Etika u modernom svijetu

[=Nadimak]

Krvnik kaže:

zapravo, etiku nitko ne mijenja.
etički relativizam (bilo onaj individualan po kojem je pojedinac izvor morala, bilo onaj kulturni po kojem je društvo izvor morala) postoji od početaka filozofije i realno gledano, etički relativizam je oduvijek bio dominantan u društvu.

dekalog su svi naučili napamet, ali većina ga se zapravo ne drži i nikad ga se nije ni držala.
moderno društvo nije izmislilo ubijanje, krađu i ostale stvari.
toga je oduvijek bilo i toga nije nekoć bilo manje, koliko god se ljudi voljeli pozivati na 'dobra stara vremena'.
pravi problem današnjeg društva nije odustajanje od apsolutnog morala, već odstupanje od svakog morala (i od apsolutnog i od građanskog)

Slazem se s tobom i ostalima kako je stanje uvjek bilo isto (to nam najbolje govori Biblija, ne u vjerskom, nego u povijesnom smislu, svi problemi nad kojima se mi danas zgrazamo su tamo prisutni od drugih stranica, a tekst star 5000 godina).
Doduse ja (kao i svi kroz povijest) razmisljem kako mi zivimo u posebnim vremenima, i kako se ovaj put (kao i uvjek zar ne) nesto drugacije dogada.
Taj dojam mi je tu vjerojatno zbog globalizacije.

No sto se tice konkretno teme odnosno boldanog.
Ja tvrdim kako nije rijec o odstupanju od morala, nego o mjenjanju morala (gradanskog).
Odnosno danas odstupanje od gradanskog morala u drugom koljenu dovodi do mjenjanja istog.

[=Nadimak]

Biobajt kaže:

A što li je etika doli način da se suprotnosti sljubljuju, a ne poništavaju? Ubijaš - poništavaš život. Kradeš - poništavaš imovinu. I slažem se da moralno i slijedom toga etičko ponašanje vode prema bogu ili jednorogu. Bog je za mene pojam koji označava apsolutni sklad u prostorno vremenskom kontinuumu. Nije beskonačan, niti bezvremenski. To je moj bog. Bog sadašnjeg trenutka, trenutak tjelesnog i duhovnog oslobođenja, pomirenja sa činjenicom da sam ja, upravo sada, sljubljen sa čitavim svijetom i svim ljudima. U takvom trenutku vrijeme se zaustavlja, a tvoja ruka može ubirati zvijezde sa neba. Borgesov Aleph. I nije slučajno da se Aleph protagonistu pokazuje u obliku kugle. Sve se uvijek vraća na početak, a početak je uvijek sadašnji moment.

Apsurdno se (ma koliko bilo interesantno) baviti se pojmovima poput linerano bekonačnog, bezvremeskog itd. Svijest (što je istovijetno sa životom) je ciklična pojava. Pitanje je da li se ona uopće ikada i pomakne, u retrospektivnim mislima i razmišljanju o budućnosti. Pitanje je zato jer su takva razmišljanja zapravo fiktivna. Čisti um stanuje uvijek i zauvijek tu i sada.

A fiktivan je, naprosto samo imenovan, i svaki oblik beskonačnog ili konačnog autoriteta. I kad netko kaže da se u nekom momentu ponio moralno, da je poštivao etiku ponašanja, može on tvrditi danima da je to bilo zato jer mu je to nametnuto (ne nužno prisilno) naučenim kodeksom ponašanja, ali vjerujem da nije tako. Kodeks ponašanja se može razlikovat od kulture do kulture i može sadržavati odstupanja od prirođenih moralnih načela, i neki će se ljudi naravno pridržavati i tih rušilačkih odstupanja bez ikakvih pitanja, ne očekujući nikakave odgovore. Ali samo iz neznanja, patologije ili opravdanog ili neopravdanog straha. Jer su ona prava, istinita moralna načela čovjeku urođena. Ne uništavati, nego ljubiti. To svi znamo. Po meni.

Ti gledas na to ciklicki i mozda cak istocnjacki (?) s time i s vecinom drugoga se donekle slazem i zapravo je to jedna drugacija rasprava.

Naime ja sam krenuo u temu bas sa stajalista danasnjeg trenutka (zapadna civilizacija/drustvo), a mi zivimo u Newtonovskom svijetu.
Kako zivimo u Newtonovskom (linearnom) svijetu smatram nuznim krenuti s tih pozicija i vidjeti kamo nas to vodi.

[F. Chief]

=Nadimak kaže:

Kako zivimo u Newtonovskom (linearnom) svijetu smatram nuznim krenuti s tih pozicija i vidjeti kamo nas to vodi.

U kojem to smislu misliš da živimo u linearnom svijetu?

[=Nadimak]

LIQ kaže:

Dok je natjecateljstva, bit će potrebe za pravilima.
Pravila nameće grupa slabijih, onim jačim pojedincima.
Što je pojedinac jači, potrebna je veća grupa slabijih da bi mu nametnuli pravila.
Dakle, pravila su pokušaj sprječavanja jakih pojedinaca da rade što hoće.
Dekalog je skup takovih pravila.
Međutim pravila nisu dovoljna da bi se spriječila sila jačih.
Iza tih pravila takođe mora postojati sila.
Iza pravila dekaloga bi trebala stajati božja sila.
Jaki su uvidjeli da ih ta sila ne može spriječiti da čine što hoće.
Pa i dalje čine što hoće.

Za spriječiti jakoga da čini što hoće treba konkretna sila.
Jaki će činiti što hoće sve dok će se poticati natjecanje i dok će sila
protivnika biti manja od njegove.
Međutim, ako se spriječi natjecanje, snaga jakoga više nema potrebe za
nadjačavanjem.
Dakle ako želimo da jaki ne koristi silu protiv slabijeg već u korist slabijeg,
treba spriječiti potrebu za natjecanjem.
Kako to učiniti.
Jednostavno; poštivati bližnjeg kao samog sebe, pa on neće osjetiti potrebu
stjecati poštovanje silom kroz nadmetanje, kao što čini u natjecateljskom
sustavu u kojem samo najjači zaslužuju poštovanje.

Dakle, etika dekaloga se odnosi na natjecateljski sustav, a moderna etika,
koja po meni nastupa sa kristovim "zakonom ljubavi", se odnosi na sustav
lišen natjecateljstva.

Kako se riješiti natjecanja, kad vidimo da se ono sve više i više potiće,
i kod velike večine ne postoji želja za njegovim sprječavanjem
ili bar ograničavanjem.

Ovo je sad jedan konkretan (izvorni?) problem koji ulazi u samu prirodu ljudi.

Utjece i na opstanak, jako je opasno ne natjecati se ukoliko se druga strana natjece.
Ali slazem se kako se danas potice natjecanje ne zbog opstanka, nego natjecanja radi.

[=Nadimak]

F. Chief kaže:

U kojem to smislu misliš da živimo u linearnom svijetu?

Doba napretka

Kako bi najlakse opisao pojmove koji nas okruzuju i unutar kojih razmisljamo: natjecanje, napredak, beskonacno sirenje svemira, bogacenje, usavrsavanje, povecanje proizvodnje, veci stan, bolji auto,
znaci danasnju filozofiju, nego kao graf ovakvog tipa:

jednoliko ubrzano gibanje

[Biobajt]

=Nadimak kaže:

Ti gledas na to ciklicki i mozda cak istocnjacki (?) s time i s vecinom drugoga se donekle slazem i zapravo je to jedna drugacija rasprava.

Naime ja sam krenuo u temu bas sa stajalista danasnjeg trenutka (zapadna civilizacija/drustvo), a mi zivimo u Newtonovskom svijetu.
Kako zivimo u Newtonovskom (linearnom) svijetu smatram nuznim krenuti s tih pozicija i vidjeti kamo nas to vodi.

U svom postu nisam se sjetio istaknuti da pod cikličnom pojavom mislim isključivo na svijest. Znanost (kao sredstvo poboljšanja kvalitete života) ima puno pravo baviti problemima evolucije, genetike, nuklearne fizike, svođenja emocija na kemijske formule i čega god. Naime, to spada u domenu materijalnog i linearnog i u to nema sumnje. Ljudi se rode i ljudi umiru. I najvjerojatnije je da svijest umire s tijelom.

Svjestan sam toga da se je kultura Zapada newtonovska u srži. Ali njeno djelovanje je jednako djelovanju judeokršćanskih religija, samo povučeno natrag sa strane metafizičkog autoriteta na fragmentiranu fiziku. Svećenik se etikom bavi koliko i znanstvenik. Zato jer se bavi odnosima.

Svećenik misli - pobačaj je neopravdan zato jer je ono ubojstvo čovjeka stvorenog po slici Božjoj. Raj i pakao – svejedno – jer će možda čak i naša generacija doživjeti potpuni krah takvih metafizičkih činjenica. Poanta je, u svakoj takvoj religiji postoji autoritet iznad nas samih koji prosuđuje naše postupke i prema kojoj će nas sudit na ondašnjem životu. Znači, ovaj život je značajan samo utoliko ukoliko ono određuje našu sudbinu u vječnosti. Značajan samo po konzekvencijama koje ne poznajemo. Isključi raj i pakao iz te formule i život postaje prolazan i lineran. I u materijalnom smislu i je tako. Rođenje kao katapultitranje koje će završiti padom. A bog je kontrolor leta koji na svom velikom ekranu nadgledava koliko je taj homo volans voljan i spreman zaobić teške nesreće.

Naravno, homo volans ne zna letjeti i ma koliko god se misaono trudio da savlada tehniku, ne uspijeva. Znanstvenik, koliko je meni poznato, ne nudi nikakvu alternativu toj tragediji od sudbine. Samo još jedna točkica na monitoru za religioznog čovjeka, i još jedan letač za ateistu. Ali ostavlja takvav utisak kao da je to sve čega ima. U većini slučajeva i sam ateista, svojim se dogmama suproststavlja religioznim. Opet stvara autoritet. Ovaj put u konačnosti. To je s jedne strane dobro zato jer pretvara metafizičke činjenice u zanimljive mitove, a s druge strane svjesno ili nesvjesno ljude pretvara u proždrljive životinje koji su sve više svjesni svoje konačnosti i sve jače žele ostaviti utisak dok žive. I tako se natjecateljki duh potencira do maksimuma. LIQ ima pravo kad kaže da se natjecanje sve više i više potiče. I to je u redu dokle god ono stvara ugodu.

Ali tu se meni onda nameće pitanje fundamentalne osamljenosti čovjeka i vidim da od tog strašnog koncepta puno ljudi bježi i još više ljudi ga nije ni svijesno. Sad ću skočit na jednu drugu aktualnu temu na ovom podforumu. Anarhizam nije ništa drugo doli budizam izrastao na klimavim temeljima, kao da pokušaš podignuti neboder na iglenoj uši. U takvom poretku čovjek vidi svaki autoritet kao konkretnu kulu u zraku. A kule su zapravo samo hebene građevine. U krajnosti, sve što čovjek kao društveni homo volans shvaća, on to shvaća pomoću jezika, slike, komunikacije, ljubavi, seksa, ubojstva, krađe, ili općenito odnosa. A oni su proizvoljni, slaganje cigli jedna na drugu po nekim pravilima da bi se dobila skladna cjelina i moglo reći – ovo što sam napravio se nikada neće srušiti. A u anarhiji on će uz to dodati – to je moje i ničije drugo. Natjecateljstvo je uljez. A za to je uvelike kriva znanost i njeno negiranje čovjekove osamljenosti – čovjek, kao što postoji u odnosu na sve pojedinačno, postoji i u odnosu na sve apsolutno s kojim se on stapa.

Jedino što čovjek stvarno posjeduje njegov je identitet, ne ime i prezime, nego svijest o svojoj samoći i potrebi da bude sretan sam sa sobom. Pa iz toga, mislim, proizlaze sva moralna načela. „Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi tebi čine“ je načelo iz kojeg su sva druga izvedena.

„U početku bijaše riječ, a riječ bijaše od Boga.“ Prvi dio je točan, ali bogovi smo mi, jer smo mi prvi progovorili. Svatko ponaosob. Svatko upravo sada i nikada više. Svaki naš pokušaj komunikacije potvrđuje našu osamljenost kao i našu volju da živimo u ovome svijetu, upravo sada, i ponavljam, ne samo u odnosu na pojedinačne stvari, nego i odnosu na apsolutnu cjelinu koje smo dio.

Znam da ne nudim nikakvo rješenje, ali nudim svoje mišljenje (koje je možebit istočnjačko, ali čini mi se dovoljno racionalno)

[=Nadimak]

Biobajt kaže:

U svom postu nisam se sjetio istaknuti da pod cikličnom pojavom mislim isključivo na svijest.

Ma normalno, to se i podrazumijeva (doduse ja ne bi ogranicio samo na svijest, ali je jasno da se ne misli na tehnologiju).

Cijela tema i je postavljena kao utjecaj

Znanost (kao sredstvo poboljšanja kvalitete života) ima puno pravo baviti problemima evolucije, genetike, nuklearne fizike, svođenja emocija na kemijske formule i čega god.

na etiku/moralZnanost

Naime, to spada u domenu materijalnog i linearnog i u to nema sumnje. Ljudi se rode i ljudi umiru. I najvjerojatnije je da svijest umire s tijelom.

Svjestan sam toga da se je kultura Zapada newtonovska u srži. Ali njeno djelovanje je jednako djelovanju judeokršćanskih religija, samo povučeno natrag sa strane metafizičkog autoriteta na fragmentiranu fiziku. Svećenik se etikom bavi koliko i znanstvenik. Zato jer se bavi odnosima.

To je isto u postavkama teme, tamo sam i pokazao u uvodnom postu kako neka znanstvena dostignuca imaju direktan utjecaj na etiku.

Najbolji primjer je teorija evolucije i eugenika.

Problem bas i je u tome sto to (znanost) ima utjecaj na etiku, ali se taj utjecaj kamuflira/neprepoznaje.

Svecenik se bavi moralom, to mu je u opisu posla, ali znanstvenik se time ne bavi (a bavi se).

Kako su znanstvenici danasnji autoriteti smatram bitnim osvjestiti njihovo djelovanje na ovom polju, odgovornost i opravdanost istog.

Svećenik misli - pobačaj je neopravdan zato jer je ono ubojstvo čovjeka stvorenog po slici Božjoj. Raj i pakao – svejedno – jer će možda čak i naša generacija doživjeti potpuni krah takvih metafizičkih činjenica. Poanta je, u svakoj takvoj religiji postoji autoritet iznad nas samih koji prosuđuje naše postupke i prema kojoj će nas sudit na ondašnjem životu. Znači, ovaj život je značajan samo utoliko ukoliko ono određuje našu sudbinu u vječnosti. Značajan samo po konzekvencijama koje ne poznajemo. Isključi raj i pakao iz te formule i život postaje prolazan i lineran. I u materijalnom smislu i je tako. Rođenje kao katapultitranje koje će završiti padom. A bog je kontrolor leta koji na svom velikom ekranu nadgledava koliko je taj homo volans voljan i spreman zaobić teške nesreće.

Naravno, homo volans ne zna letjeti i ma koliko god se misaono trudio da savlada tehniku, ne uspijeva. Znanstvenik, koliko je meni poznato, ne nudi nikakvu alternativu toj tragediji od sudbine. Samo još jedna točkica na monitoru za religioznog čovjeka, i još jedan letač za ateistu. Ali ostavlja takvav utisak kao da je to sve čega ima. U većini slučajeva i sam ateista, svojim se dogmama suproststavlja religioznim. Opet stvara autoritet. Ovaj put u konačnosti. To je s jedne strane dobro zato jer pretvara metafizičke činjenice u zanimljive mitove, a s druge strane svjesno ili nesvjesno ljude pretvara u proždrljive životinje koji su sve više svjesni svoje konačnosti i sve jače žele ostaviti utisak dok žive. I tako se natjecateljki duh potencira do maksimuma. LIQ ima pravo kad kaže da se natjecanje sve više i više potiče. I to je u redu dokle god ono stvara ugodu.

Ali tu se meni onda nameće pitanje fundamentalne osamljenosti čovjeka i vidim da od tog strašnog koncepta puno ljudi bježi i još više ljudi ga nije ni svijesno. Sad ću skočit na jednu drugu aktualnu temu na ovom podforumu. Anarhizam nije ništa drugo doli budizam izrastao na klimavim temeljima, kao da pokušaš podignuti neboder na iglenoj uši. U takvom poretku čovjek vidi svaki autoritet kao konkretnu kulu u zraku. A kule su zapravo samo hebene građevine. U krajnosti, sve što čovjek kao društveni homo volans shvaća, on to shvaća pomoću jezika, slike, komunikacije, ljubavi, seksa, ubojstva, krađe, ili općenito odnosa. A oni su proizvoljni, slaganje cigli jedna na drugu po nekim pravilima da bi se dobila skladna cjelina i moglo reći – ovo što sam napravio se nikada neće srušiti. A u anarhiji on će uz to dodati – to je moje i ničije drugo. Natjecateljstvo je uljez. A za to je uvelike kriva znanost i njeno negiranje čovjekove osamljenosti – čovjek, kao što postoji u odnosu na sve pojedinačno, postoji i u odnosu na sve apsolutno s kojim se on stapa.

Jedino što čovjek stvarno posjeduje njegov je identitet, ne ime i prezime, nego svijest o svojoj samoći i potrebi da bude sretan sam sa sobom. Pa iz toga, mislim, proizlaze sva moralna načela. „Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi tebi čine“ je načelo iz kojeg su sva druga izvedena.

„U početku bijaše riječ, a riječ bijaše od Boga.“ Prvi dio je točan, ali bogovi smo mi, jer smo mi prvi progovorili. Svatko ponaosob. Svatko upravo sada i nikada više. Svaki naš pokušaj komunikacije potvrđuje našu osamljenost kao i našu volju da živimo u ovome svijetu, upravo sada, i ponavljam, ne samo u odnosu na pojedinačne stvari, nego i odnosu na apsolutnu cjelinu koje smo dio.

Znam da ne nudim nikakvo rješenje, ali nudim svoje mišljenje (koje je možebit istočnjačko, ali čini mi se dovoljno racionalno)

Hvala na misljenu.
Ja isto ne nudim rjesenje (kako bi mogao), nudim samo promisljanje.

Nije mi cilj stvoriti stav o moralu, cilj mi je stvoriti stav o ljudima koji nam stvaraju stav o moralu.
Neznam slazes li se samnom da netko stvara (namece) stav?


Nadovezao bi se jedino na usamljenog covjeka, koji je mozda analogan mojem dojmu kako se individualizam zatire (banalizira).

[F. Chief]

=Nadimak kaže:

Doba napretka

Kako bi najlakse opisao pojmove koji nas okruzuju i unutar kojih razmisljamo: natjecanje, napredak, beskonacno sirenje svemira, bogacenje, usavrsavanje, povecanje proizvodnje, veci stan, bolji auto,
znaci danasnju filozofiju, nego kao graf ovakvog tipa:

jednoliko ubrzano gibanje

Ne znam zašto bi to bilo točno. Natjecanje linearno raste? Je li to napredak? Kakav? Za koga? Beskonačno širenje svemira je samo teorija, postoje i teorije o zaustavljanju širenja i počinjanju skupljanja.

A bogaćenje, eh, to pitaj ljude na burzi kakva im je krivulja bogaćenja, ima jedna eksponencijalna krivulja bogaćenja, ali to je rezervirano samo za odabrane...

Usavršavanje? Možemo govoriti možda o osobnom usavršavanju koje nikako nema isključivo uzlaznu putanju, već s godinama, bolešću, pada, pa i rapidno.
Usavršavanje u društvu? Navodno je većina današnje mladeži funkcionalno nepismena...

Povećanje proizvodnje? Pogledaj podatke za Hrvatsku u zadnjih tridesetak godina. Veći stanovi?..

Ali zašto vi ljudi tako pojednostavljujete stvari, 'linearan svijet'...

[N'dugu]

Stvar je vrlo jednostavna a vi komplicirate. Ljudi znaju vrlo dobro što je etično ponašanje, samo je vrlo TEŠKO stvarno se tako ponašati (biti moralna osoba). Jer postoji želja za ubijanjem, krađom i drugim oblicima nasilnog ponašanja kada je to najbrži put do ostvarenja zadovoljstva (instant gratification). Zato su se razvile teorije kao što je ona Tome Akvinskog, po kojoj u svakom dvorcu mora postojati i kloaka, kako se ne bi zarazio cijeli dvorac. I tako se opravdavalo postojanje legalne prostitucije, naime zato da bi starkelje, jadnici sa ženama rospijama i slično - imali gdje olakšavati svoja jaja i iživljavati se. Ako pogledamo Hrvatsku, vidimo da smo mi legalizirali i krađu (pretvorba i privatizacija), jer smo očigledno smatrali da je to lakše nego se suzdržavati od istoga... odnosno da ima puno frustriranih koji nisu mogli zadovoljiti svoje želje za posjedovanjem u dovoljnoj mjeri, pa je bolje da imaju jednu 'kloaku' za sebe, nego da se krađom zarazi cijelo društvo. No, budući da novac i vlast idu ruku pod ruku, a vladajući predstavljaju uzor svojim podanicima, ili kako ćemo već nazivati one koji manje sudjeluju u vlasti, na kraju se zarazilo upravo cijelo društvo.

[Biobajt]

F. Chief kaže:

Ne znam zašto bi to bilo točno. Natjecanje linearno raste? Je li to napredak? Kakav? Za koga? Beskonačno širenje svemira je samo teorija, postoje i teorije o zaustavljanju širenja i počinjanju skupljanja.

Pa...je. Pozitivan ili negativan, svakako jest napredak, budući da se događaji bilježe po sekundi ili svjetlosnim godinama. Ne vidim što je tu sporno.

[Biobajt]

=Nadimak kaže:

Nije mi cilj stvoriti stav o moralu, cilj mi je stvoriti stav o ljudima koji nam stvaraju stav o moralu.
Neznam slazes li se samnom da netko stvara (namece) stav?

Stav se svakako nameće, kako pomoću znanosti i njenog opsesivnog fragmentiranja prirode, tako i pomoću medija, koji su opet proizvod znanosti, i često nam nude sliku čovjeka kao...ništa više od životinje. Značajna je, na primjer, sva ta pompa oko seksa. A to se nadovezuje na ovo drugo. Ponudi seks u reklami, prodat ćeš proizvod. No, sada nije bitan proizvod koliko dehumanizacija čovjeka. Ako ponestane svake nade u život poslije smrti, prosječan čovjek počinje intenzivno propitivati na koji on to način može ovaj kratki život učinit ugodnijim. A i smislenijim, pa shvaća da, osim ako nema sposobnost da i sam sudjeluje u razvoju čovjekove svijesti, odnosno sposoban da ostavi trag u povijesti, dakle, shvaća da je jedini način da ostavi bilo kakav trag za sobom čin prokreacije (sa ili bez kreacije).

Jer, nesreća zapadne kulture je u tome da se duh čovjeka toliko dugo poistovjećivao s vječnim bivstvovanjem. Ukini ovo drugo, i s punim pravom možeš negirati uopće postojanje duha. Kad je borba protiv Crkve kao institucije koja sudjeluje u državnim poslovima započela, novi nevjernici su na sebe gledali kao na gorljive pogane-heroje. Danas, u postmoderni, ljudi su više-manje zbunjeni i nesigurni u svaki oblik autoriteta. Sve više svjesni svoje konačnosti, oni postaju „the hollow men, the stuffed men“. I smisao nalaze u onome što se masovno nudi, u luksuzu i instant gratification, a to više nije dostojno ni da se naziva smislom života, nego tek udovoljavanjem najnižih potreba (pod uvjetom da su uhranjeni i s krovom nad glavom naravno, jer u suprotnome ne-moralno ponašanje je skoro pa neizbježno).

Ali duh postoji. Po meni je to neupitno. Osjećam ga ponekad čistog i nesikvarenog. Sebe. Rekao sam svojoj ženi jednom – nemoj me krvo shvatiti draga, ali najlijepše trenutke u životu iskusio sam kad sam bio sam sa sobom.

A sada još malo o seksu Lako je shvatiti zašto je čin seksa postao svojevrsna dominantna paradigma pred kojom danas veliki broj ljudi pada na koljena. To je svojevrsni buntovnički čin prema svijetu raspadnutom na bezbroj fragmenata. Najkonkretniji i najpriodniji način da se suprotnosti spoje u jedno. Jedini način koji zbunjenom i nesigurnom postmodernističkom čovjeku pruža bijeg iz stvarnosti koja je znanstveno precizno raspada. Simbol koji ne traži iščitavanje.

Uglavnom...ljudi se danas premalo bave svojim duhovnim djelom.

Edit: Naravno, bolje vodit ljubav nego rat, ali zanimljiva mi je ta pojava pa sam eto...konstatirao.
Edit#2: Jedan lijep citat The greatest tragedy in mankind's entire history may be the hijacking of morality by religion. Arthur C. Clarke

[=Nadimak]

F. Chief kaže:

Ne znam zašto bi to bilo točno. Natjecanje linearno raste? Je li to napredak? Kakav? Za koga? Beskonačno širenje svemira je samo teorija, postoje i teorije o zaustavljanju širenja i počinjanju skupljanja.

A bogaćenje, eh, to pitaj ljude na burzi kakva im je krivulja bogaćenja, ima jedna eksponencijalna krivulja bogaćenja, ali to je rezervirano samo za odabrane...

Usavršavanje? Možemo govoriti možda o osobnom usavršavanju koje nikako nema isključivo uzlaznu putanju, već s godinama, bolešću, pada, pa i rapidno.
Usavršavanje u društvu? Navodno je većina današnje mladeži funkcionalno nepismena...

Povećanje proizvodnje? Pogledaj podatke za Hrvatsku u zadnjih tridesetak godina. Veći stanovi?..

Ali zašto vi ljudi tako pojednostavljujete stvari, 'linearan svijet'...

Mozda nisam bio jasan, govorim o trendovimo i dominirajucem stavu, propagiranom pogledu, ne konkretno svakome detalju.

To sto tebi placa nije porasla 3 godine ne znaci da cjelokupna ekonomija nije bazirana na rastu i inflaciji.

Ovo da pojednostavljujem stvari je tocno, jer da idem opsirnije vjerojatno bi morao traziti veze izmedu stare Grcke, renesanse, Newtona, Darwina.

Stvar nije u pojedinoj znanstvenoj teroiji, stvar je u idejama koje se propagiraju kroz politiku, znanost, medije...
Cak je i Newton bio politicki guran, kamoli Darwin.

Kako mi nitko nije prisapnuo koje to oni ideje zastupaju, moram sam to istrazivati.

[=Nadimak]

Biobajt kaže:

Stav se svakako nameće, kako pomoću znanosti i njenog opsesivnog fragmentiranja prirode, tako i pomoću medija, koji su opet proizvod znanosti, i često nam nude sliku čovjeka kao...ništa više od životinje. Značajna je, na primjer, sva ta pompa oko seksa. A to se nadovezuje na ovo drugo. Ponudi seks u reklami, prodat ćeš proizvod. No, sada nije bitan proizvod koliko dehumanizacija čovjeka. Ako ponestane svake nade u život poslije smrti, prosječan čovjek počinje intenzivno propitivati na koji on to način može ovaj kratki život učinit ugodnijim. A i smislenijim, pa shvaća da, osim ako nema sposobnost da i sam sudjeluje u razvoju čovjekove svijesti, odnosno sposoban da ostavi trag u povijesti, dakle, shvaća da je jedini način da ostavi bilo kakav trag za sobom čin prokreacije (sa ili bez kreacije).

To i ja primjecujem, jedino sto se po meni prokreacija zamjenjuje ugodom, stovise uopce se ne misli na buducnost.
(cak mi se cini kako je neki ovdje i negiraju)

Biobajt kaže:

Jer, nesreća zapadne kulture je u tome da se duh čovjeka toliko dugo poistovjećivao s vječnim bivstvovanjem. Ukini ovo drugo, i s punim pravom možeš negirati uopće postojanje duha. Kad je borba protiv Crkve kao institucije koja sudjeluje u državnim poslovima započela, novi nevjernici su na sebe gledali kao na gorljive pogane-heroje. Danas, u postmoderni, ljudi su više-manje zbunjeni i nesigurni u svaki oblik autoriteta. Sve više svjesni svoje konačnosti, oni postaju „the hollow men, the stuffed men“. I smisao nalaze u onome što se masovno nudi, u luksuzu i instant gratification, a to više nije dostojno ni da se naziva smislom života, nego tek udovoljavanjem najnižih potreba (pod uvjetom da su uhranjeni i s krovom nad glavom naravno, jer u suprotnome ne-moralno ponašanje je skoro pa neizbježno).

Ali duh postoji. Po meni je to neupitno. Osjećam ga ponekad čistog i nesikvarenog. Sebe. Rekao sam svojoj ženi jednom – nemoj me krvo shvatiti draga, ali najlijepše trenutke u životu iskusio sam kad sam bio sam sa sobom.

A sada još malo o seksu Lako je shvatiti zašto je čin seksa postao svojevrsna dominantna paradigma pred kojom danas veliki broj ljudi pada na koljena. To je svojevrsni buntovnički čin prema svijetu raspadnutom na bezbroj fragmenata. Najkonkretniji i najpriodniji način da se suprotnosti spoje u jedno. Jedini način koji zbunjenom i nesigurnom postmodernističkom čovjeku pruža bijeg iz stvarnosti koja je znanstveno precizno raspada. Simbol koji ne traži iščitavanje.

Uglavnom...ljudi se danas premalo bave svojim duhovnim djelom.

Edit: Naravno, bolje vodit ljubav nego rat, ali zanimljiva mi je ta pojava pa sam eto...konstatirao.
Edit#2: Jedan lijep citat The greatest tragedy in mankind's entire history may be the hijacking of morality by religion. Arthur C. Clarke

Ljudi se nikada nisu bavili svojim duhovnim tijelom, uvjek je netko drugi to radio za njih, taj netko drugi je bio moralni autoritet, saman, svecenik, guru, filozof (?!).

Moje pitanje je bas to, tko danas i na kakav nacin zamjenjuje samana ?

Inace A.C.Clarka bas vidim kao jednog od predvodnika tih novih ideja

[tsaric]

Pročitah negdje u starim postovima - UN!
He, he, baš oni! Oni funkcioniraju na papiru, ali kada se stave u praksu?
Nismo li to osjetili i u RH i u Bosni?
Tko bolje ispeče janjca, s njim ćemo večerati...
a tko je kriv to je manje važno...
Toliko o UN-u, kao odgovornom za etiku!

[Adriana Lima fan]

=Nadimak kaže:

Moje pitanje je bas to, tko danas i na kakav nacin zamjenjuje samana ?

Uglavnom znanstvenik. Pogotovo sa sadasnjm fazom gdje se vidi da drustvene znanosti nisu "prave" znanosti(a kao da i postoje prave znanosti) pa znanost pokusava odgovarat na eticka pitanja kroz biolosku determinantu neku.
Problem mozda glavni zapada jest sto znanost smatra objektivnom istinom.

[Primitive]

U Zagreb nam dolazi Alastair Campbell, Blairov spin doctor.

http://en.wikipedia.org/wiki/Alastair_Campbell

Sad bi se moglo ulazati u eticnost konkretne osobe, pa cak opcenito cijele djelatnosti. Mene zanima jedan uzi detalj, a to je sto ga reklamiraju na radio kao nemilosrdnog (ako sam dobro zapamtio termin). Sto mislite, sto ljudi iz hrvatskog marketinga i pr-a misle o svom poslu, i kako mogu realizirati tu svoju nemilosrdnost?

[shamantrixx]

Primitive kaže:

U Zagreb nam dolazi Alastair Campbell, Blairov spin doctor.

http://en.wikipedia.org/wiki/Alastair_Campbell

Sad bi se moglo ulazati u eticnost konkretne osobe, pa cak opcenito cijele djelatnosti. Mene zanima jedan uzi detalj, a to je sto ga reklamiraju na radio kao nemilosrdnog (ako sam dobro zapamtio termin). Sto mislite, sto ljudi iz hrvatskog marketinga i pr-a misle o svom poslu, i kako mogu realizirati tu svoju nemilosrdnost?

Znat ću ti odgovorit nakon predavanja