Atopijski i drugi dermatitisi

[betta]

Teza o preuzimanju odgovornosti svakako stoji, al koliko radikalno to je pitanje. Opsjednutost prehranom i strah da ćeš se od nečega osuti samo po sebi je veliki izvor stresa. Naravno određenih pravila se treba pridržavati, al ne bih ulazila u Kineske niti ostale studije. Meni osobno su sve te teorije odnemogle, očajan si tražiš rješenje pa neka studija kaže da je mlijeko dobro druga da ne. Ne jesti meso, ne jogurt,ne jaja, ne ovo voće, ne ono... Izgubiš se u svemu tome. A svaki organizam je individualan, svakome smeta nešto drugo. Bit je skužiti sam sebe, kako funcionira tvoja probava, tvoja psiha, što ti smeta, što ne. Jer definitivno dosad nije smišljena ni teorija ni krema od koje bi svi atopičari ozdravili!

[wardancer]

mislim da postoje neke stvari koje će pomoći svakom atopičaru:

iz prehrane izbaciti (ili barem svesti na minimum) visokorafiniranu hranu, štetne aditive (pesticide, konzervanse, boje, mirise, okuse, emulgatore, antibiotike...). Jesti lokalna, sezonska i jednostavna jela. To je otprilike to. Sve ostalo je prilično individualno. Ali treba imati na umu:

Nije isto jedeš li meso i mlijeko u tri obroka dnevno ili jednom. Nije isto je li mlijeko krave iz masovnog uzgoja puno antibiotika i hormona, rafinirano do neprepoznatljivosti ili mlijeko koze s obližnjeg selskog imanja koja ljeti brsti vani. Nije isto jedeš li jabuku s novog zelanda 5 puta špricanu ili istočakanu jabuku iz vrta susjedine mame. Nije isto jedeš li ručak na brzinu, gutajući neprožvakane komade hrane ili polako, u dobrom društvu, uz smijeh. Ali to su sve logične stvari i nije potrebna neka specijalna teorija da bi nam pale na pamet - samo treba imati volje uložiti energije i vremena u njih - stvar odluke.

I nema potrebe za rigoroznošću. Ako većinu vremena jedemo relativno kvalitetno, poneki "izlet" u šećerasto na rođendanu ili alkoholno u birtiji neće nam naškoditi. Jer kada naše tijelo funkcionira optimalno - ono ima načine za izbaciti te toksine iz sebe. Problem je ako ga istima filamo stalno...

[malibu]

dečka su danas ostavili u vinogradskoj jer je u užasnom stanju, sav crven je došao. dali su mu terapiju, al nije mi jasno..rekli su mu da može jesti bilo što, da mu ja mogu donositi.. pa kako će mu tako pomoći? istina Bog, nisu mu još ni napravili (ni prije dok je bio na pretragama) alergološki test da se vidi na koju hranu je alergičan. ovo o čemu vi pričate, da svatko mora sam naći što mu ne paše, nije mi baš jasno.. dečko jede praktički uvijek istu hranu, pa je jedno vrijeme super a onda mu se naglo pogorša, a ne pojede ništa drugo što već nije jeo...

[trien]

Wardancer
Lijepo si uobličila sve izrečeno i nemam ništa protiv, osim što ću spomenuti da je Kineska studija djelo Amerikanca dr. sc Collina Campbella, čiji je čitav život posvećen istraživanju pretjeranog unosa bjelančevina u organizam, nakon kojeg se potrudio ljudima reći zašto su bolnice prepune bolesnika i upozorava ih da je zadnji čas za promjene. Poznavajući njegove biokemijske spoznaje, o kojima kroz knjigu priča veoma pitkim štivom, moguće je spriječiti mnoge neizlječive bolesti, a isto tako mogu pomoći osobi čija je bolest uznapredovala, što potvrđuju i svjetski priznati autoriteti. Žao mi je što nisi pokušala saznati o kome pričam.
No, sigurna sam da će njegov tekst doći u ruke svima koji ga očekuju.

Sada ću se malo osvrnuti na ono što nazivamo psihosomatikom. Mislim da je društvo u cjelini klimavo, tako da su veoma važne stvari krivo postavljene/prihvaćene u startu. Ljudski je organizam preveliki misterij da bi se njime bavila isključivo egzaktna nauka, a da je kojim slučajem bilo drugačije tada bi aforizam glasio U ZDRAVOM DUHU ZDRAVO TIJELO.

Drugim riječima, hraneći tijelo pravom hranom (prema zapadnjačim spoznajama), hranimo i duh/dušu i postajemo ONO ŠTO JEDEMO. Znamo što je zapadnjačkom svijetu prava hrana (iako je sve osim prava). Pa kada već jedemo krivu hranu, bilo bi pametno poslušati što o tome kaže gospodin dr. Diamond, koji se svijetu obraća molbom da se mijenja.
Znam da knjige polako izumiru, ali srećom štivo postoji u pdf formatu na internetu. Mislim da će svaka osoba kada osvijesti spoznaju o tome kakvi se kemijski procesi dešavaju u njenom organizmu nakon što istovremeno pojede paštu i meso, ili krumpir i meso, rižu i meso, točnije bilo koju vrstu bjelančevina/proteina i ugljikohidrata u jednom obroku, odmah promijeniti prehrambene navike. Da bi se ovo razumjelo, nije potrebno biti ni kemičar ni biolog. Jednostavno je. Za razumijevanje njegove dokazane teze potrebna je samo dobra volja i doslovno par stanica teksta.

Naime, ničeg se ne treba odreći, sve je dopušteno samo je stvar količine i kombinacije hrane. Nakon što istovremeno pojedemo bjelančevine i ugljikohidrate, naš organizam muku muči probavljajući ovu kombinaciju, da bi na kraju dobio samo mast. Obzirom da se ovako kombinirana hrana probavlja gotovo osam sati, a da ne pričamo o tome da se u međuvremenu utrpava nova loša kombinacija čija probava traje drugih osam sati, ispada da naše tijelo nema vremena za odmor, pa tada pokušava upozoriti (naročito alergičare - manifestacijom crvenila na koži), da je hrana upravo najuža veza s alergijama. Biljke nisu krive. One nas zaista vole, jer se svakog proljeća potrude uputiti nas na pravi put, a mi i dalje po svome, dok ne dođe žestoka ambrozija, koja nas ponovno upozorava, a mi, umjesto da upozorenje prihvatimo, pokušavamo iskorijeniti njen život.

Boga nikada nećemo pobijediti. Pobijediti sebe - MOŽEMO.

Za onečišćeni okoliš krivi smo sami. Ako je naš organizam toksičan, kako da naš okoliš bude drugačiji. Tako priroda odgovara neodgovornima.

Poznata je činjenica da je u procesu probave potrebna silna količina energije, a kako probavni sustav danonoćno troši dragocjenu energiju (radi pogrešno kominirane hrane), ne ostaje mu dovoljna količina za normalno funkcioniranje imunološkog sustava. Razumijevajući sve navedeno, mislim da dvojbe oko toga da je HRANA izvor svih zbivanja u nama i oko nas.

Dakle, čovjek bi napokon trebao postati najsvjesniji sastojak planete zemlje, promijeniti prehrambene navike koje će neminovno dovesti do promjena u samoj psihi, jer tijela puna otrova nikako ne mogu biti prijatelji naše psihe, tako da su u stalnom ratu. Naravno, najjednostavnije je tražiti rješenje u kremici ili tabletici. Nemam ništa protiv kremica naročito ako su kućna radinost jer jedino takve i priznajem kao lijek, ali one neće riješiti problem koji je unutar nas, jer one ne mogu imati utjecaja na disbalans imunološkog sustava.

Samo vi to možete.

Znači, kada pravilnom prehranom postignemo mir između duha i tijela, točnije, postanemo potpuno novi ljudi, tada ćemo moći utjecati na sve ostalo što se oko nas dešava. Ponajprije se moramo (hranom za dušu i tijelo) pomiriti sa sobom, a kada to postignemo sve ostalo ići će samo po sebi.

Prestanimo okrivljavati bilo koga za svo zlo što nas je dotaklo. Preuzmimo odgovornost i potrudimo se odvesti svijet u bolje sutra.

Postupajući na taj način, uspjela sam se riješiti vrlo ružne alergijske manifestacije.


ČOKOLINO
sve je poznato, ali kad već mora postojati, tada je daleko manje zlo ukoliko je u kombinaciji sa zobenim mlijekom, jer je tada izbjegnuta zla bjelančevinastougljikodiratna kombinacija s dodatkom kakve voćke.

Warpaper, sviđa mi se tvoje ime, pa ću te jednom spojiti s mojom Artemidom. Možda uspije promijeniti neke tvoje stavove, a možda i ne. Svatko ima mogućnost izbora.

Ne tražim dodir, samo znakove pored puta. Sretna sam što ih uvijek pronađem. Moja potraga nikada neće prestati.

[trien]

Poneki će se upitati što je s tek rođenim bebama.

Majke su krivo jele. Bebe krivo jedu. Kortikosteroidi pletu paukovu mrežu i kraja nema. Preuzmite u svoje ruke odgovornost za život svoje djece, jer to možete samo vi i nitko drugi.

Budu li ponuđeni kortikosteroidi u terapiji, prihvatite ih jednokratno, ali obavezno mijenjajte prehranu. Alergo testovi gotovo kao da su štancani. Zar to nije malo čudno. Majke malih atopičara, mijenjajte se. Pomozite svojoj dječici. Lijek za sve boleštine postoji, samo ga mi moramo prihvatiti. Kortikosteroidi sustavno uništavaju vas i vašu djecu. Maknite se od njih, krenite hrabro slušajući svoje srce i naći ćete put oslobođenja.

[trien]

Nasljedna ili autoimuna bolest

Pogledajte stranice koje govore o epigenetici. Naučit ćete kako se vanjskim faktorima može utjecati na genetiku. Uskoro nasljedne bolesti više neće postojati, a ne bude li se svijet mijenjao, obična će se glavobolja pretvoriti u autoimunu bolest.

Tako priroda reagira na neposluh.

[malibu]

trien kaže:

Poneki će se upitati što je s tek rođenim bebama.

Majke su krivo jele. Bebe krivo jedu. Kortikosteroidi pletu paukovu mrežu i kraja nema. Preuzmite u svoje ruke odgovornost za život svoje djece, jer to možete samo vi i nitko drugi.

Budu li ponuđeni kortikosteroidi u terapiji, prihvatite ih jednokratno, ali obavezno mijenjajte prehranu. Alergo testovi gotovo kao da su štancani. Zar to nije malo čudno. Majke malih atopičara, mijenjajte se. Pomozite svojoj dječici. Lijek za sve boleštine postoji, samo ga mi moramo prihvatiti. Kortikosteroidi sustavno uništavaju vas i vašu djecu. Maknite se od njih, krenite hrabro slušajući svoje srce i naći ćete put oslobođenja.

1. ajde mi molim te reci što bi moj dečko atopičar trebao po tebi jesti?! sve ima aditiva. možemo se jedino preseliti u liku, raditi u polju i jesti povrće, samo neznam od čega ćemo živjeti. koja hrana po tebi nema aditiva i nije špricano? ne može se živjeti na zobenom mlijeku.
2.dečko je u zadnje vrijeme jeo malo i nije jeo "zapadnjačku hranu" pa bu je baš tada koža poludila i završio je u bolnici! misliš da njima nebi bilo lakše dati ljudima neku drugu hranu i svi bi ozdravili?! ništa mu ne pomaže osim kortikosteroida! može ne jesti ništa 2 dana, nebi mu bilo bolje.
3.pitam se samo imaš li ti atopijski dermatitis, ili ako si ga imala i izliječila onda si vjerojatno prva u svijetu kojoj je to uspjelo jer je to kronična bolest, i neznam zašto nam onda ne odaš cijelu tajnu nama svima koji patimo ili smo bližnji od onih koji pate, što si točno jela, čime si se točno mazala i dr. bili bi ti svi zahvalni! a ako nemaš niti si ga imala, onda neznam kako možeš biti tako sigurna da se AD može izliječiti na tvoj način!

[malibu]

wardancer kaže:

mislim da postoje neke stvari koje će pomoći svakom atopičaru:

iz prehrane izbaciti (ili barem svesti na minimum) visokorafiniranu hranu, štetne aditive (pesticide, konzervanse, boje, mirise, okuse, emulgatore, antibiotike...). Jesti lokalna, sezonska i jednostavna jela. To je otprilike to. Sve ostalo je prilično individualno. Ali treba imati na umu:

Nije isto jedeš li meso i mlijeko u tri obroka dnevno ili jednom. Nije isto je li mlijeko krave iz masovnog uzgoja puno antibiotika i hormona, rafinirano do neprepoznatljivosti ili mlijeko koze s obližnjeg selskog imanja koja ljeti brsti vani. Nije isto jedeš li jabuku s novog zelanda 5 puta špricanu ili istočakanu jabuku iz vrta susjedine mame. Nije isto jedeš li ručak na brzinu, gutajući neprožvakane komade hrane ili polako, u dobrom društvu, uz smijeh. Ali to su sve logične stvari i nije potrebna neka specijalna teorija da bi nam pale na pamet - samo treba imati volje uložiti energije i vremena u njih - stvar odluke.

I nema potrebe za rigoroznošću. Ako većinu vremena jedemo relativno kvalitetno, poneki "izlet" u šećerasto na rođendanu ili alkoholno u birtiji neće nam naškoditi. Jer kada naše tijelo funkcionira optimalno - ono ima načine za izbaciti te toksine iz sebe. Problem je ako ga istima filamo stalno...

lijepo zvuči, ali zar još postoji hrana bez aditiva i svega što si nabrojala? misliš da imamo vremena kuhati si svaki dan sezonska i zdrava jela? otkud nam mlijeko s obližnjeg se oskog imanja i jabuke iz vrta?

[trien]

Nepravilno kombiniranje hrane

Otvori stranice i pročitaj o posljedicama nepravilne kombinacije hrane. Isto tako pročitaj na koji se način jede voće.

Usput, svi aditivi koje organizam unese manje su štetni od nepravilne kombinacije hrane. Ljudski je organizam veliki misterij i svaku bolest treba prihvatiti kao nebeski dar i nastojati pročitati poruku koja iz nje vrišti.

Pokušaj od sada na alergiju gledati drugim očima, jer tvoja će te vjera spasiti (kaže Isus).

Jednokratno sam koristila korikosteroidnu kremu 7 dana i zatim joj zauvijek okrenula leđa.

Vjerujući da je alergija boleština modernog društva, a otvarajući se istini, doživjela sam iskustvo koje mi je DOSLOVNO PROMIJENILO ŽIVOT.

Sutra ću na BLOGERU HR opisati svoj doživljaj.

[wardancer]

malibu kaže:

lijepo zvuči, ali zar još postoji hrana bez aditiva i svega što si nabrojala? misliš da imamo vremena kuhati si svaki dan sezonska i zdrava jela? otkud nam mlijeko s obližnjeg se oskog imanja i jabuke iz vrta?

da, još postoji hrana bez aditiva, a kuhati svaki dan ili ne jedna je od onih stvari koje odlučiš ili ne odlučiš raditi. poput recimo vježbanja. i jedno i drugo i treće zahtjeva dodatni napor i vrijeme, pa se ljudi na to najčešće odluče kad im je već jako loše.

[wardancer]

trien kaže:

Wardancer
Lijepo si uobličila sve izrečeno i nemam ništa protiv, osim ...

Upoznata sam s kineskom studijom i nemam negativno mišljenje o njoj već sam napomenula kako ima neke propuste (kao i praktički svako znanstveno istraživanje), od kojih neki doduše i nisu tako mali. Dosta je vremena prošlo od kad sam to čitala, ali ukratko: većina korelacija dobivenih u studiji nije statistički značajna. Dakle htjela sam reći da ju ne bi trebalo uzimati zdravo za gotovo, a pogotovo izvlačiti iz nje prečvrste zaključke. Nešto više o tome kaj sam na brzinu izguglala: tu

Ono u čemu se slažemo jest da riješenje nije u tabletici ni kremici, već u promjeni životnog stila i stavova, između ostalog i prehrane. Razilazimo se oko pristupa. Ja ne volim crno bijele zaključke. Pogotovo u prehrani.

Recimo, je li mlijeko dobro ili loše? Dobro je za ljude koji imaju enzim za njegovu razgradnju, loše za one koji nemaju. Dobro je ako ne sadrži hormone rasta i antibiotike, inače baš i ne. Bolje je ako je fermentirano jer je lakše na probavu i zdravije je ako je sisavac koji ga je proizveo jeo i živio zdravo. Može se lijepo živjeti bez njega, ali neće ubiti onoga tko ga konzumira. Odgovoriti sa da ili ne značilo bi udaljiti se od stvarnog stanja stvari

Ljudi su jako različiti. Neki narodi jedu samo meso, neki ga nikad ne jedu, neki ga jedu s žitaricama, neki ne jedu mlijeko ali jedu ribu itd. bla bla I svi su zdraviji od nas zapadnjaka koji izmišljamo novu zdravu dijetu svaki dan. Zato kad mi netko tvrdi da je jedan način prehrane najbolji za svih blago je reći da sam skeptična. Čini mi se da je veći problem u tome što nam je hrana jako rafinirana i zagađena. Kao što malibu kaže: danas moraš biti privatni istražitelj da nađeš pravu hranu (ali može se), a kuhanje dnevnog obroka doživljava se kao luksuz. Možda najbolji savjet o prehrani pročitala sam od Michaela Pollana: Jedite hranu. Ne previše. Uglavnom biljke. Najsrdačnije preporučujem njegovu knjigu: "In defense of food".

Meni je također promjena stava promijenila život, no svjesna sam koliko je to TEŠKO. Kada si bolestan, pogotovo ako je to od djetinjstva - upadaš (i uz pomoć medicine) u ulogu žrtve i nije lako tome se oduprijeti. No moguće je, iako zahtjeva napor i hrabrost. I bitno je imati na umu da je svaka mala promjena bitna - recimo smanjiti šećere ako ih već ne možemo izbaciti. Kuhati tri puta tjedno kad već ne možemo svaki dan. Odvojiti tri minute dnevno za ne raditi ništa, kad već ne možemo 20 minuta. Pomalo promišljati što nam je dobro dermatitis donio u život, dok ne skupimo snage prihvatiti ga kao dio sebe...

I nemojte se tuč po glavi krivnjom ako se osjećate slabo i mažete kortićima jednom rukom i jedete sladoled na kilu drugom. It's ok. Slobodno cmizdrite kad se probudite krvavi ispod noktiju - svi smo ljudi i upravo onakvi kakvi trebamo biti u ovom trenutku. A onda se istuširajte, namažite i zamotajte rane i skuhajte si fini zdravi ručak. Sutra si uzmite 10 min za šetnju u zelenilu. Dan kasnije ujutro se 5 min istežite. I tako dalje, kako je ono išlo: svakim danom, u svakom pogledu, sve više napredujem

[wardancer]

malibu kaže:

lijepo zvuči, ali zar još postoji hrana bez aditiva i svega što si nabrojala? misliš da imamo vremena kuhati si svaki dan sezonska i zdrava jela? otkud nam mlijeko s obližnjeg se oskog imanja i jabuke iz vrta?

Pomislila sam da bih ti možda trebala malo praktičnije odgovoriti:

Ne znam gdje živiš. recimo da je veći grad poput zagreba, s obzirom na komentar. prošeći se do placa, pregledaj sve, upoznaj se s ljudima i raspitaj o onome što prodaju. Kupi neke stvari i gledaj kako će dečko reagirati na njih, kakav imaju okus i miris, koliko brzo počinju trunuti, koliko u sebi imaju crva i sl. Uskoro ćeš znati na koje se štandove možeš s povjerenjem zaputiti...

Prošeći po raznim eko - sajmovima, danima hr. sela i sl. manifestacijama koje su sada pa i prečeste. Isti princip. Uzmi projeve telefona, mail adrese, isprobaj - zdravu hranu možeš naručiti mailom i stiže na tvoju adresu. Ili ćeš saznati koji dan su na kojem placu.

Raspitaj se kod maminih prijateljica, na poslu...tko ima rodbinu na selu. Mnogi ekonomisti i prof. engleskog ili šta već prodaju bakino ulje s obale ili tetkine jabuke iz zagorja.

Ušeći u dućan "zdrave hrane" i pogledaj što nude..u supermarketu odi na odjel zdrave hrane i pronjuškaj.

Ako imaš balkon zasij začinsko bilje ili čak rikulu, matovilac, blitvu ako imaš mjesta za malo veći lonac - svježa nešpricana salata ili dodatak sendviču, varivo su tu. Ako nemaš balkon uzgoji u kuhinji klice - to je ultra lako i ultra zdravo. Vikendom odi na izlet i naberi koprive pa napravi fini prilog s češnjakom. U nedjelju nakuhaj lonac integralne žitarice i drži u frižideru. U ponedjeljak ju preprži s malo povrća u tavi i dodaj salatu za večeru, u utorak ju prokuhaj s jabukama i orasima za doručak, u srijedu uz nju jedi pareno povrće i komad seitana, mesa ili jaje za ručak, a u četvrtak joj dodaj grah i napravi popečke pa s povrćem i int. kruhom napravi hamburgere - imati ćeš obrok svaki dan za 15 min.

Ovo su neki prijedlozi koji mi prvi padaju na pamet. Želim samo reći da se može

[malibu]

wardancer kaže:

Pomislila sam da bih ti možda trebala malo praktičnije odgovoriti:

Ne znam gdje živiš. recimo da je veći grad poput zagreba, s obzirom na komentar. prošeći se do placa, pregledaj sve, upoznaj se s ljudima i raspitaj o onome što prodaju. Kupi neke stvari i gledaj kako će dečko reagirati na njih, kakav imaju okus i miris, koliko brzo počinju trunuti, koliko u sebi imaju crva i sl. Uskoro ćeš znati na koje se štandove možeš s povjerenjem zaputiti...

Prošeći po raznim eko - sajmovima, danima hr. sela i sl. manifestacijama koje su sada pa i prečeste. Isti princip. Uzmi projeve telefona, mail adrese, isprobaj - zdravu hranu možeš naručiti mailom i stiže na tvoju adresu. Ili ćeš saznati koji dan su na kojem placu.

Raspitaj se kod maminih prijateljica, na poslu...tko ima rodbinu na selu. Mnogi ekonomisti i prof. engleskog ili šta već prodaju bakino ulje s obale ili tetkine jabuke iz zagorja.

Ušeći u dućan "zdrave hrane" i pogledaj što nude..u supermarketu odi na odjel zdrave hrane i pronjuškaj.

Ako imaš balkon zasij začinsko bilje ili čak rikulu, matovilac, blitvu ako imaš mjesta za malo veći lonac - svježa nešpricana salata ili dodatak sendviču, varivo su tu. Ako nemaš balkon uzgoji u kuhinji klice - to je ultra lako i ultra zdravo. Vikendom odi na izlet i naberi koprive pa napravi fini prilog s češnjakom. U nedjelju nakuhaj lonac integralne žitarice i drži u frižideru. U ponedjeljak ju preprži s malo povrća u tavi i dodaj salatu za večeru, u utorak ju prokuhaj s jabukama i orasima za doručak, u srijedu uz nju jedi pareno povrće i komad seitana, mesa ili jaje za ručak, a u četvrtak joj dodaj grah i napravi popečke pa s povrćem i int. kruhom napravi hamburgere - imati ćeš obrok svaki dan za 15 min.

Ovo su neki prijedlozi koji mi prvi padaju na pamet. Želim samo reći da se može

ne živim još s njim.. njegovi roditelji rade od 8 do 8 i onda nemaju volje za kuhanje. on ne može izmisliti novce i vrijeme kada bi sam sve to našao, nabrao i kuhao. i to sve da neznam bi li mu pomoglo. htjela bih da mi netko stavi slike svojeg AD prije i poslije promjene prehrane, jer bojim se da ga to nebi izliječilo.. želim čuti konkretan primjer!!

[malibu]

koliko košta test intolerancije na hranu u zagrebu i može li se napraviti na uputnicu?

[betta]

Ono što je sigurno dečko ti neće ozdraviti od kortikosteroida. Sama sam boravila u Vinogradskoj u više navrata i nisu mi pomogli rekla bi prije da su mi odnemogli. Ne mogu ti dati svoje slike od prije 3 ili 4 godine jer se tada nisam fotkala niti želim podsjetnik na taj period.
Danas sam relativno zdrava, sa usponima i padovima za koje sam sama kriva. Ono što ti je wardancer pokušavala objasnit je da za ozdravljenje treba vremena i da se počinje najsitnijim koracima. Kortići su bili moj spas dok nisam shvatila da tu najviše griješim. Čudila sam se ljudima koji su ih uspjeli izbaciti, na kraju sam uspjela i sama i vjerojatno najviše zbog toga ozdravila. AD je kompleksna bolest u kojoj ulogu igra više faktora, a ne samo alergije koje svi stalno spominju.
Uzmi vremena pa čitaj temu od početka, svaka priča je drugačija svakome je pomoglo nešto drugo. Ono što je zajedničko da je svakome pomogla promjena... načina prehrane, načina razmišljanja, nošenja sa stresom, zapravo poimanja vlastitog organizma. To je nešto što ćete ti i tvoj dečko s vremenom shvatiti i uspijeti promjeniti. Nema smisla sad ponavljati sve savjete, pročitaj postove i naći ćeš što ti treba. Ili ako wardancer ima vremena i volje da ponavlja budući da je mene njen način poimanja bolesti i izliječenja najviše inspirirao. Ne mogu reći da sam doslovno primjenjivala njene savjete al svakako mi je puno pomoglo naročito u početku kad nisam znala od kud krenuti.

[malibu]

betta kaže:

Ono što je sigurno dečko ti neće ozdraviti od kortikosteroida. Sama sam boravila u Vinogradskoj u više navrata i nisu mi pomogli rekla bi prije da su mi odnemogli. Ne mogu ti dati svoje slike od prije 3 ili 4 godine jer se tada nisam fotkala niti želim podsjetnik na taj period.
Danas sam relativno zdrava, sa usponima i padovima za koje sam sama kriva. Ono što ti je wardancer pokušavala objasnit je da za ozdravljenje treba vremena i da se počinje najsitnijim koracima. Kortići su bili moj spas dok nisam shvatila da tu najviše griješim. Čudila sam se ljudima koji su ih uspjeli izbaciti, na kraju sam uspjela i sama i vjerojatno najviše zbog toga ozdravila. AD je kompleksna bolest u kojoj ulogu igra više faktora, a ne samo alergije koje svi stalno spominju.
Uzmi vremena pa čitaj temu od početka, svaka priča je drugačija svakome je pomoglo nešto drugo. Ono što je zajedničko da je svakome pomogla promjena... načina prehrane, načina razmišljanja, nošenja sa stresom, zapravo poimanja vlastitog organizma. To je nešto što ćete ti i tvoj dečko s vremenom shvatiti i uspijeti promjeniti. Nema smisla sad ponavljati sve savjete, pročitaj postove i naći ćeš što ti treba. Ili ako wardancer ima vremena i volje da ponavlja budući da je mene njen način poimanja bolesti i izliječenja najviše inspirirao. Ne mogu reći da sam doslovno primjenjivala njene savjete al svakako mi je puno pomoglo naročito u početku kad nisam znala od kud krenuti.

očajna sam više nego on. sada kada je tamo, nemogu mu reći da mu oni neće pomoći jer bih ga ubila u pojam, a i nikad se nezna.. ići će fototerapiju, čula sam da ej to neke ljude izliječilo. maže u bolnici 20% elocom belobazu, to je jako slab kortikosteroid..i dobiva injekcije ujutro i navečer, neznam kakve..i lice mu se upalilo, uzeli su mu bris jer sumnjaju na neke bakterije, na kapcima i ispod usana mu je koža raspuknuta. sad je u fazi da mu se guli cijela koža.
problem je u tome što ja baš i nemogu previše napraviti jer ne živim s njim i nebumo tak skoro jer nismo još blizu diplomskog, nemrem reći njegovoj mami: daj mu pare za to i to, ak nisam 100% ziher da će mu pomoći!a i njoj baš nije previše stalo do te bolesti, tj ona misli da je to otprilike isto ko i akne valjda. ne trudi se da mu skuha nešto prirodno, a ima dovoljno novaca da bi mogla platiti kuharicu, jer ona zaista ne stigne, ali ona ne shvaća, a ja njoj nemogu govoriti takve stvari..a ja nemam svojih novaca da idem tražiti zdravu hranu i kuhati ju njemu. najviše što ja mogu napraviti je tjerati ga da se redovito maže.. i nadati se da će mu proći (

[wardancer]

malibu kaže:

očajna sam više nego on. sada kada je tamo, nemogu mu reći da mu oni neće pomoći jer bih ga ubila u pojam, a i nikad se nezna.. ići će fototerapiju, čula sam da ej to neke ljude izliječilo. maže u bolnici 20% elocom belobazu, to je jako slab kortikosteroid..i dobiva injekcije ujutro i navečer, neznam kakve..i lice mu se upalilo, uzeli su mu bris jer sumnjaju na neke bakterije, na kapcima i ispod usana mu je koža raspuknuta. sad je u fazi da mu se guli cijela koža.
problem je u tome što ja baš i nemogu previše napraviti jer ne živim s njim i nebumo tak skoro jer nismo još blizu diplomskog, nemrem reći njegovoj mami: daj mu pare za to i to, ak nisam 100% ziher da će mu pomoći!a i njoj baš nije previše stalo do te bolesti, tj ona misli da je to otprilike isto ko i akne valjda. ne trudi se da mu skuha nešto prirodno, a ima dovoljno novaca da bi mogla platiti kuharicu, jer ona zaista ne stigne, ali ona ne shvaća, a ja njoj nemogu govoriti takve stvari..a ja nemam svojih novaca da idem tražiti zdravu hranu i kuhati ju njemu. najviše što ja mogu napraviti je tjerati ga da se redovito maže.. i nadati se da će mu proći (

očaj te samo uvlači dublje...zašto mu ne bi pomogli? ako ništa, bar će mu na neko vrijeme smanjiti simptome i dati mu šansu da se sam stane na noge i počne raditi na sebi - teško je to kad si u ranama.

nekako mi je teško vjerovati da majka ne shvaća ozbiljno stanje zbog kojeg joj je sin u bolnici, ali ako i je tako možeš učiniti nešto - razgovaraj s njom. sjednite na čaj i podijeli s njom svoja razmišljanja, saznaj kako se ona stvarno osjeća u vezi svega. imaj na umu da niste samo "mama" i "cura" već dvije odrasle osobe čija je voljena osoba u bolnici

ne trebaju ti neki bijesni novci. skuhaj mu čaj i donesti. napravi mu juhu. uostalom, pomažeš mu i tako da si uz njega, da razgovarate, da ga dodiruješ - mažeš ga, masiraš ili samo nježno položiš ruku na mjesta gdje mu je najteže, čak i preko zavoja. ili pušeš na mjesta gdje ga svrbi.

bitno je već da si uz njega i daješ mu do znanja da vjeruješ da će mu bit bolje. zato odhebi očaj

betta

[trien]

betta kaže:

Teza o preuzimanju odgovornosti svakako stoji, al koliko radikalno to je pitanje. Opsjednutost prehranom i strah da ćeš se od nečega osuti samo po sebi je veliki izvor stresa. Naravno određenih pravila se treba pridržavati, al ne bih ulazila u Kineske niti ostale studije. Meni osobno su sve te teorije odnemogle, očajan si tražiš rješenje pa neka studija kaže da je mlijeko dobro druga da ne. Ne jesti meso, ne jogurt,ne jaja, ne ovo voće, ne ono... Izgubiš se u svemu tome. A svaki organizam je individualan, svakome smeta nešto drugo. Bit je skužiti sam sebe, kako funcionira tvoja probava, tvoja psiha, što ti smeta, što ne. Jer definitivno dosad nije smišljena ni teorija ni krema od koje bi svi atopičari ozdravili!

Teorija o pravilnoj kombinaciji hrane nije profitabilna. Stoga svi moramo preispitivati sebe, ali ipak ponajprije stoga što nismo spremni na promjene. Jer da smo bili spremniji, tada se ne bismo doveli u ovakav mrak. Zaslužili smo nauku i učitelje koje imamo i gotovo uvijek unaprijed osuđujemo sve novoponuđeno, jer smo kukavice.

Primjedba o nekakvoj opsjednutosti uopće ne pije vodu, jer ponudila sam najbezbolnije rješenje. Mijenjati prehrambene navike, točnije, početi prehranom rješavati problem zatrovanosti organizma koji neminovno dovodi do bolesti.

Svaki novi lijek, bez detoksikacije organizma, stvara novog potrošača lijeka.

[trien]

wardancer kaže:

Upoznata sam s kineskom studijom i nemam negativno mišljenje o njoj već sam napomenula kako ima neke propuste (kao i praktički svako znanstveno istraživanje), od kojih neki doduše i nisu tako mali. Dosta je vremena prošlo od kad sam to čitala, ali ukratko: većina korelacija dobivenih u studiji nije statistički značajna. Dakle htjela sam reći da ju ne bi trebalo uzimati zdravo za gotovo, a pogotovo izvlačiti iz nje prečvrste zaključke. Nešto više o tome kaj sam na brzinu izguglala: tu

Ono u čemu se slažemo jest da riješenje nije u tabletici ni kremici, već u promjeni životnog stila i stavova, između ostalog i prehrane. Razilazimo se oko pristupa. Ja ne volim crno bijele zaključke. Pogotovo u prehrani.

Recimo, je li mlijeko dobro ili loše? Dobro je za ljude koji imaju enzim za njegovu razgradnju, loše za one koji nemaju. Dobro je ako ne sadrži hormone rasta i antibiotike, inače baš i ne. Bolje je ako je fermentirano jer je lakše na probavu i zdravije je ako je sisavac koji ga je proizveo jeo i živio zdravo. Može se lijepo živjeti bez njega, ali neće ubiti onoga tko ga konzumira. Odgovoriti sa da ili ne značilo bi udaljiti se od stvarnog stanja stvari

Ljudi su jako različiti. Neki narodi jedu samo meso, neki ga nikad ne jedu, neki ga jedu s žitaricama, neki ne jedu mlijeko ali jedu ribu itd. bla bla I svi su zdraviji od nas zapadnjaka koji izmišljamo novu zdravu dijetu svaki dan. Zato kad mi netko tvrdi da je jedan način prehrane najbolji za svih blago je reći da sam skeptična. Čini mi se da je veći problem u tome što nam je hrana jako rafinirana i zagađena. Kao što malibu kaže: danas moraš biti privatni istražitelj da nađeš pravu hranu (ali može se), a kuhanje dnevnog obroka doživljava se kao luksuz. Možda najbolji savjet o prehrani pročitala sam od Michaela Pollana: Jedite hranu. Ne previše. Uglavnom biljke. Najsrdačnije preporučujem njegovu knjigu: "In defense of food".

Meni je također promjena stava promijenila život, no svjesna sam koliko je to TEŠKO. Kada si bolestan, pogotovo ako je to od djetinjstva - upadaš (i uz pomoć medicine) u ulogu žrtve i nije lako tome se oduprijeti. No moguće je, iako zahtjeva napor i hrabrost. I bitno je imati na umu da je svaka mala promjena bitna - recimo smanjiti šećere ako ih već ne možemo izbaciti. Kuhati tri puta tjedno kad već ne možemo svaki dan. Odvojiti tri minute dnevno za ne raditi ništa, kad već ne možemo 20 minuta. Pomalo promišljati što nam je dobro dermatitis donio u život, dok ne skupimo snage prihvatiti ga kao dio sebe...

I nemojte se tuč po glavi krivnjom ako se osjećate slabo i mažete kortićima jednom rukom i jedete sladoled na kilu drugom. It's ok. Slobodno cmizdrite kad se probudite krvavi ispod noktiju - svi smo ljudi i upravo onakvi kakvi trebamo biti u ovom trenutku. A onda se istuširajte, namažite i zamotajte rane i skuhajte si fini zdravi ručak. Sutra si uzmite 10 min za šetnju u zelenilu. Dan kasnije ujutro se 5 min istežite. I tako dalje, kako je ono išlo: svakim danom, u svakom pogledu, sve više napredujem

Ljudi su zaista JAKO različiti, međutim zajednička im je osobina ISTI PROBAVNI SUSTAV.

Cijenim tvoju metodu podrške forumašima, a nipošto mi se ne sviđa tvoje odbacivanje svjetski priznatog znanstvenika, što dr Campbell svakako jest, zbog jednog novinarskog članka. Uostalom, poznato je da Ameri u startu odbacuju sve što bi moglo poremetiti nivo svijesti američkog potrošačkog društva, odnosno bilo koje ISTINE, ukoliko ona ugrožava standard moćnika, a mi ih malopomalo sustižemo.

Nadam se kako si shvatila da se dr Campbell zapravo uspio otrgnuti iz amero-mašinerije, a onda postao nepodoban.

Ukoliko i jest točna teza da je svrha njegova istraživanja zaštita životinja, to je za svaku pohvalu.

Pitam se čija je zaštita površni novinarski članak koji negira dokazanu tezu, osim možda džepova američkih vođa.

Što se pak kazeina tiče, poznato je kako je on bjelančevina iz mlijeka koja se koristi u proizvodnji hrane, plastike i ljepila.

Isto tako, najpoznatija činjenica o mlijeku jeste ova: ČOVJEK JE JEDINI SISAVAC KOJI NAKON DOJENAČKE DOBI KONZUMIRA MLIJEKO.

Usput, poznata je činjenica da je i g. Diamond vodio borbu s američkim sistemom.

Promicatelji ISTINE uvijek su bili podvrgnuti najžešćoj kritici, pa i spaljivanju. Pitaj se zbog čega!

Molim te pogledaj što su kortikosteroidi, prouči njihove nuspojave kako bi shvatila da oni nisu igračka uz krumpiriće i salatu.

Lijepo je sve promatrati "valcerasto", ali pritom ne smijemo biti površni jer takvim odnosom možemo nekoga povrijediti.

[trien]

Crno bijeli zaključak meni znači: ljudi, počnite jesti sirovu hranu i svi ćete SIGURNO ozdraviti. Međutim, obzirom da je to naučna fantastika za naše krajeve, tada sam ponudila metodu primjerenu prehrambenim navikama ovoga podneblja. Zar ne?