|
26.12.2014., 20:11
|
#1
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2014.
Postova: 2
|
Sta? Kako? Kud? Pomagajte
E ovako.
Posto neko vrijeme mi neide bas nesto od ruke ajmo rec odkad sam se rodio. Ljudi ne prihvataju ono sto jesam. Prokleti idealista koji ce saslusati svakoga i svakome pomoci ali kada meni treba pomoc nema nikoga.
Sve je pocelo od ranog djetinjstva. Uvjek sam slusao probleme i svaki prezivio zajedno sa porodicom prijateljima svima. Sad kad ja imam probleme zbog toga sto sam prezivio njihove niko me ne slusa.
Drustva imam puno ali nigdje ne mogu da budem svoj.
Da mogu rec sta hocu i kad hocu, da mogu bit opusten, nego se uvjek ustezem da ne bi kome smeto. Probam ja biti svoj al odma ispadnem debil.
Nisam toliko ozbiljno gledao na sve dok nisam zavrsio skolu krenuo fax pa niej islo pa onda me moji ubili u pojam a citav zivot sam za njih sve radio iako mi nije bilo u interesu i sad vise jednostavno nemogu.
Svi su navikli da sam takav al dosta mi je vise ne zelim slusati nicije probleme ako taj neko ne razumije mene ni sekunde.
Imam djevojku i zbog svega sto sam prosao kroz tudje zivote nmg da joj se posvetim kako treba, strah me je ostavljanja strah me negativnog misljenja, strah me ikom reci kako se osjecam. Prijateljima sam tu kada je njima dosadno i kada oni nesto zele, kada izadjemo na kafu ja kazem ajde ocemo doma on ce meni hladno haj ti. A kada ja njemu to napravim ljuti se i slicno. Ovo je inace uradio neko koga sam smatrao najboljim frendom ako nista boljim nego ostali jer smo dugo drugari i sad bi ja to razjebo zbog tog sto ja nisam bitan al nmg se ni s kim uklopiti nimalo da mogu bit svoj. Svakom se moras prilagodjavat i u svemu tome izgubis sebe.
Ozbiljno pocinjem misliti da sam depresivan i malo lud jer sve upucuje na to.
Sad i ovo sto radim mislim da nije dobro al bolje i ovako nego da cuvam u sebi.
Psihijatru bi otisao al kad bi ja pricao njemu o svemu ako je neko ko cjeni zivotne vrijednosti i stvarnost proglasio bi sve okolo mene ludima a ako je kao i oni smjestio bi me u ludnicu. Zato i neidem strah me ovog drugog tipa.
Tablete ne pijem nit cu piti.
|
|
|
27.12.2014., 04:36
|
#2
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2009.
Lokacija: Zabok
Postova: 4,144
|
Da li si probao upoznavati nove ljude i družiti se s njima? I ja volim saslušati ljude te im pomoći, ali sam se okružio pozitivcima koji podjednako pristupaju meni.
|
|
|
27.12.2014., 04:54
|
#3
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2014.
Lokacija: Rijeka
Postova: 5
|
koliko vidim najveći je problem što si se cijelo vrijeme predstavljao kao neka druga osoba i tvoja se okolina jednostavno navikla na "tu osobu", pa čim vide odstupanje smatraju da nešto nije uredu..mhm.. mislim da se ne bi trebao zamarati s tim da li ćeš ispasti debil ili ne, nego jednostavno budi ono što jesi nije se rodio tko je narodu ugodio pa zato ne vidim razlog zašto bi ti trebao biti ta osoba koja će svima ugoditi. smatram da nemaš potrebe skrivati "svoje ja" čisto iz straha da te drugi neće prihvatiti. uostalom, bolje biti sretan sobom i sam nego biti okružen ljudima koji te jednostavno guše i ne daju ti da budeš ono što želiš
da bi to sve ostvario, prvo se moraš suočiti sa svojim strahovima vjeruj mi, nije toliko strašno kako se čini, a i osjećati ćeš se puno bolje, ispunjenije, bit ćeš zadovoljan sobom i jednostavno ćeš početi privlačiti ljude s pozitivnom energijom kojom zračiš
nikakve tablete ti neće riješiti taj problem iako, koliko se dalo primijetiti, mislim da imaš malo problema sa samopoštovanjem, ali kada shvatiš da nije poanta života da udovoljavaš drugima nego da zapravo udovoljavaš svojim željama i potrebama život će postati puno jednostavniji
|
|
|
27.12.2014., 17:03
|
#4
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2014.
Postova: 18
|
Imam identičan problem, uvijek sam bila drugačija od svoje okoline po razmišljanju i djelovanju. Teško mi je biti svpja jer mislim da me ljudi neće takvu prihvtiti s neobičnim ispadima. To što ja radim nije normalno po pravilima većine. Jedina osoba koja me prihvaćala bio je moj dečko, ali je pokazao svoje pravo lice nakon prekida.. to je opet druga priča.
Nije to za tablete, nego jednostavno trebaš raditi ono što ti želiš, i okrenuti se sebi. Ogradi se od "prijatelja" uz koje se ne osjećaš dobro. Upoznat ćeš još mnogo ljudi, prestani ugađati svima i budi svoj čovjek. Reci što ti je na pameti, svoje mišljenje, bez obzira što se netko nw bi slagao s time.
Uvijek će biti ljudi kojima se nećeš svidjeti.. ali, tko ih j***. budeš svoj i radiš onp u čemu uživaš
|
|
|
01.01.2015., 23:51
|
#5
|
Registrirani korisnik
Registracija: Dec 2014.
Postova: 2
|
nova godina novi ja al ostalo malo starih problema
kad upoznajem nove ljude i kad mi je super s njima automatski mi kroz glavu prolaze lose situacije od prije, nmg to izbaciti nikako
ubija me to jer nmg biti opusten
kad neko prica nesto odma me podsjeti na neku situaciju od prije
kad nekom kazem neki fazon i gdje dobijem super reakciju odma mi se vrati film na sve one lose pa mi ova izblijedi
da odem psihologu il psihijatru il kome vec?
znam da imam problem al ga prixnajem i zelim se boriti s njim al kako?
hvala vam na postovima znace mi dosta
|
|
|
02.01.2015., 03:07
|
#6
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2014.
Postova: 18
|
Hmmm, pa ako će ti biti lakše, odi porazgovaraj sa psihologom,ako ti treba razgovor. Ali mislim da je sve u tvojoj glavi, trebaš naučiti boriti se s time, sam sebi reći da su to gluposti, da nije ni bitno. pretpostavljam da se prisjećaš onih starih loših situacija pred drugima. Ako ti to pomaže: svima se to događa, pa čak i "najpopularnijim" ljudima. Nemoj se sramiti biti ono što jesi.
|
|
|
02.01.2015., 05:52
|
#7
|
Registrirani korisnik
Registracija: Nov 2009.
Lokacija: Zabok
Postova: 4,144
|
Quote:
depresivni kaže:
nova godina novi ja al ostalo malo starih problema
kad upoznajem nove ljude i kad mi je super s njima automatski mi kroz glavu prolaze lose situacije od prije, nmg to izbaciti nikako
ubija me to jer nmg biti opusten
kad neko prica nesto odma me podsjeti na neku situaciju od prije
kad nekom kazem neki fazon i gdje dobijem super reakciju odma mi se vrati film na sve one lose pa mi ova izblijedi
da odem psihologu il psihijatru il kome vec?
znam da imam problem al ga prixnajem i zelim se boriti s njim al kako?
hvala vam na postovima znace mi dosta
|
Sve u životu je rizik. To nas plaši, ali bez toga život bi bio dosadan. Bilo bi to kao da nas helikopter spusti na vrh planine, i mi kažem da smo ga osvojili. Jesmo, ali bez planinarenja nema onog pravog užitka u tome.
Najbolji način za pobijediti strahove jest prihvaćanje istih, te hrabro suočavanje. Zapitaj se: što bi bilo da se ostvare tvoji najgori scenariji? Da li bi se snašao i kako? Da li bi to bilo posebno važno za par mjeseci ili godina?
Neugodno je, ali ok da neki odnosi ne prežive, da sa svima ne kliknemo. Dovoljno je ljudi za upoznati, te kada nađemo ljude s kojima se povežemo, svi prijašnji neuspjesi postanu nebitni. Zapravo, kroz te neuspjehe otkrivamo sebe i kakvi ljudi nam najbolje odgovaraju.
|
|
|
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 13:47.
|
|
|
|