnosi Hrvata i Srbijanaca u Banovini Hrvatskoj kroz svo navedne vrijeme, bili puno bolji nego sto su bili za vrijeme Titove Jugoslavije.

Putovnice (ili sada osobne karte)bi se pokazivale pored riječkog autobusnog kolodvora na Zabici, to je cinjenica...

Odnosno, u slučaju da je Jugoslavija ostala u trojnom paktu, da li bi se 1990, Srbija, Banovina Hrvatska i Slovenija razdružile po čehoslovačkom modelu...

Da li je Hitlerov napad na Jugoslaviju doveo a vlast marginalce Ustaše, pogodovao razvoju komuistickog pokreta, sto je u konacnici uzrokovalo ogromne zrtve u Jugoslaviji tijekom II svj rata, a 4 i pol desetljeca kasnije poradi nerijesenih politickih pitanja, doveo do niza novih ratova a podrucju nekadasnje Jugoslavije?

Ne bi bilo mira ni onda.
Procitaj knjigu "Ekonomska podloga hrvatskog pitanja" Rudolfa Bicanica. Puno ce ti tog razjasniti. A i novine od kraja 19.st do 1930-tih isto ukazuju da bi bilo velikog sranja i bez ww2.

[Michael Collins]

IscoAlarcon kaže:

Zanima me misljenja diskusanata, koji su pokazali zavidno znanje po pitanju Jugoslavije, sto titove, sto Karadjordjeviceve... Nesto je vec Michael pisao na tu temu

Kako bi se po vasem misljenju razvijala situacija u Jugoslaviji, da nije bilo puca, odnosno da je Jugoslavija nakon sporazuma Cvetkovic-Macek nakon potpisa i ostala u trojnom paktu...

Banovina Hrvatska je imala veću autonomiju nego SRH, i što je još važnije, vlastite oružane snage odane HSS-u.

Iako ne vjerujem da bi Kraljevina Jugoslavija uspijela ostati neutralna u WW2, niti da bi Crvena Armija se eto zausaila na njenim granicama, ali eto, uzmimo da bi.

Takva država bi sa sustavom Cvetković-Maček s vremenom postala stabilna, relativno demokratska i prilično uređena država.
Hrvati bi imali svoju autonomnu državu, Slovenci svoju, a Srbi svoju.
Naravno pod uvijetom da unitaristi i vojska ne izvrše puč, ali opet, Banovina bi imala sebi lojalne oružane snage koje bi uglavnom činili Hrvati vjerni HSS-u.

Srbi u Hrvatskoj bi se s vremenom ili priklonili HSS-u ili bi HSS izmislio svoju neku srpsku koalicijsku stranku koja bi ih pokrivala.

Kako bi se radilo o kapitalističkoj državi, vjerovatno bi se razvijala u najgorem slučaju ispred Portugala ili Grčke, te bi imala održivu i stabilnu ekonomiju, možda ne visok BDP, ali svakako održiva bi bila ekonomski.

Vjerovatno bi rano ušla u NATO, iako možda bi poput Austrije i Irske zadržala neutralnost, no dio EEK, EZ i kasnije EU bi postala kao i Španjolska/Portugal ili barem kad i Grčka.

Pitanje je da li bi se raspala, budući da bi, kao u Flandriji ili Škotskoj, Hrvatska i Slovenija imala jako visoku autonomiju i međunacionalni odnosi bez WW2 bi bili dobri.
Ali ako bi, raspad takve države bi vjerovatno bio formalnost, nešto kao razlaz Češke i Slovačke, dakle bez rata.

[vik071]

Alex34 kaže:

No, opet, pravo pitanje nije to, vec 'kako je do neprepoznavanja dovedena sustina prevare' ?
Kako su se stanovnici svih ovih prostora, bez obzira na navodnu nacionalnu pripadnost, tako lako odrekli svega onog za sto su radili godinama i uz zvuke lose muzike i glasne parole odlucili kako su im dojucerasnji susjedi u stvari vjekovni neprijatelji?

Kao da ih je netko pitao za misljenje... Nismo zivjeli u demokraciji pa da smo preko nekog referenduma mogli odluciti jesmo ili nismo za privatizaciju. Uostalom, svi koji su se obogatili su bili u sprezi sa vlastima odnosno komunisitickom partijom. Kad su izgubili vlast, iste osobe su samo promjenile plocu iz socijalisticke price u nacionalisticku te osnovale vlastite verzije KP.

[Imran]

Sretan Dan ustanka.

[Alex34]

Procitam svakakve gluposti, ovdje, usput, no samo bih zelio dodati....jeste li svjesni kako ce se relativno skoro sve bivse republike opet naci u istoj zajednici pod istim birokratskim okvirom?
Naravno, nikakav subjekt odlucivanja vise nece biti...
Desetljece vise, manje, nebitno....
No, itekako je bitno svima onima koji su ostavili kosti, imovinu i kojesta drugo, ili barem nekoliko desetljeca zivota, dok se bagra napljackala...
Koja li ce se onda objasnjenja servirati neukom narodu?

[Dragan]

Jugoslavija se (krvavo) raspala pre svega zato sto se dosta ljudi pali na nacionalizam.
Sto su politicari iskoristili da izvuku korist za sebe.
Uticaj stranih sila, ekonomija, politicko uredjenje... su bili samo vegeta za juhu.
Zasto su se Cesi i Slovaci mirno razisli ?

[IamBlackShip]

fgzcvijetic kaže:

S druge strane, puuuuno njih bi ostavilo kosti oko Staljingrada i po ruskim stepama. Hebiga, u savezništvu imaš i nekakve obveze.

Ne nužno, Bugarska je odbila ulazak u rat protiv Rusije i nije im falila dlaka s glave. Rumunjska i Mađarska su sudjelovale s ogromnim snagama jer su imali teritorijalne pretenzije. Iz Jugoslavije bi u ovom scenariju eventualno išli nabrijani dragovoljci.

Pravo je pitanje što bi se dogodilo poslije rata. Ne vidim situaciju u kojoj bi izbjegli sličan post-ratni scenarij kao u navedenim zemljama (sovjetska okupacija i lagano instaliranje komunista na vlast kroz puč i/ili namještene izbore). Naravno, stotine tisuća ljudi bi ostalo živo, za razliku od stvarnosti, pa ti sad misli koji je scenarij bolji.

[Hlebyn]

fgzcvijetic kaže:

...Vjerojatno bi i židovi bili pošteđeni (kao npr. u Madžarskoj do pada Horthya).
...

S druge strane, puuuuno njih bi ostavilo kosti oko Staljingrada i po ruskim stepama. Hebiga, u savezništvu imaš i nekakve obveze. I tako do '44. E, onda bi nas malo zbombali Saveznici a i Josif bi uskoro zakucao na vrata pa bi, vjerojatno, opet bi opet završili u komunizmu, ali ovaj put doista iza željezne zavjese. Možda bi nam opet Tito bio El hefe a možda Andrija Hebrang.

Ne bi nitko ostavio kosti oko Staljingrada i po ruskim stepama (osim nekakvih dobrovoljaca). A Židovi bi bili manje ugroženi nego u Mađarskoj pod Horthyem.

Naime, NITKO nije dobio od Hitlera takve povoljne uvjete kao Jugoslavija, zahvaljujući tome što su se Nijemci sjećali kako je Srbija bila tvrd orah u WW1, ali i iznimnoj diplomatskoj vještini regenta kneza Pavla. (Zato je Hitler tako i pobijesnio nakon Simovićevog puča, puča unatoč nevjerojatno povoljnim uvjetima.)

Jedina značajnija obaveza je bila propuštanje njemačkih vojnih transporta, što je radila na primjer i tobože neutralna Švedska.

[Hlebyn]

IscoAlarcon kaže:

...
Uglavnom da li bi ostanak Jugoslavije u trojnom paktu te 1941, doveo do toga da Jugoslavija iz II svjetskog rata izadje s nekoliko puta manje zrtava i razaranja nego sto je izasla (a koliko je meni poznato, mozda grijesim, Jugoslavija je nakon Njemacke, Sovjetskog Saveza i Poljske pretrpjela najvece zrtve po glavi stanovnika u Europi)?

Vjerojatno ne bi bilo nikakvih žrtava do 1944. da je knez Pavle ostao na vlasti.

Da li bi u takvom razvoju dogadjaja Muslimani, Crnogorci i Makedonci bili proglašeni zasebnim nacijama?

Ne.

Putovnice (ili sada osobne karte)bi se pokazivale pored riječkog autobusnog kolodvora na Zabici, to je cinjenica...

Ne bih rekao. Da je knez Pavle zadržao utjecaj, Jugoslavija bi prešla 1944. svim silama na stranu Saveznika još prije Rumunjske, jer bi to bio jedini način da Karađorđeviće ne zamijeni režim koji bi došao na sovjetskim tenkovima. Međutim, knez Pavle je bio previše vješt da to dobro ne naplati. Vjerujem da bi na račun Musolinijeve Talijanske "Socijalne republike" tražio staru A-U granicu na Soči ili etničku granicu Slovenaca. Na račun Rumunjske, koja se teško ogriješila o SSSR, pokušao bi granicu u Banatu pomaknuti do Temišvara.

[Wikiceha]

Ki bi, da bi?
Po tome bi uzeo i bivšu talijansku Albaniju (ili bi ju podijelio s Grcima, oni bi dobili sjeverni Epir), eventualno i ispravke granice u grčkoj (a možda i u bugarskoj) Makedoniji.
S Mađarima su bile sporne i mađarska Bačka i Baranja, a nekad čak i Prekodravlje...

[Michael Collins]

Hlebyn kaže:

Vjerojatno ne bi bilo nikakvih žrtava do 1944. da je knez Pavle ostao na vlasti.

Ne.


Ne bih rekao. Da je knez Pavle zadržao utjecaj, Jugoslavija bi prešla 1944. svim silama na stranu Saveznika još prije Rumunjske, jer bi to bio jedini način da Karađorđeviće ne zamijeni režim koji bi došao na sovjetskim tenkovima. Međutim, knez Pavle je bio previše vješt da to dobro ne naplati. Vjerujem da bi na račun Musolinijeve Talijanske "Socijalne republike" tražio staru A-U granicu na Soči ili etničku granicu Slovenaca. Na račun Rumunjske, koja se teško ogriješila o SSSR, pokušao bi granicu u Banatu pomaknuti do Temišvara.

Pretjeruješ.

Ja se slažem da bi do 1944. u zemlji bio mir, ali ni Pavle ni bilo koji vođa niti diplomat ne bi nagovorio Crvenu Armiju da se zastavi na granicama Jugoslavije.

[Hlebyn]

Michael Collins kaže:

Pretjeruješ.

Ja se slažem da bi do 1944. u zemlji bio mir, ali ni Pavle ni bilo koji vođa niti diplomat ne bi nagovorio Crvenu Armiju da se zastavi na granicama Jugoslavije.

Ne bi Pavle nagovarao Crvenu armiju.

Pavle bi Britancima ponudio da se Jugoslavija sa svim svojim efektivama, koje nisu bile male ni 1941 a do 1944 se sigurno ne bi smanjile, dakle da se Jugoslavija svom silom i ozbiljno angažira na strani Saveznika. 1944. su Saveznici još uvijek trebali svu pomoć koju bi mogli dobiti, pa bi se za realan, jak angažman Jugoslavije sigurno dogovorili da poredak mora ostati isti, dakle da Karađorđevići zadrže vlast.

Takvom dogovoru bi pogodovala poznata Churchillova ideja o Balkanu/Istočnom Jadranu kao mekom trbuhu okupirane Europe, koja bi zaista dobila realnu podlogu tim hipotetskim prelaskom Jugoslavije na stranu Saveznika.

Realna opasnost bi naravno bila da se Yu-vojska i 1944. pokaže, unatoč veličini, tako slabom kako se u realnoj povijesti pokazala 1941. Ali sumnjam da bi došlo do takvog debakla, jer ni njemačka vojska nije bila ista '41. i '44. Jedino bi moglo ispasti da uspjesi budu razočaravajuće mali, pa bi to moglo dovesti u pitanje širenje granica.

@Wikiceha, Albanija naravno ne bi pretrpila nikakve teritorijalne gubitke bez obzira na Yu pretenzije, jer je Albanija spadala u zemlje-žrtve fašizma. Bila je prva europska Musolinijeva žrtva. Ali zapažena hipotetska antifašistička uloga Jugoslavije 1944. sigurno bi otvorila mogućnost širenja granica na račun Italije, a možda i Rumunjske.

[Wikiceha]

Onda bi dobila "projugoslavensku" vladu, kao što je imala do 1948...

[Fliper99]

Dragan kaže:

Jugoslavija se (krvavo) raspala pre svega zato sto se dosta ljudi pali na nacionalizam.
Sto su politicari iskoristili da izvuku korist za sebe.
Uticaj stranih sila, ekonomija, politicko uredjenje... su bili samo vegeta za juhu.
Zasto su se Cesi i Slovaci mirno razisli ?

Neki su vidjeli priliku da ugrabe malo teritorija. Duplo su veći, žrtva je nenaoružana zemlja, peta kolona duboko u terotoriju... Tko ne bi došao u napast... Svi parametri za pobjedu su bili tu.

U biti sa pozicije srpskog vodstva razumijem da su se pohasili. Htjeli su zaokružiti srpski prostor.

[Revenger20]

KJ nije mogla nikako ostati neutralna. Mogla je ući jedino u Trojni pakt. Kad tad bi Njemačka tražila prolaz trupa preko KJ. Puč bi došao možda godinu dana kasnije, poslije Staljingrada ili tamo poslije pada Italije.

Netko treba zaustaviti Italiju. Ako bi im Njemačka rekla dosta, onda ok. Možda bi sami nešto pokušali.

Poslije rata ima više opcija:

1. opstanak kraljevske vlade i granice koje su i bile (možda Zadar i Rijeka se vrate KJ, ali Istra teško)
2. imamo prosovjetsku diktaturu i to sa istim ljudima

1. Iako nema ustaša i NDH, Srbi bi i dalje sprječavali na sve moguće načine spriječiti izlazak banovine van (iako sam duboko uvjeren da bi ona poslije rata bila ukinuta). Velikosrpska ideja potječe iz 19. stoljeća dok još nitko nije niti čuo za pravaše, a kamoli kakve ustaše. Živjeli bi u svojevrsnoj reinkarnaciji Dušanovog carstva i nastavkom otvorene srpske monarhističke politike. Marshallovi fondovi bi išli za Srbiju i Sloveniju, HSS bi bio u potpunosti marginaliziran. Možda bi imali tri banovine bez ikakvih zakonskih mogućnosti samostalnosti, na nivou španjolskih pokrajina. Tako bi trajalo do negdje kraja 60-tih kada bi val prosvjeda paralizirao zemlju, te kada bi se situacija iz Grčke prelila u Jugoslaviju i imali bi vojnu huntu na vlasti koja bi smijenila kralja Petra. To bi trajalo kao i u povijesti do 90-tih kada bi ili izbio rat ili bi došlo do kompletne promjene situacije u državi.

Ne bi bilo ustaša, ali bi i dalje bio kult kralja ujedinitelja, PSR, Srbije kao Pijemonta i Hrvata kao pohrvaćenih Srba. I opet bi bilo masovnih iseljavanja Hrvata, pogotovo u srpskim banovinama.

Znači KJ bi poslije rata bila kombinacija Španjolske i Grčke.

2. U drugom slučaju bi bila sovjetska prčija sa i dalje sličnim sistemom. Srbi bi sve držali, bila bi federalizacija po sovjetskom modelu. Bili bi zadnja rupčaga Europe koja bi se opet raspala 90-tih.

[Revenger20]

Michael Collins kaže:

Banovina Hrvatska je imala veću autonomiju nego SRH, i što je još važnije, vlastite oružane snage odane HSS-u.

Iako ne vjerujem da bi Kraljevina Jugoslavija uspijela ostati neutralna u WW2, niti da bi Crvena Armija se eto zausaila na njenim granicama, ali eto, uzmimo da bi.

Takva država bi sa sustavom Cvetković-Maček s vremenom postala stabilna, relativno demokratska i prilično uređena država.
Hrvati bi imali svoju autonomnu državu, Slovenci svoju, a Srbi svoju.
Naravno pod uvijetom da unitaristi i vojska ne izvrše puč, ali opet, Banovina bi imala sebi lojalne oružane snage koje bi uglavnom činili Hrvati vjerni HSS-u.

Srbi u Hrvatskoj bi se s vremenom ili priklonili HSS-u ili bi HSS izmislio svoju neku srpsku koalicijsku stranku koja bi ih pokrivala.

Kako bi se radilo o kapitalističkoj državi, vjerovatno bi se razvijala u najgorem slučaju ispred Portugala ili Grčke, te bi imala održivu i stabilnu ekonomiju, možda ne visok BDP, ali svakako održiva bi bila ekonomski.

Vjerovatno bi rano ušla u NATO, iako možda bi poput Austrije i Irske zadržala neutralnost, no dio EEK, EZ i kasnije EU bi postala kao i Španjolska/Portugal ili barem kad i Grčka.

Pitanje je da li bi se raspala, budući da bi, kao u Flandriji ili Škotskoj, Hrvatska i Slovenija imala jako visoku autonomiju i međunacionalni odnosi bez WW2 bi bili dobri.
Ali ako bi, raspad takve države bi vjerovatno bio formalnost, nešto kao razlaz Češke i Slovačke, dakle bez rata.

Michael, reci molim te da ne vjeruješ u ovo što si napisao.

Međuetnički odnosi bi bili jednako loši.

Pavlu je isticao mandat krajem 1941. Petar bi postao kralj. Nakon rata bi se banovina ukinula jer bi vojska, SPC i Srpski klub radili neviđeni pritisak na kralja. HSS bi poslije rata bio razoružan.

Država bi bila poljoprivredna pričija koja bi se tek morala razviti.
Ne postoji NIKAKVA mogućnost da bi srpska vlast dala mirno rješenje hrvatskog pitanja.

Ne da ne bi ušla u NATO, već bi Sovjeti radili pritisak da bude neutralna. U EU ne bi ulazila.

To bi bio kaos od države sa stalnim političkim i etničkim napetostima, masom neriješenih pitanja, siromašna država bez ikakve socijalne pravde, sirovinska baza gdje bi bogatila aristokracija. Pogledaj na što je ličila ta država.

Muslimani, Albanci, Makedonci bi radili konstantne pritiske da se riješe njihovi statusi. Nastavljalo bi se iseljavanje Albanaca za Tursku.

Ta država bi se nasilno održavala do kraja Hladnog rata, vojnim diktaturama kao u Grčkoj, na kraju bi se raspala kao i u stvarnosti. Nisam siguran da ne bi uspjela komunistička revolucija čak i bez NDH.

Nadalje, bilo kakav mir Slovenaca, Srba i Hrvata podrazumijeva i pitanje granice sa Italijom. Ako bi ostala ista, nema kompromisa nikakvog. U tom smislu niti Slovenci ne bi bili srbofili kakvi su danas, a muslimani bez svoje samoupravne banovine bi bili politički bliži Zagrebu. Nisam siguran da niti Crnogorci žele biti samo Zetska banovina.

Iskreno mislim da bi došlo do građanskog rata kao u Grčkoj i to u isto vrijeme i da bi KJ nestala do 50-tih.

[The Instruktor]

Socrates_ kaže:

Je li zaista Jugoslavija bila u tolikim dugovima koliko se prica da je jednostvavno moralo nesto onako veliko da se desi pa da se skrene paznja sa otplacivanja i da li je ekonomska situacija u tom trnutku bila tako losa da dovede do krize koju smo prezivjeli?
Je li ta nacionalna netolerancija konacno isplivala na povrsinu i stimulisala nagli pocetak rata jer se taj nacionalizam koji je vrio godinama nije mogao vise ugasiti?

Pitanje raspada Jugoslavije je rezultat njenih unutarnjih neucinkovitosti. Zatiranja kritickog misljenja pa i inovacija, umjetnickih sloboda i dubokih drustvenih nepravdi, ogranicavanja ljudskih sloboda i onemogucavanje ozbiljnog istrazivackog rada, https://www.forum.hr/showpost.php?p=64844447&postcount=5

Ona bi po meni opstala da nije bila prozeta tim nepravdama i tom nepostenju.

Tu je i na kraju nastojanje velikosrpske strane (Milosevic) da obuhvati cim veci teritorij na kojemu su Srbi, kao i potraga Slovenije i Hrvatske za putevima slobode naseg naroda i naroda Slovenaca.

[Wikiceha]

Revenger20 kaže:

KJ nije mogla nikako ostati neutralna. Mogla je ući jedino u Trojni pakt. Kad tad bi Njemačka tražila prolaz trupa preko KJ. Puč bi došao možda godinu dana kasnije, poslije Staljingrada ili tamo poslije pada Italije.
Netko treba zaustaviti Italiju. Ako bi im Njemačka rekla dosta, onda ok. Možda bi sami nešto pokušali.
Poslije rata ima više opcija:
1. opstanak kraljevske vlade i granice koje su i bile (možda Zadar i Rijeka se vrate KJ, ali Istra teško)
2. imamo prosovjetsku diktaturu i to sa istim ljudima
1. Iako nema ustaša i NDH, Srbi bi i dalje sprječavali na sve moguće načine spriječiti izlazak banovine van (iako sam duboko uvjeren da bi ona poslije rata bila ukinuta). Velikosrpska ideja potječe iz 19. stoljeća dok još nitko nije niti čuo za pravaše, a kamoli kakve ustaše. Živjeli bi u svojevrsnoj reinkarnaciji Dušanovog carstva i nastavkom otvorene srpske monarhističke politike. Marshallovi fondovi bi išli za Srbiju i Sloveniju, HSS bi bio u potpunosti marginaliziran. Možda bi imali tri banovine bez ikakvih zakonskih mogućnosti samostalnosti, na nivou španjolskih pokrajina. Tako bi trajalo do negdje kraja 60-tih kada bi val prosvjeda paralizirao zemlju, te kada bi se situacija iz Grčke prelila u Jugoslaviju i imali bi vojnu huntu na vlasti koja bi smijenila kralja Petra. To bi trajalo kao i u povijesti do 90-tih kada bi ili izbio rat ili bi došlo do kompletne promjene situacije u državi.
Ne bi bilo ustaša, ali bi i dalje bio kult kralja ujedinitelja, PSR, Srbije kao Pijemonta i Hrvata kao pohrvaćenih Srba. I opet bi bilo masovnih iseljavanja Hrvata, pogotovo u srpskim banovinama.
Znači KJ bi poslije rata bila kombinacija Španjolske i Grčke.
2. U drugom slučaju bi bila sovjetska prčija sa i dalje sličnim sistemom. Srbi bi sve držali, bila bi federalizacija po sovjetskom modelu. Bili bi zadnja rupčaga Europe koja bi se opet raspala 90-tih.

Ne.
Pretpostavljam da bi dobili sve otoke (Cres, Lošinj, Lastovo), Zadar, Rijeku i središnju Istru;
http://imgur.com/a/COeCd
Dakle linija USa ili UKa.
Zapadna Istra bi vjerojatno ostala talijanska, no opet...
Pogledaj sudbinu južne Dobrudže.
Za 1. ne bi nikada dobio opet velikosrpsku jugoslaviju, pa makar i u "samo" jednoj banovini.
Pazi, HSS u sebi obuhvaća i većinu hrvatskih Srba, oni bosanski su druga priča. Vjerojatno bi se tu razmjenilo koje selo (npr. dobili bi Baranju, Ravno/Popovo, Jajce, Bihać..., možda i Boku).
U ostatku imaš manje od 60% pravoslavnih. Nije da su baš pretjerano homogeni.
A pravoslavni uključuju i Bugare i Makedonce, a i Crnogorce.
Prije si mislim da bi se okrenuli sebi samima.
Za 2. ne bi. Sovjeti nisu pretjerano voljeli Srbe. Postoji mogućnost da bi bili južna ČSFR, samo s 3 republike (Slovenci bi valjda glumili potkarpatske Ukrajince), a postoji i mogućnost izmjene granica (Bugarskoj Makedonija, Albaniji Kosovo, još jednom Srbi nisu baš pretjerano dragi Rusima).
Muslimana nemaš.
Crnogorci, li-la.
U tom slučaju bi ostali rupa kakvi smo bili do 48. iako bi granica bila drugačija.

[Velmoza]

Uzrok raspada Jugoslavije nije velikosrpska politika, nego odbijanje srpskih komunista da prihvate promene koje su se događale u Evropi, to je i razlog masovnih protesta u Beogradu. Milošević nije bio velikosrbin, nego običan ateistički, zadrti socijalista (da ne kažem komunsita) koji je želeo da postane novi Tito i da Jugoslaviju vrati u 50-te i ojača socijalizam. Međutim Srbi nisu više bili zainteresovni za takav sistem, ludilo nacionalizam zhvatilo je i Srbiju, a vratio se i monarhizam, Milošević da bi sačuvao vlast se prilagodio takvom stanju, pa se služio nacionalizmom u propagandne svrhe. Veliku ulogu ima i Tuđman kao zadrti nacionalista. Jedino su Slovenci tada bili većinski za demokratiju po uzoru na zapadnoevropske zemlje.

[twistdrum]

Velmoza kaže:

Uzrok raspada Jugoslavije nije velikosrpska politika, nego odbijanje srpskih komunista da prihvate promene koje su se događale u Evropi, to je i razlog masovnih protesta u Beogradu. Milošević nije bio velikosrbin, nego običan ateistički, zadrti socijalista (da ne kažem komunsita) koji je želeo da postane novi Tito i da Jugoslaviju vrati u 50-te i ojača socijalizam. Međutim Srbi nisu više bili zainteresovni za takav sistem, ludilo nacionalizam zhvatilo je i Srbiju, a vratio se i monarhizam, Milošević da bi sačuvao vlast se prilagodio takvom stanju, pa se služio nacionalizmom u propagandne svrhe. Veliku ulogu ima i Tuđman kao zadrti nacionalista. Jedino su Slovenci tada bili većinski za demokratiju po uzoru na zapadnoevropske zemlje.

Raspala se zbog pohlepe i ega i zato jer je svaka republika imala svog malog tita koji je htio biti veliki tito i ekipicu koja zanima novac - a nacionalizam je pokretačima sredstvo za podbosti narod/e.