Natrag   Forum.hr > Društvo > Roditelji i djeca

Roditelji i djeca Zato što ih volimo i oni vole nas.
Podforumi: Školarci i adolescenti, Dojenčad i predškolci, Trudnice, Medicinski potpomognuta oplodnja, Dječje zdravlje, Oprema

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 17.08.2012., 15:16   #201
Ja sam taman pomislila kako imam dvogodišnjaka koji je super dijete u smislu da nije sličan onome što mnogi opisuju kod svojih dvogodišnjaka/trogodišnjaka ali ne ide to baš tako.
Mlađem braci (4 mj.) ne da svoje igračke, jutros mu istrgne tetra pelenu koja je bila ispod glave uz smiješak. Ako dam njegovu igračku odmah ostavlja ono što trenutno radi i uzima mu. Par puta sam kad sam mu htjela dati čokoladicu, stavila ju u ruku mlađeg brata pa kao da mu on to daje želeći tako pokušat pokazati da i on treba dati igračku bratu. Mislim da je to ipak krivi način.
ančica11 is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.08.2012., 15:56   #202
Quote:
ančica11 kaže: Pogledaj post
Ja sam taman pomislila kako imam dvogodišnjaka koji je super dijete u smislu da nije sličan onome što mnogi opisuju kod svojih dvogodišnjaka/trogodišnjaka ali ne ide to baš tako.
Mlađem braci (4 mj.) ne da svoje igračke, jutros mu istrgne tetra pelenu koja je bila ispod glave uz smiješak. Ako dam njegovu igračku odmah ostavlja ono što trenutno radi i uzima mu. Par puta sam kad sam mu htjela dati čokoladicu, stavila ju u ruku mlađeg brata pa kao da mu on to daje želeći tako pokušat pokazati da i on treba dati igračku bratu. Mislim da je to ipak krivi način.
Joj tvoj stariji je još mali. Moja je imam dojam duplo starija pa sve to radi. Ja joj dajem za pravo da ima svoje igračke koje ne želi dijeliti i to je u redu, ali ne dozvoljavam da mu maše s igračkom koju ne želi dijeliti pred nosom. I upravo to često radi. Čak je došla na ideju da mu prepusti takvu igračku, no ako je uzme kako joj se ne sviđa daje si za pravo da ga udari. I otima mlađem njegove igračke....
Uglavnom, forsiranjem dijeljenja igračaka nećeš postići ništa, upravo suprotno. Stariji ti je u fazi ' moje je' i tu ne možeš ništa.
__________________
Princeza 6.11.2007. Princ 19.09.2011.

Zadnje uređivanje Cattleya : 17.08.2012. at 16:06.
Cattleya is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.10.2012., 15:59   #203
bebi ima 18 mjeseci, ulazimo u neku fazu kad koliko god strogo i ljutito da mu kažem "NE" za neke stvari, on me gleda, smije se i radi to opet. znam da ispituje granice, kužim ja to, ali što napraviti.. mislim, kako mu pokazati da je to "ne", da sam ljuta i da mora odmah prestati s tim?

prvi put smo uspostavili to "ne" tako da bih mu rekla "NE!" i odmaknula ga odmah - sad mu je to smiješno, i "ne", i odmicanje, i ponavlja radnju uporno. ne mogu pustiti i ignorirati jer je riječ o stvarima koje da mu pustim mogu ga ozbiljno ozlijediti ili se mogu uništiti a nisu baš jeftine, i ne, nemam načina da te stvari sklonim, blokiram mu pristup i slično.

kako da opet doživi moje "ne" bez izderavanja i kažnjavanja?


drugi problem koji nas odnedavno muči su njegove reakcije kad mu se nešto što eto baš želi ne da ili mu se uzme nešto što ne bi smio dirati, te kad idemo raditi nešto što on ne želi odnosno ne idemo raditi nešto što bi htio. nekad (uglavnom) samo malo prosvjeduje cendranjem ali sve češće zna se toliko razbijesniti i rasplakati, da nemam načina da ga smirim odvlačenjem pažnje na nešto drugo, zagrljajem ili maženjem. ponekad čak ni davanjem stvari koju sam mu uzela natrag. urla i plače, baca stvari koje mu dam u zamjenu ljutito na pod, odguruje mene.. baš se razbjesni i ne da se smiriti

danas smo imali, ne znam kako da to drukčije nazovem, histerični ispad uzela sam mu uzicu od moje majice da me ne poteže za nju, i toliko se razbjesnio da se skoro petnaestak minuta nije dao smiriti - plače i vrišti da je skoro poplavio, suze, bacaka se naokolo, ne da se primiti, ne pomaže ni pjevanje, ni pričanje, ni igračka, ni da mu vratim uzicu.. ništa i onda kad se i smirio i dalje je jecao, sav bi se stresao svako malo i opet počinjao plakati, na kraju je zaspao (išli smo spavati kad se to dogodilo danas) i nastavio jecati i u snu mislim pojma nemam što da radim u tom trenu, da ga samo pustim? poludim kad je takav a ne znam što da radim, kako da ga utješim i da mu pomognem...
__________________

moj mali mačić
anonymous_13 is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.10.2012., 16:59   #204
Quote:
anonymous_13 kaže: Pogledaj post
bebi ima 18 mjeseci, ulazimo u neku fazu kad koliko god strogo i ljutito da mu kažem "NE" za neke stvari, on me gleda, smije se i radi to opet. znam da ispituje granice, kužim ja to, ali što napraviti.. mislim, kako mu pokazati da je to "ne", da sam ljuta i da mora odmah prestati s tim?

prvi put smo uspostavili to "ne" tako da bih mu rekla "NE!" i odmaknula ga odmah - sad mu je to smiješno, i "ne", i odmicanje, i ponavlja radnju uporno. ne mogu pustiti i ignorirati jer je riječ o stvarima koje da mu pustim mogu ga ozbiljno ozlijediti ili se mogu uništiti a nisu baš jeftine, i ne, nemam načina da te stvari sklonim, blokiram mu pristup i slično.

kako da opet doživi moje "ne" bez izderavanja i kažnjavanja?


drugi problem koji nas odnedavno muči su njegove reakcije kad mu se nešto što eto baš želi ne da ili mu se uzme nešto što ne bi smio dirati, te kad idemo raditi nešto što on ne želi odnosno ne idemo raditi nešto što bi htio. nekad (uglavnom) samo malo prosvjeduje cendranjem ali sve češće zna se toliko razbijesniti i rasplakati, da nemam načina da ga smirim odvlačenjem pažnje na nešto drugo, zagrljajem ili maženjem. ponekad čak ni davanjem stvari koju sam mu uzela natrag. urla i plače, baca stvari koje mu dam u zamjenu ljutito na pod, odguruje mene.. baš se razbjesni i ne da se smiriti

danas smo imali, ne znam kako da to drukčije nazovem, histerični ispad uzela sam mu uzicu od moje majice da me ne poteže za nju, i toliko se razbjesnio da se skoro petnaestak minuta nije dao smiriti - plače i vrišti da je skoro poplavio, suze, bacaka se naokolo, ne da se primiti, ne pomaže ni pjevanje, ni pričanje, ni igračka, ni da mu vratim uzicu.. ništa i onda kad se i smirio i dalje je jecao, sav bi se stresao svako malo i opet počinjao plakati, na kraju je zaspao (išli smo spavati kad se to dogodilo danas) i nastavio jecati i u snu mislim pojma nemam što da radim u tom trenu, da ga samo pustim? poludim kad je takav a ne znam što da radim, kako da ga utješim i da mu pomognem...
Generalno ti je sve to normalno. Ovo s tvojim NE i njegovom zabavom prihvati kao njegovu igru. Ti si ta koja mora ostati dosljedna tome da je NE uvijek NE. E sad on ti se zabavlja jer je skužio da kad to nešto dira ti reagiraš. Moj ti je savjet da što mirnije reagiraš i uči se ne ljutiti se. To što se ti ljutiš ne pomaže ti, samo te vodi u sukob s djetetom, a malac neće nešto prestati raditi zbog tvoje ljutnje. Osim što mu govoriš da je nešto NE, recimu iza toga što smije dirati i s čim se smije zabavljati. Pokušaj manje koristiti taj 'Ne' tako da ga zamjeniš povremeno sa ' Stani.....' i nastavi s nečim što smije.

Ovo drugo šta opisuješ su tipični tantrumi. SAd ćeš u početku učiti što ih provocira. Kad mu nešto uzimaš iz ruke (poput te vezice) potrudi se da kažeš da ćeš mu uzeti, možda odbrojavaj do 5 ili do 10. To ih pripremi na kraj igre pa onda lakše surađuju.
Ovo odbrojavanje mi je puno pomoglo sa starijom. Puno stvari smo odradili bez dreke. Npr. izlazak iz kade- kažem joj da po malo završava s igrom, pa kažem da idemo van iz kade kad odbrojim do 10 i čudesno smo išli iz kade van bez drame i otimanja.
Kad tantrum krene, budi pored njega, pokušaj ga umiriti, ako neće pusti ga, ali ostani pored njega. Dobro je i maknuti ga iz okoline u kojoj je tantrum započeo. Kad dođe k sebi i bude komunikativan, reci mu da se jako naljutio, da se razbjesnio. Tako uče kako se zove to što mu se događa. U tantrumu nit vide nit čuju tako da nema smisla im u tom ispadu bijesa išta govoriti. Važno je ta ti ostaneš smirena. To je vrlo neugodno, ali je normalno. Drži se.
__________________
Princeza 6.11.2007. Princ 19.09.2011.
Cattleya is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.10.2012., 17:03   #205
Quote:
anonymous_13 kaže: Pogledaj post
bebi ima 18 mjeseci...
Ovo u potpunosti zvuči kao opis trenutnog ponašanja moje kćeri (također 18 mj.).
Možda je to neka faza kroz koju svi prođu.
Fleur Delacour is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.10.2012., 21:45   #206
na kraju prođe, samo što traaaaaaaaaaaaaaje
tantrum je bio sigurno bio intenzivniji ako je bio umoran
ni pod koju cijenu ne dopuštaj ono što si zabranila pa je izazvalo tantrum - tak će naučiti da samo treba izvest scenu pa će dobiti ono što hoće.
drž'te se. mene jeza hvata kad se sjetim da me to još čeka. bebovanje, nespavanje i sve to je mila majka prema TT.
__________________
mogli bismo
Lali Puna is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.10.2012., 22:59   #207
Quote:
Cattleya kaže: Pogledaj post
...
samo što ja imam dojam da on kad ja njemu tako objašnjavam "sada idemo to i to", ili "ajde pusti zvučnik da ga ne pokvarimo, idemo gledati slikovnicu" on ništa ne kuži; ono, niti me sluša niti kuži koncentracija mu je jako loša, iznimno je živahan i ne mogu mu sugerirati ništa, za ništa ga zainteresirati ako mu nije novo ili ne otkrije odjednom nešto novo u tome.. jednostavno je istraživač i divljak mali kad idemo raditi nešto što nije novo mu i/ili napeto, dosadi mu u roku par sekundi

Quote:
Lali Puna kaže: Pogledaj post
na kraju prođe, samo što traaaaaaaaaaaaaaje
tantrum je bio sigurno bio intenzivniji ako je bio umoran
ni pod koju cijenu ne dopuštaj ono što si zabranila pa je izazvalo tantrum - tak će naučiti da samo treba izvest scenu pa će dobiti ono što hoće.
drž'te se. mene jeza hvata kad se sjetim da me to još čeka. bebovanje, nespavanje i sve to je mila majka prema TT.
nije li još rano za TT fazu? joj, ja sam se danas totalno slomila, nikad dosad nije ovako popizdio, plakala sam na kraju skupa s njim.. moram se sabrati i ja.
__________________

moj mali mačić
anonymous_13 is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.10.2012., 00:35   #208
Quote:
anonymous_13 kaže: Pogledaj post
samo što ja imam dojam da on kad ja njemu tako objašnjavam "sada idemo to i to", ili "ajde pusti zvučnik da ga ne pokvarimo, idemo gledati slikovnicu" on ništa ne kuži
naravno da ne kuži. i neće kužiti još dugo. a i kad počne kužiti neće moć zapamtit od danas do sutra. al skužit će ti intonaciju, govor tijela, skužit će da je to što pričaš nešto važno...ne odmah, naravno..a možda i neće...u svakom slučaju manje će imati poriv 'izazivati te' ako dobije neku suvislu, ozbiljnu reakciju nego ako dobije ljutnju i nekontrolirano ponašanje.
(skroz do 2,5-3 godine je normalno da ne mogu povezati uzrok i posljedicu. da su u stanju zrondat se totalno na nekim stepenicama i do drugog dana zaboraviti kako ih je bolilo i opet se spičit na te stepenice )

možda je rano za tt, no nije za neke naznake. ovo što si ti opisala jest tantrum. vjerojatno je reakcija bila pojačana time što je dijete bilo umorno, pred spavanje.

(joj, brišem s ove teme uživat u još kojem tjednu/mjesecu blaženstva jer stvarno imam traume od starije. iako, i mlađi je počeo imat živčane ispade kad mu nešto ne dam, pa čak i kad mu nešto ne pođe od ruke)
__________________
mogli bismo
Lali Puna is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2012., 13:35   #209
Postavljanje granica

Moram priznati da mi ovaj dio o postavljanju i obrani granica nije baš jasan. O kojim TOČNO granicama se govori?

i jedna pričica za koju ne znam ima li veze s granicama, kako se postaviti i što je uzrok.
dakle, naše dijete popije jednu bočicu mlijeka usred noći (sve znam, nije dobro zbog zubića , karijesa.. pustimo to sad) to obično bude oko 4. noćas je popila oko 2.
jutros se probudi u 6i10 i valjda misli da je sredina noći i počne tražiti i plakati: mlijeko mlijeeekooo. velim: popila si, nema. što ona više traži, a ja odgovaram da nema, to više počinje luditi. i izludio se dijete skroz, plakala je jako narednih pola sata (mm rekao da nisam normalna) i skoro povratila od plača.

a nisam popustila isprva jer:

a) nije mi se dalo dići tako rano, htjela sam spavati (mm je iznimno zaspao na kauču u dnevnom)
b) mislila sam da će odustati
c) svoje mlijeko je već popila
d) već je jednom bilo tako da ujutro digne dreku, ja ošla napraviti a onda ga ona nije ni popila, pa poučena tim iskustvom..

na kraju, malo na nagovor mm-a, a bogme jer više ni sama nisam znala kako da to ludilo prestane, dobila je bočicu (koju nije popila!!) pa se nekako smirila. jedva.

što je to bilo?
kako smo trebali postupiti?



jednostavno nisam pametna. srećom pa su te situacije jako rijetke.
__________________
A snaha bijaše jezičljiva, (guzičljiva) nazlobna, proždrljiva i goropadna.
katjes is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2012., 13:42   #210
moj stariji se ponoci zadovoljio sa bocicom koja je stajala uvijek na istom mjestu i u kojoj je bilo samo malo vode (istina, on je vec sa 2mjeseca imao zadnji obrok oko ponoc i prvi tek oko 6sati ujutro). Mladji je pak tezak za spavanje od prvog dana (jeo ponoci 2puta skoro do godine i pol) i jos uvijek ne spava cijelu noc (ima 2godine i 7mjeseci) i prema njemu sam bila popustljivija po pitanju nocnih obroka. Ali i to samo zato jer sam skontala da nitko ne spava ako se ja inatim. Negdje iza druge godine je prestao piti i eventualno dobije mlijeko tek predjutro ili kad se probudi.
Ja bi ti rekla, daj bocicu i spavaj dalje, ali to je samo sa stajalista nenaspavane mame, sa odgojnog gledista bi pak rekla postavi granice i drzi ih se
Dancica is offline  
Odgovori s citatom
Old 08.11.2012., 14:08   #211
zato treba odmah "popustati" za sve gluposti nevazne
ja jednom kad kazem Ne mogu promijeniti misljenje jedino ako ona normalno i razumno razgovara, lijepo zamoli pa ja shvatim da sam prenaglila s Ne ili odlucim da mogu popustiti.
onog trena kad ona na Ne pocne urlati i histerizirati cak i ako skuzim da sam prenaglila s Ne i da bi moglo biti Da, ja ne popustam.
i zato, prilicno pazim za sto cu reci Ne
uglavnom, ako ti je vazno da ne pije po noci nesmijes popustiti. ako ti nije vazno, daj odmah bocu i gotovo
__________________
“I have nightmares about hell, where all I do is add up numbers and try to have conversations with people like you.”
SummerNight is online now  
Odgovori s citatom
Old 09.12.2012., 13:22   #212
Kakva su vaša djeca s ovim iracionalnim strahovima? Moj je u zadnje vrijeme nemoguć. Ima skoro 22 mjeseca. Boji se npr. kupanja i urla i prije nego što se ide kupati (čak i kad samo misli da će se kupati) i ne možeš ga smiriti nikako. Preko ljeta se sasvim normalno kupao svaki dan i nikakvih problema osim malo negodovanja za pranje kose. Onda boji se usisavača (to je od ariane valjda) i to traje i traje. I mogu ja njemu i davati usisavač i pričati ne znam što ali on samo urla. Ovo dvoje valjda povezuje s negativnim osjećajem pa i nije toliko iracionalno ali ima tih primjera i za neke banalne stvari jako puno. Danas izađemo van i nema šanse da sjedne u sanjke, urlanje na najjače i viče boji boji.A valjda je to faza. Kad to prođe? Što radite u takvim trenutcima?
Gala is offline  
Odgovori s citatom
Old 01.03.2013., 16:17   #213
Hajde pomozite malo sa odgojem moje malene

Radi se o ponasanju u parku...
Ima 15 mjeseci i (skoro) sve razumije sta joj se kaze, uredno daje igracku i pita ju, niti se ljuti kad joj neko drugo dijete uzme igracku.

Problem je sto ne pita uvijek igracku nego ju zna samo uzet djetetu iz ruke.
Namjera nije losa, uzme ju i odmah vraca, ili to dijete samo uzme nazad. Oni veci od nje joj dopuste ili traze nazad, ali manji (ili njeni vrasnjaci) se znaju rasplakat. Jucer je nekoj maloj uzela lopticu i ova udrila u plac.
To nam se desilo vec drugi put i nemam pojma sta da radim u takvoj situaciji...
Njena mama je skocila s nekom drugom stvari i dala joj, a moja se malo zbunila i bacila lopticu na pod i samo nastavila dalje. Cini mi se da se je doticna mama ocekivala da reagiram. Ja se nisam bas snasla jer je moja 'pobjegla', a nemam ni pojma sto da kazem/napravim...

Kako se vi ponasate u takvim situacijama?

S jedne strane ne bi htjela radit dramu oko toga i 'hranit' djetetov plac, a opet mi je glupo ne poduzet nista...

P.s. Olakotna je okolnost sto se radilo o nasoj loptici uvijek nosimo dvije, tri igrackice i super posluze jer se onda klinci samo zamijene (tudja im je nova i zanimljivija).
__________________
hello how low
bambix is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.03.2013., 00:33   #214
Quote:
bambix kaže: Pogledaj post
Hajde pomozite malo sa odgojem moje malene

Radi se o ponasanju u parku...
Ima 15 mjeseci i (skoro) sve razumije sta joj se kaze, uredno daje igracku i pita ju, niti se ljuti kad joj neko drugo dijete uzme igracku.

Problem je sto ne pita uvijek igracku nego ju zna samo uzet djetetu iz ruke.
Namjera nije losa, uzme ju i odmah vraca, ili to dijete samo uzme nazad. Oni veci od nje joj dopuste ili traze nazad, ali manji (ili njeni vrasnjaci) se znaju rasplakat. Jucer je nekoj maloj uzela lopticu i ova udrila u plac.
To nam se desilo vec drugi put i nemam pojma sta da radim u takvoj situaciji...
Njena mama je skocila s nekom drugom stvari i dala joj, a moja se malo zbunila i bacila lopticu na pod i samo nastavila dalje. Cini mi se da se je doticna mama ocekivala da reagiram. Ja se nisam bas snasla jer je moja 'pobjegla', a nemam ni pojma sto da kazem/napravim...

Kako se vi ponasate u takvim situacijama?

S jedne strane ne bi htjela radit dramu oko toga i 'hranit' djetetov plac, a opet mi je glupo ne poduzet nista...

P.s. Olakotna je okolnost sto se radilo o nasoj loptici uvijek nosimo dvije, tri igrackice i super posluze jer se onda klinci samo zamijene (tudja im je nova i zanimljivija).
Pa, napravi to sto je ta druga mama pokusala, ako se dijete rasplace jer mu je nesto uzeto, uvali mu nesto drugo.
Ako je tezi slucaj, pa bas to nece, onda svom uvali na brzaka nesto super...a zeljena loptica ce se vratiti u ruke onog rasplakanog.
S tim da ako je sporna loptica od tvog djeteta i ono zeli svoju lopticu, treba uvaziti i tu njegovu zelju. MOzes mu naravno objasniti da treba zamoliti drugo dijete da mu lopticu vrati umjesto da uzima iz ruke...alil u biti, ima pravo na svoju lopticu.
Ako ima viska loptica, lako se to rijesi...ali ako nema...ili ako odlazite doma, to rasplakano dijete mora nauciti to da ne moze zadrzati tudje stvari, vec da ih mora vratiti. Nece mu biti nis ako mu tvoja uzme lopticu...takav je zivot. Koji put se desi da ti netko uzme lopticu iz ruke. Malo places...i ides dalje.

Zadnje uređivanje kajpa : 02.03.2013. at 00:38.
kajpa is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.03.2013., 01:45   #215
Od koje dobi se smatra da će dijete počet shvaćat i morat prihvaćat strogo NE i takvu naredbu? Moj će dvogodišnjak prije poslušati ako ja od tog NE ispričam cijelu priču na daleko i na široko nego ako direktno kažem NE ili naredbu.
Recimo danas je nakon kraćeg vremena boravka vani trebao ući u kuću jer je već bilo zahladilo i kad sam mu isto naredila počela je dernjava i plač, a da sam ispričala kako ćemo se u kući svega i svačega igrati bla bla..pristao bi nakon podosta vremena, ali te priče nisam pričala jer se ubacio djed koji mi je već po tko zna koji puta rekao da bih trebala uvijek sa strane imati šibu ili spremnu ruku za batine ako me neće poslušati. Tako se on umiješao kad je malac počeo cendrati, pokazao mu šibu i krenuo prema njemu, zaprijetio mu, na što je dijete jadno pognulo glavu i krenulo prema kući pa mi je time djed htio pokazati na koji način treba uvesti reda u odgoj i da će samo tako poslušati, nikako drukčije. Da napomenem da se u zadnje vrijeme djeda jako boji i samo njega u trenu posluša jer je stvorio autoritet.
Dakle ima li djed pravo u svemu tome, i sa savjetom i sa svojim stavom prema unuku?
Woman Yoya is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.03.2013., 02:30   #216
Quote:
Yoya girl kaže: Pogledaj post
Od koje dobi se smatra da će dijete počet shvaćat i morat prihvaćat strogo NE i takvu naredbu? Moj će dvogodišnjak prije poslušati ako ja od tog NE ispričam cijelu priču na daleko i na široko nego ako direktno kažem NE ili naredbu.
Recimo danas je nakon kraćeg vremena boravka vani trebao ući u kuću jer je već bilo zahladilo i kad sam mu isto naredila počela je dernjava i plač, a da sam ispričala kako ćemo se u kući svega i svačega igrati bla bla..pristao bi nakon podosta vremena, ali te priče nisam pričala jer se ubacio djed koji mi je već po tko zna koji puta rekao da bih trebala uvijek sa strane imati šibu ili spremnu ruku za batine ako me neće poslušati. Tako se on umiješao kad je malac počeo cendrati, pokazao mu šibu i krenuo prema njemu, zaprijetio mu, na što je dijete jadno pognulo glavu i krenulo prema kući pa mi je time djed htio pokazati na koji način treba uvesti reda u odgoj i da će samo tako poslušati, nikako drukčije. Da napomenem da se u zadnje vrijeme djeda jako boji i samo njega u trenu posluša jer je stvorio autoritet.
Dakle ima li djed pravo u svemu tome, i sa savjetom i sa svojim stavom prema unuku?
Pa sve ovisi o tome što točno želiš da jednog dana postane? Ma naravno da djed nema pravo. Normalno je da ne sluša naredbe. Ne sluša ni moj, ni bilo koje dvogodišnje dijete. U čemu je uopće takva ljepota da te trenutno posluša iz straha? Sama kažeš da objašnjavanje pali, pa objašnjavaj onda. Uopće ne razumijem zašto dopuštaš da ti netko zastrašuje dijete. Da mom djetetu netko ide tako prijetiti i pokazivati šibu ne bi se baš dobro proveo da mu je i stotinu puta djed. Ti stvarno želiš autoritet koji se temelji na strahu? To dugoročno ni za tebe nema nikakvog smisla, a kamoli za dijete.
Gala is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.03.2013., 07:38   #217
Quote:
bambix kaže: Pogledaj post
Hajde pomozite malo sa odgojem moje malene

Radi se o ponasanju u parku...
Ima 15 mjeseci i (skoro) sve razumije sta joj se kaze, uredno daje igracku i pita ju, niti se ljuti kad joj neko drugo dijete uzme igracku.

Problem je sto ne pita uvijek igracku nego ju zna samo uzet djetetu iz ruke.
Namjera nije losa, uzme ju i odmah vraca, ili to dijete samo uzme nazad. Oni veci od nje joj dopuste ili traze nazad, ali manji (ili njeni vrasnjaci) se znaju rasplakat. Jucer je nekoj maloj uzela lopticu i ova udrila u plac.
To nam se desilo vec drugi put i nemam pojma sta da radim u takvoj situaciji...
Njena mama je skocila s nekom drugom stvari i dala joj, a moja se malo zbunila i bacila lopticu na pod i samo nastavila dalje. Cini mi se da se je doticna mama ocekivala da reagiram. Ja se nisam bas snasla jer je moja 'pobjegla', a nemam ni pojma sto da kazem/napravim...

Kako se vi ponasate u takvim situacijama?

S jedne strane ne bi htjela radit dramu oko toga i 'hranit' djetetov plac, a opet mi je glupo ne poduzet nista...

P.s. Olakotna je okolnost sto se radilo o nasoj loptici uvijek nosimo dvije, tri igrackice i super posluze jer se onda klinci samo zamijene (tudja im je nova i zanimljivija).
Pa ja ne bih radila dramu, kak si i sama rekla. Obzirom na to koliko ti je mala stara, usudim se reci da je to normalna interakcija - jednom uzme ona pa ovo drugo place, jednom obrnuto. I sama si rekla da je sa starijima drugačije - oni pitaju ili dozvole. (Makar ima i starijih koji ne bi dali nema sanse i ak im i slučajno uzme napravit ce show)
Tebi tvoja svojim stavom kako se ponaša kad njoj netko uzme (ne ljuti se kad joj neko dijete uzme igracku) daje do znanja da ima ispravan stav i da ni njena namjera nije loša - uzimanje/dijeljenje je za nju nesto normalno! Ja bih to njegovala.
Konkretno cu ti reci jer je i moj takav tip - ne shvaća to osobno. Igra se s nečim, dođe neko dijete koje iz nekog (nebitno kojeg razloga, imamo cak u grupi u igraoni jednog dečka koji samo otima igračke bez veze ) razloga uzme njemu igracku (nebitno i na koji način), a moj ti to otprati pogledom i nastavi dalje, nađe novi interes. Ja da mu je uzmem, ne bi tako hladno reagirao. Znaci, "svojima" tolerira iz nekog razloga. Imas jednostavno takve djece. Rijetko se desi situacija da se sa nekim nateze oko necega, najčešće zato kaj mu na prepad uzmu...
E pa, i on kad uzme nekome, ako sam odmah pri ruci, trudim se zaustaviti ga i probat ga nagovorit da ju vrati. Nekad uspije, nekad ne. Ako ne uspije i on otrci dalje, ja velim sorry, vratiti cemo ju. I vratimo ju kad mi ju da. A da ju ubrzo jer ionako interes ne traje predugo. Ako mi odmah otrci dalje onda najčešće i ja u trku kažem da cemo ju vratiti... I mislim da mame to razumiju, ako i nisu njihova djeca takva da uzimaju, ako se iole socijaiziraju okolo sa vrsnjacima, naučile su da je to normalno

Po svemu meni se stvarno čini da se tvoja sasvim u redu ponaša za svoju dob, pročitaj malo sta vele na kojoj razini im je zajednička igra kad su u skupini vrsnjaci i vidjet ćeš da je to to manje vise.
Uzmi u obzir i da ti to govori mama čije dijete češće ostane bez igračke nego obrnuto

Citala sam recimo i za ovo... Neko dijete se igra sa nečim, dođe tvoje i uzme mu to, ti na to velis ne i vratis tom djetetu igracku - ok, ispravila si kao neku nepravdu... Za 5min tvoje se igra sa nečim i dođe neko drugo i uzme mu igracku, tvoje počne negodovat, pa ti recimo, da ne bi ispala ne znam kakva pred drugom mamom, objasnjavas svome da "neka pusti, dečko/cura se malo igra, uzmi neku drugu", a u biti bi trebala uzet ju natrag i dat svom kužiš teoriju... Cesto mame, ono, da ne bi ispale nabrijane mamice zakinu svoje klince u tim stvarima...

Najpametnije od svega bi bilo pustit ih da se sami dogovore i intervenirat jedino kad postane opasno, da se tak izrazim.
Nama kad nam dođe mali, kumovi smo međusobno klincima, isto su stari, kad se otimaju za igračke mi sa strane sutimo - nek se dogovore sami, jednake su veličine, snage... Sta cemo im mi, nek sami to riješe dođe se tu i tamo neki od njih potuziti i to je to, najčešće "osteceni" zakmeci sa druge strane boravka gledajući mamu i tatu i za pola min zaboravi
__________________
I871/L791
Dogodila se ljubav... Za kakvu nikad niste čuli
Kjavica is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.03.2013., 07:51   #218
Quote:
Yoya girl kaže: Pogledaj post
Od koje dobi se smatra da će dijete počet shvaćat i morat prihvaćat strogo NE i takvu naredbu? Moj će dvogodišnjak prije poslušati ako ja od tog NE ispričam cijelu priču na daleko i na široko nego ako direktno kažem NE ili naredbu.
Recimo danas je nakon kraćeg vremena boravka vani trebao ući u kuću jer je već bilo zahladilo i kad sam mu isto naredila počela je dernjava i plač, a da sam ispričala kako ćemo se u kući svega i svačega igrati bla bla..pristao bi nakon podosta vremena, ali te priče nisam pričala jer se ubacio djed koji mi je već po tko zna koji puta rekao da bih trebala uvijek sa strane imati šibu ili spremnu ruku za batine ako me neće poslušati. Tako se on umiješao kad je malac počeo cendrati, pokazao mu šibu i krenuo prema njemu, zaprijetio mu, na što je dijete jadno pognulo glavu i krenulo prema kući pa mi je time djed htio pokazati na koji način treba uvesti reda u odgoj i da će samo tako poslušati, nikako drukčije. Da napomenem da se u zadnje vrijeme djeda jako boji i samo njega u trenu posluša jer je stvorio autoritet.
Dakle ima li djed pravo u svemu tome, i sa savjetom i sa svojim stavom prema unuku?
Ma kakvi! Poslusnost radi straha nije poslusnost, nego strah. Poanta je doprijeti do djeteta, a ne mu se nametnuti kao terorista!
I nadovezat cu se na Galu, ko bi se mom malom tako postavio, taj se ne bi dobro proveo. Kao prvo jer nije u redu stav, tako se ne zaslužuje autoritet i poštovanje. Kao drugo, kraj jednog roditelja prisutnog, nema tko sta intervenirati i glumiti kaj ja znam kaj! Par puta se svekrva izderala na maloga dok sam ja bila u prostoriji pa sam joj rekla em da se ne dere na njega jer nema potrebe em da ako sam ja u blizini da sam onda ja ta koja disciplinira, a ne ona ili netko drugi. Ako misli da nesto propustam neka mi ukaze na to, a ne da vice na njega. Ja sebi mogu dopustiti to, ja sam mu mama, ali drugi ima da znaju di im je mjesto.
Osim toga, dijete od 2god normalno da nece isti tren pustit stvari i uci u kuću! Pa to je normalno! Koje dijete bi išlo izvana u kuću
Kod nas je to isto procedura, priprema traje, pa recimo, 10ak min prije ga pocnem pripremati da cemo ući. Lagano odnosim igračke prema vratima, govorim mu da je sad vrijeme za to i to, da cemo unutra to i to, da je vani vec hladno i mrak i onda ga postepeno navucem da uđe u kuću. Tako je cesto, trudim se odvojiti vremena da mu objasnim da slijedi promjena. Tako je lakše... Pa eto, i kad se kupa... Nema sanse da ga dobijem da izađe iz kade kad kažem "izadi". To traje par min i to je sasvim normalno. Zamisli da tebe svako malo netko naprasito prekida u nečemu sto radiš, i jos ako pritom uzivas... Pa za poludit.
I da, i moj dobro reagira na "sjedni i obrazloži". Mi ti doma pričamo kao veliki rezultat je da on sa godinu i pol dana tako dobro kuzi slijedove događaja prije nego sto tipa idemo van, idemo jest, idemo spavat, kupat se - da je to čudo. Tako da ti ja u tome da se djetetu lijepo objasni i kaže vidim samo veliki plus

Joooooj ja bih dedi tak tu sibu na komade strgala i pred njim i pred malim!
__________________
I871/L791
Dogodila se ljubav... Za kakvu nikad niste čuli
Kjavica is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.03.2013., 08:39   #219
Quote:
Yoya girl kaže: Pogledaj post
Od koje dobi se smatra da će dijete počet shvaćat i morat prihvaćat strogo NE i takvu naredbu? Moj će dvogodišnjak prije poslušati ako ja od tog NE ispričam cijelu priču na daleko i na široko nego ako direktno kažem NE ili naredbu.
Recimo danas je nakon kraćeg vremena boravka vani trebao ući u kuću jer je već bilo zahladilo i kad sam mu isto naredila počela je dernjava i plač, a da sam ispričala kako ćemo se u kući svega i svačega igrati bla bla..pristao bi nakon podosta vremena, ali te priče nisam pričala jer se ubacio djed koji mi je već po tko zna koji puta rekao da bih trebala uvijek sa strane imati šibu ili spremnu ruku za batine ako me neće poslušati. Tako se on umiješao kad je malac počeo cendrati, pokazao mu šibu i krenuo prema njemu, zaprijetio mu, na što je dijete jadno pognulo glavu i krenulo prema kući pa mi je time djed htio pokazati na koji način treba uvesti reda u odgoj i da će samo tako poslušati, nikako drukčije. Da napomenem da se u zadnje vrijeme djeda jako boji i samo njega u trenu posluša jer je stvorio autoritet.
Dakle ima li djed pravo u svemu tome, i sa savjetom i sa svojim stavom prema unuku?

naravno da nema pravo

jesi ti roditelj ili djed?

djeda ne slusa zato jer je autoritet, nego ga se boji
meni je normalno da dvogodisnjak, koji se vani lijepo igra a mi ga tjeramo unutra, pocne plakat...jer je tuzan sto prekida neku igru (i ovdje vjerojatno i pali ovo da ga zainteresiras za nesto drugo, tj pokazes mu da i unutra ima nes zabavno)
samo sto ja mislim da on mozda ne zeli uci unutra zato jer se i boji djeda...i tu ti nikakve naredbe ne pale...tu mu moras stvoriti osjecaj sigurnosti da ga ti stitis od sibe/djeda i da ti moze vjerovati.


"udji u kucu" - ne mora uopce biti stroga naredba
"ne mozes biti vani" ne mora biti strogo ne
jednostavno (jasnim glasom) mozes reci "ja zelim da ides u kucu jer je vani sada hladno. igrat se mozes i dalje unutra"
ili "sada sam odlucila da idemu u kucu, vec je zahladilo. igru nastavljamo na toplom"


btw, ja mislim da neke naredbe i strogo ne, ne moramo prihvatiti nikada u zivotu
malo pobune je dobro za mentalno zdravlje
__________________
Ako postoji nešto što želimo promijeniti kod djeteta, trebamo vidjeti nije li to nešto što bismo prvo trebali promijeniti u nama samima
Monstera is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.03.2013., 13:33   #220
Bas sam zadnje dane nesto jadna..i kud se pozalim dobijem jos po nosu.. Znate faza kad imate osjecaj da niste dobra majka.. Da bi svi napravili sa vasim djetetom bolje nego vi. Za sve oko nje, konstantno dobivam kritike, posebno od sveki, nista dobro ne radim. Osjecam ponekad kao da joj je ona mama a ja zena koje je samo cuva, i stalno me se "spota". Malena ne spava nikako, budi se svakih 20-40min sa vriskovima, cca 20 puta nocu, odbija jesti bez xy animacija, cvili citave dane i samo bi se nosila. Ima 9mj. Eto, u zelji da joj ugodim sve sam zaheb.., dijete mi se nit ne igra, niti jede, niti spava. Samo cvili. Osnovno ju nisam naucila, gdje cu nesto vise.. Smrc..
klaunina is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 13:08.