Premalo seksa u braku - združeni topic

[grga1000]

Aegean kaže:

Bolna istina.
Nestane klik,ugusi ga svakodnevica.
Negdje sam znao procitati iz psihologije da je moguca"revitalizacija",ali to je rizicna pretpostavka.
Nestalo je toga i nema ga.
A ti,u naponu,ides na putovanja maste...
To jednostavno tako....

Nije mi jasno zašto živite zajedno, nema ljubavi nema tjelesnoga kontakta , pa zašto ste zajedno

[aljehin]

Navika, prevelika uvezanost (financije), jedna vrsta komfor zone, društvo (obitelj). Nada u možebitne promjene, koje naravno dolaze od duha svetog.

[Aegean]

grga1000 kaže:

Nije mi jasno zašto živite zajedno, nema ljubavi nema tjelesnoga kontakta , pa zašto ste zajedno

Ah,jedna od stvari je da suprotna strana to ne moze prihvatiti...Faza je socijalne ljubavi u kojoj postoji samo navika.

[siddharta]

Aegean kaže:

Nema sexa.Ne privlacimo se.
Drkam kad stignem.
Jbg.

Koliko ti je godina?

[plavi-safir]

Nama se vratio stari problem na tapetu..
Potaknut na neki nacin od mene kroz prizmu dogadjaja zbog kojih je moja prisutnost u virtuali nadoknadjivala nedostatarak njegove paznje,ljubavi,osjecaja..jutros je povukao pitanje,a ja jednostavno sam ostala mrtva hladna..
Nemam vise nacina,volje ni razloga da se borim da nam se sexualni zivot poboljsa..
Kada partner ocekuje ds sve rjesis i za sebe i njega..
Kad ne trudi se nimalo..
Kad samo tebe krivi..
I kad te i nakon silno puno godina uopce ne poznaje,pa o cemu da pricamo?
Trebao bi biti sretan sto nisam nikada prevarila..
Mada,od sinoc vise ni u to ne vjeruje..
A ja ga vise nemam snage razuvjeravat..
Znate ono kad se pomirite da se nikada necete naci na istoj valnoj duljini i prihvatite to,nastavite zivjeti,u drugim poljima sve stima,funkcionira,ali u ovome ne..
Brkam pojmove,tako mi dodje..
Njemu je sex samo potreba
A meni je dio ljubavi..
Nikada se nasa misljenja nece izjednaciti

[JOHABI]

plavi-safir kaže:

Nama se vratio stari problem na tapetu..
Potaknut na neki nacin od mene kroz prizmu dogadjaja zbog kojih je moja prisutnost u virtuali nadoknadjivala nedostatarak njegove paznje,ljubavi,osjecaja..jutros je povukao pitanje,a ja jednostavno sam ostala mrtva hladna..
Nemam vise nacina,volje ni razloga da se borim da nam se sexualni zivot poboljsa..
Kada partner ocekuje ds sve rjesis i za sebe i njega..
Kad ne trudi se nimalo..
Kad samo tebe krivi..
I kad te i nakon silno puno godina uopce ne poznaje,pa o cemu da pricamo?
Trebao bi biti sretan sto nisam nikada prevarila..
Mada,od sinoc vise ni u to ne vjeruje..
A ja ga vise nemam snage razuvjeravat..
Znate ono kad se pomirite da se nikada necete naci na istoj valnoj duljini i prihvatite to,nastavite zivjeti,u drugim poljima sve stima,funkcionira,ali u ovome ne..
Brkam pojmove,tako mi dodje..
Njemu je sex samo potreba
A meni je dio ljubavi..
Nikada se nasa misljenja nece izjednaciti

Da, baš je u tome najveći problem kod puno žena. Žele osjetiti da su voljene, da ih partner želi zbog njih samih a ne zbog zadovoljenja osobne potrebe, i obično se taj problem javlja u kasnijoj životnoj dobi dok do svijesti dopire da si život podredila jednom muškarcu, radiš kompromise zbog njega, često se odričeš nekih svojih potreba zbog njega, i sve se vrti oko njega - mada to može biti i subjektivna procjena, ali to je u krajnjem slučaju i nebitno - bitan je osjećaj koji je s time s vezi u ženi.
Ako nestane onih znakova koji ukazuju da su emocije još uvijek prisutne, a nestalo je davno mladenačke zaljubljenosti - zaljubljenost i ljubav su dva različita stanja duha - nestalo je tijelesnih proporcija koje su u mladim danima pokretale strast i požudu, normalan slijed i kod onih žena koje su se u mladosti zadovoljavale seksom iz strasti i požude je da ih se želi zbog njih samih. Uostalom, to je i normalno i jedini pravi razlog suživota dvoje partnera.
Pitanje je sada je li ljubavi nestalo ili je samo prikrita i partner je ne zna pokazati. Ali u oba slučaja to dovodi do problema - ja to zovem stolom prepunim hrane, a ti sjediš zavezana za stolicu metar od stola, gladna i gledaš u nju.

[plavi-safir]

JOHABI kaže:

Da, baš je u tome najveći problem kod puno žena. Žele osjetiti da su voljene, da ih partner želi zbog njih samih a ne zbog zadovoljenja osobne potrebe, i obično se taj problem javlja u kasnijoj životnoj dobi dok do svijesti dopire da si život podredila jednom muškarcu, radiš kompromise zbog njega, često se odričeš nekih svojih potreba zbog njega, i sve se vrti oko njega - mada to može biti i subjektivna procjena, ali to je u krajnjem slučaju i nebitno - bitan je osjećaj koji je s time s vezi u ženi.
Ako nestane onih znakova koji ukazuju da su emocije još uvijek prisutne, a nestalo je davno mladenačke zaljubljenosti - zaljubljenost i ljubav su dva različita stanja duha - nestalo je tijelesnih proporcija koje su u mladim danima pokretale strast i požudu, normalan slijed i kod onih žena koje su se u mladosti zadovoljavale seksom iz strasti i požude je da ih se želi zbog njih samih. Uostalom, to je i normalno i jedini pravi razlog suživota dvoje partnera.
Pitanje je sada je li ljubavi nestalo ili je samo prikrita i partner je ne zna pokazati. Ali u oba slučaja to dovodi do problema - ja to zovem stolom prepunim hrane, a ti sjediš zavezana za stolicu metar od stola, gladna i gledaš u nju.

Mi nismo prosli fazu zaljubljenosti..
Imali smo od samog pocetka nekako dosta realan ozbiljam odnos u kojem se osjetilo.od pocetka da nismo zaljubljeni..
Nije nam se dogodilo..
Mnogo je vremena trebalo da se zavoli..njemu,a i meni..
Nije bilo strasti..
Mi smo samo imali svidjanje,koje poslije je nilo prijateljstvo..pa veza i ljubav...
Dobro si ovo opisao..mi oboje sjedimo za stolom
gladni..
Previse smo toga toliko pregurali,napravili stotine kompromisa..
Imam osjecaj da ni on ni ja vise ne znamo sto uciniti..
Pitanje je koliko i imamo volje..

[avelina]

plavi-safir kaže:

Mi nismo prosli fazu zaljubljenosti..
Imali smo od samog pocetka nekako dosta realan ozbiljam odnos u kojem se osjetilo.od pocetka da nismo zaljubljeni..
Nije nam se dogodilo..
Mnogo je vremena trebalo da se zavoli..njemu,a i meni..
Nije bilo strasti..
Mi smo samo imali svidjanje,koje poslije je nilo prijateljstvo..pa veza i ljubav...
Dobro si ovo opisao..mi oboje sjedimo za stolom
gladni..
Previse smo toga toliko pregurali,napravili stotine kompromisa..
Imam osjecaj da ni on ni ja vise ne znamo sto uciniti..
Pitanje je koliko i imamo volje..

Zao mi je ovo procitati..
Oboje venete iz dana u dan...
Jeli se on pomirio s takvim zivotom? Mislim jeli njemu to dovoljno ili i on trazi neki izlaz?
Kako to da ste se odlucili na takvu vezu? Ne znam bi li se ja mogla zadovoljiti takvom vezom kroz duzi period...
Doduse, kad pogledam unazad, moj brak se i odrzao ovoliko dugo samo zato sto je seksa bilo puno i stalno...
Nije ni to ok. U redu je jer seks je vazan, ali nama je nazalost bio nositelj previse godina...
Sve treba biti u ravnotezi, inace nista od onog sto sretne veze predstavljaju...

[JOHABI]

A što je uopće sretna veza?

Sve je trud, ništa nije samo po sebi dato.
Pitanje je samo tko se trudi i koliko se tko trudi.
Što je trud?
Smiješak u prolazu.
Pusa u prolazu.
Slučajni (kao slučajni) dodir u prolazu.
Izvališ bedastoču na koju se oboje nasmije.
Zajednička kava u krevetu.
Ukršteni prsti ujutro nakon buđenja u krevetu.
Malo priče u krevetu.
Jutarnji seks.
Priča o bilo čemu nakon seksa u krevetu, a ne ustajanje i trčanje pod tuš ili bilo kamo.
Milijun beznačajnih sitnica koje zapravo nisu beznačajne, koje održavaju bliskost - i duhovnu i fizičku među partnerima.


Pitam se ponekada je li moj brak sretan.
Je.
Ima li ta sreća svoju cijenu?
Ima. Ima veliku i plačam je svaki dan. Ja više nego moj muž. Da je ne plačam već bismo odavno bili tamo gdje i tisuće drugih , sličnih plavom safiru, jer moj muž je zatvorena osoba - odrastao bez oca, naučen na skrivanje emocija - one jesu tu, servirane, ali često puta na pol koraka dalje nego ja mogu dohvatiti.
Umorim li se ponekad? Ma umorim, ali predahnem i idemo dalje. Najbitnije je ne zapustiti ono što je odnjegovano i dozvoliti da zaraste u korov.

[avelina]

JOHABI kaže:

A što je uopće sretna veza?

Sve je trud, ništa nije samo po sebi dato.
Pitanje je samo tko se trudi i koliko se tko trudi.
Što je trud?
Smiješak u prolazu.
Pusa u prolazu.
Slučajni (kao slučajni) dodir u prolazu.
Izvališ bedastoču na koju se oboje nasmije.
Zajednička kava u krevetu.
Ukršteni prsti ujutro nakon buđenja u krevetu.
Malo priče u krevetu.
Jutarnji seks.
Priča o bilo čemu nakon seksa u krevetu, a ne ustajanje i trčanje pod tuš ili bilo kamo.
Milijun beznačajnih sitnica koje zapravo nisu beznačajne, koje održavaju bliskost - i duhovnu i fizičku među partnerima.


Pitam se ponekada je li moj brak sretan.
Je.
Ima li ta sreća svoju cijenu?
Ima. Ima veliku i plačam je svaki dan. Ja više nego moj muž. Da je ne plačam već bismo odavno bili tamo gdje i tisuće drugih , sličnih plavom safiru, jer moj muž je zatvorena osoba - odrastao bez oca, naučen na skrivanje emocija - one jesu tu, servirane, ali često puta na pol koraka dalje nego ja mogu dohvatiti.
Umorim li se ponekad? Ma umorim, ali predahnem i idemo dalje. Najbitnije je ne zapustiti ono što je odnjegovano i dozvoliti da zaraste u korov.

Sto sam ja znala sto je trud, zivot, ljubav ili bilo sto kad sam upoznala svog muza?
Bila sam premlada i mislila da sve ide samo od sebe.
To sve sto si nabrojala, plus ogromna doza zaljubljenosti s moje strane, moje obozavanje njega godinama...sve je to bilo lijepo, pozeljno, ali maglilo je pogled na druge stvari.
One puno vaznije...
A kao sto kazes sve ima svoju cijenu...
Dok ne shvatis da preskupo placas svoje ruzicaste naocale....

[JOHABI]

Ma nisi se udala mlađa od mene.

To je to - trud treba biti obostrani.

Svaki brak ima uspona i padova, ja nikako ne mogu razumjeti i uzeti za ozbiljno parove koji vele da nikada nisu imali nekih bračnih problema.
Komunikacija ponekada zamire, iz raznih razloga.
Primjećujem da su u najvećim problemima brakovi u kojima su bračni partneri bili puno vremena razdvojeni - viđali se samo preko vikenda ili rijeđe dugo godina, ili cijeli radni vijek. Postali su otuđeni, neprilagodljivi, mladosti i zanosa je odavno nestalo, i pojavila se jedna velika praznina.

Šta konkretno tebe muči, u čemu se očituju vaši problemi?

[Racchella]

JOHABI kaže:

A što je uopće sretna veza?

Sve je trud, ništa nije samo po sebi dato.
Pitanje je samo tko se trudi i koliko se tko trudi.
Što je trud?
Smiješak u prolazu.
Pusa u prolazu.
Slučajni (kao slučajni) dodir u prolazu.
Izvališ bedastoču na koju se oboje nasmije.
Zajednička kava u krevetu.
Ukršteni prsti ujutro nakon buđenja u krevetu.
Malo priče u krevetu.
Jutarnji seks.
Priča o bilo čemu nakon seksa u krevetu, a ne ustajanje i trčanje pod tuš ili bilo kamo.
Milijun beznačajnih sitnica koje zapravo nisu beznačajne, koje održavaju bliskost - i duhovnu i fizičku među partnerima.


Pitam se ponekada je li moj brak sretan.
Je.
Ima li ta sreća svoju cijenu?
Ima. Ima veliku i plačam je svaki dan. Ja više nego moj muž. Da je ne plačam već bismo odavno bili tamo gdje i tisuće drugih , sličnih plavom safiru, jer moj muž je zatvorena osoba - odrastao bez oca, naučen na skrivanje emocija - one jesu tu, servirane, ali često puta na pol koraka dalje nego ja mogu dohvatiti.
Umorim li se ponekad? Ma umorim, ali predahnem i idemo dalje. Najbitnije je ne zapustiti ono što je odnjegovano i dozvoliti da zaraste u korov.

Ima li ta sreća svoju cijenu?
Ovo sam se pitala i ja-naročito,poslije većih svađa poslije kojih smo
hodali po kući kao dva zombija.Tada sam dala na znanje-svojoj finijoj polovici jer uvijek kaže da se sve "kulturno"može riješiti;da mi ne treba
to,da novu vezu mogu naći iza svakog ugla i početi iznova.
Ali,sa zrelošću sam shvatila da sam napravila previd-a to je da inzistiram na partnerskim odnosima,a da zaboravljam da je ne samo partner-nego-i osoba.
Osoba sa svojom prošlošću,iskustvima,karakterom,strahovima,zabrinu tošću,
sexualnim potrebama i sve ostalim što čini jednu osobu.
Tako da sam shvatila da sve te komponente trebam sagledati i njima se posvetiti,a ne se fokusirati samo na partnerske odnose.I to je dosta pomoglo.

[avelina]

JOHABI kaže:

Ma nisi se udala mlađa od mene.

To je to - trud treba biti obostrani.

Svaki brak ima uspona i padova, ja nikako ne mogu razumjeti i uzeti za ozbiljno parove koji vele da nikada nisu imali nekih bračnih problema.
Komunikacija ponekada zamire, iz raznih razloga.
Primjećujem da su u najvećim problemima brakovi u kojima su bračni partneri bili puno vremena razdvojeni - viđali se samo preko vikenda ili rijeđe dugo godina, ili cijeli radni vijek. Postali su otuđeni, neprilagodljivi, mladosti i zanosa je odavno nestalo, i pojavila se jedna velika praznina.

Šta konkretno tebe muči, u čemu se očituju vaši problemi?

S muzem sam od 18e. Problem sam bila ja, tj moja nedorasla percepcija zivota, braka, ljubavi, moja ruzicasta ocekivanja i potreba da sve bude slatko, zaljubljeno, odlicno.
Dok sam se utapala u obozavanju njega, tretiranju njega kao bozanstva, zivot je polako prolazio, on je sazrijevao sukladno svojim godinama, i naravno usput naucio islorostavati moju glupost, naivnost, zaljbljenost...
A ja sam se odjednom nasla na pragu 37e i shvatila da stvari previse ne stimaju i kao dasam se probudila iz sna i nasla se negdje u nepoznatom okruzenju.
Kada sam pocela postavljati neugodna pitanja poceli su isto takvi odgovori...
Pomalo, u kratko vrijeme, sazrela sam i ja i shvatila da cijelo vrijeme ja teglim, i da nosim i radim manje vise i za njega i za sebe i za klince i rezije i sve.
Inaravno pocele su borbe. Moje naglo otreznjavanje...
I sve je krenulo nizbrdo.
A onda sam prosle godine izjavila da idem, da odlazim.
I tada je pocelo njegovo otreznjenje.
Medutim, bilo je previse rana preko kojih ne zelim prelaziti.
Sada smo u meduprostoru mrtvila kad on radi sve da me zadrzi kraj sebe, a meni je svejedno. Pa mi nije svejedno. Pa mislim kako smo oboje bili mladi i sjetim svih nasmijavanja, ludosti, ljubavi, zaljubljenoati...
Pa onda opet padnem...
Jer ne zelim da me dira nipogleda jer sam ljuta na njega.
Jer znam da se ja ne mogu vratiti na ono od prije par godina.
Jer se mrzim kad ga mucim tom neizvjescu...
Jer mrzim njega sto mi je godinama radio stvari koje je radio i koje mu ne mogu oprostiti....
To je to uglavnom..

[JOHABI]

avelina t kaže:

S muzem sam od 18e. Problem sam bila ja, tj moja nedorasla percepcija zivota, braka, ljubavi, moja ruzicasta ocekivanja i potreba da sve bude slatko, zaljubljeno, odlicno.
Dok sam se utapala u obozavanju njega, tretiranju njega kao bozanstva, zivot je polako prolazio, on je sazrijevao sukladno svojim godinama, i naravno usput naucio islorostavati moju glupost, naivnost, zaljbljenost...
A ja sam se odjednom nasla na pragu 37e i shvatila da stvari previse ne stimaju i kao dasam se probudila iz sna i nasla se negdje u nepoznatom okruzenju.
Kada sam pocela postavljati neugodna pitanja poceli su isto takvi odgovori...
Pomalo, u kratko vrijeme, sazrela sam i ja i shvatila da cijelo vrijeme ja teglim, i da nosim i radim manje vise i za njega i za sebe i za klince i rezije i sve.
Inaravno pocele su borbe. Moje naglo otreznjavanje...
I sve je krenulo nizbrdo.
A onda sam prosle godine izjavila da idem, da odlazim.
I tada je pocelo njegovo otreznjenje.
Medutim, bilo je previse rana preko kojih ne zelim prelaziti.
Sada smo u meduprostoru mrtvila kad on radi sve da me zadrzi kraj sebe, a meni je svejedno. Pa mi nije svejedno. Pa mislim kako smo oboje bili mladi i sjetim svih nasmijavanja, ludosti, ljubavi, zaljubljenoati...
Pa onda opet padnem...
Jer ne zelim da me dira nipogleda jer sam ljuta na njega.
Jer znam da se ja ne mogu vratiti na ono od prije par godina.
Jer se mrzim kad ga mucim tom neizvjescu...
Jer mrzim njega sto mi je godinama radio stvari koje je radio i koje mu ne mogu oprostiti....
To je to uglavnom..

Kako sam se slatko nasmiješila sada. Imaš godina koliko ja bračnog staža. Ja sam se udala sa šesnaest - nepunih.
A šta da ti kažem - možda, u godinama si kada staneš pred ogledalo i vidiš da se nešto događa, a život prolazi, nezadovoljstva dobivaju baš zbog toga jaču težinu.
Stani, pusti nek odreagiraš, daj si vremena i ne okrivljuj se zbog toga kako se osjećaš. Proći će i iskristalizirati se ono bitno - način na koji krenuti dalje.
Vele ljudi da se svaki problem mora prespavati, izjutra sve drugačije izgleda. Tvoje "spavanje" će trajati puno duže, mjesecima, godinu......a onda onako kako srce bude reklo. Predpostavljam da si sada puna ljutnje, bijesa, osjećaja prevarenosti. Djelom si i sama kriva - dok nekoga uzdižeš na tron, on se nauči ponašati kao kralj.
A veliš, sjećaš se nasmijavanja, ludosti, gluposti koje ste radili dok ste bili mlađi........sjećaš.

[avelina]

JOHABI kaže:

Kako sam se slatko nasmiješila sada. Imaš godina koliko ja bračnog staža. Ja sam se udala sa šesnaest - nepunih.
A šta da ti kažem - možda, u godinama si kada staneš pred ogledalo i vidiš da se nešto događa, a život prolazi, nezadovoljstva dobivaju baš zbog toga jaču težinu.
Stani, pusti nek odreagiraš, daj si vremena i ne okrivljuj se zbog toga kako se osjećaš. Proći će i iskristalizirati se ono bitno - način na koji krenuti dalje.
Vele ljudi da se svaki problem mora prespavati, izjutra sve drugačije izgleda. Tvoje "spavanje" će trajati puno duže, mjesecima, godinu......a onda onako kako srce bude reklo. Predpostavljam da si sada puna ljutnje, bijesa, osjećaja prevarenosti. Djelom si i sama kriva - dok nekoga uzdižeš na tron, on se nauči ponašati kao kralj.
A veliš, sjećaš se nasmijavanja, ludosti, gluposti koje ste radili dok ste bili mlađi........sjećaš.

Sada imam 42.
Svaka cast na tvom bracnom stazu

Da, sjetim se svega i ne vjerujem sto se dogodilo meni i nama...
Nije u pitanju treca osoba, ali stvari su bile preteske i izmakle su kontroli, a ja sam sutjela nekoliko godina, najprije jer sam bila sokirana, zatim, jer sam u isto vrijeme zatvarala oci, vjerovala da ce se stvari promijeniti, jer sam godinama sutjela i bila dobra zenica i mislila sam da sanjam i da je sve neka zabuna.
I zbog toga sto je on izvrstan psihomanipulator i znao je krivnju svaliti na mene.
Dok nisam rekla dosta i prestala sutjeti...
Ali dio mojeg postovanja, divljenja i ljubavi prema njemu je umro.
Taj dio se nece vratiti.
Da, kriva sam, bas kao sto kazes, nisam se na vrijeme sjetila da uz kralja treba biti kraljica. Da sam i sebe tako tretirala, stvari bi danas sigurno izgledale puno drugacije....
Ili ih nebi niti bilo...

[JOHABI]

Samo polako, sve će sjesti na mjesto.
Ja se i danas znam nasmijati kada se sjetim svoga muža sa pedeset godina - jedne večeri dok mi je rekao da ga sputavam, da njemu život prolazi, da on želi živjeti. I odmah, u slijedećoj rečenici predložio - ja nek izlazim kamo hoću, a on će kamo on želi. Pazi malo, on je imao pedeset, ja četerdeset jednu. Inače sam uvijek fizički relativno dobro izgledala, ali te su godine bile one moje najbolje - vrijeme dok se za mnom okretalo i ono od dvadeset pet i ono od šezdest pet. I on meni veli - nek idem kuda želim.......da pukneš od smijeha. Tu smo večer imali tešku svađu - ja sam se spakirala - prvi i jedini puta - i rekla - e, toga se sjećam kao da je jučer bilo - ja tako neću. Ja sam udata žena, a ti si oženjen. I ne možeš raditi što želiš. Brak je obaveza, a ako želiš raditi ono što želiš, onda ne možeš biti u braku.
Prohujalo, nekoliko dana bilo zategnuto, prošlo.
Ma činjenica je da svi mi ponekada osjećamo nezadovoljstvo, imamo osjećaj da zavrijeđujemo više, a tako se isto osjećaju i naši partneri.
A najgore je vrijeme dok shvatimo da starimo. U četerdesetima dolazi do nagle promjene fizičkog izgleda, i tada se najčešće javljaju dileme, stavlja na vagu postignuto, shvaća prolaznost života. I počnu smetati nepravde, ili ono što tako doživljavamo.
Možda trebaš početi tražiti nešto novo u svome mužu. Početi ga gledati kao čovjeka koji ima nešto što do sada nisi vidjela u njemu.
Kažeš da se sada jako trudi oko tebe. Dakle, pruža ti status kraljice. To nešto vrijedi. Kada budeš spremna početi uživati u svojoj novoj ulozi, znala budeš da ide na bolje.

[avelina]

JOHABI kaže:

Samo polako, sve će sjesti na mjesto.
Ja se i danas znam nasmijati kada se sjetim svoga muža sa pedeset godina - jedne večeri dok mi je rekao da ga sputavam, da njemu život prolazi, da on želi živjeti. I odmah, u slijedećoj rečenici predložio - ja nek izlazim kamo hoću, a on će kamo on želi. Pazi malo, on je imao pedeset, ja četerdeset jednu. Inače sam uvijek fizički relativno dobro izgledala, ali te su godine bile one moje najbolje - vrijeme dok se za mnom okretalo i ono od dvadeset pet i ono od šezdest pet. I on meni veli - nek idem kuda želim.......da pukneš od smijeha. Tu smo večer imali tešku svađu - ja sam se spakirala - prvi i jedini puta - i rekla - e, toga se sjećam kao da je jučer bilo - ja tako neću. Ja sam udata žena, a ti si oženjen. I ne možeš raditi što želiš. Brak je obaveza, a ako želiš raditi ono što želiš, onda ne možeš biti u braku.
Prohujalo, nekoliko dana bilo zategnuto, prošlo.
Ma činjenica je da svi mi ponekada osjećamo nezadovoljstvo, imamo osjećaj da zavrijeđujemo više, a tako se isto osjećaju i naši partneri.
A najgore je vrijeme dok shvatimo da starimo. U četerdesetima dolazi do nagle promjene fizičkog izgleda, i tada se najčešće javljaju dileme, stavlja na vagu postignuto, shvaća prolaznost života. I počnu smetati nepravde, ili ono što tako doživljavamo.
Možda trebaš početi tražiti nešto novo u svome mužu. Početi ga gledati kao čovjeka koji ima nešto što do sada nisi vidjela u njemu.
Kažeš da se sada jako trudi oko tebe. Dakle, pruža ti status kraljice. To nešto vrijedi. Kada budeš spremna početi uživati u svojoj novoj ulozi, znala budeš da ide na bolje.

Hvala na lijepim zeljama
Ali ponekad je za to potrebno puno vise od truda o kojem si pisala

[radical change]

avelina t kaže:

Inaravno pocele su borbe. Moje naglo otreznjavanje...
I sve je krenulo nizbrdo.
A onda sam prosle godine izjavila da idem, da odlazim.
I tada je pocelo njegovo otreznjenje.
Medutim, bilo je previse rana preko kojih ne zelim prelaziti.
Sada smo u meduprostoru mrtvila kad on radi sve da me zadrzi kraj sebe, a meni je svejedno. Pa mi nije svejedno. Pa mislim kako smo oboje bili mladi i sjetim svih nasmijavanja, ludosti, ljubavi, zaljubljenoati...
Pa onda opet padnem...
Jer ne zelim da me dira nipogleda jer sam ljuta na njega.
Jer znam da se ja ne mogu vratiti na ono od prije par godina.
Jer se mrzim kad ga mucim tom neizvjescu...
Jer mrzim njega sto mi je godinama radio stvari koje je radio i koje mu ne mogu oprostiti....
To je to uglavnom..

Vrtiš se u krug kao pokvarena ploča, a on te pokušava izvući iz tog moda zato se i trudi, želi ženu kakva si bila nekad ali to nikad više nećeš biti. I osjećaš krivnju zbog toga, znaš da te ne može voljeti takvu kakva jesi, niti ti takva osvještena možeš voljeti njega zbog svega lošeg što si proživjela..
Možda je ljek u tome da napokon naučiš voljeti sebe, a istovremeno pokušaš oprostiti i prihvatiti njega...jer i on treba napraviti isto...
Inače ne vidim smisla, ako niste u stanju to napraviti bolje je da odmah odete...

[avelina]

radical change kaže:

Vrtiš se u krug kao pokvarena ploča, a on te pokušava izvući iz tog moda zato se i trudi, želi ženu kakva si bila nekad ali to nikad više nećeš biti. I osjećaš krivnju zbog toga, znaš da te ne može voljeti takvu kakva jesi, niti ti takva osvještena možeš voljeti njega zbog svega lošeg što si proživjela..
Možda je ljek u tome da napokon naučiš voljeti sebe, a istovremeno pokušaš oprostiti i prihvatiti njega...jer i on treba napraviti isto...
Inače ne vidim smisla, ako niste u stanju to napraviti bolje je da odmah odete...

Da bi shvatio, morala bi iznjeti neke detalje, koje ne mogu iznositi.
Ali reci cu ti samo da je iza mene previse analiza, previse medusobnih razgovora, isto toliko sansi...
Oboje se borimo da ovo uspije...
Ali nekako tesko ide...
Imao je sve u meni.
Nisam luda i nerealna, nisam ocekivala da imamo iste potrebe, istu kolicinu zaljubljenosti, napaljenosti i da vjecito bude odusevljen kad me vidi.
Ali nisam trazila puno.
Toliko je mogao pruziti i ja bih jos uvijek veselo skakutala oko njega. On to zna i to mu fali.
Ne prepoznaje ovu ozbiljnu zenu koja drzi razmake na svim razinama.
Ali...ako te netko obozava, kao sto sam ja njega, koliko moras biti bahat, glup, naivan ili ne znam kako se to zove da ides nekoga povrijediti na nacine koji jednostavno nisu prihvatljivi nigdje, ne meni, nisam ja nikakav pekmez ni princeza...ali ako se igras vatrom, bar budi oprezan...
A on je opekao nas oboje.
Na meni je sto sam odrastala sa zakasnjenjem...
Ali on je bio svjestan mene, moje neiskvarenosti i moje neuskladenosti sa svijetom.
Bila sam naivna i glupa, a on je mislio da imam i manjka razuma i pameti ocito....

[plavi-safir]

Avelina,ima nesto tuzno u tvojoj prici..
Kad tako napises da si bila naivna i zanesena..
Nisam to prosla s muzem rekoh da smo oboje bili i preozbiljni..
Nekad mi se cini ko dvoje staraca,samo ne dostaju stap i sijede..
Ne zalim ja sto je takav kakav je,zalim sto nisam ga nikad uspjela otvoriti ni potaknuti da se zaljubi,da sanjari..on je realna prizemljena Djevica a ja sam mastoviti sanjarski Vodenjak..
Dobro i stimamo
Ali ne cudi tvoj muz..zar da ima stav da si glupa,bez pameti?