Suđeni jedno drugom ili ne?

[hauswife]

razlivena_tinta kaže:

Oduvijek me zanimao odgovor na jedno pitanje, zanimalo me postoji li zaista da su si dvije osobe suđene. I imala sam svakakvih ideja i svega, zapravo, ni sama ne znam vjerujem li u sudbinu ili ne. Prije sam tip osobe koja će reći da će nam biti onako kako si napravimo, ali neki događaji i ljudi su jednostavno tako neobjašnjivi... Radi li se tu o pukoj slučajnosti ili nam je određena osoba zaista suđena? Vjerujete li da su vam vaši životni suputnici suđeni ili imate neku drugu teoriju?

Svakako mislim da jesu suđene...ali isto tako nekom je suđeno da ostanu zajedno zauvijek...nekom je suđeno da se sretne i bude zajedno neko vrijeme...sve je to sudbina...Ne mislim da će uvijek biti onako kako sami napravimo jer nismo svemogući, ako možemo utjecati na svoje postupke, ne možemo na postupke drugog, tj. onog tko nam je suđen.

[zaigrana.foka]

hauswife kaže:

Svakako mislim da jesu suđene...ali isto tako nekom je suđeno da ostanu zajedno zauvijek...nekom je suđeno da se sretne i bude zajedno neko vrijeme...sve je to sudbina...Ne mislim da će uvijek biti onako kako sami napravimo jer nismo svemogući, ako možemo utjecati na svoje postupke, ne možemo na postupke drugog, tj. onog tko nam je suđen.

Kad vjeruješ u sudbinu:
1. da l se tu radi o tome da ne možeš izbjeći ono što ti je suđeno, jer će se to svakako dogoditi?
2.Npr. da je zapisano da ću ja tebi u ovom trenu odgovarati na poruku, ili se sudbina odnosi samo na velike događaje, a ovakvi sitni nisu zapisani nego postoji mogućnost da izabereš da li ćeš pisati na forumu ili čistiti kuhinju?

Mislim, jasno je da nismo svemogući i ne možemo uvijek utjecati na sve okolnosti (niti ih možemo sve sagledati), ali po mojem mišljenju baš se tu krije mogućnost tisuće alternativnih sudbina- jer kakva ti je sudbina npr. potencijalni muž ako ti veliš: "Da, on mi je sudbina.", a on: "Ma miči mi tu rospiju!"

Mislim da u zraku pluta toliko potencijala da bi bilo čudno da je sve samo linearno, kak meni djeluje koncept sudbine.

No, možda se ustvari slažemo u mišljenju, ali postoji razlika u terminologiji, imamo različite definicije pojmova sudbina/izbor u glavi....zato bih voljela da mi pobliže objasniš svoje viđenje pojma "sudbina" i pri tom imaš na umu da ja ne mislim da možemo sad nešt izabrati ko iz kataloga, pa da to i bude tak. To se (opet, po mom mišljenju) odigrava na suptilnijoj razini i naravno, ograničeno posljedicama prošlih izbora (te strahova, umišljaja...) kojih je bilo toliko (ne samo svijesnih) da ih se i ne sjećamo, ali mislim da je to povezano s prisutnošću svijesti u svakom trenutku kako bi se izbjegao stav da se stvari dešavaju mimo nas i da na njih ne možemo utjecati.

[Fem]

naspanana kaže:

Ali ovo može bit triki. Jer ako ti u životu ne ispadne sve kako si si zamislila i htjela onda ćeš imat samo sebe krivit. Jelte, ti si krojačica svog života, ako kroj ne odgovara ti glavna odgovorna, kriva... a ako se kriviš baš za sve u životu onda riskiraš biti nesretan većinu vremena.

Ovako imaš nešto što se zove sudbina. Ona skida odgovornost sa tebe i olakšava ti krizne situacije. Jebga, to se jednostavno moralo desit. Nisam ja kriva, to mi je jednostavno bilo suđeno. Nema osjećaja krivnje, nesposobnosti... život ide dalje.

pa u vecini stvari i budes sam kriv... naravno, ne govorim tu o bolestima i sl. stvarima jer tko ce sam sebe kriviti za to? dakle, treba samo povuci granicu i biti svjestan na koje stvari mozes utjecati, a na koje ne...

princevi iz bajke ne postoje, ljubav je trnovit put koji se sastoji od mnogo davanja... ja se necu zagrcnuti jabukom, a on ce me poljubiti i ja cu biti ok, morat ce me zviznuti po ledjima... kompromis, povjerenje, volja, prijateljstvo, nema to veze sa sudbinom... odnos moga decka i mene bi se mozda mogao interpretirati sudbinski
1. koja slucajnost da je bas sjeo od 10 buseva u taj
2. koja slucajnost da sam ja bas sjela otraga
3.koja slucajnost da je njegov frend uzeo broj moje frendice
4.koja slucajnost da je tcom stavio 1000 besplatnih poruka pa se meni dalo tipkati
5. koja slucajnost da se meni nije svidio jedan lik koji je imao sve karakteristike mog idealnog

i lalalalalala...

ali nikakve koristi od svega toga da u nasoj vezi nema dogovora i kompromisa, da se nismo usudili... ipak, sami odlucujemo, nekad nam se nesto nametne, ali sami na kraju odlucimo o tome...

[fantazy]

waitapu kaže:

Vjerujem da mi je više njih moglo biti suđeno, al ja sam odabrala baš ovog

mislim da mi ipak od ponuđenog izaberemo ono što nam odgovara
dakle sumnjam da je puno tu sudbine umješano, doduše da bi uopće sreo nekoga moraju se stvari poklopiti, ali mislim da je to ipak stvar našeg svijesnog ili posvijesnog izbora

[waitapu]

Oh, kako je tema krenula, mislila sam da nemam istomišljenika

Uglavnom, slažem se s onima koji su pisali da se sudbina uvijek pripisuje retrogradno. Tipa mogli smo se upoznati na x mjesta, x puta ranije, a nismo neg smo se spojili baš sada.

Primjer, postoje osobe koje su vam poznate, koje od nekud znate, to su osobe koje srećete relativno često ili su vam negdje zapele za oko, a ne znate odakle. Postoji jedan lik kojeg sam godinu dana stalno sretala, na izložbama, tramvaju, koncertima, čak i na moru... Nedavno smo se upoznali i skužili zašto smo si poznati (on se sjetio da su mu jedne moje cipele zapele za oko, meni njegova frizura)... Ničeg sudbinskog tu nije bilo, imamo sličan ukus i izlazimo na slična mjesta. Zagreb je veliko selo i svi se znaju.

Da smo se zaljubili, to bi bila sudbina? Jer kad pogledate, priča je poprilično romantična.

edit: upoznali smo se ove godine na skijanju u francuskoj. Bio mi je učitelj skijanja. Ako je sve bila sudbina, onda mi je sudbina sredila besplatnu školu carvinga.

[zaigrana.foka]

waitapu kaže:

Da smo se zaljubili, to bi bila sudbina? Jer kad pogledate, priča je poprilično romantična.

ja sam inače sklona stvaranju priča, a ako ih ne zapišem- bar si ih vrtim u glavi...i tak mogu velikom broju svojih prijatelja pripisati sudbinska značenja, ako hoću, izdramatizirati ih i oviti velom romantike...ako tak hoću.
A mogu i sama sebi te priče ispričati i kao da su ništ posebno...beznačajne epizode. I dobro da sam to osvijestila pa vidim da je sve onolko sudbinski kak si ja to prikažem.

[vlajina,hahaha]

naspanana kaže:

I ja sam neko vrijeme vjerovala u sudbinu... a onda sam se zapitala:

Zašto to jednostavno ne bi mogle biti čiste slučajnosti koje ja volim interpretirat kao sudbinu da bih dodala na romantičnosti, dramatičnosti i slično.

Uvijek se lomim oko onog primjera:

Čovjek ide na put. Sutra ujutro mu kreće avion.

Scenarij 1.
Probudio se na vrijeme. Ukrcao u avion. Avion pao. Tip poginuo. - familija se tješi: a eto, valjda je bilo suđeno da je baš morao u taj avion i da je baš taj avion pao. Sudbina.

Scenarij 2.
Čovjek zaspao. Nije stigao na avion. Dotični avion pao. - on i familija: ajme, vidiš ti koji je to prst sudbine baš namjestio da si ti zakasnio na taj avion, a sad si mogao biti mrtav. Čista sudbina.

Scenarij 3.
Čovjek zaspao. Nije stigao na avion. Utrpao se u bus. Avion sretno stigao, bus doživio nesreću. On poginuo. - familija: ajme koja sudbina da je zakasnio na avion i onda morao autobusom i onda poginuo.... stvarno čisti prst sudbine.

Scenarij 4.
Tip se probudio na vrijeme. Ukrcao u avion. Sretno stigao. - sve normalno, ovaj događaj nije sudbinski.

Scenarij 5.
Tip zaspao. Zakasnio na avion. Avion sretno stigao. - tip ispao neodgovoran jer se nije probudio na vrijeme i stigao na avio. - ovaj događaj nije sudbinski.

I tako dalje....
Imam osjećaj da volimo važne stvari u životu interpretirat suđenima tek nakon što te stvari ostave neki trag u nama i našem životu.

Recimo nikad nisam mislila da mi je prvi dečko još u srednjoj školi bio suđen. Jedva ga se sjećam, nije mi značio puno. A za onog sa kojim sam htjela bit do kraja života prvo sam mislila kako je on meni suđen, a onda kad me taj isti gadno povrijedio mislila sam si isto- ah, nije bilo suđeno.

slažen se u potpunost s tobo...potpisujen....

[RedRose5]

Francesca kaže:

pa evo ti moj primjer pa ti prosudi sama
Dragi i ja se "upoznamo" na Iskri... pričamo neko vrijeme, nađemo se na kavi, nema klika... ali nastavljamo se tipkat jer nam je sjeo razgovor, ali više u prijateljskom tonu...
on ode van zemlje na 3 mjeseca i ugasi profil. ima moj broj mobitela ali ja ga u međuvremenu promjenim jer sam promjenila posao.
ja imam njegov broj ali on promjeni mrežu pa promjeni i broj.
ja na iskri u međuvremenu ubijem stari nick i otvorim novi.
dakle mogućnost i vjerovatnost da se ponovno negdje kontaktiramo svedena je na nulu kaj ne?
i tu se umješa sudbina.
dođem ja na Iskru jedan dan i vidim na onim novim članovima njegov nick. i kliknem ga.
oni koji su bili na Iskri znaju da se ti nickovi tamo zadržavaju vrlo kratko vrijeme, dakle možda sat ili dva jer stalno dolaze novi članovi - bar je tako bilo u ono vrijeme.
dakle da nisam u tom kratkom periodu upalila komp i ulogirala se - nas dvoje se nikad više ne bismo sreli.
ali kliknula sam ga.
i sve ostalo je povijest

sudbina postoji - definitivno... i ne možemo izbjeći ono što nam je suđeno

[zaigrana.foka]

RedRose5 kaže:

sudbina postoji - definitivno... i ne možemo izbjeći ono što nam je suđeno

no, kak onda to ide- muž me ostavi, a ja velim: "To mi je suđeno, ja sam nesretnica, suđeno mi je da nema ljubavi u mojem životu?"
Ne znam, mene to potsjeća na filozofiju "nesretnik sam od rođenja...", znači neku pasivnost i cmizdrenje nad prokletom sudbinom itd...(ako se nešt loše desi), meksičke sapunice i slično.

Jako bi voljela da neko ko vjeruje u sudbinu to malo bolje proba objasniti, kak se to konkretno manifestira u životu...kad znaš da je nešt sudbinski itd

[soks]

vjerojatno sudbina ima svoje prste. npr. moj slučaj- ja sam izlazila s jednim dečkom, ali više prijateljski, a on je mene proglasio svojom budućom curom svim svojim frendovima. i jedan dan me pozvao na koncert, trebali smo se naći na jednom mjestu i tamo me čekao skupa s nekim svojim prijateljima, ali ja sam krivo čula i u to vrijeme ga čekala na drugom mjestu. uglavnom, dođem doma sva ljuta (u ono vrijeme nije bilo mobitela) a on me zove i veli: "pa zakaj nisi došla".... moš mislit koji je to bio razgovor. Uglavnom, riješimo mi nasporazum, nađemo se ponovo i odemo na taj koncert. Slijedeći dan, na proslavi jednog rođendana upoznam svog sadašnjeg supruga. Da stvar bude luđa, on je bio jedan od onih koji me čekao skupa s tim dečkom jučer (budući da ja nisam došla oni su otišli). No, da smo se tada upoznali, na tom tulumu vjerojatno ne bi ništa pokušao jer bi smatrao da sam cura od tog frenda.
Pa ti reci jel postoji sudbina ili ne postoji.

[Marica Carica]

pa evo da i ja dam primjer

doalzim iz ateisticke obitelji. ama bas nitko osim pok bake nije uopce postojao da mi servira ma i zrno vjere. vjerskim pitanjima se nikad prije nisam bavila, niti me ta tema ikad previse zaokupljala.

imala sam seriju losih dogadjaja u zivotu. bas ono moment kad mi se nakupilo i nisam mogla dalje.
cak se sjecam i dana i datuma kad me tuga poklopila.
osjecala sam se poprilicno nesretno.
a misli su isle u smislu: te imala sam djetinjstvo ovakvo i onakvo,
poslije nasla ljubav al nikako posao, nakon toga faks stima a privatni obiteljski zivot nikako, pa na kraju nasla dobar posao, popela se na ljestvici ali ljubav pukla.
cijeli zivot stalno nesto. A nikako na zelenu granu. Nikako naci neki balans, srecu. Uvijek je bilo nesto bitno a da kvari.

Taj, ja bih ga nazvala posebni dan, me uhvatila chama pregolema. Mozda bi se moglo i nazvat neka vrst ocaja, dno dna. I usred vrtloga misli i osjecaja sam jasno mogla razabrat sto je ono sto zelim: mjesto za zivjet, posao tj. sredstava dovoljno da mogu zivjet, a najvise od svega osobu koju volim i koja mene voli s kojom bi stvorila obitelj.

Tocno sam vidjela sliku koju zelim. No u tom trenutku slika se cinila nedostizna, kao da zelim bog zna sto, a ne jedan skroman, prosjecan, ljudski zivot.

Da skratim:
spletom situacija i dogadjaja sam u roku par mjeseci srela osobu svog zivota, u roku 2 godine udala se, odselila, postala podstanar, ponovno zaposlila, a u periodu od oko 3 god od istog "dana tuge" smo kupili kucu i vec imali djete

sve ono sto sam u svojoj muci pozeljela - se ostvarilo

meni je moj osobni zivot postao nesto na granici cuda.
nikakvo ukazanje ili nesto slicno, no moje privatno, osobno cudo.
impact kojeg ne mogu pretocit u rijeci. Kao ni osjecaje koji se pojave kad razmisljam o tome.
Kako je moguce da se iz takve tuge i boli, rodi takva ljepota?

Tko zna sta bi od mene ispalo da nisam izabrala odluke koje sam donijela,
a koje su u nastavku, promijenile tok dogadjaja do neslucenih granica.
Nema tu nicega bozanskog, u tom smislu.

No iz zahvalnosti i srece se spontano i sam od sebe, u meni rodio jedan potpuno drugi, nov i sjajan osjecaj, a to je - v j e r a .

[Marica Carica]

a da tek znate na koji smo se tek bizaran nacin ja i muz upoznali.........
......... i vi bi povjerovali u moje cudo

[Swarog]

heheh sudbina!
Meni su to sve slučajnosti koje se slože, ali hehe sudbina znači da ti je sve predodređeno u životu i da se ti ne možeš nikako od toga pobjeći hehe hmmm NE! sami si krojite kako će biti tako da tu pojam sudbine odma nestaje ....bla bla bla i tako dalje i tako bliže!

[srnica]

Marica Carica kaže:

a da tek znate na koji smo se tek bizaran nacin ja i muz upoznali.........
......... i vi bi povjerovali u moje cudo

ajde da saznamo... reci nam...

Marica Carica kaže:

pa evo da i ja dam primjer

doalzim iz ateisticke obitelji. ama bas nitko osim pok bake nije uopce postojao da mi servira ma i zrno vjere. vjerskim pitanjima se nikad prije nisam bavila, niti me ta tema ikad previse zaokupljala.

imala sam seriju losih dogadjaja u zivotu. bas ono moment kad mi se nakupilo i nisam mogla dalje.
cak se sjecam i dana i datuma kad me tuga poklopila.
osjecala sam se poprilicno nesretno.
a misli su isle u smislu: te imala sam djetinjstvo ovakvo i onakvo,
poslije nasla ljubav al nikako posao, nakon toga faks stima a privatni obiteljski zivot nikako, pa na kraju nasla dobar posao, popela se na ljestvici ali ljubav pukla.
cijeli zivot stalno nesto. A nikako na zelenu granu. Nikako naci neki balans, srecu. Uvijek je bilo nesto bitno a da kvari.

Taj, ja bih ga nazvala posebni dan, me uhvatila chama pregolema. Mozda bi se moglo i nazvat neka vrst ocaja, dno dna. I usred vrtloga misli i osjecaja sam jasno mogla razabrat sto je ono sto zelim: mjesto za zivjet, posao tj. sredstava dovoljno da mogu zivjet, a najvise od svega osobu koju volim i koja mene voli s kojom bi stvorila obitelj.

Tocno sam vidjela sliku koju zelim. No u tom trenutku slika se cinila nedostizna, kao da zelim bog zna sto, a ne jedan skroman, prosjecan, ljudski zivot.

Da skratim:
spletom situacija i dogadjaja sam u roku par mjeseci srela osobu svog zivota, u roku 2 godine udala se, odselila, postala podstanar, ponovno zaposlila, a u periodu od oko 3 god od istog "dana tuge" smo kupili kucu i vec imali djete

sve ono sto sam u svojoj muci pozeljela - se ostvarilo

meni je moj osobni zivot postao nesto na granici cuda.
nikakvo ukazanje ili nesto slicno, no moje privatno, osobno cudo.
impact kojeg ne mogu pretocit u rijeci. Kao ni osjecaje koji se pojave kad razmisljam o tome.
Kako je moguce da se iz takve tuge i boli, rodi takva ljepota?

Tko zna sta bi od mene ispalo da nisam izabrala odluke koje sam donijela,
a koje su u nastavku, promijenile tok dogadjaja do neslucenih granica.
Nema tu nicega bozanskog, u tom smislu.

No iz zahvalnosti i srece se spontano i sam od sebe, u meni rodio jedan potpuno drugi, nov i sjajan osjecaj, a to je - v j e r a .

Wow, koja priča.

Mislim da su neke stvari jednostavno preedodređene. Mislim da na neke stvari možemo utjecati, nikako si ne mogu zamisliti da smo mi samo pijuni kojima se igra sudbina.

[Morticia Addams]

Nemam pojma, teško mi je reći vjerujem li u ta sudbinska upoznavanja. Na kraju krajeva, svakog koga sam do sad upoznala moglo se lako dogoditi i da ga ne upoznam. Samo jedna sitnica, događaj ili moment i nikad se ne bi sreli.

Upravo zato i ne žalim za ničim u životu jer svaki uspon, pad, sreća, tuga i promašaj su me doveli upravo tu gdje sam danas. A tu sam neizmjerno sretna...

Sve te vodilo k meni, tvoje oči i usta,
tvoje ljubavi mrtve, moja loša iskustva...
Mi smo bili na početku istim vinom opijeni,
i kad si išla krivim putem, sve te vodilo k meni...

[bosonogi]

Jel to "suđeni" zapravo isto ko i "osuđeni", pitam se...

[Afrika paprika]

Morticia Addams kaže:

Nemam pojma, teško mi je reći vjerujem li u ta sudbinska upoznavanja. Na kraju krajeva, svakog koga sam do sad upoznala moglo se lako dogoditi i da ga ne upoznam. Samo jedna sitnica, događaj ili moment i nikad se ne bi sreli.

Upravo zato i ne žalim za ničim u životu jer svaki uspon, pad, sreća, tuga i promašaj su me doveli upravo tu gdje sam danas. A tu sam neizmjerno sretna...

Sve te vodilo k meni, tvoje oči i usta,
tvoje ljubavi mrtve, moja loša iskustva...
Mi smo bili na početku istim vinom opijeni,
i kad si išla krivim putem, sve te vodilo k meni...

ja se skroz slažem s ovim, barem u mom slučaju.
najmanje deset puta smo se mogli upoznat jer poznajemo barem 20 istih ljudi s kojima smo se družili i izlazili, ali nikad u isto vrijeme. komplicirana priča, ali da smo se drugačije i prije upoznali, nikad ništa ne bi bilo. ne vjerujem inače da nam sudbina servira kako će nam biti, ali točno svaki promašaj moj i njegov i svaki zajeb je vodio do tog da se točno tad upoznamo
kad sam ga prvi put vidjela, prijateljica mi ga je pokazala na ulici i rekla da je to neki njen poznanik i ja sam u tom trenutku osjetila upravo nevjerovatnu silu koja me vukla njemu nekoliko puta nakon toga smo se trebali nać u istom društvu, ali nismo. upoznali smo se par mjeseci nakon što sam ga prvi put vidjela i to je bilo to, nakon dva tjedna smo bili zajedno kasnije mi je reko da je i on osjetio istu onu centripetalnu silu kad je mene prvi put vidio
smiješno

[Marica Carica]

srnica kaže:

ajde da saznamo... reci nam...

on je "ludjak" prije par godina, nakon zavrsetka rata, odlucio provesti 40ak dana godisnjeg u Zagrebu. Kazem ludjak, jer takvim su ga prozvali roditelji kad je rekao da ima namjeru putovat na brdoviti balkan. ( u to vrijeme '98 nam strendjeri bas i nisu dolazili previse, mada nije objektivno vise bilo razloga).

onda se javio na internet na oglas za kratkorocno iznajmljivanje stanova od moje friendice. a ta ista friendica ima doduse taj oglas (netko joj ga napravio) al ne zna engleski ni beknut
pa je molila i davila da joj ja to rijesim (rezervaciju i dogovore), kao i da se pobrinem oko ugovora, pologa, te primopredaje stana/kljuceva/dokumenata, prijavu boravka i sl.. komplikacije.

prije no sto sam ga prvi put vidjela razmijenili smo nekoliko e-mailova te sam mu poslala plan puta
nasli smo se u jednom Mc D. u ZG ,
i odmah me strecnulo kad sam ga vidjela (amor!, amor! strelice!)
ja sam rijesila "poslovni" dio
nakon toga sam ga trebala odvest do stana.
Na izlasku iz McDonaldsa sam zapela na nesto na podu i pala, onako svojski (glava dole, dupe u zrak). Sjecam se jos da sam pomislila kako su, skupa samnom, "pale" i sve sanse da nesto "bude" - koja bruka .

Prije no sto smo se rastali pitao me jos da li bih mu htjela pokazat grad. JA sam mu rekla da nisam turisticki vodic, da radim i nemam vremena, ali da ako bas nikog ne uspije naci da mozda mogu pokusati. Nisam mu se usudila dati telefon i reci gdje zivim, pa sam mu rekla gdje radim i do kada otprilike traje radno vrijeme.

Od toga dana i 40 narednih cekao je svaki dan u 17:00 da izadjem s posla .
nekad sa, nekad bez cvijeca.
Vec me zajebavala cijela firma, a portiri su si bili s njim na How-do-you-do .
PA i kamen bi proplakao...

Nije se dao smesti. Nije odustao zbog svih mojih strahova i neckanja u vezi veze na daljinu. Nije odustao. Otisao je i dosao i ponovno i ponovno. I uvijek je napravio bas sve sto je obecao.

Ubrzo smo se zarucili...

The rest is history...

PS [I dan danas me zajebava da sam bukvalno pala na njega, misleci na onu epizodu pri izlaska iz McD]

Life is Good!

[bosonogi]

Interesantno mi je kako ova tema privlaci iskljucivo zene i ponekog muskarca kojem je dosadno Fora je sto mozete biti takve i zaigrati se oko takvih stvari koje nemozes dokazati. Al eto, cure i feelings sharing... Sto li vam stavljaju u te danasnje barbike !respekt!