Natrag   Forum.hr > Društvo > Teens

Teens Napast in training

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 10.07.2017., 19:23   #1
obitelj...decko...

Molim vas za savjete ... Oprostite na dugackom tekstu...Moja situacija je slozena.Imam 18 godina. Zivim s mamom, bakom i djedom. Odvojeno zivim od tate i sestre jer oni zive u drugim gradovima jer rade tamo. Problem je sto meni mama, baka i djed brane stvari koje rade moji vrsnjaci i mlađi. Tretiraju me kao dijete od 10 godina. Kad odem s prijateljicom kazu mi "nemoj dugo/ dođi prije mraka kući..." i zovu me poslije dva sata iako je dan i ljute se kad ostanem duze po danu. Primjerice, prije par dana nakon sto sam zavrsila s ispitom mature, nazvala sam kući i rekla da ću ostati na kavi. Nakon sat vremena su me zvali i nisam se javila jer nisam cula mobitel. Javila sam se kad sam izasla iz kafica, a oni su bili ljuti jer sam ostala 2 sata na kavi. Osjećam se kao u zatvoru. Imam dečka, a ne smijem im reći da ga imam i moram izmisljati kako da se izvučem iz kuće, što da kažem njima da bih mogla izaći s njime van. Mama zna za njega i svaki puta kad ostanem s njim malo duze, ona me zove vise puta, salje poruke i paničari bez razumnih razloga. U posljednje vrijeme prijeti mi da će se ubiti što mi još više pogoršava situaciju. Ponekad trebam izaći s dečkom i onda me oni ne puste te budemo oboje razocarani i posvađamo se. To se dogodilo vise puta i ne odgovara ni meni ni njemu. On misli da ce nam se veza raspasti zbog ove situacije, stalno je loseg raspolozenja jer se ne mozemo viđati danima kad on ne radi. Ni ja nisam sretna s ovakvim zivotom. Cesto se osjećam usamljeno i često mi je jako dosadno jer nekad ne smijem izaći. Mnogi moji vršnjaci izlaze i druze se bez problema i s deckom/curom i s prijateljima i idu u grad i izlaze, a ja subotom navecer sjedim kod kuce i ne radim apsolutno nista. Ne znam kako da rijesim te svađe s deckom. Cijelo vrijeme se vrtimo u krug. On meni govori da rijesim to sa svojima i da im se suprotstavim, a ja njemu da ne mogu i da nije tako jednostavno. Međutim ne vjeruje mi da mogu dobiti batine od djeda jer je on "glava kuće" i nitko mu se ne suprotstavlja, a i bojim se maminih postupaka. Moj problem je što ne znam kako da razgovaram s njima i kako da zatražim tu slobodu. Ne znam kako da uspostavim mirnu i normalnu komunikaciju s njima. Ne znam kako da kažem baki i djedu za dečka. Ne znam kako će oni reagirati na to i hoće li mi zabraniti tu vezu. Mama i tata znaju za njega, ali nemaju utjecaja na ponašanje djeda i bake jer su oni glavni u kući. Mama mi cesto brani da idem s njim van iz razloga jer sam isla jucer ili prekjucer i govori da necu ic s njim svaki dan a ni ne idem svaki dan... Izađemo svaki drugi ili treci i onda kad ju ne poslusam prijeti mi da ce si nesto napravit,govori mi da joj je dosta svega i svih, da je meni on vrijedniji od nje i slicno. Od početka su me učili da skrivam većinu stvari od bake i djeda jer puno paničare i rade velike probleme od zapravo malih stvari. Primjerice, prije dvije godine dok sam bila 2. razred gimnazije, imala sam od sveukupno svih ocjena u godini 5 jedinica. I moj tata je to njima rekao i oni su se odmah uplašili da ću pasti godinu i počeli su govoriti da ako padnem godinu da neću ponavljati nego da će me prijaviti na biro da nađem posao. Ako imam 15 predmeta i iz svakog predmeta po 5 ocjena to je sveukupno 75 ocjena, a od toga 5 jedinica iz različitih predmeta nikako ne može značiti pad. Upravo zato se i bojim razgovarati s njima, jer sam uvjerena da ce dići veliku paniku oko toga, a nema apsolutno nikakve potrebe za time. Imam problem da kad ozbiljno razgovaram s nekim, da se često slomim i rasplačem. Ne znam zašto je to tako. Također imam i problem da često ne znam što da kažem te prešutim i tako ispadne da mi nije stalo do nečega, a ustvari mi je stalo, ali ne znam što bih rekla. Zapravo ne znam sama sebi iščitati misli. Puno se bojim različitih stvari. Imam strah od gubitka voljenih osoba i strah od velike svađe ili nesreće u obitelji i prijateljskom okruženju. Zato često zapostavljam sebe i svoje potrebe i borim se da ugodim drugima i da bude mir.
Unaprijed hvala.
loll123 is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.07.2017., 21:40   #2
hmm u nezavidnoj si situaciji, probaj mozda upisati faks ako jos nisi u nekom drugom gradu i otici na stan. To bi bilo nekako najsretnije rijesenje
ban zaga is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.07.2017., 22:39   #3
Prvo svaka čast na pismenosti, toga je danas sve manje i ne sjećam se kad sam pročitao neki sličan post sa smislenim rečenicama, interpunkcijskim znakovima, pravilnim č i ć, ije/je, bez hrpe trotočki i slično. Ako si to tako sama napisala vidi se da si pametna i pismena te da možeš upisati neki fakultet kako je rekao ban zaga u prethodnom postu. Ni studentski dom nije loša opcija, bitno je da imaš svoju slobodu. Na taj način ćeš pobjeći od problema.

Pravi problem je taj što su ti roditelji razdvojeni i nemaju utjecaj na svoju djecu nego tvoja majka pada pod utjecajem svojih roditelja (ako su njezini, ako nisu još gore). To je njihova stvar jer svatko upravlja svojim životom i koliko god tebi to smetalo i bilo loše za tebe ne možeš to promijeniti. Ono što možeš mijenjati je tvoj odnos prema svemu tome, a po meni je najpametnije pobjeći od toga. Jel se možeš preselit kod tate možda?
dje-CAk is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.07.2017., 23:56   #4
Nisam još upisala fakultet. Upisat ću vjerovatno strojarstvo ovdje u svom gradu jer ne želim financijski opterećivati svoje roditelje za studij u drugom gradu. Ionako nisu u najboljoj financijskoj situaciji.Kod tate se ne mogu odseliti. Hvala vam na odgovoru. Nije li bolje nekako riješiti problem, a ne bježati od njega?
loll123 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2017., 00:26   #5
nisam procitao cijeli post jer je predug, ali ako imas 18 godina, onda mozes raditi sto god hoces jer si punoljetna. i također moras biti svjesna da si odgovorna za sve sto napravis.

i nemoj da ti financije ogranicavaju izbor fakulteta. upisi onaj faks na koji bi najrađe isla (ako upadnes), onaj koji te najvise zanima, pa makar on bio na drugom kraju hrvatske.

i kud bas strojarstvo XD
Scorpione is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2017., 11:12   #6
A kakvog u zdravstvenog stanja i djed i baka i mogu li se samostalno kretati, mislim da li ovise o tebi i mami?
Ako da, onda ih probajte nekako ucijeniti da se necete vise brinuti o njima nego poslati u dom ukoliko ne promjene ponasanje
ban zaga is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.07.2017., 12:28   #7
Njajednostavnije je da sjednes s njima svima i objasnis im lijepo da si ti punoljetna i da ti ne mogu braniti sve sto ti brane. Reci da razumijes da birnu za tebe i sve ali nema smisla da ti zapovjedaju ddo 100 godine ziivota. Isto tako objasni da nije nenormalno imati decka i izlaziti s njim.
ivanx is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2017., 00:54   #8
Quote:
Scorpione kaže: Pogledaj post
nisam procitao cijeli post jer je predug, ali ako imas 18 godina, onda mozes raditi sto god hoces jer si punoljetna. i također moras biti svjesna da si odgovorna za sve sto napravis.

i nemoj da ti financije ogranicavaju izbor fakulteta. upisi onaj faks na koji bi najrađe isla (ako upadnes), onaj koji te najvise zanima, pa makar on bio na drugom kraju hrvatske.

i kud bas strojarstvo XD
Strojarstvo me zanima. Ne vidim smisao da idem u drugi grad plaćati stan i hranu i sve što ide uz to, ako ne moram.
loll123 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2017., 00:56   #9
Quote:
ban zaga kaže: Pogledaj post
A kakvog u zdravstvenog stanja i djed i baka i mogu li se samostalno kretati, mislim da li ovise o tebi i mami?
Ako da, onda ih probajte nekako ucijeniti da se necete vise brinuti o njima nego poslati u dom ukoliko ne promjene ponasanje
Mogu se kretati i mogli bi živjeti sami da hoće.
loll123 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2017., 02:18   #10
Zafrkana situacija. Što se tiče izlazaka i takvih restrikcija, predložio bih razgovor. Nikakve svađe ili pokušaj da ih "pobijediš" u raspravi (takav pristup će rezultirati još gorim stanjem), već opušteni razgovor o toj temi. Upisuješ odličan fakultet, dakle mogu zaključiti da si u najmanju ruku bila dobra učenica, dosad si ih slušala, nisi radila probleme (zaključci iz gore napisanog). Iz navedenog zaključujem da imaš na čemu graditi svoj stav.

Pokušaj im dati do znanja da imaš 18 godina, punoljetna si, da si bila kvalitetan učenik, poslušna kćer/unuka. Uz sve to, u godinama si kada tvoji prijatelji izlaze i druže se, a to nisu izlasci od jedan-dva sata. Dosadašnjim postupcima si pokazala da si dovoljno bistra i uzorna djevojka koja sigurno neće upasti u alkohol, cigarete, drogu, loše društvo (dovoljno si zrela da vidiš kakav je tko i već imaš svoje prijatelje) ili slične probleme. Osjećaš se tužno i usamljeno što moraš biti kući dok tvoja ekipa uživa vani. Uostalom, želja za upisom strojarstva jasno pokazuju da si ambiciozna osoba. Cijeniš ih i razumiješ, ali moraju shvatiti da više nisi dijete od 10 godina. Dapače, gledajući zakone, dovoljno si stara da se već danas udaš.

Otprilike sam ti dao nacrt, s obzirom na informacije koje si podijelila s nama, koji bi mogla iskoristiti da ih pokušaš uvjeriti. Topli savjet, ako bi tako postupila, zamoli ih prvo da te do kraja saslušaju, no pripazi da ne zvučiš autoritativno prema njima, već da pokušaš izazvati nekakav osjećaj empatije. I još jedno, ako im to budeš govorila, ne spominji dečka. Čini mi se da takva tema može doći tek kad se neko vrijeme malo opuste. Zasada je dovoljno da znaju roditelji. Za početak je odlično ako ih uspiješ "ublažiti" do te granice da te puste da budeš slobodnija u vezi izlazaka i druženja s prijateljima.

Ako se netko ne slaže s ovim u vezi dečka, neka kaže.

Što se tiče ovog zadnjeg psihološkog dijela, lako moguće da su bar neki dijelovi uzrokovani stanjem u kući/odnosom prema tebi. Žao mi je što se tako osjećaš, no velika je stvar što si svjesna svojih problema. Za početak, pokušaj samostalno raditi na tome, odnosno kroz izlaske i druženja pokušaj poraditi na psihološkoj čvrstini u ozbiljnim razgovorima i, kroz primjere drugih. vidjeti kako reagirati u nekim razgovorima/temama kada bi ti prešutila jer ne znaš što bi rekla, iako ti je stalo. Napredak u takvim stvarima će postojati, veći ili manji. Što se tiče strahova, strah od nekih stvari može biti i normalan, ljudi imaju svakave strahove, no strah koji te sprječava da normalno funkcioniraš u svakodnevnom životu bi trebalo riješiti. Ako su stvarno takvi i ako ne dođeš do savjeta kako ih prebroditi ili ih kroz neko vrijeme ne uspiješ sama pobijediti, odi na razgovor kod stručne osobe. (Nisam stručnjak za strahove, nekakvo moje viđenje.)

Isto tako, budi svjesna da se problemi najvjerojatnije neće sami riješiti, već da možeš čekati da baka i djed popuste (što može biti prvi dan faksa ili dosta poslije) ili, ono što preporučam, sama ih pokušati riješiti, no bez sukoba i svađa.

Sretno!
__________________
VB16 :kava:

Zadnje uređivanje Ivano11 : 12.07.2017. at 03:03.
Ivano11 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2017., 12:55   #11
Quote:
Ivano11 kaže: Pogledaj post
Zafrkana situacija. Što se tiče izlazaka i takvih restrikcija, predložio bih razgovor. Nikakve svađe ili pokušaj da ih "pobijediš" u raspravi (takav pristup će rezultirati još gorim stanjem), već opušteni razgovor o toj temi. Upisuješ odličan fakultet, dakle mogu zaključiti da si u najmanju ruku bila dobra učenica, dosad si ih slušala, nisi radila probleme (zaključci iz gore napisanog). Iz navedenog zaključujem da imaš na čemu graditi svoj stav.

Pokušaj im dati do znanja da imaš 18 godina, punoljetna si, da si bila kvalitetan učenik, poslušna kćer/unuka. Uz sve to, u godinama si kada tvoji prijatelji izlaze i druže se, a to nisu izlasci od jedan-dva sata. Dosadašnjim postupcima si pokazala da si dovoljno bistra i uzorna djevojka koja sigurno neće upasti u alkohol, cigarete, drogu, loše društvo (dovoljno si zrela da vidiš kakav je tko i već imaš svoje prijatelje) ili slične probleme. Osjećaš se tužno i usamljeno što moraš biti kući dok tvoja ekipa uživa vani. Uostalom, želja za upisom strojarstva jasno pokazuju da si ambiciozna osoba. Cijeniš ih i razumiješ, ali moraju shvatiti da više nisi dijete od 10 godina. Dapače, gledajući zakone, dovoljno si stara da se već danas udaš.

Otprilike sam ti dao nacrt, s obzirom na informacije koje si podijelila s nama, koji bi mogla iskoristiti da ih pokušaš uvjeriti. Topli savjet, ako bi tako postupila, zamoli ih prvo da te do kraja saslušaju, no pripazi da ne zvučiš autoritativno prema njima, već da pokušaš izazvati nekakav osjećaj empatije. I još jedno, ako im to budeš govorila, ne spominji dečka. Čini mi se da takva tema može doći tek kad se neko vrijeme malo opuste. Zasada je dovoljno da znaju roditelji. Za početak je odlično ako ih uspiješ "ublažiti" do te granice da te puste da budeš slobodnija u vezi izlazaka i druženja s prijateljima.

Ako se netko ne slaže s ovim u vezi dečka, neka kaže.

Što se tiče ovog zadnjeg psihološkog dijela, lako moguće da su bar neki dijelovi uzrokovani stanjem u kući/odnosom prema tebi. Žao mi je što se tako osjećaš, no velika je stvar što si svjesna svojih problema. Za početak, pokušaj samostalno raditi na tome, odnosno kroz izlaske i druženja pokušaj poraditi na psihološkoj čvrstini u ozbiljnim razgovorima i, kroz primjere drugih. vidjeti kako reagirati u nekim razgovorima/temama kada bi ti prešutila jer ne znaš što bi rekla, iako ti je stalo. Napredak u takvim stvarima će postojati, veći ili manji. Što se tiče strahova, strah od nekih stvari može biti i normalan, ljudi imaju svakave strahove, no strah koji te sprječava da normalno funkcioniraš u svakodnevnom životu bi trebalo riješiti. Ako su stvarno takvi i ako ne dođeš do savjeta kako ih prebroditi ili ih kroz neko vrijeme ne uspiješ sama pobijediti, odi na razgovor kod stručne osobe. (Nisam stručnjak za strahove, nekakvo moje viđenje.)

Isto tako, budi svjesna da se problemi najvjerojatnije neće sami riješiti, već da možeš čekati da baka i djed popuste (što može biti prvi dan faksa ili dosta poslije) ili, ono što preporučam, sama ih pokušati riješiti, no bez sukoba i svađa.

Sretno!
Hvala vam puno na opširnom odgovoru i savjetima. Pokušat ću to riješiti razgovorom i poslušati to što ste mi rekli.
loll123 is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.07.2017., 14:13   #12
Javi kako je proslo
ivanx is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.07.2017., 00:42   #13
@loll123, ima li kakvih novosti?
__________________
VB16 :kava:
Ivano11 is offline  
Odgovori s citatom
Old 16.07.2017., 11:28   #14
loll, bez obzira na odgoj bake,djeda,mame,
drago mi je da kuzis sta JE dobro sta NIJE dobro.
drago mi je da imas svoj zivot (skola, decko, frendovi) u cijeloj toj prici.

strpi se da zavrsis skolu, budi ljubazna sa svojima,
i onda cim zavrsis skolu trazi posao i odseli.
snaci ces se ti.

kad malo jos ojačar u poslu, upisi fax, pa makar sa 25/30 godina, nema veze.....
sve ces ti uspjeti.
malo po malo vikendom zamoli mamu/baku da skupa kuhate...
pricaj im sta si sa frendicama radila...
da i oni steknu sliku da se samo druzite...
dedu zamoli da te nauci voziti auto, i da te upise u autoskolu....
(napomeni mu da bi voljela nauciti voziti auto i nekada s njim otici u voznju,
i kad ce trebati kasnije da ga mozes odvesti doktoru)...
budi dobra sa familijom....
pripremaj teren za odlazak.


jer, ruku na srce, mama, baka i deda brinu za tebe na svoj nacin,
kako bi se reklo- u ovom svijetu punom droge, bluda i razvrati,
zele da ''ispadnes dobro''. bla bla.

ali lagano ti pripremaj svoj tere i do 20te se makni od njih.
mari_2011 is offline  
Odgovori s citatom
Old 17.07.2017., 17:05   #15
@Ivano11 Baki sam rekla da imam dečka jer me ispitivala da joj ga pokažem i rekla je da nema ništa protiv i da se pazim i slično. U međuvremenu nisam još razgovarala sa svojima, čekam da tata dođe da imam barem neku podršku i da nisam baš sama protiv svih.




@mari_2011 Završila sam školu i u srijedu se upisujem na faks. Vozački sam položila. Planiram naći posao preko studentskog, biti malo neovisnija i pokušati steći neku slobodu na temelju toga, ali ostati ovdje gdje jesam. Shvaćam da se brinu za mene, ali malo se previše zaštitnički odnose prema meni i osjećam se manje sposobnom da se brinem sama za sebe, od svojih vršnjaka. Naravno nisam skroz samostalna, ali mislim da bih trebala imati više slobode. Dođe mi da propadnem u zemlju kad vidim hrpu djece iz osnovne škole vani, a ja moram kući.
loll123 is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.07.2017., 00:00   #16
Po tvojem načinu izražavanja vidi se da si već 5 godina ispred svoje generacije... Samo naprijed, izdrži još malo i za godinu-dvije ćeš već biti puno samostalnija nego li si sada
ivanx is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.07.2017., 03:14   #17
Quote:
loll123 kaže: Pogledaj post
@Ivano11 Baki sam rekla da imam dečka jer me ispitivala da joj ga pokažem i rekla je da nema ništa protiv i da se pazim i slično. U međuvremenu nisam još razgovarala sa svojima, čekam da tata dođe da imam barem neku podršku i da nisam baš sama protiv svih.
Izvrsno! Super odigrano!

Prema prvom postu sumnjao sam u toliku otvorenost od nekoga od njih. Odlična ideja s tatom, dalje samo pametno odigraj. Korak po korak. Želim ti puno sreće!
__________________
VB16 :kava:
Ivano11 is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.07.2017., 05:00   #18
Hvala puno svima na savjetima i podršci. Naravno, javit ću vam ukoliko se nešto promijeni.
loll123 is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.07.2017., 12:17   #19
S nestrpljenjem čekamo izvješće
__________________
Pobjeda pripada najupornijima.
ivanx is offline  
Odgovori s citatom
Old 18.07.2017., 22:32   #20
U posljednje vrijeme mi mama prijeti samoubojstvom. Zašto? Zato što izlazim s dečkom ponekad svaki drugi dan,ponekad dva dana za redom, a ponekad bude tri ili četiri dana razmaka između naših izlazaka, i to po danu odem autobusom u 3 ili 4 i vratim se autobusom u 7 ili 8. Danas sam došla kući autobusom u 7 i dođem na pitanje od bake "jel tebe tvoj dečko želi poljubiti?" na što sam odgovorila pozitivno jer je to normalno ako mi je dečko, nije li? Mama mi poslije toga dođe i napadne me u mojoj sobi kako ja nisam normalna i zaprijetila mi je ako ne prekinem s dečkom, da će si ona pred mojim očima isjeći vene. Rekla je da će mi njena krv biti u očima do kraja života. Rekla je da neću više dok sam ovdje izaći iz dvorišta na što sam joj odgovorila da mi ne može zabraniti i da nemam 12 godina. Ona mi je na to odgovorila da ja ne zarađujem i da mi može zabraniti. Odgovorila sam joj da ću si naći posao kad upišem fakultet, a ona je rekla na to da ću dotad slušati što mi ona kaže i da kad nađem posao da se iselim i zaboravim na njih. Nisam toliko problematično dijete, završila sam gimnaziju s prosjecima vrlo dobar, na listi za fakultet sam 17., nikad nisam došla kući pijana niti napušena ili nadrogirana, uvijek sam bila poslušna i trudila se da budu ponosni što me imaju. Ne znam čime sam zaslužila da mi prijeti takvim nečim. Ne znam kako da ju smirim. Svaki razgovor s njom završi svađom.
loll123 is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 08:09.