Prije nešto više od dva mjeseca primio sam od pomocnika Carle del
Ponte popis svih zašticenih svjedoka iz Slucaja Blaškic na
Haaškom sudu. Situacija kod objave ovih imena znatno je drugacija
nego kod objave identiteta ,,zašticenog svjedoka" Stjepana
Mesica. Mnogi ce reci kako se radi o nezašticenim stanovnicima
Bosne i Hercegovine koji su svjedocili na Haaškom sudu. A je li to
doista tako. Metoda postupanja i djelovanja haaške tužiteljice Carle
del Ponte i zloupotrebe pri dodjeli statusa zašticenog svjedoka jasno
ukazuju kako se i u slucaju ljudi sa ovoga popisa može raditi o
obavještajno politickim manipulacijama. Jer ako govore istinu, zašto
su tajni svjedoci? Zbog zaštite?! A tko u takvim slucajevima jamci
vjerodostojnost svjedoka? Tko jamci da se ne radi o podmetanjima
bošnjackih SDA-ovskih obavještajnih služba? Zar nije moguce da su
ti i takvi zašticeni svjedoci prošli obuku i obavještajne
instrukcije u bošnjackim SDA-ovskim obavještajnim službama?
Naposljetku, neki od ljudi sa ovoga popisa bili su ili jesu dužnosnici
SDA u BiH. Ne dovodi li i ta cinjenica njihov kredibilitet kao
svjedoka u pitanje? Nije li moguce da su ti i takvi ,,zašticeni
svjedoci" bili zapravo instrument stranih obavještajnih služba?
Njihovu i vjerodostojnost njihovih izjava jednostavno nije moguce
utvrditi dok god se radi o tajnim svjedocima i tajnim iskazima. Takva
praksa Haaškoga suda ne doprinosi normalizaciji odnosa i
rasvjetljavanju povijesne istine, o cemu i Del Ponte a i mnogi drugi
sudci cesto govore kada govore o svojem i radu suda. Upravo suprotno,
takva praksa Haaškoga suda dokazuje kako se radi o politicko
obavještajnim manipulacijama u svrhu produkcije onakve ,,povijesne
istine" kakva odgovara onim politickim centrima moci koji nisu
željeli obnovu hrvatske državnosti i raspad komunisticke
Jugoslavije. Haaški sud je osveta medunarodne politicko
obavještajne mafije za razbijanje komunisticke Jugoslavije od koje su
živjeli i dobro zaradivali mnogi medunarodni mafijaši, nekada
visoki politicki i obavještajni dužnosnici nekoliko svjetskih sila.
Mafija je Jugoslaviju sastavila, mafija ju je i cuvala zbog vlastitog
profita. Hrvatski gradani su pobrkali te prljave racune medunarodnih
centara moci i zato sada ti isti mafijaši priželjkuju uz pomoc
Carle del Ponte pisati neku svoju povijest.
Odgovornost istine, odgovornost prema istini, jedini su razlozi zbog
kojih sam odlucio objaviti ovaj popis zašticenih svjedoka, kojega mi
je u krajnjem slucaju poslao poštom pomocnik Carle del Ponte prije
otprilike dva mjeseca. Ako se, pak, del Ponte i sada odluci upustiti u
pravnu bitku protiv mene kao novinara, tada ce prije svega optužnicu
morati podignuti protiv svojega djelatnika i pomocnika koji je radio
na slucaju optuženih hrvatskih novinara u Haagu. On je taj koji je
popis tajnih svjedoka poslao novinaru, a ja sam novinar koji objavljuje
istinu. Za mene ne postoji obveza cuvanja tajne, bilo cije i tajne o
bilo cemu. Ja nisam tajni policajac i moja obveza nije skrivanje
tajnih podataka. Moja je obveza, kada dodem u posjed takvih
informacija, uciniti ih javnima, dostupnima javnosti. Haaško
tužiteljstvo jako je dobro znalo da tajne i povjerljive podatke šalje
novinaru, a ne nekome tko je obvezan cuvati tajnost podataka. Osim
toga, iz dosadašnje prakse haaško tužiteljstvo znalo je da cu prije
ili kasnije objaviti taj tajni dokument, jer sam tako cinio i do sada.
Jer sam rekao da cu uvijek i bez obzira o kome se radilo postupiti
jednako: objaviti podatke do kojih dodem.
Mi imamo pravo na istinu. Nitko nam ne može niti smije oduzeti pravo
na priopcavanje istine. Nitko nam ne može niti smije oduzeti pravo na
primanje i priopcavanje informacije našim citateljima. Novinarstvo
jest i treba biti beskompromisni poziv istine. A naša je profesionalna
savjest upravo na kušnji tada kada su u pitanju tzv. tajne i
povjerljive informacije. Naša je novinarska etika i savjest na kušnji
kada se nalazimo pred dvojbom objaviti istinu ili ne, zato što bismo
zbog toga mogli trpjeti posljedice. Tada moramo biti svjesni kako smo
odabrali poziv istine, koji ne može pristajati na kompromise i koji ne
poznaje takve dvojbe. Ukoliko je informacija istinita mi je moramo
objaviti i priopciti javnosti. A tajnost podataka trebaju cuvati
brojne obavještajne službe i oni koji su samo za to placeni. To nije
naša obveza niti naš posao. U protivnom pristajemo igrati necije
obavještajno politicke igre i obavljati za nekoga honorarno
obavještajni posao, prestajemo biti novinari i postajemo tajni
policajci, dobrovoljno.
Zbog svega navedenoga odlucio sam objaviti popis koji sma dobio od
haaškog tužiteljstva.
Popis NEmožete procitati na linku: (moja osobna intervencija)
http://www.domagojmargetic.com/media...IHSVJEDOKA.pdf
Domagoj Margetic