Oprečno mišljenje

[utisana]

Koliki vam je problem prihvatiti oprecno misljenje?
Npr. Ja kažem: sdp je bolji od hdz.
A sugovornik : nije!
Ja: Je!
I tako počinje prepucavanje

Kako se vi nosite sa oprečnim mišljenjima?
Koliko vas nerviraju?
I kako na miroljubljiviji način izreći svoj stav?
Da li korištenje humora tu pomaže?

[The Maystor]

Naravno da koristenje humora i naravno da argumentima mozes otvoreno i kvalitetno raspravljat, a vrlo je vazno ne upadat u rijec i ne dat da se tebi upada {smireno, savjesno i racionalno}

A sad, ovisi i o drustvu, neke teme se ipak umjereno izbjegavaju, jer u nekim situacijama malo treba da dodje do svadje

[utisana]

The Maystor kaže:

Naravno da koristenje humora i naravno da argumentima mozes otvoreno i kvalitetno raspravljat, a vrlo je vazno ne upadat u rijec i ne dat da se tebi upada {smireno, savjesno i racionalno}

A sad, ovisi i o drustvu, neke teme se ipak umjereno izbjegavaju, jer u nekim situacijama malo treba da dodje do svadje

A sta se u tebi tada desava?
Raste li napetost ? Neprijateljstvo spram druge osobe ? Nelagoda, tenzija?

Ili si racionalno distanciran? Opusteno šaljiv? ( da li ovo zadnje implicira i - povrsan?)

[Nevjerna]

utisana kaže:

Koliki vam je problem prihvatiti oprecno misljenje?
Npr. Ja kažem: sdp je bolji od hdz.
A sugovornik : nije!
Ja: Je!
I tako počinje prepucavanje

Kako se vi nosite sa oprečnim mišljenjima?
Koliko vas nerviraju?
I kako na miroljubljiviji način izreći svoj stav?
Da li korištenje humora tu pomaže?

Veliki, jer oprečno mišljenje nažalost doživljavam kao napad na sebe i svoju ličnost, ali polako se učim doživljavati to odvojeno od sebe na način da smo svi različiti i da je ok imati različite stavove. Najčešće nije problem samo u hdz i sdp, nego je problem u tome što npr. ako osoba s kojom razgovaram podržava hdz, to je zato jer je dobila posao na račun hdz bez trunke truda, a to me smeta jer sam ja poslala cv 150 puta i prošla 20 intervjua dok sam dobila posao, ali to je već moj problem ne njen. A kako miroljubivo reći, hm pa mirno i staloženo iznijeti svoje argumente, ako primijetiš da diskusija kreće u negativnom smjeru, prekineš je ili spustiš loptu, dozoveš i sebe i sagovornika.

[The Maystor]

Neprijateljstvo spram osobe u cjelini nikako ne, vec ako osoba koja napravi nesto nepravedno ne zeli to priznati, tada imam argumente da takve stavove jasno kritiziram, no buduci da sam povuceniji, da sam introvert, a i nisam bas sklon brzim odlukama vec cesto odgadjam, onda nekako i rijetko kad se argumentirano dovoljno dobro obranim.

Opusteno saljiv sam u vecini slucajeva, al negdke sala fakat nije rjesenje, cesto se salim na svoj racun, ali ne volim izrugivanja.

[F.A.Q]

Opisanu situacija ne prepoznajem kao razgovor, raspravu niti ista osim ispucavanje osobnih uvjerenja koja su znacajma samo uvjerenom

Povukao bi paralelu sa vjernicima
Nemoguce je ne primjetiti potrebu "vjernika" da uvjerava "nevjernike" u svoju vjeru, sve pod plemenitom i humanom zastavom?!

Isto tako ljudi koji lazu i svjesno sebe uvjeravaju u lazi pocmu onda uvjeravati ostale u svoje lazi i njima je ta laz zapravo "istina" jer im nista drigo ne preostaje

Ovo zadnje je isto sto i ono sto vecina ljidi naziva "odrastanjem" sto naravno nema nikakve veze sa odrastanjem odnosno putu ka zrelosti i samosvjesti pojedinca

Svako je djete svjesno kada mu se laze i pokazuje sve prirodne reakcije na "prcanje u mozak" no upornoscu i godinama razvoja u lazima i uvjeravanjima i apsurde mladi ljydi se lome ..bez da su ikada imali priliku iskusiti "razmisljanje svojom glavom" .. Intelektualna nevinost nije isprika jer postoje puno zreliji primjeri u prirodi od najinteligentnijih iz ljudske vrste ;-)

[The Maystor]

Kako kaze izreka iz Seinfelda ,,Nije laź ako vjerujeś u to"

Jesu li Sjevernokorejci {i drugi śta imaju slićna ureðenja} svjesni pojma demokracije?

[utisana]

F.A.Q kaže:

Opisanu situacija ne prepoznajem kao razgovor, raspravu niti ista osim ispucavanje osobnih uvjerenja koja su znacajma samo uvjerenom

Povukao bi paralelu sa vjernicima
Nemoguce je ne primjetiti potrebu "vjernika" da uvjerava "nevjernike" u svoju vjeru, sve pod plemenitom i humanom zastavom?!

Isto tako ljudi koji lazu i svjesno sebe uvjeravaju u lazi pocmu onda uvjeravati ostale u svoje lazi i njima je ta laz zapravo "istina" jer im nista drigo ne preostaje

Ovo zadnje je isto sto i ono sto vecina ljidi naziva "odrastanjem" sto naravno nema nikakve veze sa sprika jer postoje puno zreliji primjeri u prirodi od najinteligentnijih iz ljudske vrste ;-)

Hvala na komentaru. Sve to štima
Nego, ne bih da razgovor potegne u tom smjeru analiziranja istina itd.

Interesira me VASE psihicko, unutarnje stanje u situacijama kad su vam misljenja oprecna.
I kako se s tim nosite?
Koji svoj osobni modus ste izmislili da razgovor bude bez agresive?

[Azz]

utisana kaže:

Koliki vam je problem prihvatiti oprecno misljenje?
Npr. Ja kažem: sdp je bolji od hdz.
A sugovornik : nije!
Ja: Je!
I tako počinje prepucavanje

Kako se vi nosite sa oprečnim mišljenjima?
Koliko vas nerviraju?
I kako na miroljubljiviji način izreći svoj stav?
Da li korištenje humora tu pomaže?

prije svega postoje neke teme koje neces tek tako izvlaciti (religija, politika i sl.), a kad to i ucinis, onda ce valjda biti na nekoj ozbiljnijoj razini od navedene ("ja sam u pravu", "nisi").

uglavnom razlicita misljenja me ne nerviraju, niti ih previse dozivljavam. a granica je tamo gdje me se silom pokusava uvjeriti u nesto u sto ne vjerujem. to su mi agresivni, netolerantni pristupi i s takvima necu dugo ostati u kontaktu.

[Nevjerna]

Kao što sam i napisala gore, prihvatim da su nam mišljenja oprečna, da ne možemo uvijek razmišljati isto i da ne postoji apsolutna istina u koju i ti i ja i svi mi trebamo vjerovati, nego da su naša vl. iskustva oblikovala naša vl. mišljenja i stavove. Zašto ti je (ako je) važno da imaš jednako mišljenje? I šta za tebe znači kada se mišljenja poklope, a šta kad ne poklope?

[utisana]

Nevjerna kaže:

Kao što sam i napisala gore, prihvatim da su nam mišljenja oprečna, da ne možemo uvijek razmišljati isto i da ne postoji apsolutna istina u koju i ti i ja i svi mi trebamo vjerovati, nego da su naša vl. iskustva oblikovala naša vl. mišljenja i stavove. Zašto ti je (ako je) važno da imaš jednako mišljenje? I šta za tebe znači kada se mišljenja poklope, a šta kad ne poklope?

Kad se poklope, osjecam se ugodno, prihvaceno, blisko sa sugovornikom.
Kad se ne poklope, stvara se nelagoda, odbojnost, nemir ( uvijek pricam o stanju u meni)

[utisana]

Nevjerna kaže:

Kao što sam i napisala gore, prihvatim da su nam mišljenja oprečna, da ne možemo uvijek razmišljati isto i da ne postoji apsolutna istina u koju i ti i ja i svi mi trebamo vjerovati, nego da su naša vl. iskustva oblikovala naša vl. mišljenja i stavove. Zašto ti je (ako je) važno da imaš jednako mišljenje? I šta za tebe znači kada se mišljenja poklope, a šta kad ne poklope?

Prihvatis, sasvim cool? Bez problema?
Jesi li inace tolerantna osoba?
Mozda je kod mene intelektualna tvrdoglavost u pitanju koja me **be?

[Nevjerna]

utisana kaže:

Kad se poklope, osjecam se ugodno, prihvaceno, blisko sa sugovornikom.
Kad se ne poklope, stvara se nelagoda, odbojnost, nemir ( uvijek pricam o stanju u meni)

A svima nam je lakše kad se poklope i svi se osjećaju ugodno i prihvaćeno, normalna ljudska reakcija, ali ne vjerujem da postoji osoba s kojom ti se baš sva mišljenja poklapaju, sa svakim si bar jednom došla u neki "sukob". Ali si sa većinom njih nastavila druženje i razmjenu mišljenja, što bi značilo da nisi neprihvaćena od strane njih generalno, nego je tvoj stav tada bio drugačiji od njihovog. Oprečno mišljenje nije znak neprihvaćenosti tebe, nego tvog stava o xyz. To je kao kad ti neko kaže da pogrešno režeš krastavac, a ti osjetiš bijes jer on sigurno misli da si nesposobna i nemaš pojma o životu, a u stvari samo im se ne sviđa izgled krastavca.

Prihvatis, sasvim cool? Bez problema?
Jesi li inace tolerantna osoba?
Mozda je kod mene intelektualna tvrdoglavost u pitanju koja me **be?

Pa učim se, ne znam jesam li tolerantna ali sam dosta analitična i zanimljivo mi je čuti stvari iz više uglova. Mislim da nisi intelektualno tvrdoglava, nego oprečno mišljenje shvataš kao neprihvaćenost, a onda tu neprihvaćenost projiciraš kroz odbojnost i nelagodu. U biti stvari su jednostavne, zašto sebe teretiti zbog nečega što ne možeš promijeniti? Tjerati svoje i tjerati druge ljude da misle onako kako i mi je borba sa vjetrenjačama, ne možeš nekome na silu poturiti nešto svoje kao njegovo. I onda kad to shvatiš, to lakše i prihvatiš. U konačnici i da istjeraš svoje, dobit ćeš privremeni mir i osjećaj pobjede, ali šta za sat vremena kad opet neko dođe s oprečnim mišljenjem, pa sutra, prekosutra...?

[utisana]

Nevjerna kaže:

A svima nam je lakše kad se poklope i svi se osjećaju ugodno i prihvaćeno, normalna ljudska reakcija, ali ne vjerujem da postoji osoba s kojom ti se baš sva mišljenja poklapaju, sa svakim si bar jednom došla u neki "sukob". Ali si sa većinom njih nastavila druženje i razmjenu mišljenja, što bi značilo da nisi neprihvaćena od strane njih generalno, nego je tvoj stav tada bio drugačiji od njihovog. Oprečno mišljenje nije znak neprihvaćenosti tebe, nego tvog stava o xyz. To je kao kad ti neko kaže da pogrešno režeš krastavac, a ti osjetiš bijes jer on sigurno misli da si nesposobna i nemaš pojma o životu, a u stvari samo im se ne sviđa izgled krastavca.
Pa učim se, ne znam jesam li tolerantna ali sam dosta analitična i zanimljivo mi je čuti stvari iz više uglova. Mislim da nisi intelektualno tvrdoglava, nego oprečno mišljenje shvataš kao neprihvaćenost, a onda tu neprihvaćenost projiciraš kroz odbojnost i nelagodu. U biti stvari su jednostavne, zašto sebe teretiti zbog nečega što ne možeš promijeniti? Tjerati svoje i tjerati druge ljude da misle onako kako i mi je borba sa vjetrenjačama, ne možeš nekome na silu poturiti nešto svoje kao njegovo. I onda kad to shvatiš, to lakše i prihvatiš. U konačnici i da istjeraš svoje, dobit ćeš privremeni mir i osjećaj pobjede, ali šta za sat vremena kad opet neko dođe s oprečnim mišljenjem, pa sutra, prekosutra...?

Ne zelim istjeravati svoje.
To je kruto i zatvara dijalog.
Dakle, ne želim istjeravati svoje a opet teško prihvacam oprecne stavove
Osjecam atak na svoju osobnost...
Zatvaram se i povlacim. I tada, prekidam emotivni kontakt sa osobom.
To naravno, nije rijesenje.

Mislis da bi dovoljno bilo da si utuvim u glavu da svatko ima pravo na svoje misljenje?
Kako? Da to ponavljam ko mantru dok ne usvojim?
Ili da se odreknem svojih misljenja i da budem ravnodusna na sve pomalo?

[The Maystor]

Sloboda govora je po meni jednaka potreba kao i potreba za hranom, a vaźno je i to da ostavljamo opciju ca planove b, c, d, pa i viśe ako treba, po meni je bizarno biti pretvrd u vlastitim stavovi, svaki dan je prilika za stjecanje viśe iskustava i viśe ućenja.

[Nevjerna]

utisana kaže:

Ne zelim istjeravati svoje.
To je kruto i zatvara dijalog.
Dakle, ne želim istjeravati svoje a opet teško prihvacam oprecne stavove
Osjecam atak na svoju osobnost...
Zatvaram se i povlacim. I tada, prekidam emotivni kontakt sa osobom.
To naravno, nije rijesenje.

Mislis da bi dovoljno bilo da si utuvim u glavu da svatko ima pravo na svoje misljenje?
Kako? Da to ponavljam ko mantru dok ne usvojim?
Ili da se odreknem svojih misljenja i da budem ravnodusna na sve pomalo?

Eh tu se vraćamo na naš dobro poznati problem, nedovoljne vjere u sebe i išjuza sa samopouzdanjem, pa kao posljedicu navedenog sve shvatamo kao napad na našu osobnost i osjećamo potrebu ili da se branimo ili kao ti da se povučemo.

Svojih mišljenja se ne trebaš odreći, niti prihvatanje činjenice da i drugi imaju pravo na svoje mišljenje različito od našeg znači odricanje od svojih mišljenja. Prije bih rekla da sebi trebaš utuviti u glavu da tuđe mišljenje nije atak na tvoju osobnost, nego je samo još jedno mišljenje u nizu. Probaj to u glavi zamisliti i odvojiti od sebe. Ako kažem da volim hdz, ja ne napadam tebe jer voliš sdp, nego su me prethodna iskustva oblikovala da volim hdz i to je nešto moje što nema poveznice s tobom. Na taj način se nećeš osjećati napadnuto, a zadržat ćeš svoje mišljenje bez osjećaja inferiornosti i ataka.
Ne znam koliko mantranja pomažu, ali ja bih išla polako situaciju po situaciju i mijenjala percepciju, sa subjektivne je pomalo prebacivala na objektivnu. Ako ti je teško prihvatiti to na način kako sam opisala, probaj ući u veće detalje, shvatiti osobu nasuprot sebe, pozadinu njenog mišljenja pa usporediti sa pozadinom svog.

[utisana]

The Maystor kaže:

Sloboda govora je po meni jednaka potreba kao i potreba za hranom, a vaźno je i to da ostavljamo opciju ca planove b, c, d, pa i viśe ako treba, po meni je bizarno biti pretvrd u vlastitim stavovi, svaki dan je prilika za stjecanje viśe iskustava i viśe ućenja.

Nisam pretvrda svaki dan! Zato i jesam spomenula oprecna misljenja. Ona u kojima postoje neke dodirne tocke nisu mi problem.

Imas li konkretan savjet na pitanja koja su u postu iznad?

[F.A.Q]

utisana kaže:

Hvala na komentaru. Sve to štima
Nego, ne bih da razgovor potegne u tom smjeru analiziranja istina itd.

Interesira me VASE psihicko, unutarnje stanje u situacijama kad su vam misljenja oprecna.
I kako se s tim nosite?
Koji svoj osobni modus ste izmislili da razgovor bude bez agresive?

Postovanjem se rjesava puno toga

Iagresivce .. I ubojice ... I lazove .. I dobrice i svece .. Sve sam saslusao i bio saslusan

Osobno me ne zanimaju.ljudi bez vlastitog misljenja tako da takvi "razgovori" prodju sa oznakom zali boze vremena i nemre te nitko prisiliti na nista a kamoli na svadju

Opcenito mi se na agresiju okrece zeludac i ko mlad covjek sam izbjegavao na sve moguce nacine no nakon PTSPa je vise nisam mogao izbjeci ali sam posvetio svu zivotnu energiju da je stavim pod kontrolu .. Koliko se to moze s obzirom na okolnosti ..

Opet postovanje, sto podrazumjeva razumjevanje, strpljenje, razmisljanje .. a ucenje!

Evo sad mi se kroz misli progurao savjet nekog covjeka koji ide ovako nekako;

Kad nesto zelis reci prvo SEBE pitaj
dali je to sto govoris;

1. potrebno
2. Dali je istina
3. Jeli pristojno

Pitanje je, u okolnostima ove teme, koliko ljudi sami se mogu cuti kad se "strasti probude".

Mislim negirati nekome pravo na misljenje je meni ravno fašizmu ..

[utisana]

Nevjerna kaže:

Eh tu se vraćamo na naš dobro poznati problem, nedovoljne vjere u sebe i išjuza sa samopouzdanjem, pa kao posljedicu navedenog sve shvatamo kao napad na našu osobnost i osjećamo potrebu ili da se branimo ili kao ti da se povučemo.

Svojih mišljenja se ne trebaš odreći, niti prihvatanje činjenice da i drugi imaju pravo na svoje mišljenje različito od našeg znači odricanje od svojih mišljenja. Prije bih rekla da sebi trebaš utuviti u glavu da tuđe mišljenje nije atak na tvoju osobnost, nego je samo još jedno mišljenje u nizu. Probaj to u glavi zamisliti i odvojiti od sebe. Ako kažem da volim hdz, ja ne napadam tebe jer voliš sdp, nego su me prethodna iskustva oblikovala da volim hdz i to je nešto moje što nema poveznice s tobom. Na taj način se nećeš osjećati napadnuto, a zadržat ćeš svoje mišljenje bez osjećaja inferiornosti i ataka.
Ne znam koliko mantranja pomažu, ali ja bih išla polako situaciju po situaciju i mijenjala percepciju, sa subjektivne je pomalo prebacivala na objektivnu. Ako ti je teško prihvatiti to na način kako sam opisala, probaj ući u veće detalje, shvatiti osobu nasuprot sebe, pozadinu njenog mišljenja pa usporediti sa pozadinom svog.

Hvala, da... To je to

[The Maystor]

Eh, a treba biti ono, dostojanstven u svemu..ima ona genijalna....tipa ono, kako bi pravi śefovi trebali postupati, akoje netko ili viśe napravili neśto vrlo uspjeśno, tad javna pohvala pred svima, a ak neko zeznuo, onda nema smisla krivit ga pred svima, nego razgovor oći uz oći uz ako je moguće i prijateljske savjete.

Isto vrijedi i ono śto je tak smijeśno da se i ja nasmijem, ne volim traćanja i śaputanja u druśtvu, otvoreno javno ignoriranje, reci śto źeliś, ma kako god da bude.