Glazbena škola

[ivo]

verica kaže:

:... ljudi koji završe glazbenu akademiju sviraju u orkestrima, rade na školama, korepetiraju itd., a sve su to, po mom mišljenju, jako lijepi poslovi.

Mogu se Verice složiti s tobom sve su to jako lijepi poslovi, ali pogleč jedan problem. Rad u školi je najprije odgojni rad. Ljudi završe muzičku akademiju, a onda se bave sasvim drukčijim poslom tj. odgojem. Nebo i zemlja !
Još na visokoškolskoj razini to nekako ide, ali što je u OGŠ ? Ako pročitaš nekoliko prijašnjih postova, vidjet ćeš koliko učenici imaju problema upravo zbog ovoga o čemu pišem. Profe ne kuže kojim se zapravo poslom bave ...

[vinova lozinka]

Ivo, to jest točno i na Akademiji za instrumentaliste definitivno jako nedostaje jedna dobra psihologija, metodika i puno prisustvovanja praktičnoj nastavi, jer ono što se tamo podučava (uči napamet) kao psihologija nema nikakve veze s, nazovimo to tako, primijenjenom, nama korisnoj psihologijom (dapače, predavač je godinama isti psihički bolesnik), a na metodici se stvarno ne mogu sjetiti da sam nešto korisno naučila (bolje da ne spominjem predavača ). Ostaje ti jedino vlastita inteligencija, kao i emocionalna inteligencija (ako je imaš dobro, a ako ne...) i naravno svijest o tome imaš li smisla za rad s djecom ili ne.

Nažalost u GŠ-ama radi zavidan broj psihički nestabilnih osoba, valjda je to posljedica nemogućnosti smještanja vlastitih ambicija u realan okvir, pa se dogodi da čovjek ode u prosvjetu jer mu "karijera nije uspjela".
Još kad na to sjedne činjenica da muškarca, "hranitelja obitelji", teško frustrira kad radi za 4000kn (poč.plaća), onda je jasno zašto su dobri muški nastavnici rijetke ptice.

[Emo§ion:D]

Drito Konj kaže:

Ako si talentiran, nećeš ić na akademiju jer će ti ubit i ono malo volje i ljubavi prema instrumentu koju dotadašnje obrazovanje nije uspjelo ubit.
Ja sam recimo ko klinac ćopio pradedinu gitaru i instant se zaljubio. Ne zato kaj je to bila gitara, nego instrument, to sam tek poslije skužio. Onak, proizvodi zvuk i to onaj koji ja želim da proizvodi. Ubrzo sam uz žicanje mame da me upiše na gitaru napisao i prvu pjesmu. I ono, obožavao sam instrument, a mrzio solfeggio. Imao sam najbolje profesore na svijetu (Ištvan Roemer i Goran Listeš) al ni oni me nisu uspjeli natjerat da sviram pjesme u zadanom tempu, sve pjesme koje mi se nisu dopadale, tj. koje ne bi slušao sam svirao bar 30% brže, da što prije budu gotove. I SVAKE godine mi je u knjižici pisalo "jako talentiran i iznimno lijen" No, kao što rekoh, imao sam fantastične profesore koji su bili apsolutni zaljubljenici u instrument i totalni fanatici, i to je bio prvi moment kad sam kao dijete uspio vidjet koliko nekoga može usrećit sviranje.

K tome me mama vodila na sve njihove koncerte, i ne samo to, nego je skupa sa mnom kroz osnovnu muzičku vježbala gitaru. Onda, doslovno je ona vježbala, jer joj je to bio gušt. Ja sam bio bahat i prebrzo sam kužio stvari, pa kad bi okvirno usvojio pjesmu, što bi bilo u većini slučajeva prima vista, odložio sam gitaru i otišao se vozit na biciklu. E, upravo tu su mi mentalno, kako se kasnije pokazalo, nakon što sam prestao svirat gitaru u školi uletili profesori, te mama, kad sam se sjetio kak se to zapravo radi sa srcem, jer kao uberhiperaktivni klinac nisam to mogao kužit. Dakle, iznimno je bitno da profesor bude dobar, a još bitnije da roditelj ima ljubav prema glazbi i puno puno volje.

Ja nemam pojma kak su mene mogli trpit s mojim "a neee daaaa miiii seeee vježbaaaat, vidi kak mogu sve isprve, vidi... (47% brže prima vista novu pjesmu, bam odlaganje gitare, bez filinga, štanga)"

Što se tiče izbora instrumenta...hm. Violina je dobar izbor samo za iznimno disciplinirano i strpljivo dijete. Inače ćete imat ćelavog sina ili superneurotičnu kćer sa 20 godina.

Slična situation koja još uvijek traje...
Imam ispit za par tjedana iz solfeggia i harmonije i ne znam kak ću proć
Diktati mi ne idu, jer ih u Osnovnoj nismo pisali,
a harmoniju mi se ne da učiti pravila
Ajde valjda ću se izvući na klavir pa će me pustiti godinu s nekakvom dujom iz solfa i harme

[ivo]

vinova lozinka kaže:

Nažalost u GŠ-ama radi zavidan broj psihički nestabilnih osoba, valjda je to posljedica nemogućnosti smještanja vlastitih ambicija u realan okvir, pa se dogodi da čovjek ode u prosvjetu jer mu "karijera nije uspjela"

Vidim da dobro poznaješ kadrovski profil učitelja u GŠ. Mogu potpuno razumjeti o čemu govoriš (jer radim u školi - ne glazbenoj; sasvim deseta struka) no ipak ne bih bio tako ogorčen.
Žao mi je ovih klinaca koji se žale na profe jer očito imaju (ili su imali) volje i dara, a nesporazumi su golemi.
Moja iskustva s GŠ, preko djece, su vrlo pozitivna. Možda su imali sreće. Ne znam.

vinova lozinka kaže:

Još kad na to sjedne činjenica da muškarca, "hranitelja obitelji", teško frustrira kad radi za 4000kn (poč.plaća), onda je jasno zašto su dobri muški nastavnici rijetke ptice.

No, no, samo polako, ima nas svakakvih
Mislim da bit ovoga problema ne leži u karakternim osobinama učitelja ( a još manje u spolu) nego u sustavu njihova obrazovanja (još bolje odgoja). Strukovni i pedagoški smjer se na studiju jednostavno premalo razlikuju. Danas po školama (mislim na OŠ i srednje škola) predaju ljudi kojima je na studiju metodika, pedagogija, psihologija i sl,. bila zadnja rupa na svirali. Vježbe su im bile smijurija ... Oni su zapravo htjeli nešto drugo, a ne odgajati djecu. A to im nije bilo ponuđeno ili nisu bili jasno obaviješteni što će zapravo u životu raditi. Zamisli inženjera koji završi matematiku i nađe se u 5.r. OŠ pa se gomba s razlomcima, a o odgoju nema i ne želi imati pojma. Klinci lude, a prof. je nezadovoljan. Situacija je: potop ili požar !
O onih 4000kn (ja 5) nemam komentara.
Srčani pozdrav Vinki

[vinova lozinka]

Naravno da to nije "opći" kadrovski profil, ali za jednu školu s napr. 40 zaposlenih dovoljno je da ima samo par nastavnika idiota, koji svojim neradom ili bolesnim pedagoškim metodama šire nevjerojatnu negativnu reklamu. Zamisli što za jednu školu znači loša prof. harmonije, kao ova gore spomenuta! To ti je bar 40 učenika i 80 roditelja koji će nekome ispričati da je "škola loša".

[beryozinka]

Drito Konj kaže:

Milijardu puta sam jammao sa klasičarima pa većma imaju izraz lica kad shvate da je situacija adlib i da im niko neće pružit papir s notama.

A pa dobro ajde, moram priznati da imaš i ti pravo...

Znam i ja milijun pijanista-seratora koji pojma nemaju
Ali općenito govoreći mislim da je bolje završiti akademiju (za bilo koji posao, mislim) jer barem dobiješ diplomu na kraju... A ako voliš glazbu, svirat ćeš i prije akademije i poslije nje. Pa nemaš 5 godina da te zločesti profesor sa fakulteta odvrati od nečega što ti se sviđa .

[Baan Dar]

ivo kaže:

E sada pitanje: Što je cilj pohađanja glazbene škole tj. glazbenog odgoja?

Ja ću ti ovdje pejstat svoj post iz jednog drugog topica, kao odgovor na pitanje zašto i kako me slušanje i sviranje jazza može usrećit.

'Kako bih ja nekome objasnio zašto volim jazz i kako me može usrećiti?

Uzmi Charlie Parkera, jednog od najgenijalnijih glazbenika u povijesti. Kad proučavaš detaljno njegove solaže, notu po notu, matematički gledano to što je on svirao je čisti Bach sa sitnim izmjenama, a tehnička izvedba na saksofonu (ton, dinamika, artikulacija,...) mu je upravo savršena. Ja sam tri mjeseca vježbao po 4-5 sati dnevno jednu njegovu solažu i opet je nisam uspio navježbat kako treba. S druge strane, čovjek je 20-tak godina (od 35 koliko je poživio) bio ovisnik o heroinu, jebavao naokolo maltene sve što se kreće, imao četiri propala braka, bio crnac u USA 40-tih i 50-tih godina (umro je 1955.) i svakakva ponižavanja doživio... i sve je to uspio nekakvom alkemijom pretočit u izuzetno emocionalnu glazbu.

Zaključak do kojeg dođeš kad detaljno proučavaš tako nekoga je sljedeći: da bi nešto bilo stvarno dobro, potreban je spoj intelekta i emocija.

Imaš na forumu dosta topica tipa 'jel vam važniji novac ili ljubav' u raznim varijantama. Parker je rekao (indirektno, kroz svoju svirku) da treba imat i jedno i drugo. I dao odgovor općenito na sva pitanja tipa 'jel vam važniji intelekt ili osjećaji'.

Druga stvar, imam jednu izvrsnu knjigu o tome kako treba vježbat improvizaciju, i tamo autor kaže da je za dostizanje majstorstva u jazzu, ako imaš umjeren talent, potrebno 20-tak godina predanog vježbanja. Dakle, za nešto što STVARNO vrijedi, potrebno je uložit i truda, poprilično. A još kaže i da se sve, ali baš sve (!) može uvježbati, od sluha, tehnike, izražajnosti... intelekta i osjećaja. Nije čovjek doduše govorio o seksu i erotici, ali ja sam pretpostavio da nema razloga zašto taj zaključak ne bi vrijedio i na tom području.

Pa da citiram i Joe Hendersona, još jednog saksofonistu, koji je na pitanje 'na koji saks, usnik i pisak svira' odgovorio: It ain't the arrow, it's the indian. Odnosno, bitno je majstorstvo svirača, a ne instrument. Pa kad razmisliš malo, skužiš da to možda vrijedi i ovako 'nije bitno kakva ti je žena, nego kakav si ti'.

Dakle, kad slušaš jazz dođeš do takvih spoznaja (koje se na kraju mogu primijeniti i na brak, i na život općenito), a meni se nekako čini da većina ljudi ipak ne kuži takve stvari.

Pa sad pitanje: da li bi i koliko ljudi bili sretniji kad bi to kužili?'


Eto

[ivo]

vinova lozinka kaže:

... za jednu školu s napr. 40 zaposlenih dovoljno je da ima samo par nastavnika idiota, koji svojim neradom ili bolesnim pedagoškim metodama šire nevjerojatnu negativnu reklamu. Zamisli što za jednu školu znači loša prof. harmonije, kao ova gore spomenuta!

OK Vinkice ! Vidim da goriš vatrom neugasivom pa ti se ne ću protiviti, a uostalom - slažem se s tobom. Samo bih rekao da par od 40 i nije katastrofalan broj. Ima škola i s mnogo gorim kvocijentom.

[Drito Konj]

Baan Dar kaže:

Ja ću ti ovdje pejstat svoj post iz jednog drugog topica, kao odgovor na pitanje zašto i kako me slušanje i sviranje jazza može usrećit.

'Kako bih ja nekome objasnio zašto volim jazz i kako me može usrećiti?

Meni je super kaj je sve kaj ti napišeš točno, ali kak uvijek moraš, ali MORAŠ Parkera spomenut, genijalno mi je to.

A pa dobro ajde, moram priznati da imaš i ti pravo...

beryozinka kaže:

Znam i ja milijun pijanista-seratora koji pojma nemaju
Ali općenito govoreći mislim da je bolje završiti akademiju (za bilo koji posao, mislim) jer barem dobiješ diplomu na kraju... A ako voliš glazbu, svirat ćeš i prije akademije i poslije nje. Pa nemaš 5 godina da te zločesti profesor sa fakulteta odvrati od nečega što ti se sviđa .

Ma fkors, ja sam zapravo htio reć kak sam razočaran ponudom visokog glazbenog obrazovanja u hr. Nije bed da tebe oni ubiju vježbama od kojih ti ispada kosa, to se mora svugdje dogodit , ali je bed kaj nema podrške za smjer glazbe kojime se želiš bavit. Nema pravog studija moderne glazbe, nema jazza, nema fusiona, nema u krajnjoj liniji rock glazbe, kužiš?

A ono kaj je najgore, nema ni industrije za bilo koji vid umjetnosti, ne samo glazbe. Kod nas se na glazbenike gleda kao neradnike koji se kao bave glazbom da ne bi morali imat posao. I kako nema industrije, nema ni zarade, naravno. Pa ti sad zamisli kolike to dvojbe čini čovjeku. Ja sam se 10 godina borio sa sobom, dal ću se bavit glazbom, imat posao, ili bit pijan.

I tek nakon 10 godina sam rekao 100% a ok, jebiga, dec it. Usput sam naučio svirat još koji instrument jer nisam mogao bez rađenja glazbe i sviranja, pa kako primarni instrument (bubanj) nisam imao ni gdje vježbat, nit sam ga mogao nosit pijan sa sobom okolo, ćopio sam gitaru. Pa sam na njoj vježbao bas tehnike, jer se, iako je to bio pri instrument koji sam svirao, nisam baš osjećao doma na njoj. Pa sam posudio sint od sestre, slučajno, i malo obnovio znanje klavira. Pa polako gurao sve te instrumente snimajuć solo album.

I sad na kraju sam poslao sve u kurac i idem na jesen odstudirat 2 godine bubnja u london, i još par godina kojeg god instrumenta ću moć, jer se fakat želim razvijat u tom smjeru, a ova država mi to ne omogućava. Bome mi ne bi omogućila ni jazz akademija u grazu, jer tamo isto nema industrije. Pa se vratiš u hr i opet si kurac. A godinama tu nisam ni vježbao ni ništa upravo zato kaj mi niko nije ni htio ni mogao pokazat stvari koje su me interesirale, pa sam sve radio sam. A i pun kurac mi je pitanja "i dalje sviraš ili sad radiš nekaj konkretno?"

Želim reć, dragi roditelji, lijepo je upisat klinca u muzičku, al ak ćete ga podržavat u toj glazbi, podržavajte ga all the way.

[Kent]

Na koncu pobijedi pravi talent.
Šogor koji nikad nije išao u muzičku sad je poprilično uspješan blues gitarist (koliko možeš biti uspješan u RH kao muzičar), ali i otac mi je bio profi muzičar, a doista je išao u muzičku godinama (i klavir i violina, a na koncu je svirao sax i klarinet).

Mene je tjerao na klavir - a meni je klavir pederast od kad znam za sebe. Htjela sam gitaru. Nema šanse, veli on. Na koncu mi je actually donio harfu i dogovorio cugu s frendicom koja drži harfu u muzičkoj, al nije me natjero.

A recimo crtanje/slikanje mi je išlo odlično i tu se potrudio da upropasti sve moje napore.

Mogu samo reći još jednom - ponudi djetetu različite stvari, pa nek samo odabere čime se hoće baviti! Ali od roditelja ide motivacija, organizacija i ponuda.

[beryozinka]

Drito Konj kaže:

A i pun kurac mi je pitanja "i dalje sviraš ili sad radiš nekaj konkretno?"

Ha ha, a kad mene pitaju što mi je brat završio (obavezno dodaju "pravo ili ekonomiju" , kao da samo to postoji na ovom svijetu), a ja kažem glazbenu akademiju, onda svi onako zadivljeno i iznenađeno izgledaju. "Wow, umjetnik!" Zamisli ti to, ni pravnik ni ekonomist. Ah , da, zaboravila sam još i doktore!

[ivo]

Za zakan14 i ostale !!!
Ovaj cijeli tjedan održavaju se u crkvi na Novoj vesi Dani gitare GŠ Elly Bašić. Upravo sam se vratio s prvoga iz serije koncerata na kojem je nastupilo petnaestak klinaca osnovnoškolskog uzrasta.
Vrlo je poučno i informativno za sve roditelje koji misle upisati dijete u skoroj budućnosti u glazbenu školu (u ovom slučaju na klasičnu gitaru).
Link s detaljnim programom.

PS Poziv svima da objave datume produkcija po OGŠ kako bi zainteresirani roditelji i klinci mogli poslušati o čemu se tu radi.

[ivo]

U utorak i srijedu 30 i 31. svibnja u 20 sati u HGZ-u koncert učenika GŠ Vatroslava Lisinskog

U subotu 3.6. oko 11 sati koncert puhačkog orkestra GŠ V. Lisinskog na Cvjetnom trgu.

[ivo]

U utorak, 30. svibnja u 19.30 sati u predvorju Srednje škole Sesvete ( Bistrička ulica) održat će se završni koncert učenika OGŠ Sesvete.

[Kent]

Danas sam u vrtiću spazila über-simpatičnu curu s gitarom i pitala je vodi li muzički.
Da skratim, muzička, iliti glazbena, igraonica namijenjena je djeci od jaslica na dalje, tako da ću malenog upisati što prije. Mislim da je to zgodno i konstruktivno.
Očito nije prerano. Igraju se uz pjevanje i ne vidim tu ništa loše.

[ivo]

U ponedjeljak 5. lipnja u 17 sati u Knjižnici SS Kranjčevića u Ivanićgradskoj ulici ( Peščenica) predstavlja se Glazbena škola Zlatka Balokovića + nastup učenika

[Piggy]

[QUOTE=Baan Dar]Moje je iskustvo (a i ne samo moje) da je talent oko 5%, a vježbanje, rad i trud oko 95% u konačnom rezultatu (odnosno kako dobro netko svira).

Ne bi se složila! Glazbenici se rađaju, a to se ne postiže podmićivanjem korumpiranih profesora! Normalno da treba investirati vremena na vježbanje, ali ako čovjek nije za to onda bolje odstupiti od toga. Pogotovo za sviranje violine, jer je potrebno imati apsolutni sluh, a to ima 0.5% glazbenika!

[vinova lozinka]

Glazbenici se rađaju ko što se rađaju i frizeri, stonoge ili eskimi. Ako nisu u prilici imati bar solidno školovanje i pogotovo ako ne vježbaju "od jutra do sutra" badava im talent (baš me zanima otkud su potekla ta česta vjerovanja da će svaki "veliki talent" dogurati do dobrog glazbenika, bez obzira na ova dva uvjeta).
Za profesionalno sviranje violine nije potreban apsolutan sluh, nego dobar sluh vulgaris.

[Kruska]

vinova lozinka kaže:

Glazbenici se rađaju ko što se rađaju i frizeri, stonoge ili eskimi. Ako nisu u prilici imati bar solidno školovanje i pogotovo ako ne vježbaju "od jutra do sutra" badava im talent (baš me zanima otkud su potekla ta česta vjerovanja da će svaki "veliki talent" dogurati do dobrog glazbenika, bez obzira na ova dva uvjeta).
Za profesionalno sviranje violine nije potreban apsolutan sluh, nego dobar sluh vulgaris.

talent je manje od deset posto svega onoga što prfi glazbenici naprave..
zato se i može i događa se da jako ambiciozni ljudi sa manje talenta ali više dupeta upisuju akademije

[vinova lozinka]

Točno, većini jako talentiranih ne da se vježbati.