Na rubu alternative iliti zasto doktor mrzi psihologa :D

[Beljki]

vezano na ovaj vlastiti post:

https://www.forum.hr/showpost.php?p=36528365&postcount=1063

pade mi na pamet da bi mogla biti zgodna zasebna tema.

Naime poznato je i dokazano kako psiholosko stanje pacijenta u velikoj mjeri utjece na zdravstveno stanje i cini mi se da je staro tazdvajanje uma i tijela pitanje proslosti.

Medjutim cini mi se kako se sve to drzi sfere istrazivanja i slabo implementira u praksi.

Svakako mih mogao spomenuti i primjere u vezi hipnoze o kojima sam vec pisao, naime radi se o metodi koja je nastala kritickim promatranjem iscjelitelja, zakljuckom kako se radi o sugestiji (placebu) te razvojem metoda koje bi to prakticno maksimalno iskoristile.

Prva medicinska upotreba nastala je silom prilika kada je odredjeni engleski kirurg u kolonialnoj indiji prije izuma anestetika poceo te metode (tada vrlo rudimentarne i dugotrajne postupke) koristiti kod raznih zahvata, osobito amputacija.
Po povrtku u Englesku izvjestio je vrhovno medicinsko tijelo, koje je stvar odbacilo zbog toga sto je "Bog stvorio patnju i ne zeli da ju uklanjamo". Uskoro potom izumljen je kloroform i Bog tada nije bio problem, iako je ta pocetna upotreba anestetika bila prilicno opasna.
Dakle vec vidimo odredjeni obrazac koji ce se uporno ponavljati.

FastForward i imamo slicno istrazivanje u modernim uvjetima - u poznatoj Mayo klinici su proveli uspjesan eksperiment sa operacijama pod hipnozom.

Ipak to nije nikada u praksi previse koristeno, ne samo u operaciji (gdje treba i razumjeti prakticne razloge) vec niti kod nekakvih kronicnih bolova gdje bi se lako umjesto propisivcanja tableta mogao propisati tecaj autohipnoze kod kakvog obucenog psihijatra.

Zatim jos jedan primjer, donkle vezan.
Vezan utoliko sto su hipnotickom regresijom pojedinci dosli do zakljucaka da su odredjeni postoperativni problemi vezani uz razgovore lijecnika i ostalog osoblja u operativnoj dvorani. Dok regresiju ne mozemo smatrati dokazom da postoji veza potvrdjeno je medicinskim eskperimentima gdje je zamjeceno znacajno poboljsanje u postop. oporavku kod pacijenata kojima su se tokom zahvata pustale pozitivne sugestije. Nagadjam da je u tom eksperimentu u kontrolnoj skupini ipak bilo iako bez pozitivnih i bez negativnih sugestija ukoliko su lijecnici bili svjesni da se isti provodi, dakle nije se mogao dovoljno pokazati potencijalni negativni ucinak negativnih primjedbi.

Iako ne znam sa sigurnoscu sumnjam da je i to primjenjeno u praksi, cak sumnjam da je puno lijecnika svesno (dakle medicinski dokazane) cinjenice da je osoba pod anestezijom prilicno prijemciva za sugestije.

To je tek jedan mali, a meni bliski segment price. Mozemo govoriti i o puno naizgled banalnijim stvarima poput samog prostora bolnice, zvukova, boja, rasporeda prostorija, odnosa sa osobljem i lijecnicima...

Naime vrlo se lako i brzo poteze argument placeba i psihicke manipulacije kada se kritiziraju alternativci, no jednako je korisno postaviti pitanje bi li bilo toliko potrebe za alternativom da odlazak u bolnicu izgleda poput odlaska u wellness centar?

Naravno tu je veliki financijski prooblem pa je ovo u praksi tesko provedivo. Ipak mislim da postoji sem financijskog i svojevarstan subjektivan ljudski otpor, mozda dosta vezan i uz skolovanje. Naime primjetih kod odredjenih struka kako generalno imaju problem sa bilo cime sto djeluje "zrakasto", cak i kada postoje cvrsti dokazi iza njih. Mozda veze ima cak i potreba, nagadjam nesto cesce prisutna kod visoko skolovanih, da se djeluje distancirano i profesionalno i izbjegava bilo sto sto bi moglo narusiti takav stav i ugled. Naravno postoji i praktican problem prezasicenja i preopterecenosti, posebno u drzavnim bolnicama.

Kako bilo zanima me misljenje prvenstveno skeptika o tome kako bi se zdravstveni sustav mogao unaprijediti da smanji uopce potrebu "trazenja utocista" van njega.

[Bat Kol]

A ne trebaš se durit.

Koliko znam, ta "psihološka" komponenta je u velikoj mjeri i zastupljena. Stvar je individualnog pristupa liječnika pacijentu.

S druge strane, prosječan liječnik ima u prosjeku 5-8 minuta za pregled i razgovor sa pacjijentom. Jasno je da to nije ni približno dovoljno. S druge strane, na zapadu (Mayo i sl.) imaju 2 pacijenta dnevno. Ne u smislu manjeg broja bolesnih općenito, već u smislu razvijenosti društva i boljeg ekonomskog stanja, pa imaju i više ustanova i bolju skrb i bolju prevenciju.

Zdravstveni sustav je, na žalost, izravno vezan za ekonomsku politiku neke države.

Također, ljudi nisu skloni traženju kvalitetnih informacija niti slušanju savjeta, pa onda imaš sve skupa - mućak.

[fermina-daza]

Beljki kaže:

Kako bilo zanima me misljenje prvenstveno skeptika o tome kako bi se zdravstveni sustav mogao unaprijediti da smanji uopce potrebu "trazenja utocista" van njega.

Iako nisam skeptik, barem ne na način na koji mi se čini da ti očekuješ, uzimam si slobodu da odgovorim na ovo tvoje pitanje.

Najprije, meni ovo pitanje više spada na pdf 'Zdravlje' , budući da se apelira na unaprijeđenje zdravstvenog sustava smanjenjem "traženja utočišta" van njega, što će reći, izvan alternativnih metoda liječenja, a odgovor se traži na pdf-u 'Alternativno liječenje'

No, hajde da pokušam odgovoriti. Treba proširiti metode liječenja saznanjima koja se primjenjuju u drugim zemljama unutar njihovog zdravstvenog sustava, a kod nas se smatraju alternativnima, pa samim tim, nevrijednim uvažvanja. Primjerice, uzeti nešto od ruske medicinske prakse, onda od kineske medicinske prakse, moguće i indijske. Jer ako tamo pomaže, ne vidim razloga zašto ne bimo i mi primijenitli njihove metode, a ne ostavljali ih u 'zabranu' alternative. Kao što su te iste zemlje uvele u svoju medicinsku praksu dosege zapadne medicine.

Znači, ako bismo proširili metode i tehnike medicinskih zahvata i tretmana, ostalo bi manje toga s onu stranu granica školske medicine. No, da čak i ne idemo van granica našeg areala, mislim da bi bilo dobro podrobnije se upoznati s tradicionalnim načinima liječenja, koja su pokazivala pozitivne rezultate (primjerice, fitoterapija, onda "ciljani" nutricionizam kada su u pitanju zdravstveni problemi koji se mogu rješavati dijetama, ali ne samo onim - izbjegavajte masno).

Sada vidim da sam odgovorila samo na tvoje zadnje pitanje. A zašto doktor mrzi psihologa? Istina, imam jednu susjedu doktoricu, pa je mogu pitati. Samo... ona je patolog, pa si sve nešto mislim da ona uopće ne mrzi psihologa, nego ga smatra posve nebitnim

Nego, što nije hipnoza priznata u medicinskoj praksi? Istina, koristi/la se prvenstveno u psihijatriji i još uvijek je poneko koristi unutar tog područja. I koliko znam, u medicini je koriste liječnici, a ne psiholozi, barem ne unutar medicinskih ustanova. Voljela bih da me, ako griješim netko ispravi.

Što se tiče homeopatije, nisam njezin naročiti poznavatelj, ali koliko sam shvatila, homeopati rade na tome da djeluju na problem, a ne na simptom, tako da mi ova tvrdnja da se homeopatijom suzbija bol bez da se djeluje na uzrok bola baš i ne stoji. No, valjda će ovamo navratiti i neki homeopat, pa reći koju po ovom pitanju.