ja trebam roditi sad na jesen... planirala sam upisivati faks-al je beba uletila malo neplanski.. pa sad jos rjesavam maturu i na godinu kada malecka bude godinu dana taman bi trebala upisati... malo me frka kak cu to sve izvesti, ali mislim si da ako to dovoljno zelim da ce se naci i nacina.
dobra stvar je ta da je mm svoj gazda pa ce se moci malo prilagodite meni, malecka ce ili u jaslice ili cu ju furati sa sobom u grad gdje cu studirati i tamo ju ostavljati kod svoje tete dok sam na predavanju.. nemam pojma kak ce to sve skupa biti, ali nadam se da cemo to uspjet izgurati. nekako.
ja trebam roditi sad na jesen... planirala sam upisivati faks-al je beba uletila malo neplanski.. pa sad jos rjesavam maturu i na godinu kada malecka bude godinu dana taman bi trebala upisati... malo me frka kak cu to sve izvesti, ali mislim si da ako to dovoljno zelim da ce se naci i nacina.
dobra stvar je ta da je mm svoj gazda pa ce se moci malo prilagodite meni, malecka ce ili u jaslice ili cu ju furati sa sobom u grad gdje cu studirati i tamo ju ostavljati kod svoje tete dok sam na predavanju.. nemam pojma kak ce to sve skupa biti, ali nadam se da cemo to uspjet izgurati. nekako.
Samo hrabrouspjet ćeš ali trebat će ti puno truda,volje i živaca!!!!
Evo ja još imam 2 ispita i gotova s prvom godinom-imam curku od 5 godina i dečkića od 15 mjeseci.Uz sve to još i radim.Ponekad mi je pun kufer svega ali svaki položen ispit me tjera naprijed.
Pozdrav, majke! Nije me dugo bilo, ne stignem. A s obzirom da sam na ovoj temi, znamo i zašto. Htjedoh reći kako pozdravljam vas i vašu volju, trud i činjenicu da niste odustale i da se trudite nešto postići u životu. I ja studiram. I teško jeeee. U ljetnom roku sam dala 9 ispita i rasturila prosjek (kako bih što manje platila). Bilo je strašno naporno, psihički. Redovni sam student što znači da sam tijekom akademske god odvojena od djeteta. I to je strašno. Psihosomatika proradila i to jako. Bilo je trenutaka kada sam si rekla, ok, to je kraj, ne mogu, neću. Onda opet zastala, razmislila i odlučila dalje. Ne znam, ne znam. Smatram da se ne treba predati a opet, svaki tjedan je bilo kolebanja i ideja o odustajanju. Ne znam što ću slijedeću akademsku. Nastaviti redovno ili se prebaciti na izvanredno. Možda glupo zvuči ali, moram uzeti u obzir i financije koje su prejadne. Miško ima 2 i pol godine i najradije bih ostala s njim. Kad dolazi nedjelja ili dan kad moram za Zg, ja nisam za život. S 4,5 tisuće moramo skombinirati režije i hranu u mjestu prebivališta, moj put i smještaj u Zg. Ako se prebacim ina izvanredno, umjesto puta i smještaja dolazi plaćanje godine pa ispadne isto ali ćemo automatski više trošiti u mjestu prebivališta ako ću biti kod kuće. (Kad nisam kod kuće, sin i muž budu kod roditelja, jednih ili drugih). Ne znam, ne znam!!! :/ Kako je kod vas? Vi ste manje više sve izvanredne? Kako vam je prošao ljetni rok?
__________________
"Budi iskren prema sebi kako ne bi bio lažan prema drugima". F.B.
Ja sam na faxu imale kolegice koje su imale bebe - divila sam im se. Sad se često toga sjetim, da nisam onda diplomirala (prije dvije godine i 17 dana )mislim da sad ne bi uspijela. Uopće ne znam kad i kako bi učila, ono jedva dočekam večer da idem u krevet. Tako da se divim majkama studenticama - morala sam to reći.
Lady Camomile - ja sam bila redovno ali su mi već pred kraj ostali samo ispiti za polaganje i bila sam doma s curkom, dolazila samo na ispite. Kad su bili ispitni rokovi mm i njegova mama su kroz dan bili s njom, ja sam je samo hranila, uspavljivala i malo bila s njom. čisto da ne umrem od tuge bez nje...njoj je bilo super i nije joj ništa falilo i tatu i baku obožava. Jesi li jako daleko od faksa? ako možeš svaki dan putovati, ja bih ti svakako preporučila da budeš redovna jer će okolnosti (studenti, profesori, obaveze svakodnevne) gurati naprijed, a ako si izvanredno ne ćeš biti baš u toku i ne ćeš inati takve poticaje. Ali govorim ti kako je meni bilo, ti najbolje znaš kako ćeš najbolje funkcionirati s obitelji.
A financije...znam, svima su nam prejadne, ja se tješim da ću, dugoročno gledano, sve kompenzirati kad se zaposlim kad bude magisterij gotov
Suncana_007 - ma nije tako. prilike te prisile da promjeniš ritam i to ti dođe kao obaveza: umjesto da navečer gledaš tv uzmeš knjigu, ili odlučiš da nećeš peglati mjesec dana i za to vrijeme se puno da napraviti. Kompromisi, puno razumijevanja prije svega od muža a onda i od sve rodbine koja je u blizini da pripomogne. Ja sam uvjerena da ne bih nikada završila faks da nisam dijete dobila. I to odgovorno tvrdim.
Svaka ti čast, a možda si u pravu , možda sad tako mislim pošto sam fax završila, al da nisam vjerojatno bi se sad još više trudila, ipak sam onda bila slobodna i bez obaveza pa sam ipak dvije godine kasnila
ja trebam roditi sad na jesen... planirala sam upisivati faks-al je beba uletila malo neplanski.. pa sad jos rjesavam maturu i na godinu kada malecka bude godinu dana taman bi trebala upisati... malo me frka kak cu to sve izvesti, ali mislim si da ako to dovoljno zelim da ce se naci i nacina.
dobra stvar je ta da je mm svoj gazda pa ce se moci malo prilagodite meni, malecka ce ili u jaslice ili cu ju furati sa sobom u grad gdje cu studirati i tamo ju ostavljati kod svoje tete dok sam na predavanju.. nemam pojma kak ce to sve skupa biti, ali nadam se da cemo to uspjet izgurati. nekako.
Upiši faks!!!! Pogotovo ako imaš podršku od muža koji ti može pričuvati dijete. Ja radim i studirala sam izvanredno, zatrudnila i na porodiljnom dala zadnju godinu i diplomirala. Sad sam opet na porodiljnom i upisati ću još jedan faks (specijalistički). Sad, uz dvoje djece će mi biti puno teže, pogotovo kad mi istekne porodiljni, ali se u obrazovanje definitivno treba ulagati i malo pomučiti. Ja sam na tom prvom porodiljnom, istina, jako malo spavala, ustajala sam u 4 ujutro i učila dok mi curka spava, dobro, mama mi je jako puno pomogla, ali MOŽE SE :-))
Fax upiši svakako - meni bi bilo žao da ga nisam završila. MM, a jedno vrijeme smo bili dečko i cura dok sam studirala uvijek mi je bio podrška, tako da ukoliko imaš podršku - to ti puno znači i upiši ga svakako.
Mislim da svakako uspjesnost studiranja uz dijete ovisi i o tome na kojem si faxu, jer nije isto naravno biti redovni i izvanredni student, a cak i ako si redovni nije isto, jer neki faxevi ukljucuju jaaako puno prakticne nastave, obaveznih vjezbi i seminara, dok drugi opet nemaju nesto previse obavezne nastave.
Ja sam na svu srecu kad sam rodila imala jos samo 5.godinu faxa, koja je naravno laksa od bilo koje prethodne, ali isto mi je bilo jaaako tesko i to rijesiti, a da sam primjerice rodila na 1.ili 2. godini mislim da bi se mogla pozdraviti sa svojim faxom s obzirom da sam tad bila na faxu po cijele dane i ucila non stop kad bi imala imalo slobodnog vremena.
A da, ovisi i kolika ti je pomoc sa strane, nije isto imati mamu/svekrvu u mirovini koja ce ti svaki dan dolaziti skuhati,pospremiti, paziti na dijete pa da ti mozes u miru obaviti sve za fax i ne imati nikoga.
Tako da, tko upisuje fax uz dijete treba jako dobro odvagnuti sta ce upisati ovisno o svim faktorima, a poslije se za ucenje uvijek nade vremena ako imas volje i upornosti, i naravno pomoci sa strane
sve je dobro dok se nekako gura, već ćemo se dokotrljat do kraja
ma koji god fax upisale
Quote:
Calliope kaže:
Sad sam malo kopala po temi, jer mi je negdje mutno u pamćenju ostalo da sam nešto pisala tu Našla sam, tamo negdje na 5. stranici, 2010. godine sam radila plan za pisanje doktorata.
Pa evo, doktorirala ja pred cca mjesec dana Nije da mi se nešto ekstra žurilo, očito je Imala sam još vremena, ali nisam imala više volje odugovlačiti s tim, pa sam sjela i ulovila se posla i konačno završila
uspjet ćeš ali trebat će ti puno truda,volje i živaca!!!!
Htjedoh reći kako pozdravljam vas i vašu volju, trud i činjenicu da niste odustale i da se trudite nešto postići u životu. I ja studiram. I teško jeeee. U ljetnom roku sam dala 9 ispita i rasturila prosjek (kako bih što manje platila). Bilo je strašno naporno, psihički. Redovni sam student što znači da sam tijekom akademske god odvojena od djeteta. I to je strašno. Psihosomatika proradila i to jako. Bilo je trenutaka kada sam si rekla, ok, to je kraj, ne mogu, neću. Onda opet zastala, razmislila i odlučila dalje. Ne znam, ne znam. Smatram da se ne treba predati a opet, svaki tjedan je bilo kolebanja i ideja o odustajanju. Ne znam što ću slijedeću akademsku. Nastaviti redovno ili se prebaciti na izvanredno. Možda glupo zvuči ali, moram uzeti u obzir i financije koje su prejadne. Miško ima 2 i pol godine i najradije bih ostala s njim. Kad dolazi nedjelja ili dan kad moram za Zg, ja nisam za život. S 4,5 tisuće moramo skombinirati režije i hranu u mjestu prebivališta, moj put i smještaj u Zg. Ako se prebacim ina izvanredno, umjesto puta i smještaja dolazi plaćanje godine pa ispadne isto ali ćemo automatski više trošiti u mjestu prebivališta ako ću biti kod kuće. (Kad nisam kod kuće, sin i muž budu kod roditelja, jednih ili drugih). Ne znam, ne znam!!! :/ Kako je kod vas? Vi ste manje više sve izvanredne? Kako vam je prošao ljetni rok?
)mislim da sad ne bi uspijela. Uopće ne znam kad i kako bi učila, ono jedva dočekam večer da idem u krevet. Tako da se divim majkama studenticama - morala sam to reći. 
, možda sad tako mislim pošto sam fax završila, al da nisam vjerojatno bi se sad još više trudila, ipak sam onda bila slobodna i bez obaveza pa sam ipak dvije godine kasnila 
Linearni mod
