Traume iz proslih odnosa koje vucemo sa sobom

[Difference]

Pa to baš i nema puno veze s tim o voljenju sebe
Više je namjerno izbjegavanje voljenja drugih. Durex za osjećaje.

[Valissa]

Leteća kaže:

Ja volim čitati, on voli pucati u vrapce.

Leteća, ovo mi je genijalan opis neslaganja karaktera.

[Leteća]

Difference kaže:

Pa to baš i nema puno veze s tim o voljenju sebe
Više je namjerno izbjegavanje voljenja drugih. Durex za osjećaje.

Kako se uzme. Mogu voljeti, čak i nekad pretjerujem s tim, ali nemam baš povjerenja u ljude. Ne otkrivam svoje slabosti, nerado verbaliziram emocije i nikad ne mogu biti sigurna voli li me netko zbog onog što jesam ili zbog onog što činim za njega. I pretvaram se da mi nije stalo do toga da znam. A zapravo i nije - ako nemaš očekivanja, ne možeš se razočarati.

Znam da to baš nije dobro ni zdravo, ali tako je kako je. Ne mogu raditi direktno na tome jer je previše mučno, pa radim na voljenu sebe jer jedino tako mogu znati da je sve okej, budući da ne bih nikad izdala drugoga, pa neću valjda ni sebe.

[ZgSash]

netko tko voli pucatiu vrapce ili netko tko postavlja svoje parametre suprotno i nad mojima, trajao bi mi ukupno 5 minuta
sve ostalo i one koji to trpe mogu jedino strpati u folder "ljudska glupost"

[jamesbond]

ZgSash kaže:

netko tko voli pucatiu vrapce ili netko tko postavlja svoje parametre suprotno i nad mojima, trajao bi mi ukupno 5 minuta
sve ostalo i one koji to trpe mogu jedino strpati u folder "ljudska glupost"

a slusaj, kad si mlad onda si i glup
folder sa listom 'ljudskih gluposti' je jos uvjek relativno prazan

[ZgSash]

naravno, imam i ja svoj popis pizdarija na koje sam pristao i trpio
no to me ne ekskuplira od mojih vlastitih gluposti i pizdarija

jednako kao i ovo "slusanje intuicije", gdje za istu lovu mozes nositi zecju sapu u guzici i kad te netko pogeda urokljivim okom, pokazati mu tu sapu i odmah vidis kako te gleda sasvim drugacije

[Difference]

Leteća kaže:

Kako se uzme. Mogu voljeti, čak i nekad pretjerujem s tim, ali nemam baš povjerenja u ljude. Ne otkrivam svoje slabosti, nerado verbaliziram emocije i nikad ne mogu biti sigurna voli li me netko zbog onog što jesam ili zbog onog što činim za njega. I pretvaram se da mi nije stalo do toga da znam. A zapravo i nije - ako nemaš očekivanja, ne možeš se razočarati.

Znam da to baš nije dobro ni zdravo, ali tako je kako je. Ne mogu raditi direktno na tome jer je previše mučno, pa radim na voljenu sebe jer jedino tako mogu znati da je sve okej, budući da ne bih nikad izdala drugoga, pa neću valjda ni sebe.

Kako to točno radiš na voljenju sebe?
Ili kako se to točno ne voli sebe ili manje voli?

Ili sebe treba voljeti prvo i više nego druge?

[Wayfaring S]

Difference kaže:

Kako to točno radiš na voljenju sebe?
Ili kako se to točno ne voli sebe ili manje voli?

Ili sebe treba voljeti prvo i više nego druge?

I mene to zanima, ali nisam pitala, jer nisam sigurna bih li pitala zaista jer me zanima ili samo da dokazem nesto. Hocu reci, kad ljudi krenu s tim izrazima o voljenju sebe i slicno, zapravo ih prestanem slusati i spremim ih u jeftini bullshit ladicu. Mozda grijesim. Ne zato jer ne treba voljeti sebe, nego jer jos nisam srela nekog tko mi izgleda voljeno od samog sebe, a da istovremeno ima potrebu prodavati tu pricu okolo drugima kao rjesenje svih problema.

No, ne pisem zato. Pisem jer mi je palo na pamet nesto drugo. To voljenje sebe, bezuvjetno, nuzno - sto u situaciji kad smo, barem u nekom dijelu, kako da kazem, nevoljivi? Ljudi smo. Ok, trebamo voljeti sebe. Super. Ali trebamo li voljeti i one dijelove sebe koji su zakurac (ne doslovno, picku si voljet je skroz pozeljno)?

Sto kad vidis nekog tko radi glupost. Sranje neko. Ubija ptice npr. I radi te gluposti upada u probleme. I radi te gluposti nije voljiv. Hoces li ga voljeti bezuvjetno? Ne znam bas. On ubija ptice. Onako, iz fore.

Sto ako ti ubijas ptice? Ne ti Difference, ne ti Leteca, nego netko. Da li treba voljeti sebe i sve ce bit ok? Voljenje sebe nekad podrazumijeva i voljenje ubijanja ptica. Nije bas neko univerzalno rjesenje.

Hocu reci, da, mislim da treba voljeti sebe, ako se ima sto za voljeti. Ne po pravilu, ne jer se to mora, nego ako imas nesto voljivo, voli. Ali ako si kreten koji ubija ptice, onda se idi lijeci. Cak i kad nisi jako velik kreten i kad ih ne ubijas bas jako cesto.

[Joshua]

Jebem ti meni te traume dolaze u fizičom obliku. Kad mi se krenu javljat prijatelji od bivše. Mam mi se tikovi krenu pojavljivat.

[Leteća]

ZgSash kaže:

netko tko voli pucatiu vrapce ili netko tko postavlja svoje parametre suprotno i nad mojima, trajao bi mi ukupno 5 minuta
sve ostalo i one koji to trpe mogu jedino strpati u folder "ljudska glupost"

Gle, nitko ti ne ulijeće sa "Bok, ja sam Šime i volim pucati u vrapce". Takve se informacije otkrivaju postupno, taman kad pomisliš da si u vezi s normalnom osobom. Onda misliš da se zajebava, a kad skužiš da je ozbiljan, zbrišeš. Ako možeš. Neki ne mogu.

Difference kaže:

Kako to točno radiš na voljenju sebe?
Ili kako se to točno ne voli sebe ili manje voli?

Ili sebe treba voljeti prvo i više nego druge?

Možda bi precizniji izraz bio "prihvaćanje sebe". Odnosno, ne lupanje sebe po glavi radi 'negativnih' emocija i zaustavljanje unutrašnjih monologa u kojima nabrajaš sve svoje mane i situacije u kojima si postupila ovako i onako, a mogla si bolje. Radiš stvari koje te vesele, izbjegavaš one koje te bacaju u depru. Mičeš se od loših situacija i loših ljudi. I tako to. Ima tu svačega. Ljudima koji su odrastali u normalnoj okolini sve je to samorazumljivo i instinktivno, mi ostali se moramo malo više potruditi.

Wayfaring S kaže:

I mene to zanima, ali nisam pitala, jer nisam sigurna bih li pitala zaista jer me zanima ili samo da dokazem nesto. Hocu reci, kad ljudi krenu s tim izrazima o voljenju sebe i slicno, zapravo ih prestanem slusati i spremim ih u jeftini bullshit ladicu. Mozda grijesim. Ne zato jer ne treba voljeti sebe, nego jer jos nisam srela nekog tko mi izgleda voljeno od samog sebe, a da istovremeno ima potrebu prodavati tu pricu okolo drugima kao rjesenje svih problema.

To nije rješenje svih problema, ali je rješenje problema nesigurnosti u vezama. Odnosno, odgovor na konkretnu situaciju iznesenu u uvodnom postu. Po mom mišljenju, naravno. Drugi su iznijeli svoje, ja svoje. I to je to.

Wayfaring S kaže:

To voljenje sebe, bezuvjetno, nuzno - sto u situaciji kad smo, barem u nekom dijelu, kako da kazem, nevoljivi? Ljudi smo. Ok, trebamo voljeti sebe. Super. Ali trebamo li voljeti i one dijelove sebe koji su zakurac (ne doslovno, picku si voljet je skroz pozeljno)?

Sto kad vidis nekog tko radi glupost. Sranje neko. Ubija ptice npr. I radi te gluposti upada u probleme. I radi te gluposti nije voljiv. Hoces li ga voljeti bezuvjetno? Ne znam bas. On ubija ptice. Onako, iz fore.

Sto ako ti ubijas ptice? Ne ti Difference, ne ti Leteca, nego netko. Da li treba voljeti sebe i sve ce bit ok? Voljenje sebe nekad podrazumijeva i voljenje ubijanja ptica. Nije bas neko univerzalno rjesenje.

Hocu reci, da, mislim da treba voljeti sebe, ako se ima sto za voljeti. Ne po pravilu, ne jer se to mora, nego ako imas nesto voljivo, voli. Ali ako si kreten koji ubija ptice, onda se idi lijeci. Cak i kad nisi jako velik kreten i kad ih ne ubijas bas jako cesto.

Bit je u prihvaćanju svih svojih dijelova, pa i onih koji su zakurac. Ne možeš počistiti stan ako ne vidiš prljavštinu. A ne vidiš je ako si je nagurao pod tepih. Oni što ubijaju ptice su sami sebi super. Ne vide ništa pogrešno u tome koliko god im ti objašnjavao da se to ne radi. A je li vole sebe i jesu li (neurološki) uopće u stanju voljeti bilo koga, to je malo teže odrediti.

Ponavljam - nisam dala univerzalno rješenje, nego ono što mi se čini kao moguće rješenje za autoricu teme. Za mene je bilo, a za pticoubojice mi se živo jebe. Nek crknu u mukama.

[Joshua]

Letjelice da li je to za vrapca metafora ili je lik zaista ubijao vrapce?

[Wayfaring S]

Leteća kaže:

Bit je u prihvaćanju svih svojih dijelova, pa i onih koji su zakurac.

Ponavljam - nisam dala univerzalno rješenje, nego ono što mi se čini kao moguće rješenje za autoricu teme. Za mene je bilo, a za pticoubojice mi se živo jebe. Nek crknu u mukama.

U konkretnoj situaciji(sorry Alice)- prihvacam to sto ulazim u veze s ljudima koji nisu za mene i volim se zbog toga. Ili, prihvacam i volim to sto si svaku vezu sjebem na isti nacin glumatanjem neceg sto nisam. Jer gluma je dio mene i ja je volim i prihvacam iako me dovodi u situacije u kojima bi se najradije ugrizla za nozni palac. How yes no.

Ono sto sam pokusala reci je da je i Alice pticoubojica. I ti si. I ja sam bogami. Ne doslovno. Ali ako radimo sranja, onda to nije za voljeti, nego kopati po tome i ispravljati. U suprotnom, ako se volimo tako u kompletu, sa svim sranjima, gdje je tocno granica koja nas dijeli od doslovnih pticoubojica?

[ZgSash]

Leteća kaže:

Gle, nitko ti ne ulijeće sa "Bok, ja sam Šime i volim pucati u vrapce". Takve se informacije otkrivaju postupno, taman kad pomisliš da si u vezi s normalnom osobom. Onda misliš da se zajebava, a kad skužiš da je ozbiljan, zbrišeš. Ako možeš. Neki ne mogu.

sve jasno
no kad naidem na nekoga tko je toliko izvan mog poimanja vrijednosti, tu ne ostaje prostora za daljnje razgovore
pri tome je nebitno dode li mi i predstavi se kao "bok, ja sam sonja, jedem zive macke" ili to saznam za tjedan ili mjesec ili 6 mjeseci
u trenutku kad se sazna, ide debela masna neizbrisiva tocka na i

bilo je vec dozivljaja gdje smo se sve slagali i dogovorili i sve je bilo jasno i transparentno, lijepo i opusteno
pa su u neko doba isplivala sranjca preko kojih ja ne mogu i ne zelim preci
i bude mi i dandanas zao zbog nekih, ali jebiga, bolje da se i tada prekinulo, nego da je kasnije dovelo do tko zna kakvih sve trauma i dozivljaja

[Leteća]

josuha kaže:

Letjelice da li je to za vrapca metafora ili je lik zaista ubijao vrapce?

Tako je rekao. Ne znam jesam li mu povjerovala, ali zgrozilo me što uopće može takvim pizdarijama remetiti postkoitalnu idilu. Da sam ga stvarno vidjela s ubijenom pticom, mislim da bih ga zatukla na licu mjesta unatoč tome što je bio jedno 50 kila teži od mene.

Wayfaring S kaže:

U konkretnoj situaciji(sorry Alice)- prihvacam to sto ulazim u veze s ljudima koji nisu za mene i volim se zbog toga. Ili, prihvacam i volim to sto si svaku vezu sjebem na isti nacin glumatanjem neceg sto nisam. Jer gluma je dio mene i ja je volim i prihvacam iako me dovodi u situacije u kojima bi se najradije ugrizla za nozni palac. How yes no.

Ono sto sam pokusala reci je da je i Alice pticoubojica. I ti si. I ja sam bogami. Ne doslovno. Ali ako radimo sranja, onda to nije za voljeti, nego kopati po tome i ispravljati. U suprotnom, ako se volimo tako u kompletu, sa svim sranjima, gdje je tocno granica koja nas dijeli od doslovnih pticoubojica?

Granica se nalazi kod doslovnog ubijanja ptica. Ili bilo kakvog drugog ponašanja. Misli, emocije, impulsi, kurci-palci... to se jednostavno ne broji kada razmišljamo o tome tko je dobra, a tko loša osoba.

Recimo, taj tvoj primjer glume: jesi li nekoga time oštetila? Najvjerojatnije nisi - oštetila si jedino samu sebe, uskrativši si priliku da u toj situaciji budeš ono što jesi. Znači, prema sebi se nisi odnosila s ljubavlju. Okej, prihvatiš činjenicu da si bila pizda prema samoj sebi. Ne osuđuješ se zbog toga nego se zapitaš zašto si to učinila, što si postigla tom svojom glumom, je li ti se to isplatilo, itd... dakle, to kopanje koje spominješ.

Onda iskopaš, recimo, da glumiš zato što se bojiš da te drugi neće prihvatiti ako pokažeš svoje pravo lice. I onda veliš, e sad ću ih sjebat, pa ću prihvatiti sama sebe, a za njih me boli đon. I onda sljedeći put kad izađeš pred ljude tako voljena i prihvaćena, više ti nije toliko bitno da te netko drugi prihvati, voli i shvati pa se ponašaš prirodnije, dosljednija si sebi. Odnosno, više ne glumiš. Ne zato što si se nadljudskom snagom volje suzdržala od glume, nego zato što si jednostavno izgubila potrebu za time.


(Malo zvuči blesavo ovako napisano jer se u praksi sve svodi na neki osjećaj, svjesno promatranje svojih reakcija i te baze).

[Wayfaring S]

Leteća kaže:

Onda iskopaš, recimo, da glumiš zato što se bojiš da te drugi neće prihvatiti ako pokažeš svoje pravo lice. I onda veliš, e sad ću ih sjebat, pa ću prihvatiti sama sebe, a za njih me boli đon. I onda sljedeći put kad izađeš pred ljude tako voljena i prihvaćena...

Upravo o tome se radi - laganje samih sebe se nastavlja i dalje, samo se sad to zove voljenje sebe. I zakurac je takva ljubav prema sebi, jer je lazna. Za njih me boli kurac, ali cu prihvatiti sebe da njih sjebem - to je taj paradoks bezuvjetnog voljenja sebe koje prodaje boce Jane, tjesi ljude na forumu, ali u zbilji ne cini bas nista dobro. Osim onima koji prodaju te knjige za novac. Njima cini dobro.

[Leteća]

Wayfaring S kaže:

Upravo o tome se radi - laganje samih sebe se nastavlja i dalje, samo se sad to zove voljenje sebe. I zakurac je takva ljubav prema sebi, jer je lazna. Za njih me boli kurac, ali cu prihvatiti sebe da njih sjebem - to je taj paradoks bezuvjetnog voljenja sebe koje prodaje boce Jane, tjesi ljude na forumu, ali u zbilji ne cini bas nista dobro. Osim onima koji prodaju te knjige za novac. Njima cini dobro.

Ja tu ne vidim takav problem. Malo sam ironizirala s ovim "sad ću ih sjebat" i "boli me kurac" - nema tu takvih misli, kao ni onih s boce Jane, zapravo nema nikakvog intelektualiziranja... jednostavno odlučiš da ćeš to napraviti i napraviš. Ili odlučiš da nećeš, pa ne napraviš.

Povremeno zapadneš u stari (naučeni i pogrešni) obrazac razmišljanja, prihvatiš i to, ideš dalje. Totalno jednostavne stvari kojima nam je teško pristupiti samo zato što smo iz nekih razloga skloni kompliciranju. Nakon nekog vremena prakse (trajanje ovisi o više faktora) sve sjeda na mjesto i postaje puno prirodnije, lakše, pa je o tome besmisleno pričati - kao i objašnjavati nekome kako se diše, kako se hoda, smije, itd.

Ovi što prodaju te knjige najčešće su oni koji su se za taj novi odnos prema samom sebi istrenirali, a ne oni koji su rođeni i odrasli tako neopterećeni (jer ovi drugi ne zamaraju se mudrovanjima nego jednostavno uživaju u životu).

Ali stvarno smo predaleko skrenuli s teme - nadala sam se da će ovo prerasti u neko odlagalište ljubavnih trauma koje nisu baš za šupendare, a nisu ni za Psihokauč. No, izgleda da neće biti ništa od toga. Ono što me zapravo zanima je kako ponovno steći povjerenje u ljude nakon što se par puta gadno opečeš. Kako se otvoriti, a ne riskirati da ponovno ispadneš budala? Znači, neke konstruktivne, primjenjive stvari a ne seciranje svake rečenice u tuđim postovima. Tako da ću se povući iz diskusije s tobom, budući da je očito kako nemamo iste interese.

[Difference]

Voljenje sebe je poznavanje sebe, svojih mana i vrlina, svojih uspjeha i svojih gresaka, vise prihvacanje sebe.
Ako znas da ce te u nekom trenutku prevuci dark side i stanes i sama sebi kazes da neces biti "pticoubojica" jer znas da ces se poslije osjecati kao drek onda bi to bilo neko voljenje sebe.
Ali ako ces se nakon toga osjecati cist fajn jer je bitno samo to da budes ono sto jesi , to se onda ipak zove drugacije.
Jer u onome sto jesmo mozemo i birati, ne znaci da moramo povrijediti druge da bi zastitili sebe.
Zivotna je mudrost prestati kopati po proslosti, sto ne znaci da u sadasnjosti ne trebamo primjeniti znanje koje smo naucili i osjetili kroz zivotne lekcije.

[gajto gazdanov]

Difference kaže:

Kako to točno radiš na voljenju sebe?
Ili kako se to točno ne voli sebe ili manje voli?

Ili sebe treba voljeti prvo i više nego druge?

radi se tako da prvo kreneš s etimologijom pojma. glagolu voljenje korijen se nalazi u imenici volja. sto vodi odredjenoj smislenosti. mozda, jasnijim, i plauzibilnijim zaključkom o tome, kako ili zašto, ustaljenost neke fraze ne odražava uvijek, ili ne često, njenu ispravnu recepciju. uvjerljivost te fraze ovisi o tome koliko smo uvjerljivi u njenom tumačenju. mada mislim da je bolje reći - vjerodostojni.

a ona, volja, najneposredniji je dokaz naseg bivanja. volja je htijenje. sila koja pokazuje da djelujemo. da smo izvorni. da nešto dolazi iz nas. da je mi uzrokujemo. pa tako je ljubav prema sebi uzrokovanje našeg integriteta. koji je cjelina. ukupnost osobina koje su izložene svijetu koji su drugi. što me po ne znam koji put vraća spinozi i sentenci iz geometrijske etike: očuvanje samog sebe temeljni je uvjet vrline. a vrlina je odlika, svojstvo koje imamo. naša vrijednost, kojom se prepoznajemo. i uglavnom se o tome radi. opstanku vlastite autentičnosti. gdje svatko izabire svojom voljom, način činjenja i ispoljavanje te volje odnosno voljenja. to je teoretska osnova, 'uputstvo za upotrebu' u osobnoj praksi. bez ikakvih jamstava uspjeha.
s jednim zaključkom. lijenčine ne znaju voljeti.

[Lord Byron]

"Voljenje sebe" i njegov mlađi brat "prihvaćanje sebe" je rudnik zlata svakome self-help sakupljaču novca, iz jednostavnog razloga: "voljenje sebe" i njegov mlađi brat "prihvaćanje sebe" je rajska glazba za uši svakoga tko je sjeban, a željan quick fixa - dakle, mnogobrojnih.

Zanimljivo kako je tijek toka priče uvijek isti: priča počinje propovijedanjem "voljenja sebe" kao tehnike izbavljenja, potom se na propitivanje kakozašto se treba/može voljeti evidentno sjebanog sebe poseže za zamjenom teza "treba se voljeti, nije dobro mrziti sebe" (kao da su to jedine dvije opcije) i prelazi na rezervni položaj "pa dobro, zapravo se ne misli na voljeti kao voljeti, nego voljeti kao prihvatiti sebe".

"Prihvaćanje sebe" podjednaka je pizdarija u smislu u kojemu ga se redovito i opisuje i doživljava: ono, jasam Pero i takavsam kakavsam, imam pravo biti takav, jasamsi najvažniji i kovam jebe mater ne kapa ti ko mesme ta!!!1!. Oni već spomenuti mnogobrojni sjebani, a željni quick fixa, jedva dočekaju takvu dozvolu za ubojstvo i svemu onome što im sjebava odnose s drugim ljudima nadodaju ne samo "prihvaćanje", ne samo nekakav blesavi ponos time i takvim "novim ja", nego i posvemašnje davanje prioriteta najvažnijemu samome sebi. Ne treba pojašnjavati da je to siguran put u katastrofu.

Ono što ima i smisao i potrebu, odavno su pametni ustvrdili: spoznaja sama sebe. Dijagnostika. Prepoznavanje svoga dobroga i svoga lošeg. I potom, onoliko i onako koliko i kako se može, pokušaj prepoznavanja uzroka i barem umanjenja posljedica toga lošeg.

Tako nekako .

[Difference]

Nije li spoznaja sama sebe ujedno i prihvacanje sama sebe.
Ako spoznas samu sebe, i svoju dark side i svoju pink side, i nastojis biti vise pinki nije li to isto prihvacanje sebe.