Još jedna neželjena trudnoća...

[Lissis]

Evo..nažalost još jedan slučaj neželjene trudnoće, moj Ja i dečko imamo 25 godina, radimo i imamo stabilnu financijsku situaciju (ne idealnu ali ok). Zajedno smo 2 godine i jako se volimo...živimo skupa. Ostala sam trudna tako što se nismo pazili, glupo nezrelo i jadno, ali se dogodilo. Prihvaćam svaku osudu. Kada sam saznala da sam trudna bila sam sretna, oduvijek smo to planirali, uvijek je govorio da će bit uz mene bez obzira na sve. No kada sam mu rekla vijest nije bio oduševljen. Njegova odluka je pobačaj. Kaže da me neće ostaviti u nijednom slučaju, ali to je njegova želja jer nije spreman. Biti će kroz par godina, ali sada ne. Kaže da zajedno možemo to prebroditi. Ja ne znam šta da radim, imam podršku okoline šta god odlučila, ali ne želim biti samohrana majka. Ne želim. Ja sam u teškoj depresiji otkad sam shvatila da ću morat pobacit, on kaže da radim dramu bez razloga. Zvuči brutalno, ali nevjerojatno je da me taj čovjek jako voli i svaki dan nam je divan..kako dalje? želim ostati s njim a ne znam dali ću mu ikada oprostiti.

[Arienrhod]

[QUOTE=Lissis;43630277]Evo..nažalost još jedan slučaj neželjene trudnoće, moj Ja i dečko imamo 25 godina, radimo i imamo stabilnu financijsku situaciju (ne idealnu ali ok). Zajedno smo 2 godine i jako se volimo...živimo skupa. Ostala sam trudna tako što se nismo pazili, glupo nezrelo i jadno, ali se dogodilo. Prihvaćam svaku osudu. Kada sam saznala da sam trudna bila sam sretna, oduvijek smo to planirali, uvijek je govorio da će bit uz mene bez obzira na sve. No kada sam mu rekla vijest nije bio oduševljen. Njegova odluka je pobačaj. Kaže da me neće ostaviti u nijednom slučaju, ali to je njegova želja jer nije spreman. Biti će kroz par godina, ali sada ne. Kaže da zajedno možemo to prebroditi. Ja ne znam šta da radim, imam podršku okoline šta god odlučila, ali ne želim biti samohrana majka. Ne želim. Ja sam u teškoj depresiji otkad sam shvatila da ću morat pobacit, on kaže da radim dramu bez razloga. Zvuči brutalno, ali nevjerojatno je da me taj čovjek jako voli i svaki dan nam je divan..kako dalje? želim ostati s njim a ne znam dali ću mu ikada oprostiti.[/QUOTE]

Zvuci kao da si vec odlucila izmedu djeteta i decka. Mislim da ovo nije za ovaj podforum btw.

[agio]

Lissis kaže:

Evo..nažalost još jedan slučaj neželjene trudnoće, moj Ja i dečko imamo 25 godina, radimo i imamo stabilnu financijsku situaciju (ne idealnu ali ok). Zajedno smo 2 godine i jako se volimo...živimo skupa. Ostala sam trudna tako što se nismo pazili, glupo nezrelo i jadno, ali se dogodilo. Prihvaćam svaku osudu. Kada sam saznala da sam trudna bila sam sretna, oduvijek smo to planirali, uvijek je govorio da će bit uz mene bez obzira na sve. No kada sam mu rekla vijest nije bio oduševljen. Njegova odluka je pobačaj. Kaže da me neće ostaviti u nijednom slučaju, ali to je njegova želja jer nije spreman. Biti će kroz par godina, ali sada ne. Kaže da zajedno možemo to prebroditi. Ja ne znam šta da radim, imam podršku okoline šta god odlučila, ali ne želim biti samohrana majka. Ne želim. Ja sam u teškoj depresiji otkad sam shvatila da ću morat pobacit, on kaže da radim dramu bez razloga. Zvuči brutalno, ali nevjerojatno je da me taj čovjek jako voli i svaki dan nam je divan..kako dalje? želim ostati s njim a ne znam dali ću mu ikada oprostiti.

draga moja, kad sam ja pocela hodati sa svojim muzem on je uvijek govorio kako je jos rano za dijete, kako nije spreman. Nama se nazalost nije dogodila slucajna trudnoca. Sad ne prodje dan a da on ne spomene da smo ipak trebali ranije imati djecu bili smo fin. stabilni i mogli smo. A sad nazalost obilazimo bolnice, brojimo dane, punkcije transfere :-(
ja bi rodila pa sta bude bit ce, pa makar i kao samohrana majka.

[Zafrina]

potpisujem agio u potpunosti!

ne znam što je zapravo pitanje u ovom postu? osobno ne bih u takvoj situaciji pobacila, a tvoj dečko će se već priviknuti na situaciju. kad primi dijete u ruke, sumnjam da će mu i dalje biti svejedno i prerano pogotovo ako je tako pažljiv i divan kakvim ga opisuješ.

ako se ipak odlučite na pobačaj (jer i on je u tome) to će vas mučiti cijeli život. negdje u prikrajku ali ipak hoće.. o sprječavanju začeća se misli prije a ne nakon što se trudnoća dogodi.

[Lissis]

neka moderatori prebace temu ako sam fulala.
da sam odlučila već bi se naručila za pobačaj, ali nisam. Ne mogu reć da sam oduševljena idejom da imam dijete, ali kada bi barem malo sreće bilo sa njegove strane sigurno bih to prihvatila i bila majka. Ovako sam usamljena, moram donijeti životnu odluku, što nije lako. Bojim se da ću za pobačaj kriviti njega, iako mislim da svatko ima pravo izraziti svoje mišljenje, pa tako i on. Razmišljala sam i o tome da rodim, pa što bude...ali ću se zauvijek pitati je li on to htio i jesam li mu nametnula dijete. Smatram da je pobačaj opcija svake žene, i ne zanimaju me osude tipa kako to možeš napraviti. Svatko ima na to pravo, i ponekad je možda bolje pobaciti pa imati djecu u "pravom" trenutku i veseliti se tome kao što bi svi trebali. Ovako je to "isforsirana" odluka...

[Lissis]

pitanje je da li nastaviti sa trudnoćom makar smo nespremni, ili sačekati, oženiti se pa kroz nekoliko godina stvoriti obitelj, kada to budemo željeli. Možda netko ima slično iskustvo pa može dati savjet...

[Arienrhod]

agio kaže:

draga moja, kad sam ja pocela hodati sa svojim muzem on je uvijek govorio kako je jos rano za dijete, kako nije spreman. Nama se nazalost nije dogodila slucajna trudnoca. Sad ne prodje dan a da on ne spomene da smo ipak trebali ranije imati djecu bili smo fin. stabilni i mogli smo. A sad nazalost obilazimo bolnice, brojimo dane, punkcije transfere :-(
ja bi rodila pa sta bude bit ce, pa makar i kao samohrana majka.

Upravo tako. Ta prica da ce biti spreman za par godina ne drzi vodu, sto to znaci, za 2,3,4 godine ce htjeti biti otac i bas tad ce sve krenuti po planu? Nitko od nas se nije rodio spreman. Budi oprezna da napravis ono sto ti zelis a ne sto ti je nametnuto. Puno zena se pokajalo prema istrazivanjima, nakon namjernog abortusa, i ne zelim ni pomisljati koliki je to psihicki udarac za zenu.
I nazalost ovaj podforum je pun cura, zena i obitelji koje zele djecu ali ne dogadja se bas kako mi planiramo. Trudnocu je jako tesko u detalje isplanirati, bila ona planirana ili ne. Sretno u odluci, ukoliko je jos nisi donijela ipak.
Btw, i ja smatram da zena ima pravo na odluku o pobacaju, nisam protiv njega, ali ga ne bih napravila. I radije bih bila samohrana majka, nego u nesretnom braku zbog djeteta.

[kaduljica]

bez brige, krivit ćeš njega. i sebe. i sumnjam da će vam to veza preživjeti.
imaš 25 godina, radiš i sama kažeš da si financijski stabilna..ne vidim u čemu je problem
radije bi bila deset puta samohrana majka, nego bila u vezi s nekim tko mi sugerira pobačaj samo zato jer ON nije spreman. da se razumijemo, ja nisam neki zatucani vjernik i zalažem se za ženino pravo da bira, ali kad se ide na abortus jer se radije izabere veza od djeteta..to mi baš nije normalno, oprosti.

[Zafrina]

mislim da nikad nitko nije u potpunosti spreman na djecu. uvijek postoje neki razlozi za ne imati djecu.

pogotovo kad nisi svjestan sve što mala djeca donose - pod tim mislim na promjenu dosadašnjeg načina života za 180, ali isto tako donose bezbroj sretnih i ispunjenih trenutaka a to je jedino što se broji.

mislim da vam zadržavanje djeteta može donijeti više pozitivnih stvari nego pobačaj.

[Lissis]

očito moje biranje veze a ne djeteta jasno pokazuje da sam i ja nespremna koliko i on. To me i buni, da sam barem odlučna da to želim...svakako bih rodila. Ovako imam stotinu strahova. zašto da čovjek stvari ne napravi kako misli da je najbolje? ako već postoji prilika za to...ja generalno nisam protiv pobačaja i zato tako razmišljam. nekome je to ružno, nekome nije. ili sam samo nezrela.

[danijela28]

Vjerujem da ti je teško, ali po meni dečko koji od 25 godina ne želi ovo vaše dijete, nego neko drugo za koju godinu, ne zaslužuje da uopće dvojiš. To maleno biće u tebi je vaše dijete, tvoje dijete koje ima samo tebe i očito treba baš sada doći na ovaj svijet. Kada ga uzmeš u svoje ruke jednog dana, vjeruj mi, nećeš požaliti ni sekunde. Kada ti se nasmiješi i kaže ti: mama! bit ćeš sigurna da si donijela pravu odluku.
Ako tvoj dečko to ne može sada prihvatiti, a ti mu lijepo reci da je to njegov problem. Ti si sada mama!!

[Arienrhod]

Lissis kaže:

očito moje biranje veze a ne djeteta jasno pokazuje da sam i ja nespremna koliko i on. To me i buni, da sam barem odlučna da to želim...svakako bih rodila. Ovako imam stotinu strahova. zašto da čovjek stvari ne napravi kako misli da je najbolje? ako već postoji prilika za to...ja generalno nisam protiv pobačaja i zato tako razmišljam. nekome je to ružno, nekome nije. ili sam samo nezrela.

Pretpostavljam da si trudna negdje 6tj, to jest da je zadnja menga nastupila prije negdje 6tj. Za tjedan do 10 dana, vec ce kucat srce tom plodu.
Odabir veze naspram djeteta nazalost nije stvar nespremnosti na obitelj. Nisi ti ni stara za obitelj poslije, ali opet nisi ni toliko mlada. Mozda je glupo, ali bome meni nije isto donijeti odluku o pobacaju sa 15 i 25 godina. Btw, nitko ti ne garantira da ces nakon ciscenja poslije moci imati djecu, pretpostavljam da si se vec malo informirala o kiretazi, jer je svaka kiretaza rizik za mogucnost zatrudnjivanja poslije. Kao sto sam rekla, tesko je to isplanirati.
Evo, meni ce sutra mjesec dana kako sam bila, jer sam morala, i nije mi svejedno i strah me je dal cu poslije moci zatrudnit. Moras i s tim strahom zivjeti poslije i nadam se da si spremna na to.

[kaduljica]

Lissis kaže:

Kada sam saznala da sam trudna bila sam sretna, oduvijek smo to planirali, uvijek je govorio da će bit uz mene bez obzira na sve. No kada sam mu rekla vijest nije bio oduševljen. Njegova odluka je pobačaj. i.[/B]

znači, prvo si bila sretna i oduševljena i vi ste to planirali...

Lissis kaže:

očito moje biranje veze a ne djeteta jasno pokazuje da sam i ja nespremna koliko i on. To me i buni, da sam barem odlučna da to želim...svakako bih rodila. Ovako imam stotinu strahova. zašto da čovjek stvari ne napravi kako misli da je najbolje? ako već postoji prilika za to...ja generalno nisam protiv pobačaja i zato tako razmišljam. nekome je to ružno, nekome nije. ili sam samo nezrela.

..a sad ipak nisi odlučna i spremna daj se saberi, ovo nije odluka o tome hoćeš li kupiti plavu ili crvenu majicu, ovo je odluka za cijeli život.
pobačaj, kakav god bio, ostavlja posljedice na ženu, vjeruj meni koja sam ga proživjela. to nije neka minorna stvar i neće se tvoj "dragi" morat s tim nositi, nego ti.
isto tako, vjeruj mi opet kad ti kažem da nitko nije spreman. ja sam trenutno trudna 8 mjeseci i ne znam ni di mi je glava ni rep
razmisli o onome što TI želiš, a ne ono što ti tvoj dečko sugerira. ako ti je prva reakcija bila da si sretna zbog trudnoće, to je po meni to. sve ostalo je pranje mozga od strane tvog dečka.

[dantea84]

iz iskustva znam da u velikoj većini ljudi koji traže savjet u biti
traže potvrdu za ono što su već svakako odlučili napraviti... sumnjam da će ti ovdje itko napisati da pobaciš, a iz tvojih postova ja zaključujem da ćeš napraviti upravo to

ja imam 28 godina, odlučila sam imati djete pa se opet osjećam nespremnom, so what?! što bi trebala pobaciti?! kad se djete rodi, znam da ću ga voljeti više od svega i da ću dati sve od sebe da budem dobra majka i to mi je dovoljno...

[Arienrhod]

dantea84 kaže:

iz iskustva znam da u velikoj većini ljudi koji traže savjet u biti
traže potvrdu za ono što su već svakako odlučili napraviti... sumnjam da će ti ovdje itko napisati da pobaciš, a iz tvojih postova ja zaključujem da ćeš napraviti upravo to

ja imam 28 godina, odlučila sam imati djete pa se opet osjećam nespremnom, so what?! što bi trebala pobaciti?! kad se djete rodi, znam da ću ga voljeti više od svega i da ću dati sve od sebe da budem dobra majka i to mi je dovoljno...

Mislim da nece pobaciti. Ako je prvotni osjecaj bila sreca, i ovo je podforum trudnice za one koje jesu i koje to zele biti.

[Lissis]

dantea84 kaže:

iz iskustva znam da u velikoj većini ljudi koji traže savjet u biti
traže potvrdu za ono što su već svakako odlučili napraviti... sumnjam da će ti ovdje itko napisati da pobaciš, a iz tvojih postova ja zaključujem da ćeš napraviti upravo to

ja imam 28 godina, odlučila sam imati djete pa se opet osjećam nespremnom, so what?! što bi trebala pobaciti?! kad se djete rodi, znam da ću ga voljeti više od svega i da ću dati sve od sebe da budem dobra majka i to mi je dovoljno...

ne tražim potvrdu, nego objektivan savjet nekoga tko ne prolazi i ine osjeća ovo što ja osjećam. Jer ja trenutno nisam objektivna i podložna sam utjecaju dečka, što sam i inače, ali to je moj karakter i gotovo.
5 tjedana sam trudna, zvala sam već doktore i raspitala se o pobačaju, kažu da fizički nije tako kako svi pričaju i da ako je stručno obavljeno nebi trebalo imati posljedice.
Ja ne gledam negativno na pobačaj, možda je u nekom trenu to najbolje riješenje.
Ja sam odrasla bez oca i ne želim to svom djetetu jer mi neopisivo nedostaje.

[kepasa]

Lissis kaže:

očito moje biranje veze a ne djeteta jasno pokazuje da sam i ja nespremna koliko i on. To me i buni, da sam barem odlučna da to želim...svakako bih rodila. Ovako imam stotinu strahova. zašto da čovjek stvari ne napravi kako misli da je najbolje? ako već postoji prilika za to...ja generalno nisam protiv pobačaja i zato tako razmišljam. nekome je to ružno, nekome nije. ili sam samo nezrela.

Malo je onih kojima je u životu sve savršeno da bi imali dijete u idealnim uvjetima. Prvoj mi nije tako i trebalo nam je hrabrosti da se odlučimo, ali svakog trenutka od kada sam saznala za trudnoću osjećam se iznad svega privilegirano. Strahovi i strepnje su uvijek prisutni i trebalo mi je dugo vremena da se odlučim na kupovinu prve stvarčice za našega sina. Brojimo još nešto više od dva mjeseca do našeg susreta face2face i nadamo se, molimo, strepimo...sve je to ljudski i normalno. Vjerujem da vi jako lijepo živite i stvarno ste sretni i sigurno se bojite da vam to netko/nešto ne oduzme, ali ja mislim da uz malo hrabrosti možete prebroditi sve strahove i vašem odnosu dijete daje jednu novu, uzvišeniju dimenziju. Poznajem jako puno mladih, modernih, urbanih roditelja. Nemojte se bojati da vam život sa djetetom prestaje - možete ga samo obogatiti i time profitirati. I dalje se nastavljaju i druženja, i izlaci, i putovanja, i pokoja kapljica viška....ma sve vi to možete! Previše je onih očajnih koji bi sve dali za vlastitu djecu. Razmislite i shvatite da ništa ne gubite već ste na neviđenom DOBITKU!

[Lissis]

dantea84 vjerojatno imaš potporu dečka...ja bih sve dala da imam.

[marijeta0510]

Lissis kaže:

pitanje je da li nastaviti sa trudnoćom makar smo nespremni, ili sačekati, oženiti se pa kroz nekoliko godina stvoriti obitelj, kada to budemo željeli. Možda netko ima slično iskustvo pa može dati savjet...

Moje je mišljenje da ako su dvije osobe od 25 godina već dvije godine u vezi, žive skupa, prirodan je tijek događaja da se vjenčaju i stvore obitelj, inače, čemu onda to? Što bi se trebalo promijeniti kroz koju godinu kad kažeš da bi imali dijete? Pročitaj malo po ovom forumu iskustva žena i njihove osjećaje dok pokušavaju ostati trudne ili održati trudnoću, koju im radost donosi dijete kad ga napokon prime u naručje. Ako imaš 25 godina i radiš, odlučili ste živjeti skupa, svjesna si da stupanjem u spolne odnose bez kontracepcije postoji mogućnost da zatrudniš,odlučiš li pobaciti , nisi nezrela nego sebična. Za što ćeš žrtvovati to malo biće? Za još koju godinu izlazaka? Zapitaj se, ako ti je Bog namijenio da sad imaš dijete, hoće li ti ga dati i kad se ti i dragi složite da je vrijeme za to?

[Arienrhod]

Lissis kaže:

ne tražim potvrdu, nego objektivan savjet nekoga tko ne prolazi i ine osjeća ovo što ja osjećam. Jer ja trenutno nisam objektivna i podložna sam utjecaju dečka, što sam i inače, ali to je moj karakter i gotovo.
5 tjedana sam trudna, zvala sam već doktore i raspitala se o pobačaju, kažu da fizički nije tako kako svi pričaju i da ako je stručno obavljeno nebi trebalo imati posljedice.
Ja ne gledam negativno na pobačaj, možda je u nekom trenu to najbolje riješenje.
Ja sam odrasla bez oca i ne želim to svom djetetu jer mi neopisivo nedostaje.

Napisala si da je njegova zelja pobacaj, ali da ce ostati uz tebe bez obzira na to sto ti odlucila. Znaci nije onda tvoja odluka ipak zadnja nego njegova, i da bi te ostavio ako bi odlucila zadrzati dijete. Pretpostavljam da kad bi on zelio dijete, onda bi ga i ti zeljela.