Zatreskana sam u djevojku svog fuck buddyja!

[Vivian Volcano]

Pozor: naslov je clickbait, jer nisam mogla smisliti eklatantniji, koji bi iskočio iz mase sličnih tema, i stoga mi oprostite.

Ponovno sam se zaplela u paukovu mrežu: ušla sam u fuck buddy odnos.
Imam 39 godina, bila sam u samo jednoj ozbiljnoj vezi, od 17. do 19. godine, i samo dva puta ludo zaljubljena (u tog prvog, i u drugog oženjenog, 10 godina, kasnije, zbog kojeg sam se pokušala ubiti).

Imam BPD i shvatila sam, s vremenom, da u vezama potpuno poludim i razularim se, da postanem apsolutno nefunkcionalna, iracionalna, impulzivna i samodestruktivna. Ljubav je za mene minsko polje na kojem mi se ego rastroji i čudovište zapetljanih emocija od fokusirane žene usmjerene na karijeru napravi gvaljav splet očaja i proždiruće manične depresije.

U tridesetima sam imala samo dvije dvomjesečne avanture (u drugoj sam se ponovo malko zacopala preko ušiju, ali sam prebolila puno brže od prijašnja dva slučaja). I čitavo to desetljeće se jebuckam s frendom kojeg znam praktički od djetinjstva i s kojim poslovno surađujem – poput brata i sestre smo, poznajemo se do koske, ali nismo zaljubljeni. Prema njemu sam ambivalentna, i naše je karanje čista navika, pražnjenje, češanje pičke i kurca.

Nedavno sam upoznala jednog frajera koji ima petnaest godina mlađu djevojku i među nama je planula, ne baš nuklearka, ali požar-zvijerka koja vrlo fino i suptilno može razjebati moju svakodnevnu koncentraciju, no ne do točke rastrojstva i opsjednutosti. Po prvi put u životu osjećam se dovoljno snažno da izdržim odnos ispunjen jebačinom i bez obaveza, jer toliko sam toga prošla i srce mi je bilo slomljeno tako frekventno da su u meni ostale samo zadimljene ruševine – više se ništa ne može rasuti u paramparčad i na mjestu raskošne džungle ostalo je samo aridno groblje.

I tako smo se uzajamno dogovorili da budem, bit ću izravna, njegova kurva. I to me pali, jer sam u posljednje vrijeme, bližeći se četrdesetoj, horny, i puno razmišljam o tome da trebam maksimalno iskoristiti život. A budući da volim sex, plus nesposobna sam za održavanje veza, odlučila sam da bivanje ljubavnicom bude moja sudbina do kraja boravka u ovoj inkarnaciji. Jer zašto ne – sama gospodarim svojim tijelom, nagonima i žudnjama, samostalna sam, nezavisna i boli me kurac za reputaciju, ipak je 21. stoljeće. I ne, ne osjećam se kao doormat.

No desilo mi se nešto neočekivano – opsjećam da mi je moj fuck buddy drag (ali i da bih bezbolno mogla prekinuti sve spone ako bi s moje strane emocije počele divljati), ali sinoć sam ga vidjela s djevojkom (dogovorili smo se da ćemo se u javnosti pozdravljati i ponašati kao frendovi) i - sažalila sam se – nad NJOM. Ona je tako slatka, mila, krhka, lijepa, pametna, poput princeze, i osjećam groznu grižnju savjesti što joj – ne razjebavam vezu, jer on ju nema namjeru napustiti – već što sudjelujem u bludničenju s njezinim muškarcem, s osobom koja bi trebala biti apsolutno uz nju, i u koju bi ona trebala imati svo povjerenje vasione.

Osjetila sam duboko suosjećanje i žensku solidarnost i sada mi se odjednom ON gadi. Ne visceralno, ali počela sam ga smatrati gnjusom, iako mi se od njegovog pogleda u milisekundi i dalje navlaže gaće. Problem je taj što od tisuća muškaraca ne nalazim slobodnog, a iskustvo me naučilo da ama baš svi varaju i imaju paralelke, no ovo mi je prilika da se ševim bez obaveza i uživam u karnalnoj, sladostrasnoj dimenziji bivanja, i to je točno ono što mi sad treba. Bez obaveza, bez intimnosti, bez zbližavanja. Totalna dekadencija čula, elizejska poljana pohote.

Jedina kočnica je ta neizmjerna nježnost koju sam osjetila prema njoj, i taj napadaj grizodušja – jer očigledno je da je ona 1000 puta bolja osoba od mog kurajbera.

Any suggestions?