Evolucija na malo drugačiji način

[wand_1]

Frogger kaže:

Nope. Ekipa koja danas posjeduje AI sustave ne kuži kako to radi jer su slučajno nabasali na tu tehnologiju umjesto da su je razvili iz teorije. I naravno onda imaju tako blesavu implementaciju da ne mogu ni vidjeti šta se tu događa pa ni upravljati time. Ali to što su oni neznalice ne znači da je svak neznalica, a pogotovo ne znači da se ne može bolje od toga.

Slažem se s ovim dijelom da današnji AI sustavi nisu razvijeni iz neke jasne jedinstvene teorije i da je to svojevrstan problem.

Međutim, ovo drugo gdje si ti optimist, ja baš i nisam toliko.

Razlog tome leži u komputacijskoj teoriji kompleksnosti. Najbitni problem današnje suvremene matematike, kompjuterske i sveukupne znanosti je P vs NP, tj da li je P = NP ili je P =! NP i zašto je to tako.

Implikacije za naše razumjevanje kompleksnih sustava (uključujući inteligenciju) su ključne, a izgleda da živimo u svijetu u kojem je P =! NP, što nam sugerira da vrlo vjerojatno postoje neke istine i zakonitosti koje zauvijek leže van našeg dometa, čak i ako koristimo AI.

Recimo, što ako postoji odgovor na neko vrlo važno pitanje za koje se ne može dobiti odgovor bez komputacije od TREE(999) koraka ili ako odgovor sadrži Acekermann (9) znamenki?

Drugim riječima, komputacijski svemir je nezamislivo veći od fizičkog svemira i tu se vrlo lako pogubiti.

Nadalje, iluzorno je očekivati da bi čovjek potencijalno mogao dugoročno kontrolirati jaku AI za neke svoje ciljeve.

Mi jednostavno trebamo prihvatiti gdje su otprilike naše granice ili redefinirati ono što ćemo biti u budućnosti.

[Frogger]

Pa možda ti ovakvo promišljanje udahne malo optimizma.
Poznat ti je trijumf AlphaGo-a nad svjetskim prvkom u Go-u. Za razliku ud Deep Blue-a koji je svojevremeno pobijedio Kasparova u šahu snagom komputacije. AlphaGo nije mogao pobijediti na taj način. Da ne kopam sad o kojim redovima veličine se radi, vjerujem da si ti u to upućen jednako kao i ja, pa ću samo reći da nije moguće današnjim (a ni sutrašnjim) računalima ikog pobijediti u Gou na taj način, jer je potrebna količina komputacije naprosto pregolema.
Šta iz ovog možemo zaključiti? Pa da AlphaGo, a jednako tako i prvak u Gou, pa čak i Kasparov (ovo bi čovjeku trebalo biti nekako očigledno) ne koriste složene komputacije da bi izabrali sljedeći potez. Koriste nešto drugo, svakako nešto jednostavnije. A ako je to tako, onda je strah od nekuženja prekompleksnih komputacija malkice kako bih rekao, offtopic.

No s drugim dijelom se slažem, moramo biti svjesni svojih mogućnosti i dugoročno ne možemo kontrolirati jaku AI jer će jednostavno postat prepametna za to.

[wand_1]

Frogger kaže:

Pa možda ti ovakvo promišljanje udahne malo optimizma.
Poznat ti je trijumf AlphaGo-a nad svjetskim prvkom u Go-u. Za razliku ud Deep Blue-a koji je svojevremeno pobijedio Kasparova u šahu snagom komputacije. AlphaGo nije mogao pobijediti na taj način. Da ne kopam sad o kojim redovima veličine se radi, vjerujem da si ti u to upućen jednako kao i ja, pa ću samo reći da nije moguće današnjim (a ni sutrašnjim) računalima ikog pobijediti u Gou na taj način, jer je potrebna količina komputacije naprosto pregolema.
Šta iz ovog možemo zaključiti? Pa da AlphaGo, a jednako tako i prvak u Gou, pa čak i Kasparov (ovo bi čovjeku trebalo biti nekako očigledno) ne koriste složene komputacije da bi izabrali sljedeći potez. Koriste nešto drugo, svakako nešto jednostavnije. A ako je to tako, onda je strah od nekuženja prekompleksnih komputacija malkice kako bih rekao, offtopic.

Pa evo kao netko tko igra i šah i Go mogu malo i o tome reći. S druge strane, kako nisam baš sjajan igrač, još su mi bolje poznate metode kako šahovski i Go programi funkcioniraju.

Točno je da se današnji šahovski programi koriste brute force pretragom i da to funkcionira sjajno, čak i savršeno kada je manje figura na ploči, tj kada je n=all. Konkretno, svaki novi ply (pola poteza u šahu) dubine u analizi programa nosi barem 100 Elo bodova. Usput rečeno, danas se igra finale svjetskog kompjuterskog prvenstva u šahu, a u finalu su Stockfish i Houdini, ne znam kako je završilo. Na moje iznenađenja Komodo je tek treći.

Da skratim, šahom dominira brute force i to jest komputacija, ali je daleko od optimalnog 'rješavanja' šaha. Naime, šah je P-SPACE kompleksna igra koja se de facto ne može riješiti kao što može npr tic-tac-toe, ali ipak vjerujemo da uz savršenu igru šah završava remijem. Ukupni broj mogućih partija u šahu je 10^123 (Shannonov broj) i niti brute force tu ne može ništa u smislu ispitivanja svih mogućih poteza.

To jest komputacija, ali sama igra nije time 'riješena', ona je samo optimalnija od načina kako ljudi igraju.

Kod Go-a se isto radi o komputaciji, samo ona nije tako brutalna, nego se bazira na deep reinforcement learningu i to posebnoj vrsti kakvu koristi Deep mind, a radi se o nenadziranom učenju iz sirovih pixela.

I Stockfish i AlphaGo koriste pretragu stabla kompleksnosti, samo na različite načine. I jedan i drugi su nezamislivo daleko od pronalaženja uvijek najbolje opcije u samom stablu kompleksnosti.

Točno je da je u Go-u stablo kompleksnosti nezamislivo veliko i daleko veće nego ono od šaha, ali vrlo je važno razumjeti da se u oba slučaja radi o pretrazi tog stabla i biranju poteza.

Mislim da je to bila druga partija AlphaGo protiv Lee Sedola kad je AlphaGo kao crni u 3o i nekom potezu udario kamen ravno na petu liniju. Lee Sedol je odmah izašao vani da se pribere, jer se kompjuter upravo posrao na 4000 godina ljudskog igranja i proučavanja Go-a. Po nama, ljudima, to je sulud potez koji ne vodi nigdje, u toj situaciji igraš na 3 ili 4 liniju ovisi što hoćeš. Ne znam kako da ti to dočaram, kao da u šahu otvaraš konjem na b3 umjesto da ideš na centar..

Čak niti ja u svojim partijama nikad nisam sreo čovjeka ispod 20 kyu ranga koji bi to odigrao. Lee Sedol je znao da je to ili neki veliki bug u softveru ili početak kraja. Bio je početak kraja, AlphaGo je nakraju pobijedio zbog tog poteza čiji se puni smisao vidio nekih 50 poteza kasnije.

Ove priče o kompjuterima i šahu i Go-u je priča koliko mi loše igramo te igre u usporedbi s kompjuterima, ali vrlo je važno istaknuti da niti kompjuteri te igre ne igraju savršeno, nego samo bolje od nas.

Stvar je u samoj kompleksnosti igara koje nijedan kompjuter ne može riješiti savršeno, jer bi mu trebali resursi veći od svemira i vrijeme daleko duže nego što svemir postoji.

Sad zamisli koliko su ostale stvari komplekne za komputaciju. Ovo su samo igre na ploči

[mravac8]

wand_1 kaže:

Osvajanje svemira je suluda stvar za biološku vrstu, takvo što je pogodno eventualno za tehnološku civilizaciju, barem za kratke i srednje pruge, a na duge - tipa galaktičke će se isplatiti slati samo - informacije.

Zanimljivo.

DNK je informacija. Zapisana je na biološkom materijalu koji je vrlo osjetljiv i teško bi preživio u svemiru.

Međutim, informaciju zapisanu na DNK možemo zapisati na drugi medij, poslati kroz svemir na neki planet i pobrinuti se da se informacija preseli na biološki materijal tog planeta.

Korak dalje - moguće je da je i život na zemlji tako nastao.

[mravac8]

wand_1 kaže:

A to si mislio. Evo i sam kažeš, takva pretpostavka nije realna, jer je jasno da na volju za što većim razmnožavanjem ne utječe proprocionalno ekonomski status, dakle, kao što kažeš da siromašni u prosjeku imaju daleko više djece nego bogati.

Tvoja pretpostavka bi bila daleko realističnija da su u pitanju bakterije ili jedan slučaj koji se u nanotehnologiji naziva gray goo scenarij - kada samoreplicirajući nanoroboti polude i u vrlo kratkom vremenu pojedu cijelu Zemlju (odnosno bar biomasu i dobar dio ekosustava) upravo zato jer se razmnožavaju geometrijsom progresijom.

Što je s tim razmožavanjem i čovjekom, odnosno zašto se čovjek ponaša tako neevolucijski kada je njegovo vlastito razmožavanje (dok kada je razmnožavanje materijalnog bogatstva u pitanju nema takvih ograničenja) u pitanju.

Možemo zaključiti da čovjek ima puno djece isključivo dok ne stekne moć nad vlastitom reprodukcijom. Odnosno puno djece imaju oni koji ne poznaju kontracepciju ili im je kontracepcija nedostupna. I danas je tako, broj stanovnika ne raste u bogatim državama gdje se prezervativi prodaju na svakom kiosku, već u siromašnima tamo gdje ljudi žive onako kako se živjelo prije 500 godina. Možemo zaključiti da, kada bi svi stanovnici planeta imali europski standard (znanje i dostupnost kontracepcije) broj stanovnika počeo bi opadati. Ok, u proračune treba ugraditi i to što stanovnici duže žive, ali to je nebitno za pitanje o neevolucijskom ponašanju. Ne pomažu tu ni religijske zapovjedi, pa će američka vjernička obitelj srednjeg sloja također imati dvoje djece kao i ateistička.

Dakle, čovjek se, za razliku od svih ostalih živih bića, ne želi razmnožavati. Obitelj, ako može birati, imati će jedno ili dvoje djece. Netko može reći da je i to puno, ali usporedimo li ponašanje čovjeka sa ponašanjem ostalih sisavaca, kitova, dupina, slonova, čimpanzi, mačaka ...... zečeva ...... vidjeti ćemo da sva ostala bića imaju onoliko djece koliko mogu imati.

Da se čovjek ponaša u skladu sa ostalim bićima, žena bi imala barem desetero ako ne i više djece.

To je biologija. Ako uzmemo u obzir sociologiju, odnosno ponašanje ljudi (također nastalo evolucijom) vidjeti ćemo da su ljudi društvena bića. Živimo u jatima, krdima ... koje zovemo narodima u milijunskim gradovima okruženi drugim ljudima. Logično bi bilo da smo okruženi i vlastitom djecom.

Zašto, onda, nismo?

[Grupa Queen]

mravac8 kaže:

Što je s tim razmožavanjem i čovjekom, odnosno zašto se čovjek ponaša tako neevolucijski kada je njegovo vlastito razmožavanje (dok kada je razmnožavanje materijalnog bogatstva u pitanju nema takvih ograničenja) u pitanju.

Možemo zaključiti da čovjek ima puno djece isključivo dok ne stekne moć nad vlastitom reprodukcijom. Odnosno puno djece imaju oni koji ne poznaju kontracepciju ili im je kontracepcija nedostupna. I danas je tako, broj stanovnika ne raste u bogatim državama gdje se prezervativi prodaju na svakom kiosku, već u siromašnima tamo gdje ljudi žive onako kako se živjelo prije 500 godina. Možemo zaključiti da, kada bi svi stanovnici planeta imali europski standard (znanje i dostupnost kontracepcije) broj stanovnika počeo bi opadati. Ok, u proračune treba ugraditi i to što stanovnici duže žive, ali to je nebitno za pitanje o neevolucijskom ponašanju. Ne pomažu tu ni religijske zapovjedi, pa će američka vjernička obitelj srednjeg sloja također imati dvoje djece kao i ateistička.

Dakle, čovjek se, za razliku od svih ostalih živih bića, ne želi razmnožavati. Obitelj, ako može birati, imati će jedno ili dvoje djece. Netko može reći da je i to puno, ali usporedimo li ponašanje čovjeka sa ponašanjem ostalih sisavaca, kitova, dupina, slonova, čimpanzi, mačaka ...... zečeva ...... vidjeti ćemo da sva ostala bića imaju onoliko djece koliko mogu imati.

Da se čovjek ponaša u skladu sa ostalim bićima, žena bi imala barem desetero ako ne i više djece.

To je biologija. Ako uzmemo u obzir sociologiju, odnosno ponašanje ljudi (također nastalo evolucijom) vidjeti ćemo da su ljudi društvena bića. Živimo u jatima, krdima ... koje zovemo narodima u milijunskim gradovima okruženi drugim ljudima. Logično bi bilo da smo okruženi i vlastitom djecom.

Zašto, onda, nismo?

Nismo zbog sebičnosti, kratkoročnog gledanja svoje vlastitog komfora. Djeca koštaju, vremenski i financijski. Lakše je bezbrižno trošiti samo na svoje gušte. Danas je takva društvena klima, ali to se u budućnosti opet može promijeniti. Kako je rekao jedan portugalski demograf: doživjeti starost sam, bez djece oko sebe - to je malo dosadno i žalosno, zar ne? A biološki i evolucijski je to čisto samoubojstvo.

Boldano je samo jedan razlog zašto u razvijenom svijetu ima manje djece. Kontracepcija je samo alat koji će koristiti oni koji zaista žele spriječiti trudnoće. To ipak jest jedan od razloga, ali je manje bitan razlog od onoga što si već napisao u ostatku teksta. Jednostavno ne žele djecu ili još gore - nisu sposobni za to. Postoje horde ljudi danas koji su dobro obrazovani, imaju novaca, imaju poslove, hobije, prijatelje, prešli su 30 godina, ali su nesposobni naći partnera. Ja sam okružen s hrpom takvih.

[Grupa Queen]

mravac8 kaže:

Zanimljivo.

DNK je informacija. Zapisana je na biološkom materijalu koji je vrlo osjetljiv i teško bi preživio u svemiru.

Međutim, informaciju zapisanu na DNK možemo zapisati na drugi medij, poslati kroz svemir na neki planet i pobrinuti se da se informacija preseli na biološki materijal tog planeta.

Korak dalje - moguće je da je i život na zemlji tako nastao.

Moguće, ali te teorije mi nikada nisu imale puno smisla. Zemlja je planet sa savršenim uvjetima za život i nastanak istoga. Zašto bi bila veća vjerojatnost da je život na zemlju došao iz nekog drugog kutka svemira? Samo se premješta na drugu lokaciju isto pitanje - kako je život nastao?

[mravac8]

Grupa Queen kaže:

Nismo zbog sebičnosti, kratkoročnog gledanja svoje vlastitog komfora. Djeca koštaju, vremenski i financijski. Lakše je bezbrižno trošiti samo na svoje gušte. Danas je takva društvena klima, ali to se u budućnosti opet može promijeniti. Kako je rekao jedan portugalski demograf: doživjeti starost sam, bez djece oko sebe - to je malo dosadno i žalosno, zar ne? A biološki i evolucijski je to čisto samoubojstvo.

Boldano je samo jedan razlog zašto u razvijenom svijetu ima manje djece. Kontracepcija je samo alat koji će koristiti oni koji zaista žele spriječiti trudnoće. To ipak jest jedan od razloga, ali je manje bitan razlog od onoga što si već napisao u ostatku teksta. Jednostavno ne žele djecu ili još gore - nisu sposobni za to. Postoje horde ljudi danas koji su dobro obrazovani, imaju novaca, imaju poslove, hobije, prijatelje, prešli su 30 godina, ali su nesposobni naći partnera. Ja sam okružen s hrpom takvih.

Na forumu smo Priodne znanosti - Evolucija na malo drugi način. Sve je to točno što si ti napisao, ali trebao bi postojati evolucijski mehanizam zašto je do toga došlo. A evoluciji je temeljni zakon, uz preživi, razmnoži se.

Nedavno sam čitala o Inka Indijancima i njihovoj kulturi prije dolaska Europljana. Uglavnom, budući da su obveznici plaćanja poreza bili oženjeni muškarci, ako se muškarac do 25 godine života nije sam oženio, oženili bi ga državni službenici. Država bi mu pronašla ženu. Našim precima bračne parove pronalazili su roditelji i roditelje se moralo slušati. Možemo reći da je društvo sililo ljude na ženidbu i život u braku (kršćanstvo zabranjuje rastave braka). Onog trenutka kada je prisile nestalo - ljudi su se prestali ženiti i počeli su se rastajati.

Mogli bi kazati da, ako čovjek živi po vlastitom slobodnom izboru, često živi sam, van bračne zajednice i sa malo djece ili bez vlastite djece.

To su činjenice, poznate činjenice.

Mene zanima evolucijski mehanizam, jer takvo ponašanje nije u skladu sa evolucijom onako kako je ja poznajem i razumijem.

[mravac8]

Grupa Queen kaže:

Moguće, ali te teorije mi nikada nisu imale puno smisla. Zemlja je planet sa savršenim uvjetima za život i nastanak istoga. Zašto bi bila veća vjerojatnost da je život na zemlju došao iz nekog drugog kutka svemira? Samo se premješta na drugu lokaciju isto pitanje - kako je život nastao?

Moja ambicija nije bila odgovoriti na pitanje kako je nastao život. To je teško pitanje i sumnjam da će se do odgovora doći za vrijeme mog života.

Činjenica je da su biološka tijela vrlo nježna i osjetljiva i da teško mogu preživjeti boravak ili put kroz svemirska prostranstva. Budući da su druga sunca i drugi planeti vrlo daleko smatra se da je nemoguće da se život seli sa jednog planeta na drugi.

Ali moguće je ako se sele samo informacije.

Dakle, taj moj post nije bio odgovor na pitanje: kako je nastao život, već na pitanje: može li se i kako život kretati po svemiru.

[Grupa Queen]

mravac8 kaže:

Na forumu smo Priodne znanosti - Evolucija na malo drugi način. Sve je to točno što si ti napisao, ali trebao bi postojati evolucijski mehanizam zašto je do toga došlo. A evoluciji je temeljni zakon, uz preživi, razmnoži se.

Nedavno sam čitala o Inka Indijancima i njihovoj kulturi prije dolaska Europljana. Uglavnom, budući da su obveznici plaćanja poreza bili oženjeni muškarci, ako se muškarac do 25 godine života nije sam oženio, oženili bi ga državni službenici. Država bi mu pronašla ženu. Našim precima bračne parove pronalazili su roditelji i roditelje se moralo slušati. Možemo reći da je društvo sililo ljude na ženidbu i život u braku (kršćanstvo zabranjuje rastave braka). Onog trenutka kada je prisile nestalo - ljudi su se prestali ženiti i počeli su se rastajati.

Mogli bi kazati da, ako čovjek živi po vlastitom slobodnom izboru, često živi sam, van bračne zajednice i sa malo djece ili bez vlastite djece.

To su činjenice, poznate činjenice.

Mene zanima evolucijski mehanizam, jer takvo ponašanje nije u skladu sa evolucijom onako kako je ja poznajem i razumijem.

Ja bih rekao da je to ponajviše društvena tema, nema zapravo uopće veze s biologijom. Možemo mi svašta sada tu pisati, imam i ja nekoliko teorija, ali možda će to neki ljudi u dalekoj budućnosti pametnije komentirati s tim vremenskim odmakom. Danas je izbor aktivnosti i životnih puteva veći. Ljudi provode vrijeme u karijerama, mijenjanju poslova, u putovanjima, u hobijima, u sportu, u glazbi, na internetu (u virtualnom svijetu). Zašto se više djece rađa u nerazvijenom svijetu? Ne primarno radi manjka kontracepcije, kondomi i pilule su ionako preskupi i umjetni načini kontracepcije, nisu ljudi glupi pa da ne znaju kako tijela funkcioniraju. Tko ne želi djecu ili želi malo njih može i u Čadu, Hrvatskoj ili Japanu. U Čadu ih se više rađa zato jer nemaju puno izbora, postoji vrlo malo načina kako se život može živjeti. Kada imaš malo novaca, imaš i manje izbora. S druge strane biološki su zapravo vrlo produktivni i bogati.

[wand_1]

mravac8 kaže:

Zanimljivo.

DNK je informacija. Zapisana je na biološkom materijalu koji je vrlo osjetljiv i teško bi preživio u svemiru.

Međutim, informaciju zapisanu na DNK možemo zapisati na drugi medij, poslati kroz svemir na neki planet

To možemo.

i pobrinuti se da se informacija preseli na biološki materijal tog planeta.

To je malo teže ako nema tko sintetizirati DNA tamo iz priloženih informacija.

Korak dalje - moguće je da je i život na zemlji tako nastao.

To nije baš tako vjerojatno, iako je lako moguće da je DNA/RNA došla iz Svemira manje više u komadu.

Konkretno, znamo da su Mars i Zemlja povezani sustavi izmjenom materijala.

mravac8 kaže:

Možemo zaključiti da čovjek ima puno djece isključivo dok ne stekne moć nad vlastitom reprodukcijom.

Može se tako reći.

To je biologija. Ako uzmemo u obzir sociologiju, odnosno ponašanje ljudi (također nastalo evolucijom) vidjeti ćemo da su ljudi društvena bića. Živimo u jatima, krdima ... koje zovemo narodima u milijunskim gradovima okruženi drugim ljudima. Logično bi bilo da smo okruženi i vlastitom djecom.

Zašto, onda, nismo?

Max Tegmark to naziva Life 2.0., a to je mogućnosti updatea vlastitog softvera zapisanog u DNA. Drugim riječima, nije čudno da ne robujemo slijepo evolucijskim principima, iako je jasno da su oni naš hard wire mehanizam. Prirodni prirast nam je, globalno, još uvijek pozitivan.

[wand_1]

Grupa Queen kaže:

Moguće, ali te teorije mi nikada nisu imale puno smisla. Zemlja je planet sa savršenim uvjetima za život i nastanak istoga. Zašto bi bila veća vjerojatnost da je život na zemlju došao iz nekog drugog kutka svemira? Samo se premješta na drugu lokaciju isto pitanje - kako je život nastao?

Panspermija je različita stvar od abiogeneze. Panspermija nema ambicije objasniti nastanak života, nego samo transfer samoreplicirajućih molekula koje su osnova života kakvog poznajemo.

mravac8 kaže:

Činjenica je da su biološka tijela vrlo nježna i osjetljiva i da teško mogu preživjeti boravak ili put kroz svemirska prostranstva. Budući da su druga sunca i drugi planeti vrlo daleko smatra se da je nemoguće da se život seli sa jednog planeta na drugi.

U principu moguće je očuvati neke samoreplicirajuće molekule ili čak i bakterije u latentnom stanju duboko u unutrašnjosti kometa ili na sličan način, ali to nije baš previše vjerojatno.

Ozbiljno se ispituje samo sustav Mars-Zemlja, odnosno ako kad nađemo na tragove (izumrlog) života na Marsu, lako ćemo saznati da li je panspermija moguća.

Ali moguće je ako se sele samo informacije.

Dakle, taj moj post nije bio odgovor na pitanje: kako je nastao život, već na pitanje: može li se i kako život kretati po svemiru.

Može se kretati na više načina, ali to nije previše zanimljivo niti vjerojatno.

Problem abiogeneze i odvojenih postanaka života daleko je zanimljiviji.

[hulijo đuturum]

mravac8 kaže:

Mene zanima evolucijski mehanizam, jer takvo ponašanje nije u skladu sa evolucijom onako kako je ja poznajem i razumijem.

I evolucija ocito ima svoje slijepe ulice. Izgleda da je visoka inteligencija koja vodi u izgradnju masovnih i visoko kompleksnih drustava takva slijepa ulica koja vodi do poremecaja koji ubijaju zelju za potomstvom. Zivot medju strancima u velikim gradovima ocito je okruzenje za koje covjek nije prilagodjen i rezultira raznolikim patologijama.

[mravac8]

wand_1 kaže:

To je malo teže ako nema tko sintetizirati DNA tamo iz priloženih informacija.

Pa pošalje se robot (sa ugrađenim uputstvima) koji će napraviti sintezu informacija sa lokalnim materijalom.

Taj problem rješiv je već danas.

[wand_1]

mravac8 kaže:

Pa pošalje se robot (sa ugrađenim uputstvima) koji će napraviti sintezu informacija sa lokalnim materijalom.

Taj problem rješiv je već danas.

Jest ako Craig Venter sjedi u robotu Dakle, nije baš još rješivo i još nemamo pogodan planet za to, jer da imamo lakše bi bilo poslati gotove mikroorganizme ako je habitat sličan. Nema potrebe komplicirati.

[mravac8]

wand_1 kaže:

Jest ako Craig Venter sjedi u robotu Dakle, nije baš još rješivo i još nemamo pogodan planet za to, jer da imamo lakše bi bilo poslati gotove mikroorganizme ako je habitat sličan. Nema potrebe komplicirati.

Wand, skoncentraraj se, ne šaljemo mikroorganizme već informacije, uputstvo.

Ako roboti mogu skupljati kamenje po Marsu, moći će i ugraditi informaciju u lokalni materijal.

[wand_1]

mravac8 kaže:

Wand, skoncentraraj se, ne šaljemo mikroorganizme već informacije, uputstvo.

Ako roboti mogu skupljati kamenje po Marsu, moći će i ugraditi informaciju u lokalni materijal.

Moći će, ali još uvijek ne mogu. To je izvedivo, ali vrlo nespretno i sa nejasnim ciljem. Nije problem sintetizirati DNA, nego što dalje s tim. Konkretno, pošalješ robota da sintetizira DNA na nekom planetu i što onda? Samoreplicirajuća molekula najlakši je dio u toj priči, ali to je daleko od sintetiziranja zive stanice.

[pronađena]

Ovdje se uglavnom priča o komputacijskog prednosti umjetne inteligencije nasupot čovjeku.
Ali, tu je i umjetnost, koju računalo nikako ne bi moglo svladati u kreativnom smislu. Napisati roman ili pjesmu, skladati ili naslikati remekdjelo...
Čak su i prevoditelji koma.
Evolucija nam govori da smo uzeli novorođenče od prije 100 000 godina, ono bi bilo u stanju naučiti sve što i sada učimo.
Dakle, čovjekove kognitivne sposobnosti su možda odonda tek neznatno napredovale, ali je kreativnost ta koja nas je vukla naprijed, čak i u znanosti.
Računala su još daleko od kreativnosti.

[wand_1]

pronađena kaže:

Ovdje se uglavnom priča o komputacijskog prednosti umjetne inteligencije nasupot čovjeku

Spomenuo sam samo to u kontekstu igara na ploči, konkretno, šaha i Go-a, iako ide i šire.

Htio sam govoriti o granicama znanja općenito, odnosno načinu na koji kompleksnost ograničava naše znanje u krajnjem epistemološkom smislu.

Ali, tu je i umjetnost, koju računalo nikako ne bi moglo svladati u kreativnom smislu. Napisati roman ili pjesmu, skladati ili naslikati remekdjelo...

Danas postoje jako dobri AI programi za skladanje glazbe koji nove skladbe rade pomoću deep learninga i ljudski stručnjaci ne mogu ih razlikovati od ljudski skladane glazbe. Da ne govorim o običnim ljudima. Taj muzički Turingov test nije tako težak. Možda između ostalog zato što ljudi umišljaju da mogu 'osjetiti' koja glazba je kompjuterski genereirana, a koja nije. Mene to baš i ne čudi, jer sam vidio ljude koji se tobože razumiju u npr. vino ili pivo, a bez etikete ne bi znali prepoznati koja je koja ni da ih nabije nogom u guzicu.

Danas se naveliko već koristi kompjuterski generirana glazba za popratnu glazbu za snimanje reklama, za soundtracke i sl.

Kod slikarstva bismo mogli izvesti vrlo slične stvari i nekome 'znalcu' prodati još ponekog 'Salvadora' sa pola milijarde dolara.

Čak su i prevoditelji koma.

Prevoditelji su zapravo vrlo dobri u usporedbi sa starijima, a jedina prava prepreka da postanu praktički savršeni je što za sada ne mogu proći Winograd test, koji spada među značajnije probleme u kompjuterskoj znanosti.

Kad budu mogli, bit će kao univerzalni prevoditelj iz Star Treka

Evolucija nam govori da smo uzeli novorođenče od prije 100 000 godina, ono bi bilo u stanju naučiti sve što i sada učimo.

Nisam siguran. Ja bi to smanjio za 50 000.

Dakle, čovjekove kognitivne sposobnosti su možda odonda tek neznatno napredovale, ali je kreativnost ta koja nas je vukla naprijed, čak i u znanosti.
Računala su još daleko od kreativnosti.

Nisu daleko, toliko su blizu da bi trebalo redefinirati kreativnost.

Zaboravljamo da mi ne znamo što se točno događa u mozgu čovjeka kreativca i u kojem je smislu to slično ili različito od načina na koji kompjuter rješava 'kreativne' probleme.

I mislim da ljudska dominacija proizlazi iz intersubjektivnosti, a ne pojedinačne kreativnosti.

[pronađena]

wand_1 kaže:

Danas postoje jako dobri AI programi za skladanje glazbe koji nove skladbe rade pomoću deep learninga i ljudski stručnjaci ne mogu ih razlikovati od ljudski skladane glazbe. Da ne govorim o običnim ljudima. Taj muzički Turingov test nije tako težak. Možda između ostalog zato što ljudi umišljaju da mogu 'osjetiti' koja glazba je kompjuterski genereirana, a koja nije. Mene to baš i ne čudi, jer sam vidio ljude koji se tobože razumiju u npr. vino ili pivo, a bez etikete ne bi znali prepoznati koja je koja ni da ih nabije nogom u guzicu.

Danas se naveliko već koristi kompjuterski generirana glazba za popratnu glazbu za snimanje reklama, za soundtracke i sl.

Deep lerning zapravo znači da smo u računalo uprogramirali puno glazbe i napravili algoritam po kojem računalo može, poput dj-a, miksati glazbu.
Ako se ne varam.

Kod slikarstva bismo mogli izvesti vrlo slične stvari i nekome 'znalcu' prodati još ponekog 'Salvadora' sa pola milijarde dolara.

Za Salvadora čisto sumnjam da bi ga neki znalac zamijenio s pravim. Ajde da si naveo nekog hiperrealista.

Prevoditelji su zapravo vrlo dobri u usporedbi sa starijima, a jedina prava prepreka da postanu praktički savršeni je što za sada ne mogu proći Winograd test, koji spada među značajnije probleme u kompjuterskoj znanosti.

Kad budu mogli, bit će kao univerzalni prevoditelj iz Star Treka

Čuj, jednostavno su loši i ne možeš to ne priznati.
I mislim da smo još jako daleko od toga da prevode književnost, pogotovo poeziju.

Nisu daleko, toliko su blizu da bi trebalo redefinirati kreativnost.

Znači, trebamo redefinirati kreativnost kako bi mogla obuhvatiti jadne sposobnosti umjetne inteligencije na tom polju?

Zaboravljamo da mi ne znamo što se točno događa u mozgu čovjeka kreativca i u kojem je smislu to slično ili različito od načina na koji kompjuter rješava 'kreativne' probleme.

Eto, ne znamo još baš puno ni o mozgu, a htjeli bismo načiniti kreativne robote.

I mislim da ljudska dominacija proizlazi iz intersubjektivnosti, a ne pojedinačne kreativnosti.

Uvijek je na prvom mjestu kreativna ideja pojedinca, a tek onda stupa na snagu intersubjektivnost.